Crnogorska firma pronašla potencijal za razvoj poljoprivrede uz podršku EU.
Crna Gora je neto uvoznik, što znači da više uvozi nego što izvozi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je u poslednjih nekoliko godina trgovinski deficit opao, istraživanje Instituta za perspektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da brojni elementi još uvijek utiču na ovu situaciju. Među njima su fragmentirani posjedi, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijeni sektor prerade i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija.
Potencijal za rast na poljoprivrednom tržištu primijetila je kompanija Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Veleteksovi garden centri Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.
„Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Potencijal za rast
Miloš Golubović je generalni direktor Veleteksa. On objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra dopuna njihovom poslovanju. Sektor distribucije, najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. „Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Veletex je zato pokrenuo novu kompaniju – Naše Voće – i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme u okolini Nikšića.
Početna pomoć
Miloš pojašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je neophodan jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate jedan ili 40 hektara zemljišta. „Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.“
Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je popriličan izazov, čak i za etabliranu kompaniju kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da podnese zahtjev za podršku iz programa EU Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji je fokusiran na ruralna područja i sektore agro hrane u zemljama u procesu pridruživanja EU. Zahvaljujući podršci koju su dobili preko IPARD-a, zasadili su, a kasnije i proširili jabučnjak i uložili u protivgradnu mrežu. U okviru posljednjeg poziva za podnošenje predloga projekata, potpisali su ugovor o bespovratnoj pomoći za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadrata, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.
„Sljedeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – koja je takođe crvena jabuka koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Na taj način EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Osim toga, potpisali su i ugovor o bespovratnoj pomoći za primarnu proizvodnju izgradnjom intenzivnog višegodišnjeg jabučnjaka. Investicija uključuje kupovinu sadnica i traktora.
Jabuke su glavno voće s kojim firma radi, zbog klimatskih uslova Župe Nikšićke koji su najbolji za uzgoj jabuka. Trenutno ovo preduzeće uzgaja sorte crvene jabuke. „Sledeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – takođe crvenu jabuku koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
Sve veće mogućnosti za mlade u sektoru koji raste: program obuke koji podržava EU pomaže stvaranje tehnoloških profesionalaca na Kosovu.
Na Kosovu je visoka nezaposlenost stalan izazov i stvarnost koja posebno pogađa mlade ljude: nezaposlena je gotovo polovina osoba mlađih od 24 godine i mnogi traže prilike u inostranstvu. Ali, jedna 20-godišnja grafička dizajnerka odbila je da se prepusti ovoj sumornoj stvarnosti i dobila je posao iz prvog pokušaja.
„Radila sam neki bezvezan posao kada sam dobila poziv od IKT startap kompanije da se uključim u jedan kratkoročni projekat. Uspješan završetak tog projekta u dogovorenom roku otvorio je vrata mom daljem, stalnom angažmanu, gdje nastavljam srećno da radim do danas“, kaže Arbra Šalja, zadovoljna službenica AmamStudija u Prištini.
„Uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da ilustrujem svijet onako kako ga vidim.“
Tržišno orijentisano stručno mentorstvo u školama
Arbra je ubrzala svoje usavršavanje u posljednje dvije godine tako što je uz rad u studiju upisala i fakultet grafičkog dizajna. Njena odlučnost nije prošla nezapaženo dok je pohađala program obuke, gdje joj je sadašnji poslodavac bio mentor.
Zajedno sa drugim srednjoškolcima, Arbra je prošla jednomjesečnu prilagođenu obuku iz informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) koja je uključivala grafički dizajn, dizajn pokreta, društvene medije i multimedije. Škola u koju je upisana bila je jedna od dvije srednje škole za stručno obrazovanje i obuku koje su izabrane da učestvuju u programu koji finansira EU, a koji sprovodi Inovacioni centar Kosovo (ICK).
Nakon što su uspješno završili obuku, da bi stekli praktično iskustvo, polaznici su poslati da rade kao pripravnici, a mnogi od njih su dobili poslove u poznatim firmama. „Uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da ilustrujem svijet onako kako ga vidim. U svakom dizajnu, odnosno ilustraciji, postoje elementi pretjerivanja koji me definišu“, kaže Arbra o svom radu.
Povećati učešće žena
U sektoru u kojem tradicionalno dominiraju muškarci, porast broja žena u IKT-u je važan – ne samo da je raznolikost radne snage dobra za biznis, već sektor nudi mnoge mogućnosti. IKT je jedan od najperspektivnijih sektora za privredni rast na Kosovu. Programi obuke koje nudi ICK veoma su korisni i traženi, a do sada su postigli upečatljive rezultate.
Šezdeset jedna djevojka od ukupno 205 učenika i 30 nastavnika iz dvije srednje škole za stručno obrazovanje i obuku u Prištini i Prizrenu učestvovalo je u programu obuke. To je tada omogućilo 51 mladoj osobi da pronađe posao u IKT-u – sektoru koji se pojavljuje kao svetionik nade mlađim generacijama da oslobode svoj potencijal kod kuće i doprinesu svjetlijoj budućnosti zemlje. Pored razvoja vještina, projekat je doprinio unaprjeđivanju ekosistema preduzetništva, pružajući podršku grupi od 70 startapa i preduzeća obezbjeđujući im prilagođene konsultantske usluge i usluge inkubatora u Centru.
„Iskreno vjerujem da mogu profesionalno da se bavim grafičkim dizajnom.“
O projektu
Projekat Obuka i obrazovanje sa tržišnim IKT veštinama, zapošljavanje i samozapošljavanje na Kosovu, koji vodi Inovacioni centar Kosovo, uspostavljen je sredstvima EU IPA. Cilj projekta bio je da se otvore nova radna mjesta, podupre uspješno poslovanje na Kosovu, kroz razvoj vještina i inovacija, kao i podrška preduzetnicima, startapovima i postojećim preduzećima.
Vještine koje se traže
„Ovaj program imao je veliki uticaj s obzirom da su te vještine veoma tražene“, kaže Dorina Grezda iz ICK-a. „Omogućili smo mladima da steknu potrebne vještine i upotrijebe ih u praksi tokom stažiranja. Tako su njihove šanse za zapošljavanje i samozapošljavanje povećane, a mladima je pružena prilika da IKT razmotre kao oblast kojom bi mogli u životu da se bave.“
Ubrizgavanje novih vještina pokazalo se uspešnim u otvaranju mogućnosti za mlade koji su u procesu određivanja svojih profesija. Takav je slučaj i sa Arbrom, kojoj je obuka omogućila da otkrije da je grafički dizajn ono što najbolje radi. Njena namjera je da se nadoveže na sve što je do sada naučila i učvrsti se kao profesionalna grafička dizajnerka. „Iskreno vjerujem da mogu profesionalno da se bavim grafičkim dizajnom“, kaže ona sa samopouzdanjem.
Projekat koji finansira EU dovodi starorimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u centar pažnje posjetilaca.
Da li ste znali da između drugog i četvrtog vijeka politički centar Rimskog carstva nije bio u Rimu, već u Ilirikumu? Tako se zvala oblast koja se prostirala od zapadne granice savremene Grčke do Alpa na zapadu i od Dunava na severu do Jadranskog mora, obuhvatajući ono što danas zovemo Zapadni Balkan.
Posjetiocima nije poznato svo bogatstvo rimskog nasljeđa Zapadnog Balkana, ali projekat koji finansira EU sada nudi digitalnu platformu koja predstavlja lokacije u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji i privlači turiste u region.
„Ako posjetite Diokleju, u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije.“
Stari Rim u virtuelnoj stvarnosti
Regionalna nevladina organizacija Dunavski centar za kompetencije (DCC) uspješno je pokrenula Put rimskih careva i dunavski put vina, a onda mu se obratio Savjet za regionalnu saradnju (RCC), mreža saradnje koju finansira EU, da razvije sličnu rutu na Zapadnom Balkanu. Svrha je bila da se napravi ruta na manje poznatom dijelu Balkanskog poluostrva za putnike koji žele da iskuse nešto novo. Prema DCC-u, nedavna istraživanja pokazuju da do 40 odsto svih turističkih putovanja spada u kategoriju kulturnog turizma. Međutim, Zapadni Balkan i ilirikumski ogranak Puta još uvijek su relativno nepoznati među evropskim turističkim operaterima i turistima.
Danko Ćosić je koordinator ovog projekta. On objašnjava da je odabrano devet arheoloških lokacija koje će biti uključene u Iliričku rutu. Među njima su drevni grad Stobi u Sjevernoj Makedoniji, Apolonija i Butrint u Albaniji i Diokleja (Duklja) u Crnoj Gori.
Projekat je osmislio paket virtuelnih tura za sve lokacije. Glavni dio prezentacije svakog arheološkog nalazišta je virtuelna tura, sa audio snimkom. Ali, kako Danko objašnjava: „Ako posjetite Diokleju u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a ako ostanete duže, možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije“.
„Ovim projektom želimo da na kompjuterske ekrane ljudi prenesemo rimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo.“
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Njegov drugi krug grantova – u vrijednosti do 54.000 evra – dodijeljen je u oktobru 2019. godine. Dunavski centar za kompetencije (DCC) jedan je od 16 primalaca grantova iz drugog kruga.
Zajedno sa prezentacijama za svaku lokaciju, ruta će biti dostupna na adresi https://romanemperorsroute.org za posjetioce koji žele da istraže region. Staza Ilirika biće pretvorena u funkcionalnu platformu za promociju i saradnju ključnih lokacija kulturnog nasljeđa i zainteresovanih strana, kao što su turističke organizacije i firme.
Prema Dankovim rečima, turistički posrednici, agenti i turoperateri su ostaci prošlosti. Savremeni putnik danas bira gdje će da putuje i rezerviše hotel i letove preko interneta. Lokacije i zemlje koje žele da postanu ili ostanu konkurentne na tržištu stoga moraju da imaju savremene promotivne pakete na internetu. „To je upravo ono što ovim projektom pokušavamo da uradimo. Da na ekranima računara ljudi predstavimo rimsko nasleđe zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo i provedu neko vrijeme ovdje“, kaže Danko.
U Bosni i Hercegovini, biblioteka igračaka nudi ugroženoj djeci priliku da se igraju i uče čak i usred pandemije.
Denis* ima pet godina i želi da postane doktor kada poraste. Svakog dana, Denis crta ljude u medicinskim uniformama i igra se liječenja druge djece koju naziva svojim pacijentima. Sva ta kreativnost prošla bi nezapaženo da u romskom centru Romalen u Denisovom gradu Kaknju u centralnoj Bosni i Hercegovini ne postoji inovativna biblioteka igračaka. Visokokvalitetne edukativne igračke biblioteke, kao i knjige sa pričama učinili su da je zajednica svesrdno prihvati, a biblioteku pohađa do 84 djece, većina njih iz romske zajednice.
Romi su u Evropi jedna od najvećih manjinskih zajednica ali i jedna od onih koje su u najnepovoljnijem položaju. Diskriminacija romskih zajednica je uobičajena, što podstiče njihovo otuđenje iz društva. Problemi sa kojima se suočavaju romska djeca mogu da počnu u ranom djetinjstvu i da ostave traga na čitav njihov život. Mali broj njih pohađa vrtiće, a samo 50 odsto završava obavezno obrazovanje. Zbog toga je, u pokušaju da se prekine taj ciklus, podrška razvoju u ranom djetinjstvu od vitalnog značaja.
„Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet.“
Inicijativu koju podržava EU sprovodi Fond za obrazovanje Roma (REF). REF je od 2017. godine otvorio 64 biblioteke igračaka u 13 zemalja širom centralne i istočne Evrope, uključujući i Zapadni Balkan, čije usluge koriste na hiljade djece.
„Odlučni smo u stvaranju takvih prostora za romsku djecu, prostora posvećenih njihovom učenju i igri“, kaže Joan Tanase, menadžer projekta. „Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet. To je istovremeno i igra i obrazovanje– prava čarolija.”
Ostati na okupu uz distancu
Kao i mnoge druge aktivnosti širom svijeta, aktivnosti u kakanjskoj biblioteci igračaka stopirane su pandemijom koronavirusa 2020. godine. Centar je zatvoren početkom proljeća, ali je koncept ostao u životu uglavnom zahvaljujući dva ključna faktora. Prvo, djeca su nastavila da pozajmljuju igračke, slagalice i knjige. Drugo, koncept biblioteke igračaka podstakao je angažovanje cijele zajednice, posebno u izgradnji odnosa između djece, porodica i osoblja biblioteke. Roditelji su znali da biblioteka nudi rješenje za iznenadni prekid obrazovanja njihove djece.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju djecu u obdanište.”
O projektu
Projekat „Regionalna akcija EU za obrazovanje Roma: povećane mogućnosti obrazovanja za romske učenike i omladinu na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ (RARE) sufinansiran je od strane IPA II Godišnjeg višečlanog akcionog programa 2017 i Fonda za obrazovanje Roma, koji takođe realizuje projekat.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju decu u obdanište, a to je svakodnevna šansa da provedu vrijeme tamo gde djeca mogu da razvijaju svoje vještine i u velikoj mjeri povećaju stepen inkluzije“, kaže Tanase.
Romski centar za podršku Romalen morao je hitno da pronađe rješenja za svoju decu. Postavili su onlajn edukativni program koristeći aplikacije za video komunikaciju, gdje su djeca mogla da se povežu. Nije bilo garancija ni da će ovaj sistem funkcionisati, a kamoli biti uspješan. Međutim, rezultati su bili izvanredni. Inspirisan napretkom koji je postignut prije pandemije i odlučnošću da se održe veze stvorene između Centra, porodica i djece, broj učesnika ostao je sličan onome od prije prekida redovnih aktivnosti.
Što se tiče malog Denisa, on se brzo prilagodio novom formatu komunikacije koji mu je nametnula pandemija, i ubrzo je postao neprikosnoveni lider svoje digitalne zajednice. On je sada još nepokolebljiviji u svom ubjeđenju da će postati ljekar koji nudi medicinsku pomoć svojoj zajednici i svima kojima je potrebna.
*Ime djeteta je promenjeno radi zaštite identiteta.
Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na prekograničnom projektu, naučnici su došli do novih podataka u vezi ovih legendarnih stvorenja.
Borko ima samo pet godina, ali je već poznata ličnost u Crnoj Gori. Prošle godine su o njemu izvještavali svi crnogorski mediji i još uvijek se gleda 24 sata dnevno, kao da je lik iz TV rijalitija. Borko je medvjed, a prate ga i nadgledaju u naučne svrhe u sklopu projekta „Bear in Mind“ (čiji naziv je igra riječi koja znači i „Imajte na umu“ i „Medvjed na umu“) koji finansira EU.
Borko je nakratko uhvaćen prije godinu dana kada mu je tim naučnika zakačio ogrlicu sa GPS čipom i satelitskim predajnikom prije nego što su ga pustili na slobodu. Predajnik se sastoji od kartice koja do sedam puta dnevno kontrolnom centru šalje Borkove koordinate. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da sazna mnogo o njegovom kretanju, ishrani i ostalim navikama.
“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.”
Jasmin Murić je koordinator projekta. On opisuje šta ih je sve iznenadilo u Borkovom ponašanju: „Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno: odličan je plivač. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.“ Jasmin navodi još jednu Borkovu osobenost: da većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice, gdje se najvjerovatnije sklanja od hladnoće, jer je tamo strujanje vazduha slabije.
Prekogranični rad
Broj medvjeda u oblasti u kojoj Borko živi daleko je od minimalno održive populacije i oni se suočavaju sa brojnim prijetnjama od strane ljudi. To je zbog, kako Jasmin opisuje, preuveličane percepcije rizika od napada medvjeda, kao i gubitka staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Razdvojeno prekogranično upravljanje takođe je bilo prepreka u prošlosti. Međutim, pošto medvjedi ne poznaju granice bilo je važno da se udruže sa organizacijama u Bosni i Hercegovini, da podijele iskustva i osmisle zajedničke planove. Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.
Uz pomoć podataka dobijenih zahvaljujući Borkovom GPS tragaču, Jasminov tim radi na izradi sveobuhvatnog desetogodišnjeg plana koji će obezbijediti strateški pristup uspješnijem očuvanju ove vrste i njenog okruženja. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog dijela Nacionalnog parka Durmitor, oni mogu da preporuče proširenje teritorije parka. Ako vide da ide u sela, onda mogu da rade na mjerama koje bi podigle svijest kod lokalnih stanovnika kako bi se osiguralo da medvjedi ne budu ugroženi zamkama.
Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.
“Zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.”
O projektu
Projekat “Bear in Mind” sprovodi Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru Programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora IPA 2014-2020.
Nadovezivanje na dobre rezultate
Projekat se ne bavi samo Borkom, niti čak samo mrkim medvedom. Tim naučnika takođe planira da uhvati i obilježi dvije lokalne vrste ptica – jarebicu kamenjarku i crnog tetrijeba. To bi na sličan način trebalo da pomogne da se izvrše bitni uvidi i razumiju njihove navike i kretanje.
Borko je sada u zimskom snu u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će do kraja aprila ponovo biti budan, što oni s nestrpljenjem očekuju i jedva čekaju da ga ponovo prate. Jasmin objašnjava da su informacije o vrsti staništa koje medvjed koristi za hibernaciju i vremenu kada odlazi u zimski san i budi se takođe važne. „Ti podaci mogu da nam pomognu da dođemo do zaključaka kako klimatske promjene utiču na sezonske navike medvjeda.“
Projekat koji finansira EU podržava oživljavanje stogodišnje željezničke trase za biciklizam i turizam u Bosni i Hercegovini.
Krajem 19. vijeka, Austrougarsko carstvo započelo je izgradnju željezničke pruge koja je imala za cilj da poveže veće gradove u centralnoj Bosni i Hercegovini. Radovi su započeti 1891. a nekoliko godina kasnije tom oblašću se moglo putovati vozom.
Za većinu stanovništva ovo je bilo potpuno novo iskustvo. Putovanje vozom takođe je bila izuzetna prilika za razgledanje pejzaža zato što je pruga prolazila kroz planinske klisure i pored srednjovjekovnih zamaka i predivnih predjela. Željeznica je bila u funkciji skoro 80 godina, dok vlasti socijalističke Jugoslavije 1976. nisu odlučile da ukinu prugu, zatvore stanice i uklone tračnice. Razlog je bila izgradnja novih puteva i povećanje broja motornih vozila i njihova sve veća upotreba.
„Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“
Oživljavanje
Miroslav Matošević živi u predgrađu Travnika. Kuća mu se nalazi u blizini trase stare pruge i prisjeća se da se kao dijete igrao na željezničkoj pruzi i oko napuštene željezničke stanice. „Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“ Sjećam se priča da su, kada je pruga zatvorena, neke katolkinje iz regiona mjesecima nosile crne marame u znak žalosti. Kao da im je umro rod rođeni“, kaže on.
Miroslav je sada predsjednik Turističke organizacije Srednjebosanskog kantona. Zajedno sa kolegama i vodećom partnerskom organizacijom, Razvojnom agencijom REZ, on je preduzeo inicijativu za oživljavanje stare željezničke pruge, ali u druge svrhe. Oni rade na pokretanju biciklističke staze duge 100 kilometara koja prati trasu stare pruge i uspješno su konkurisali za podršku Evropske unije i projekta koji finansira Njemačka vlada.
Svrha projekta Stara željeznička staza je proširenje turističke ponude za boravak u prirodi u ovom regionu i omogućavanje dužeg boravka turistima koji posjećuju centralnu Bosnu za vrijeme ljeta.
Predstavljanje regiona
Radovi uključuju uspostavljanje biciklističke staze na trasi stare pruge, međunarodnu promociju staze i regiona i umrežavanje preduzeća koja pružaju usluge u sistemu prilagođenom biciklistima. Miro je posebno naklonjen inovativnom pristupu ove treće komponente koji podrazumijeva pokretanje mobilne aplikacije za bicikliste koja bi ih povezala s lokalnim preduzećima – restoranima, hotelima i drugim. U zamenu za to što su uključeni u aplikaciju, preduzeća bi trebalo da prilagode svoje standarde potrebama biciklista tako što će da obezbijede parking mjesta za bicikle, prostor za presvlačenje i popuste za bicikliste.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta.“
O projektu
Staru željezničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
CILJ EU4Business je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orjentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupan budžet za finansiranje EU4Business iznosi 16 miliona eura i zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i Savezna Republika Njemačka (1,1 milion eura). Projekat zajedno sprovode GIZ, ILO i UNDP i trajaće do marta 2022. godine.
Staza će ići istom putanjom kao i stara pruga i prolaziće kroz pet gradova Srednjebosanskog kantona: kroz Busovaču, Donji Vakuf, Jajce, Travnik i Vitez. Biciklisti će moći da zastanu i posjete ove gradove ali i spomenike kulturnog nasljeđa kao što je srednjovjekovni zamak Travnik.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. Očigledno, pored ekonomske koristi postoji i emotivna povezanost i uspomene“, kaže Miroslav.
Staru železničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
Upoznajte Doniku, vizuelnu umjetnicu iz Tirane koja čuva sjećanje na jednu staru kuću i njenu prkosnu vlasnicu koja je odbila da popusti pred nemilosrdnim talasom urbanog razvoja.
Mislim Širi je jedna od najprometnijih ulica u Tirani, glavnom gradu Albanije. Decenijama je to bio miran, stambeni kvart bez prodavnica i kafića. Sve se promijenilo nakon pada komunizma devedesetih godina dvadesetog vijeka, kada su prizemlja gotovo svih kuća i zgrada pretvorena u lokale. Svih osim jednog prizemlja.
Ovo je stambena zgrada kao i mnoge druge, ali u njenom prizemlju nema ni prodavnice ni kafića. Mnogo ljudi svakodnevno tuda prolazi, a jedna od osoba koja je redovno tuda prolazila bila je Donika Ćina, vizuelna umjetnica koja živi u Tirani. Dobila je inspiraciju da ovaj stan postane dio njene umjetnosti performansa.
„Bia je bila i jeste predmet mnogih glasina: njen život, njene namjere i njeno mentalno stanje. Njena odluka da nikada ne prodaje ili iznajmljuje svoj dom u komercijalne svrhe djeluje važno.“
Sjećanje živi
Doniku je posebno zainteresovala jedna starica, vlasnica stana u prizemlju, koja je redovno čistila i farbala spoljašnjost svog stana. Gospođa se zvala Bia. „Bia je bila i jeste predmet mnogih glasina: njen život, njene namjere i njeno mentalno stanje. Njena odluka da nikada ne prodaje ili iznajmljuje svoj dom u komercijalne svrhe, kao što su mnogi drugi uradili u ulici Mislim Širi, djelovala je važno“, kaže Donika.
Kada je 2017. godine Donika počela da radi na svom performansu, saznala je da je Bia preminula. Stan je i dalje bio tamo, ali nije bila sigurna koliko dugo će to potrajati. „Morala sam nešto da preduzmem“, kaže ona, „da održim uspomenu na nju, prije nego što joj stan pretvore u još jedan kafić.“
U sklopu svog performansa, Donika je ponavljala Biine dnevne rituale čišćenja ispred kuće. Performans su zabiljležile tri bezbjednosne kamere koje su uživo prenosile sliku na monitor izložbenog prostora galerije Zeta u Tirani.
Njen nastup imao je za cilj da se osvrne na pitanja vezana za Biin dnevni ritual čišćenja ispred kuće: da li je Biin čin bio svojevrstan protest protiv zanemarivanja grada? Da li je smatrala da je prostor ispred njene kuće produžetak njenog privatnog prostora? „Ne možemo to da je pitamo. Ali možemo da nastavimo da dovodimo u pitanje našu umiješanost u javni prostor; smisao naših svjesnih postupaka; uticaj naših zidova na nas, beton i drveće, sve se kreči“, kaže Donika.
„Predstava će očuvati kulturno sjećanje na grad i Biin gest kao krhki, ali značajan individualni protest.“
O projektu
Ove rezidencije su zamišljene u okviru dugoročnog projekta Beyond Matter, koji je međunarodni, saradnički istraživački projekat zasnovan na praksi koji vodi kulturno nasljeđe i kulturu na ivicu virtuelne stvarnosti. Jedan od ciljeva projekta je izrada novih rješenja za pristupačnu digitalnu dokumentaciju i umreženo predstavljanje izložbi koje trenutno postoje, ili su ranije postojale, u fizičkom prostoru – uključujući umjetnička dela, artefakte i edukativne materijale. Projekat je podržan kroz program Kreativna Evropa Evropske unije.
U njeno ime
Spoljašnjost Biine kuće je i dalje netaknuta, čak i sada, pet godina nakon što je preminula. Međutim, potrebno je uložiti malo truda da bi izgledala kao kada je Bia bila živa. Donika je nedavno preuzela inicijativu da se nastavi na svoj umetnički projekat, radeći na spoljašnjosti stana, i snimajući spoljašnjost u 3D, prije nego što se stan pretvori u lokal, kao i drugi stanovi u prizemlju u komšiluku.
Za propratni rad na njenom projektu, Donika je podnijela zahtjev za podršku rezidenciji umjetnika u Tirani koju finansira EU. „Predstava će očuvati kulturno sjećanje na grad i Biin gest kao krhki, ali značajan individualni protest.“
Poziv za boravak pokrenuli su Tirana Art Lab – Centar za savremenu umjetnost, Art Hall iz Talina i ZKM I Centar za umjetnost i medije, pozivajući evropske umjetnike ili teoretičare umjetnosti da podnesu prijavu za jednu od tri produkcijske rezidencije koje se odvijaju u Karlsrueu, Talinu i Tirani.
Uz podršku Evropske investicione banke, škole u Srbiji prelaze na digitalno obrazovanje.
Zatvaranje škole i univerziteta zbog pandemije koronavirusa pogodilo je više od 90 odsto učenika i studenata u 194 zemlje širom svijeta.
Vlade su morale hitro da reaguju i uspostave nastavu na daljinu, a mnogi su usvojili programe onlajn učenja. Krizaje tako razotkrila digitalnu podjelu između i unutar zemalja, kao i globalnu potrebu za digitalnom transformacijom obrazovne infrastrukture. Evropska investiciona banka (EIB) spremno je podržala Srbiju u tome a pomoć Banke znači da će sve škole u Srbiji biti digitalizovane do kraja 2021. godine.
„Bolja digitalna infrastruktura poboljšava efikasnost škole u vanrednim situacijama.“
Projekat koji pravovremeno zadovoljava potrebe
Kada je u Srbiji u martu 2020. uveden lokdaun, školski časovi su prešli iz učionica u televizore. Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja počelo je da emituje edukativne sadržaje za osnovce i srednjoškolce na srpskim nacionalnim javnim televizijskim kanalima.
Kao i mnoge druge zemlje, Srbija je morala da se prilagođava u hodu i da se privikne na „novu normalu“ proizvodnjom specijalizovanog sadržaja za više uzrasta. Međutim, Srbija je posljednjih nekoliko godina već pripremala svoje sadržaje za digitalno obrazovanje jer su Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija i Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja 2019. godine počela realizaciju projekta pod nazivom Povezane škole, sa ukupnim procijenjenim troškovima od 111 miliona eura. Prije ovog projekta, u čitavoj Srbiji bilo je 2.000 digitalno opremljenih učionica, a u 2019. taj broj porastao je na preko 10.000. Prema podacima Eurostata, nivo individualnih digitalnih vještina u Srbiji povećan je sa 32 odsto u 2015. na 46 odsto u 2019. godini.
“Do kraja sljedeće godine, više od 1.800 većih škola biće potpuno pokriveno brzim bežičnim internetom.”
O EIB-u
Evropska investiciona banka je kreditna ustanova Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska institucija na svijetu i jedan od najvećih pružalaca klimatskih finansijskih sredstava, koja ulaže u održivu budućnost za sve.
U novembru prošle godine, EIB je prihvatila da podrži ovaj projekat kreditom od 65 miliona eura. Projekat sada modernizuje osnovne i srednje škole u Srbiji novom digitalnom opremom i povezuje ih. Investicija EIB-a će na taj način podržati nacionalnu obrazovnu strategiju Srbije i doprinijeti ekonomskom rastu, kao i rastu proizvodnje, zaposlenosti mladih i razvoju kapaciteta zemlje za inovacije.
„Pandemija koronavirusa i ograničenja koja su uvedena izazvala su veliki poremećaj u obrazovnim sistemima i procesima. Ove okolnosti bez presedana pokazale su da bolja digitalna infrastruktura poboljšava efikasnost škole u vanrednim situacijama“, kaže Izabel Stofel, viša kreditna službenica EIB-a koja je radila na sporazumu.
Milan Dobrijević nalazi se na čelu odeljenja za digitalnu agendu u okviru Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije i od samog početka radi na projektu. „Do kraja sljedeće godine, više od 1.800 većih škola biće potpuno pokriveno brzim bežičnim internetom, dok će preostale, udaljene škole, biti povezane putem mobilnih jedinica za brzi internet”, kaže on. Pored digitalne infrastrukture, projekat ulaže i u obuku nastavnika širom zemlje. Oko 50.000 nastavnika unaprijediće svoje digitalne vještine kroz planiranu obuku. Počevši od ove školske godine, informatika će takođe postati obavezna za učenike prvog razreda osnovne škole, dok će programiranje biti uvedeno u trećem razredu.
Uklanjanje potopljenih brodova iz Drugog svjetskog rata čini plovidbu Dunavom bezbjednijom i predstavlja podsticaj za srpsku privredu.
Dunav je po dužini druga evropska rijeka i protiče kroz deset država. Cio njegov tok u Srbiji (588 km) je plovan, ali je dunavski vodostaj znatno uži kod Đerdapske klisure, zbog velike količine plovila koja su tamo potopljena krajem Drugog svjetskog rata.
U dijelu Dunava uzvodno od Prahova, rijeka je široka svega 180 metara, a 23 potonula plovila sužavaju vodeni put na samo 100 metara. Projekat Evropske investicione banke za uklanjanje ovih potonulih plovila je upravo zbog toga od velikog značaja, jer prepreke pod vodom ometaju plovidbu, naročito kada je nivo vode nizak. Prvi dio projekta usmjeren je na pronalaženje pravog načina za razminiranje i uklanjanje opasnih supstanci iz plovila, kao i na pronalaženje njihovih tačnih lokacija.
„Investicija će unaprijediti rječni saobraćaj u Srbiji zato što zemlja gubi i do pet miliona eura godišnje zbog nebezbjedne plovidbe u ovom dijelu Dunava.“
Brža i bezbjednija plovidba Dunavom
Neki djelovi brodova koji duže od sedam decenija leže na dnu Dunava biće izloženi, a ostali će biti vraćeni u Njemačku. Ovo čišćenje rječnog korita učiniće plovidbu u ovom dijelu rijeke daleko bezbjednijom i bržom, a takođe će unaprijediti i životnu sredinu. Investicija će unaprijediti rječni saobraćaj u Srbiji, jer zemlja gubi i do pet miliona eura godišnje zbog nebezbjedne plovidbe u ovom dijelu Dunava, kako tvrdi bivša ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović.
Projekat uklanjanja plovila biće finansiran kreditom Evropske investicione banke (EIB) po izuzetno povoljnim uslovima, u saradnji sa Vladom Srbije.„Učiniti plovidbu Dunavom ponovo bezbjednom je način na koji volimo da funkcionišemo: uklanjanje prepreka i rušenje vidljivih i nevidljivih barijera, u ovom slučaju ispod površine vode“, kaže Sem Fabrici, ambasador EU u Srbiji.
Integracija u EU je pre svega proces mira i jedinstva. Od svog osnivanja EU je usredsrijeđena na prevazilaženje poteškoća iz prošlosti i oslobađanje puta daljoj integraciji. „Mi smo posvećeni cilju da Srbija i čitav region Zapadnog Balkana postanu dio ove velike avanture“, kaže Fabrici.
„Svi stanovnici ove zemlje emotivno su vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti.“
O EIB-u
Evropska investiciona banka je kreditna ustanova Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska institucija na svijetu i jedan od najvećih pružalaca klimatskih finansijskih sredstava, koja ulaže u održivu budućnost za sve. Evropska investiciona banka aktivna je u Srbiji od 1977. Najveći dio sredstava – gotovo 40 odsto (2,1 milijarda eura) – uložen je u transportne projekte, a u energetski sektor uloženo je 165 miliona eura.
Rijeka predstavlja neprocjenjiv prirodni resurs za energiju, hranu i pijaću vodu, odgovorna je za 22 odsto nacionalnog snabdijevanja energijom. Istovremeno se proteže duž ključne plovidbene rute, nudeći mogućnosti za efikasan prevoz unutar regionalnih i tržišta EU.
Dubravka Negre, šefica EIB na Zapadnom Balkanu, kaže da je ovaj projekat važan za ekonomski razvoj Srbije ali i od velikog istorijskog značaja. „Svi stanovnici ove zemlje emotivno su vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti.“
Negre dodaje da doprinosom proširenju međunarodnih ekonomskih veza rijeka ponovo povezuje narode Balkana, koji dijele istu prošlost. Danas, posle mnogo decenija, mogu da se sastanu na istom putu ka novom, zajedničkom tržištu sa evropskim vrijednostima i izgledima za bolje sjutra.
Uprkos pandemiji koronavirusa, radovi na novom autoputu u Bosni i Hercegovini nastavljaju da se odvijaju zahvaljujući grantovima EU, finansiranju od strane banke EU – i odbijanju da se odustane.
Ljudi na Zapadnom Balkanu znaju kako da nastave dalje, čak i u teškim vremenima. Ipak, impresivno je da se, uprkos ekonomskim i socijalnim poteškoćama pandemije koronavirusa, nastavljaju radovi na izgradnji nove saobraćajne arterije u Bosni i Hercegovini. Radovi će pretvoriti neravni teren u moderan, elegantan autoput koji će skratiti vrijeme putovanja i povećati bezbednost.
Neprekidan rad na ovom velikom regionalnom autoputu, poznatom kao Koridor Vc, moguć je zahvaljujući mjerama predostrožnosti koje su uspostavile vlasti u Bosni i Hercegovini i izvođači radova, koji su uveli rigorozne sigurnosne protokole i zaštitnu opremu. Svakodnevno se prati zdravlje građevinskih radnika i redovno se vrši dezinfekcija terena. Cilj ovih napora je da se nastavi poslovanje, zadrže radna mjesta i obezbijede redovna primanja za ljude angažovane na ovom projektu.
„Pokušavamo da reorganizujemo svoj rad koliko god možemo i nastavimo kao što bismo to činili u normalnim okolnostima.“
Brže putovanje za 1,5 miliona ljudi
Izazovan je zadatak obezbijediti adekvatne medicinske mere bezbjednosti i ograničenja i, istovremeno, obezbijediti blagovremenu nabavku i snabdijevanje građevinskim materijalom i rezervnim djelovima za mašine. COVID-19 je poremetio lance snabdijevanja i proizvodnje širom svijeta. Podrška EU bila je od suštinskog značaja za Zapadni Balkan, omogućujući lakši promet robe unutar regiona i u EU za sve vrste projekata, u koje spada i izgradnja Koridora Vc. „Pokušavamo da reorganizujemo svoj rad koliko god možemo i nastavimo kao što bismo to činili u normalnim okolnostima“, kaže Semir Muslić, nadzornik gradilišta jednog od izvođača radova na tunelu Ivan.
Značaj ovog ambicioznog investicionog programa je dalekosežan. Koridor Vc je jedan od najvažnijih transportnih projekata u regionu, koji povezuje Bosnu i Hercegovinu sa Mađarskom, istočnom Hrvatskom i Jadranskim morem. Evropska investiciona banka (EIB) uložila je 631 milion eura u izgradnju 102 kilometra autoputa na ovom koridoru.
„Evropska investiciona banka ostaje posvećena dugoročnom, održivom razvoju Bosne i Hercegovine.”
O EIB-u
Evropska investiciona banka je kreditna ustanova Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska ustanova na svijetu i jedan od najvećih pružalaca klimatskih finansijskih sredstava, koja ulaže u održivu budućnost za sve.
Ova sredstva iz EIB-a su usklađena sa više od 200 miliona eura u grantovima Evropske unije, obezbijeđenim u okviru Agende povezivanja. Oni su kanalisani kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan, mehanizam koji kombinuje grantove i finansiranje od strane partnera za implementaciju, kao podršku proširenju EU i društveno-ekonomskom razvoju u regionu.
„Evropska investiciona banka ostaje posvećena dugoročnom, održivom razvoju Bosne i Hercegovine i ponosni smo na našu ulogu jednog od najvećih investitora u putnu infrastrukturu u zemlji“, rekao je Mateo Rivelini, šef kreditiranja za Hrvatsku, Sloveniju i Zapadni Balkan u banci EU.
Povezivanje gradova, regiona i zemalja stvara čitav niz mogućnosti za društveno-ekonomski rast, zapošljavanje i regionalne trgovinske tokove. Savremeni putevi donose povećanu bezbjednost, sa nižim stopama nezgoda i nižim troškovima rada vozila. 1,5 miliona ljudi koji žive duž koridora Vc sada imaju pristup novom autoputu koji im gotovo upola skraćuje vrijeme putovanja.
Bezbjednije, brže, efikasnije i inteligentnije transportne mreže su preduslov za stvaranje sveobuhvatnijeg i integrisanijeg tržišta u regionu, kao i neophodnost za bolje uslove života za narod Zapadnog Balkana.
Čak ni koronavirus to neće zaustaviti.
