Projekat koji finansira EU podržava majku preduzetnicu na njenom putu ka izgradnji inovativnog biznisa.
Sarajka Mirna Perendija je majka troje djece. Dugo je radila razne poslove, od bankarstva do trgovine. Prije trinaest godina prvi put je postala majka, a njeno prvorođeno dijete ne samo da joj je donijelo radost i sreću, nego je i trasiralo put inovativnom poslovnom poduhvatu. Danas je ona vlasnica male kompanije koja napreduje, uz podršku EU. Osim pokrivanja lokalnog tržišta, ona planira da svoj proizvod predstavi i tržištu EU.
Mirna se prisjeća da u vrijeme kada je postala majka, u Bosni i Hercegovini nije bilo ergonomskih nosiljki za bebe, takozvanih kengura. Uspjela je da nabavi jednu uz pomoć prijatelja koji su živjeli u inostranstvu. Za svoje drugo dijete odlučila je da sama sašije nosiljku i tada joj je palo na pamet da bi proizvodnja nosiljki za bebe mogla biti dobra poslovna ideja. To bi riješilo problem mnogim drugim roditeljima, koji su, kao i Mirna, morali da ih uvoze ili naručuju iz inostranstva uz pomoć prijatelja i rođaka.
„Tada sam odlučila da više ne radim za druge, već da razvijam sopstveni biznis.“
Od usputnog, do posla s punim radnim vremenom
U početku, Mirna je samostalno kod kuće pravila nosiljke za bebe prijateljima, rođacima i kolegama, što joj je bio usputni posao. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, broj porudžbina je rastao, pa je 2015. godine donijela odluku da ovaj usputni posao pretvori u glavni. „Tada sam odlučila da više ne radim za druge, već da razvijam sopstveni biznis“, kaže ona.
Konstantno je poboljšavala svoje proizvode mijenjajući, prilagođavajući i usavršavajući dizajn i funkcionalnost nosiljki. Kako je potražnja rasla, angažovala je dodatne honorarne saradnike koji su joj pomagali u proizvodnji. Međutim, u određenom trenutku morala je da napravi odlučujući korak. Nije znala dovoljno o poslovnom menadžmentu i šta treba da uradi da bi proširila poslovanje. Bile su joj potrebne i bolje mašine. Tada je čula za projekat EU4Business koji finansira EU. „Vidjela sam njihovu objavu na Fejsbuku i pomislila, ‘ovo je baš ono što mi treba’ i odlučila da se prijavim“, kaže Mirna.
„Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da uz malu podršku preduzetnice mogu da naprave čuda. Zato se nadam da ću u našoj firmi zaposliti još najmanje tri samohrane majke, jer sam nekada i ja bila u njihovoj koži.“
O projektu
Cilj EU4Business-a je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet EU4Business iznosi 16 miliona eura, a zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat sprovode GIZ (Njemačka korporacija za međunarodnu saradnju), ILO (Međunarodna organizacija rada) i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a završiće se u martu 2022. godine.
Uz podršku EU4Business projekta, Mirna je prošla obuku o poslovnom menadžmentu i dobila 5.000 eura finansijske podrške od koje je kupila bolju mašinu. Ovom investicijom uspjela je da poveća kvalitet i količinu proizvodnje i sada ima neophodne međunarodne sertifikate za izvoz u EU.
Sada planira da još više proširi svoje poslovanje i poveća broj radnika i saradnika. „Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da preduzetnice uz malu podrušku mogu da naprave čuda. Zato se nadam da ću u našoj firmi zaposliti još najmanje tri samohrane majke, jer sam nekada i ja bila u njihovoj koži“, kaže Mirna.
Od sporadičnog do konstantnog: kako je projekat koji je podržala EU spasio glavni grad Kosova od nestašice vode.
Musa Hasani radi kao telefonista u prištinskom vodovodu duže od tri decenije. Njegov posao je na prvi pogled jednostavan: odgovara na telefonske pozive građana i prosljeđuje žalbe odgovornim odeljenjima. Međutim, oko 2000. godine, ovaj naizgled jednostavan posao postao je naporan i stresan. Musa se prisjeća kako je primao preko 200 poziva dnevno, od kojih su većina bile pritužbe građana na nestašicu vode.
Posle rata 1999. godine, Priština se suočila sa velikim prilivom stanovništa iz ostalih djelova Kosova. Komunalna infrastruktura koja je planirana za manje od 150.000 stanovnika sada je morala da zadovolji potrebe više od 300.000 ljudi. Tokom sljedeće decenije, dešavalo se da prekidi snabdijevanja vodom budu duži i od deset sati dnevno u bilo kojem prištinskom naselju. „Ljudi su bili bijesni, jer je to značajno uticalo na kvalitet njihovog života. Iskaljivali su svoj bijes na nas preko telefona”, seća se Musa.
„U martu 2014. godine, Gračaničko jezero je imalo vode samo za još mjesec dana, a Batlavsko za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi ostale bez vode za piće.“
Priča o dva jezera
Sokol Džafa je direktor Regionalnog vodovoda u Prištini. On se prisjeća da je još 2010. godine ovo preduzeće izvelo određene intervencije koje su u izvjesnoj mjeri poboljšale situaciju. Ali postojala je potreba za dugoročnim rješenjem. Tada su jedina izvorišta gradske vode bila dva vještačka akumulaciona jezera u blizini Prištine – Batlavsko i Gračaničko. Količina vode u ovim jezerima zavisi od padavina. A sa klimatskim promjenama koje su uticale na nivo vode u jezerima, zalihe su značajno varirale od prekomjerne akumulacije do blizu presušivanja.
Kosovo je 2014. godine doživjelo najgoru nestašicu vode u posljednje tri decenije. „U martu 2014. godine, Gračaničko jezero je imalo vode samo za još mjesec dana, a Batlavsko za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi ostale bez vode za piće“, kaže Džafa.
Međutim, situacija se promijenila nabolje zahvaljujući projektu regionalnog vodovoda za Prištinu vrijednog 35 miliona eura, uključujući i bespovratna sredstva EU u iznosu od 5 miliona eura. Zahvaljujući ovoj investiciji i finansiranju, usmjerenim kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, projekat je spasio Prištinu od problema nestašice vode u narednim godinama i obezbijedio pouzdano snabdevanje za okolinu. Dio projekta bio je razvoj novog izvorišta vode u jezeru Gazivode. Infrastruktura omogućava da se voda kanališe od Ibarskog kanala do novoizgrađenog postrojenja za prečišćavanje vode u Škabaju. Novo postrojenje se sastoji od laboratorije, pogona i kancelarija, sa radionicom i zajedničkim prostorijama.
„Da nismo otvorili novu fabriku, morali bismo da objavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi se u protekle dvije godine suočavale sa svakodnevnom dvanaestočasovnom nestašicom vode.“
O projektu
Projekat regionalnog vodosnabdijevanja u Prištini imao je koristi od kombinovanog ulaganja bespovratnih sredstava i kredita koji se usmjeravaju kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan (WBIF). To je uključivalo 5 miliona eura bespovratnih sredstava od Evropske unije, kredit od 20 miliona eura od razvojne banke KfW u ime njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj, kao i doprinos od 10 miliona eura od regionalnog Vodovoda.
O WBIF-uInvesticioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja prikuplja sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF pruža finansiranje i tehničku pomoć strateškim investicijama u energetskom, ekološkom, socijalnom, transportnom i digitalnom infrastrukturnom sektoru. Takođe podržava inicijative za razvoj privatnog sektora. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana.
„2019. i 2020. godina bile su godine sa najdužom sušom posljednjih godina. Da nismo otvorili novu fabriku, morali bismo da objavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi se u protekle dvije godine suočavale sa svakodnevnom dvanaestočasovnom nestašicom vode“, kaže Sokol Džafa.
Isplativo i stabilno snabdijevanje
Voda se crpi iz prirodnog izvora i kanališe otvorenim gravitacionim cjevovodom do stanice gdje se pumpa do postrojenja za tretiranje, preradu i filtriranje vode. Fabrika vode Škabaj ima kapacitet 700 l/s – dovoljno da obezbijedi isplativo i kontinuirano snabdijevanje vodom Prištinu, Obilić, Kosovo Polje, Gračanicu i Podujevo.
Musa Hasani je svakako primijetio razliku otkako je sproveden ovaj projekat, zadovoljstvo Prištevaca i stanovnika okolnih mjesta, kao i kvalitet njihovog života svakako se poboljšao – a samim tim ima i manje bijesnih telefonskih poziva s kojima mora da se nosi. Nova infrastruktura donijela je i tehnološki napredak koji vlastima omogućava da prate vodostaj Badovačkog i Batlavskog jezera, čime se obezbjeđuje održivost vodnih resursa regiona.
Sredstva EU omogućila su nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije doživljaj u virtuelnoj stvarnosti u kojem ćete prisustvovati gladijatorskim borbama kao prije 1.500 godina.
Antički grad Stobi bio je jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine p. n. e, pa u narednih gotovo sedam vekova, zauzimao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskrsnici trgovačkih puteva, izrastao je u važan grad, koji je čak kovao i sopstveni novac. Za vrijeme Rimljana, Stobi je bio glavni grad rimske provincije Makedonija Salutaris, a njegovi stanovnici imali su status rimskih građana. Kao i u svakom drugom bitnom rimskom gradu, gladijatorske borbe bile su neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, kupalištima, amfiteatrom, sinagogom, ostacima puteva i velikih kuća, a čak i kockarnicom. Iako život u gradu vjerovatno nikada neće biti oživljen, njegovi gladijatori se vraćaju!
Koncept korišćenja istorijskih i kulturnih lokacija kao turističkih destinacija još uvijek je u povoju u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i plakata, a angažovanje publike na licu mjesta je malo ili nikakvo. Međutim, visokokonkurentno turističko tržište zahtijeva od lokacija kulturnog nasljeđa da razviju strategije i saradnju sa kreativnim industrijama kako bi im se pomoglo da se istaknu. Jedna od takvih opcija je korišćenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak lokacije u virtuelnoj stvarnosti (VR) kao sredstvo za istraživanje i oživljavanje kulturnog nasljeđa. VR tehnologija nam nudi priliku da uronimo u događaje i priče iz prošlih vremena kao da se zaista tamo nalazimo i na taj način steknemo najstvarniju moguću predstavu o bilo kojoj lokaciji kulturnog nasljeđa.
„3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama.“
U virtuelnom društvu gladijatora
U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi i uz podršku sredstava EU, nevladina organizacija Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvio je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja vodi posjetioce Stobija na gladijatroske borbe u rimskom amfiteatru. Milan Tančeski, menadžer ovog projekta, objašnjava da njihova aplikacija sadrži 3D perspektivu rekonstruisanog amfiteatra.
Tako posjetilac dobija mnogo bolji i cjelovitiji doživljaj prostora, sa neograničenim pogledom na strukture i značajne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama“, kaže Milan.
Priprema ovog projekta bila je prilično izazovna. Od grada su ostale samo ruševine, što znači da je trebalo pripremiti scenario i priču kao osnovu za razvijanje modela u 3D za likove i objekte u okruženju. Tokom procesa, jedan arhitekta je rekonstruisao plan amfiteatra i pretvorio ga u 3D model. Kao poslednji dio aktivnosti, projekat je razvio 3D modele gladijatora u stvarnoj veličini, kao i približno 700 likova iz publike. Tokom rada, tijesno su sarađivali sa stručnjacima i koristili
„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored vas, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Blink 42-21 je bio među primaocima bespovratnih sredstava u drugom krugu grantova u vrijednosti do 54.000 € svaki, dodijeljenih u oktobru 2019. godine. Savjet za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje u regionalnom vlasništvu i sa regionalnim rukovodstvom, koji promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski ga podržava EU.
Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti komplet za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i naočara za VR. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u amfiteatru. Onog trenutka kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1500 godina u prošlost, okruženi ste publikom i u mogućnosti ste da uživate u gladijatorskim borbama koje se održavaju na glavnoj pozornici.
„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored sebe, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.
Kako dotaći srca ljudi kroz aktivizam za podršku jednoj od najugroženijih zajednica u Albaniji.
„Ljubav je vakcina protiv homofobije“ bio je slogan koji se ove godine koristio za aktivnosti kojima se slavi raznolikost i ponos svih lezbejki, gejeva, biseksualaca, transrodnih, queer i interseks (LGBTQI) osoba u Albaniji. To je bio poziv LGBTI zajednice na razumijevanje i prihvatanje nakon onoga što Savez protiv diskriminacije LGBTQI opisuje kao tešku godinu, punu neizvjesnosti, straha i izolacije tokom pandemije koronavirusa. Savez je jedna od vodećih organizacija koja stoji iza aktivnosti povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT), koji se obilježava 17. maja.
Dženi Karaj, direktorka Alijanse, vodeća je aktivistkinja već duže od decenije. Ovogodišnje inicijative usredsrijeđene su na javne nastupe i umjetničke performanse. „Naša zajednica mora da zna da smo tu da ih podržimo, a 17. maj je prava prilika da izađemo“, kaže Karaj. „Ne treba da se osjećaju posramljeno ili kao da su nešto zgriješili.“
„Porodica treba da bude sigurno utočište [za LGBTQI osobe]. Umjetnošću nastojimo da osvojimo srca ljudi kako bismo im promijenili mišljenje.“
Među atrakcijama programa bila je i queer monodrama postavljena u kulturnom centru u Tirani. Predstava se bavila najvećim strahovima LGBTQI osoba u Albaniji, uključujući samoprihvatanje i značaj prihvatanja u porodici. „Porodica treba da bude bezbjedno okruženje. Umjetnošću nastojimo da osvojimo srca ljudi kako bismo im promijenili mišljenje“, kaže Karaj. Ona je prva članica LGBTQI zajednice u Albaniji koja je javno objavila svoje seksualno opredeljenje kao lezbejka. Karaj za svoj rad nalazi motivaciju u hrabrosti LGBTI osoba da izazovu konzervativno albansko društvo.
Uporedo sa podizanjem svijesti, LGBT organizacije su angažovale i javne ustanove da se posvete strateškom okončanju diskriminacije LGBTQI osoba širom zemlje. Istraživanja pokazuju da je dvostruko više LGBTQI osoba meta diskriminacije i isključivosti u poređenju sa ostatkom populacije. Uz podršku zajedničkog programa EU/Saveta Evrope, Horizontalnog instrumenta za Zapadni Balkan i Tursku, organizacije civilnog društva poput Alijanse u stanju su da bolje premoste jaz između zajednice i ustanova za sprovođenje zakona. Primjer za to je Državni policijski imenik koji je odredio tačke za kontakt sa LGBTQI zajednicom i unaprijedio svoje protokole za prijavljivanje slučajeva zločina iz mržnje. Prilike za dijalog između zajednice i policije podstiču se kroz programske inicijative u Albaniji, kao i širom regiona.
Savjet Evrope nedavno je prilagodio i preveo na albanski jezik priručnik za policiju kako da profesionalno reaguje na takve slučajeve, a takođe je organizovao aktivnosti za izgradnju kapaciteta u okviru policijskih jedinica. Ovaj priručnik pokreće uspostavljanje niza pratećih inicijativa koje će se baviti diskriminacijom, nejednakošću i jačanjem inkluzije unutar policije, kao i u odnosu između policije i građana. Ove inicijative se vode standardima EU i Saveta Evrope u pogledu poštovanja i promovisanja ljudskih prava.
„Tokom predizborne kampanje, seksualna orijentacija se pominjala samo kada su politički protivnici željeli da vrijeđaju jedni druge.“
O programu
Akcija „Promovisanje različitosti i jednakosti u Albaniji“ ima za cilj jačanje mehanizama antidiskriminacije u zemlji, uključujući bolje promovisanje/zaštitu prava LGBTI osoba i borbu protiv govora mržnje, u skladu sa standardima i preporukama Saveta Evrope. Aktivnosti takođe imaju za cilj da podrže pregovore Albanije s Evropskom unijom o pridruživanju u oblasti osnovnih prava.
Program se finansira u okviru Horizontalnog instrumenta II Evropske unije/Saveta Evrope za Zapadni Balkan i Tursku (Horizontalni instrument II) 2019-2022, zajedničkog nastojanja dvije organizacije da ispune reformske agende korisnika u oblasti ljudskih prava, vladavine prava i demokratije i da se usklade sa evropskim standardima.
Alijansa smatra da su političke stranke glavni institucionalni izazov u borbi za slobodno i ravnopravno društvo za sve seksualne i rodne identitete. Prije skoro deset godina, uz podršku Savjeta Evrope, predložene su izmjene dva ključna zakona koji omogućavaju istopolni brak i priznavanje promjene pola za transseksualne osobe. Međutim, Skupština ove predloge nikada nije uzela u obzir.
„Ne postoji nikakva politička volja“, kaže Karaj, koja djeluje razočarano, ali ne i iznenađeno. Alijansa je pitala sve stranke koje su učestvovale na opštim izborima 2021. godine o njihovim planovima za unaprjeđenje položaja LGBTQI zajednice, ali za odgovor je dobila ćutanje. Kako Karaj svjedoči, „Tokom predizborne kampanje, seksualna orijentacija se pominjala samo kada su politički protivnici željeli da vređaju jedni druge“. Ova nevladina organizacija razvila je javnu kampanju u kojoj se ukazuje na političare koji su koristili takvu praksu u nedavnoj predizbornoj kampanji i u protekloj godini.
Takva atmosfera znači da se članovi zajednice ne shvataju ozbiljno kada prijavljuju zlostavljanje, maltretiranje i nasilje u porodici. Ipak, prema riječima Dženi Karaj, LGBTQI osobe u Albaniji su otporna zajednica koja ostaje aktivna bez obzira na veliki pritisak u svakodnevnom životu. Zajednica ima onlajn servis podrške koji pruža opšte i pravne savjete. Solidarnost sa ljudima u nevolji je rasla tokom pandemije, uglavnom uz pomoć donatora. Poruka koju svi oni šalju je „Krenar“. To na albanskom znači „Ponosno“.
Organizacija za zaštitu životne sredine skuplja podatke kako bi predočila skriveni, ali očigledan problem u albanskim gradovima.
Tirana je živ, ustreptao grad u kojem živi trećina albanskog stanovništva. Broj stanovnika stalno raste, trenutno ih je 850.000, a ovaj grad predstavlja grotlo u koje se slivaju svi koji traže priliku u obrazovanju ili biznisu. Međutim, linije gradskog prevoza su ograničene, tako da su mnogi primorani da za prevoz koriste automobile, dok je potražnja za stanovima pokrenula građevinsku industriju u posljednje tri decenije. Sve to uzima danak u obliku stalnog povećanog nivoa zagađenja vazduha.
U zemlji sa samo nekoliko monitora, Albanci mogu samo da nagađaju kakav je kvalitet vazduha koji udišu. Međutim, etablirana organizacija za zaštitu životne sredine Milieukontakt željela je to da promijeni. Željela je da izmjeri zagađenje u mnogo većim razmjerama – na 500 lokacija. Plan je bio da se istovremeno uključi i što više ljudi kako bi se povećala svijest o ovom nevidljivom, ali očiglednom ekološkom problemu.
„Svi koji žive u Tirani svjesni su lošeg kvaliteta vazduha, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je on tačno loš.“
„Svi koji žive u Tirani svjesni su lošeg kvaliteta vazduha, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je tačno loš“, kaže Arion Sauku, koordinator projekta Green Lungs, koji je prvi pružio tako sveobuhvatne podatke o ovom problemu. Koristeći alternativne tehnike praćenja, projekat je mjerio zagađenje mobilnim brojilima na stotinama lokacija na području prijestonice. Među njima su se našli užurbani centar grada, prometni djelovi u blizini škola, kao i stanice duž najdužih autobuskih linija u Tirani. Projekat Green Lungs proučavao je osam različitih parametara za mjerenje zagađujućih materija. „Najveći zagađivači vazduha su transportna i građevinska industrija. Nivoi koje smo redovno mjerili premašuju standarde EU, a u nekim slučajevima su tri do četiri puta viši“, kaže Sauku.
Tokom trogodišnjeg perioda, EU je finansirala Green Lungs koja je proširila svoje mjerenje na još tri velika grada — Drač, Elbasan i Skadar. Rezultat: iste zagađujuće materije koje su posljedica ono za čim je najveća potražnja: stanovanje i automobili. Građevinska industrija nema nikakve ekološke standarde, a ona je uzrok visokom nivou prašine u vazduhu tokom čitave godine. U međuvremenu, stalni zagađivači su i stari automobili koji ispuštaju opasne čestice prilikom sagorijevanja goriva. Prema zvaničnim podacima, u zemlji je u upotrebi oko 700 hiljada automobila.
„Postoje brojne informacije o sve tri komponente, kako bi donosioci odluka mogli da reaguju – generisali smo podatke, obiljeležili mape i ilustrovali narative kako bismo ukazali na žarišta.“
O programu
Projekat Green Lungs osmislio je i sproveo alternativnu i inkluzivnu platformu za praćenje kvaliteta vazduha, zagađenja bukom i procjenu usluge koju pruža urbani ekosistem ozelenjavanja. To je postignuto uz finansijsku podršku Evropske unije za jačanje međusektorske saradnje između Vlade i civilnog društva i razvoj kapaciteta organizacija civilnog društva.
Ovi sektori zahtijevaju brzu i kontinuiranu intervenciju kako bi se smanjilo zagađenje vazduha – sada kada se problem može podržati sveobuhvatnim i obimnim podacima. Međutim, ovaj problem se očigledno proširio i na druga urbana područja u regionu. Nivo zagađenja vazduha na Zapadnom Balkanu jedan je od najviših u Evropi i ima direktan uticaj na zdravlje građana. Zato je Evropska unija postavila smanjenje zagađenja, uključujući tu i vodu i zemljište, među glavne oblasti koje treba riješiti u okviru Zelene agende. To je nova strategija rasta koja teži prelasku sa tradicionalnog ekonomskog modela na održivu ekonomiju, u skladu sa Evropskim zelenim dogovorom.
Pored mjerenja kvaliteta vazduha, alternativna platforma koju je uspostavila organizacija Green Lungs takođe je pratila zagađenje bukom koju proizvodi čovjek i urbani ekosistem ozelenjavanja. „Postoje brojne informacije o sve tri komponente kako bi donosioci odluka mogli da reaguju – generisali smo podatke, obiljeležili mape i ilustrovali narative kako bismo ukazali na žarišta“, kaže Sauku, koji smatra da politike moraju da budu višestruke kako bi se poboljšao kvalitet života ljudi u najvećim albanskim gradovima.
Do tada, ostvaren je pionirski rad na predočavanju problema kvaliteta vazduha. Istovremeno, dok sprovodi projekat, GreenLungs je uspjela da informiše omladinu o ovom pitanju oko njihovih škola i građane u svakodnevnom putovanju na posao. Pored znatiželjnih prolaznika koji su primijetili stotine mobilnih brojila u svom komšiluku, projekat je ostavio jedinstvenu onlajn bazu podataka u kojoj svi mogu da lociraju žarišta zagađenja vazduha u svom gradu.
Keep It Green i njena mreža volontera podižu svijest o industrijskom zagađenju i drugim ekološkim pitanjima u industrijskom gradu Obiliću.
Na samo deset minuta vožnje od Prištine nalazi se Obilić, centar kosovske rudarske industrije. U okolini mjesta koje ima samo 6.800 stanovnika nalaze se tri rudnika uglja i dvije elektrane koje proizvode veći deo kosovske električne energije.
Riječ je o regionu koji se u velikoj mjeri oslanja na radna mjesta u elektranama, a u industriji radi 5.000 ljudi iz Obilića i susjednih sela. Ne iznenađuje da su ove rudarske i industrijske aktivnosti prouzrokovale veliku štetu po životnu sredinu.
„Sjedjeli smo i pili kafu i kada smo počeli da pričamo o svim [ekološkim] problemima sa kojima se naša zajednica suočava, shvatili smo da moramo nešto da preduzmemo.“
Keep it Green je lokalna omladinska organizacija koja radi na podizanju svijesti o ekološkim pitanjima u Obliću i uticaju koji ona imaju na stanovništvo.
„Oko 30 odsto ljudi u Obiliću boluje od respiratornih bolesti”, kaže za EED Gudzim Klinaku, direktor organizacije Keep It Green.
On objašnjava kako je nastanak organizacije Keep It Green začet razgovorom u kafiću 2015. godine. Klinaku se prisjeća: „Sjedjeli smo i pili kafu i kada smo počeli da pričamo o svim [ekološkim] problemima sa kojima se naša zajednica suočava, shvatili smo da moramo nešto da preduzmemo“.
Podsticanje građana da zaštite svoju životnu sredinu
Šest godina kasnije, Keep It Green je mreža od gotovo 60 ljudi koji se u svojoj zajednici usredsrjeđuju na projekte koji podstiču mještane da se više zainteresuju za zaštitu sopstvene životne sredine. Posljednjih nekoliko godina nisu bile lake, s obzirom na ekonomske teškoće sa kojima se mnogi suočavaju u ovom industrijskom regionu. „Teško je natjerati ljude da vode računa o životnoj sredini kada jedva krpe kraj s krajem“, priznaje Klinaku.
Aktivisti Keep It Green-a su svjesni te stvarnosti, ali se i dalje zalažu za zeleniju energiju u Obiliću. Prije pandemije koronavirusa održavali su nedjeljne proteste ispred termoelektrane zalažući se za primjenu ekoloških zakona u Obiliću. Organizovali su mnoge akcije za poboljšanje kvaliteta života u gradu.
Volonteri su nedavno očistili park i ukrasili ga strit-artom kako bi ga učinili prijatnijim za svoje sugrađane. Oni su pokrenuli godišnji Green Art Fest, gradski festival za podizanje svijesti o ekološkim pitanjima. Keep It Green takođe radi sa lokalnim školama od 2016. godine, sprovodeći radionice „Smanji, opet upotrijebi, recikliraj“, učeći đake kako da stvaraju što manje smeća.
Keep It Green je aktivna i u organizovanju omladinskih ljetnjih kampova koji se bave ekološkim temama. Glavni cilj ovih kampova je stvaranje nove generacije ekoloških lidera na Kosovu.
Suočavanje sa pandemijom
Kao i druge slične organizacije, Keep It Green je morala da smisli kreativne načine za prilagođavanje pandemiji koronavirusa. Iako su se radionice „Smanji, opet upotrijebi, recikliraj“ pokazale uspješnim čak i u formi vebinara, 2020. godine su morali da otkažu održavanje Green Art Festa. Ovog ljeta planiraju da organizuju jedan od svojih ekoloških kampova koji su njihov zaštitni znak, sa 20 učesnika koji će pohađati trodnevnu obuku o podizanju ekološke svijesti.
„Ova finansijska pomoć dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Ekologija je sada izuzetno popularna tema …i nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas.“
O Evropskoj zadužbini za demokratiju
Evropska zadužbina za demokratiju (EED) je nezavisna organizacija koja dodjeljuje grantove. Zadužbinu su 2013. godine osnovale Evropska unija (EU) i zemlje članice EU radi podsticanja demokratije u Evropskom susjedstvu, na Zapadnom Balkanu, u Turskoj i šire. EED podržava organizacije civilnog društva, prodemokratske pokrete, građanske i političke aktiviste i nezavisne medijske platforme i novinare koji podržavaju pluralistički, demokratski politički sistem.
Ovo je skraćena verzija članka koji je objavila Evropska zadužbina za demokratiju. Pročitajte originalni članak
Podrška Evropske zadužbine za demokratiju (EED) sada omogućava organizaciji Keep It Green da pređe iz volonterskog načina rada, koji opstaje na entuzijazmu, u stabilniju organizaciju sa stalno zaposlenim osobljem. To će takođe omogućiti da aktivnosti kao što je kamp za podizanje ekološke svijesti postanu stalna aktivnost, što omogućava strateško planiranje i razvoj.
„Ova finansijska pomoć dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Ekologija je sada izuzetno popularna tema širom svijeta, sve više ljudi je zainteresovano da se uključe. Dok je svijest na Kosovu za sada manje razvijena, nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas“, kaže Klinaku.
Uz podršku EU, Crnogorsko preduzeće povećava izvoz, prihode i broj zaposlenih.
Sušena dimljena šunka je specijalitet iz Njeguša, sela u blizini Cetinja. Poznata je po svom posebnom ukusu i aromi koja je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i dima bukovog drveta sagorelog tokom procesa sušenja. Ukus ovog pršuta poznat je lokalnom stanovništvu i svima koji su posjetili Crnu Goru, a sada ga jedno crnogorsko preduzeće plasira na tržište Zapadnog Balkana i šire.
Mediteranea je preduzeće srednje veličine čiji su vlasnici bračni par Marija i Ivan Špadijer. Preduzeće je 2006. godine počelo da radi kao mali distributer mesnih prerađevina i postepeno je povećavalo svoje prihode, pri čemu je njeguški pršut postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da pršut zahtijeva složenu proizvodnju: proces pripreme se sastoji od tronedjeljnog paca u morskoj soli, zatim tronedjeljnog presovanja da bi se uklonio višak tečnosti i tromjesečnog laganog dimljenja i sušenje na svježem planinskom povjetarcu, nakon čega slijedi sazrijevanje. Čitav proces traje oko godinu dana.
„Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe.“
Povećanje kvaliteta i prihoda
Mediteranea je desetak godina kupovala pršut od proizvođača u Njegušima i okolini, a pakovali su ga i drugi podizvođači. Posao je išao dobro, tržište se širilo, ali rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovine bio je konstantan, ali su se javili problemi sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli da dobijaju zahtjeve kupaca za boljim pakovanjem. „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe“, kaže on.
Za to im je bila potrebna dodatna oprema i prostor, jer je ovo bio novi proces za preduzeće. U početku su ulagali sopstvena sredstva, ali to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Zato su odlučili da podnesu zahtjev za podršku iz Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Dobili su skoro 35.000 eura u dodatnoj opremi, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice, koje podižu na visine do 11 metara.
„Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Evropska podrška nam je pomogla da postanemo nezavisniji i da preuzmemo kontrolu nad sopstvenom sudbinom i nad uspjehom naše firme.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Mediteranea sada proizvodi i distribuira više od 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli, restorani i lanci samoposluga. Oko 90% njihovih prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju podizvođači iz Njeguša i okoline, pakovanje i distribuciju sada je u potpunosti preuzelo preduzeće. Takođe su udvostručili broj zaposlenih sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju.
Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za njihov uspjeh. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Podrška koju smo dobili od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše firme“, kaže on.
Projekat koji finansira EU podržava jedinstven način promovisanja kulturnog nasljeđa na Zapadnom Balkanu.
Zamislite oblast u kojoj možete pronaći spomenike iz antičke Grčke, starog Rima, Otomanskog carstva i socijalističkog doba. Mjesto gdje se kulture zapada i istoka miješaju u hrani, narodnim nošnjama, jeziku, i drugim kulturnim nasljeđima: to je Zapadni Balkan. Sada je jedna nevladina organizacija iz Srbije – Udruženje Manifesto – zajedno sa partnerima iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije razvila jedinstven način promovisanja ovog nedovoljno poznatog nasljeđa.
Njihov inovativni koncept razvijen je u okviru projekta Heritage Walks and Talks koji finansira Evropska unija. Oni lokacije kulturnog nasleđa približavaju posjetiocima, a manje poznate lokalitete čine zanimljivijim pomoću inovativnih metoda pripovijedanja koji kombinuju činjenice, usmeno nasljeđe i urbane legende, kao i promovisanjem kroz savremene onlajn metode, uključujući društvene mreže i posebnu mobilnu aplikaciju. Projekat uključuje promociju spomenika iz Drugog svjetskog rata, carske palate i drevna naselja, pješačenje do praistorijskih lokaliteta koji se nalaze u predivnim predjelima.
Koncept „Šetnja nasljeđem“ prvi put je uveden u okviru Farske konvencije Savjeta Evrope o vrijednosti kulturnog nasljeđa za društvo, kao dobra praksa za inicijative zasnovane na nasljeđu koje se dešavaju u zajednici. Ideja projekta razvijena je iz ovog koncepta, gdje se učesnici kroz zanimljivu priču upoznaju sa neotkrivenim djelovima svog okruženja. Osim što dovodi turiste do lokalnih zanimljivosti, šetnje nasljeđem dovode posjetioce i do lokalnih pružalaca usluga, a sve je povezano kroz određenu priču.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju. Željeli smo da uvedemo novi pristup.“
Drugačija vrsta pripovijedanja
Ivan Svetozarević je menadžer projekta iz Udruženja Manifesto, koje je dobilo pomoć za ovaj poduhvat iz Projekta razvoja i promocije turizma koji finansira EU, a sprovodi Savet za regionalnu saradnju. On objašnjava da je ideja projekta razvijena na osnovu brojnih specifičnih izazova sa kojima se turistička industrija suočavala u promovisanju kulturnog nasljeđa. Glavni izazov bio je nedostatak atraktivne interpretacije i pripovjedačkih metoda za kulturno nasljeđe uopšte, a naročito kulturno nasljeđe u ruralnim oblastima.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju.“
Projekat je izabrao osam lokacija u tri zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Feliks Romulijanu u Srbiji, srednjovjekovnu tvrđavu Švač u Crnoj Gori, Samuilovu tvrđavu u Sjevernoj Makedoniji i druge slične, i angažovao profesionalce da osmisle priče zasnovane na činjenicama ali i na usmenom predanju i urbanim legendama i da kreiraju jedinstven pristup koji postavlja priču u širi kontekst. „Željeli smo da ponudimo novi pripovjedački pristup nasljeđu na Zapadnom Balkanu: novi proizvod“, kaže Ivan. Istovremeno, projekat je razvio specifične rute oko lokacija. Te rute uključuju lokalne biznise kao što su male prodavnice i restorani i na taj način pomažu i zajednici i lokalnoj privredi.
„Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je u pitanju kulturni turizam. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Udruženje Manifesto bilo je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 eura – dodijeljenih u oktobru 2019. Savjet za regionalnu saradnju (RCC) je inicijativa koju finansira EU, a koja promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i socijalni razvoj u regionu.
Odabrane lokacije nalaze se u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Rute i priče se postavljaju na sajt i na aplikaciju koju je razvio projekat kako bi posjetioci mogli samostalno da ih posjećuju i uživaju na lokacijama. To pruža priliku posjetiocima da steknu prekogranično iskustvo uživajući u kulturnom nasljeđu koje promoviše projekat. Tako projekat doprinosi zajedničkoj promociji regionalne ponude kulturnog turizma, produžava boravak posjetilaca u regionu i povećava prihode i zaposlenost u turističkoj industriji.
Većina lokacija koje je projekat izabrao nalazi se u ruralnim oblastima, a Ivan objašnjava: „Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je riječ o kulturnom turizmu. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma“.
Uz podršku EU, pionirska LGBTI organizacija maršira u odbranu zajednice na Kosovu.
Kako biste okarakterisali pripadnike LGBTI (lezbejske, gej, biseksualne, transrodne i interseks) zajednice? Odgovor prosječnog Kosovara na ovo pitanje sadržao bi ekstravaganciju, zastavu duginih boja i Paradu ponosa. Takvi stereotipi uglavnom su rezultat ograničenih informacija koje pružaju masovni mediji, u kombinaciji sa tradicionalnim ograničenjima koja usporavaju proces otvaranja društva. Zapravo, o kosovskoj LGBTI zajednici ima još toliko toga da se kaže, osim Parade ponosa, a nije ni sve tako živopisno kao što se čini na slikama.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U osnovi, to je protestna šetnja“, kaže Arber Nuhiju iz CSGD-a, Centra za razvoj društvenih grupa.
Organizacija je jedno od najznačajnijih tijela civilnog društva koje radi na poboljšanju položaja zajednice i glavni je organizator svih manifestacija koje se odvijaju oko Parade ponosa. Posljednjih godina, teme manifestacije bili su istopolni brakovi, zakonsko pravo koje kosovske institucije uskraćuju iako je zagarantovano Ustavom. CSGD i druge LGBTI i organizacije za ljudska prava godinama su lobirale da ova odredba bude uključena u novi Građanski zakonik, ali su njihovi napori do sada ignorisani.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U suštini, to jeprotestna šetnja.“
„Naš pristup potrazi za našim ciljem je sistematičan. Znamo što želimo i znamo kako to da postignemo“, kaže Nuhiju, misleći na zagovaranje interesa zajednice. On odaje priznanje Evropskoj uniji što ih je podržala kada je bilo najpotrebnije. CSGD je dobio operativnu pomoć EU za jačanje kapaciteta organizacije, što joj je omogućilo da bolje služi zajednici.
LGBTI zajednica na Kosovu nedavno je proslavila svoj prvi uspjeh kada su u novi Krivični zakon uspjeli da uključe odredbe kojima se proširuje pravna zaštite LGBTI osoba. To je bio direktan uspjeh strateškog zagovaranja. Međutim, postoji kontinuirana borba za sprovođenje zakonskih odredbi. Slučajevi zločina iz mržnje nad LGBTI osobama obično se ne istražuju na odgovarajući način, niti se izvode pred sud. Zajednica smatra da je potrebno da državna tijela koja procesuiraju, istražuju i izvršavaju presude treba da naprave sledeći korak naprijed. Zato su LGBTI organizacije takođe aktivne u obuci policije, tužilaštva i sudija o najboljim praksama.
Pružanje usluge tamo gdje su problemi
Iskustvo CSGD-a obuhvata gotovo dve decenije interakcije i podrške zajednici. Njegovo iskustvo pokazuje da na Kosovu postoje dvije LGBTI realnosti: jedna je život u Prištini, a druga u ostatku zemlje, gdje je situacija tmurnija. Glavni grad je mjesto gdje LGBTI osobe imaju određenu slobodu, ali pandemija koronavirusa ih je, iz razloga koji se kreću od prekinutog obrazovanja do gubitka posla, primorala da se vrate kući.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
O programu
Evropska unija finansirala je organizaciju Centar za razvoj društvenih grupa i njene osnovne aktivnosti u okviru nacionalnog Instrumenta civilnog društva 2015. Cilj operativne pomoći bio je da se unaprijede njene aktivnosti zagovaranja, profilisanje, umrežavanje i izgradnja koalicije. Globalni cilj je bio da se omogući i stimuliše participativna demokratija na Kosovu stvaranjem okruženja koje promoviše partnerstvo i dijalog između civilnog društva i javnih institucija i izgradnjom kapaciteta OGD da budu djelotvorni i odgovorni nezavisni akteri.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
Kao rezultat toga, od početka pandemije došlo je do porasta broja ljudi koji traže savjetodavnu podršku i broja slučajeva nasilja. Odgovor CSGD-a je već bio u izradi: onlajn platforma koja pruža profesionalno besplatno savjetovanje i pravnu podršku svima. Platforma je najnovije dostignuće misije CSGD-a koje vodi ka daljem osnaživanju zajednice. Sada je organizacija tamo u digitalnoj formi za svakog LGBTI Kosovara kojem je potrebna, bez obzira gdje živi.
EU vjeruje da je istraživačko novinarstvo vrijedna roba u koju se isplati ulagati.
Od prije nekoliko godina, na Kosovu je čitanje digitalnih vijesti doživjelo veliki porast. Pandemija je primorala ljude da provode više vremena kod kuće, moć digitalnih platformi se samo povećala, a one su najčešći izvori lažnih ili pogrešnih informacija.
Priličan broj informativnih internet portala na Kosovu pojavio se u vrijeme opštih izbora 2017. godine, kaže Arta Beriša, istaknuta novinarka koja istražuje fenomen lažnih vijesti. U to vrijeme je tek počela da predaje novinarstvo. „Kao novinarka, bila sam zabrinuta zbog nedostatka standarda na tim portalima“, kaže ona.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno proizvode sadržaj; da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska proizvodnje sadržaja u njihovim redakcijama.“
Za razliku od sjeveroameričkog tržišta, gde se lažne vijesti plasiraju zarad finansijskog interesa, cilj pogrešnih informacija na Kosovu su uglavnom politički poeni. „Sadržaj sa izazovnim naslovima, u kombinaciji sa subjektivnim i neprovjerenim sadržajem plasira se isključivo iz političkih interesa, a to čine predstavnici medija vezanih za različite igrače na političkoj sceni Kosova“, kaže Beriša, koja je naširoko pisala o ovoj temi još od 2017. godine. Ova konstatacija je našla potvrdu u studiji Evropskog parlamenta koja se poziva na Berišin rad i zaključuje da pogrešne informacije na Zapadnom Balkanu proizvode i šire domaći činioci za lokalne potrebe. Ova studija o dezinformacijama, sprovedena u periodu od 2018. do 2020. godine otkriva tri ključna izazova pogrešnog obavještavanja: spoljni izazovi kredibilitetu EU; dezinformacije vezane za pandemiju koronavirusa; i uticaj dezinformacija na izbore i referendume.
Serija od 12 Berišinih tekstova rasvijetlila je ovaj rasprostranjeni fenomen u digitalnim medijima koji obuhvata niz tema, od izbora do provjere činjenica i neopravdanog vladinog finansiranja odabranih medija s mogućnošću da utiču na njihovu uređivačku politiku. U svojim člancima ona skreće pažnju na informativne portale koji su članovi Novinarskog savjeta i koji su u više navrata objavili lažne informacije koje su nanijele štetu ugledu neke osobe ili organizacije. Javna medijska ustanova RTK nije bila izuzetak.
„Sadržaj sa izazovnim naslovima, u kombinaciji sa subjektivnim i neprovjerenim sadržajem plasira se iz čisto političkih interesa, a to čine predstavnici medija vezanih za različite igrače na političkoj sceni Kosova.“
O programu
BIRN i Udruženje novinara Kosova sproveli su projekat „Doprinos jačanju nezavisnog, istraživačkog i javno korisnog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu“ finansiran grantom EU. Stipendirano je 20 novinara, dok je putem pod-grantova obezbijeđena podrška za još 48 dobitnika, uključujući 26 novinara (od kojih su 12 bile žene) i 22 medijske organizacije, od kojih su 16 smještene u ne-većinskim zajednicama. U okviru ove aktivnosti priliku je dobilo 57 pripravnika, od čega su 41 bile ženskog pola. U okviru projekta proizvedeno je 440 novinarskih članaka, a veći deo njih objavljen je u medijima širom Kosova i regiona.
Beriša je bila jedna od 46 novinara koji su objavili sopstvene zaključke o nizu tema od javnog interesa, u sklopu Programa za jačanje istraživačkog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu koji finansira EU. Ovaj koncept, sproveden putem stipendija i grantova, omogućio je novinarima da se upuste u detaljne istrage u periodu do šest mjeseci.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno proizvode sadržaj; da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska proizvodnje sadržaja u njihovim redakcijama“, kaže Albulena Sadiku iz BIRN-a, Balkanske istraživačke novinarske mreže.
Istraživački članci izazvali su javnu i medijsku debatu, pa čak i raspravu u parlamentu o pitanjima od najvećeg javnog interesa. Osim toga, novinari su dobili nagrade za svoj rad, takav je slučaj i sa pričom o pravima djece koju dodjeljuje koalicija nevladinih organizacija aktivnih na terenu. Tekstove Arte Beriše takođe su naširoko objavljivali i lokalni i mediji u drugim zemljama. Sve to doprinosi izgradnji povjerenja u novinarstvo, kaže ona. „Lažne vijesti čine da ljudi izgube povjerenje u novinarstvo.“ Beriša dodaje da one negativno utiču na našu sposobnost da prepoznamo pouzdane izvore informacija. S namjerom da u medijskoj zajednici podigne svijest o tom pitanju, ona je organizovala izložbu na kojoj su bili izloženi odštampani uzorci iz njenog istraživanja. „Nijedan predstavnik medija koje sam istraživala nije se pojavio na izložbi.“
