Skip to main content

Author: WeBalkans

Reciklaža i moda na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Zatvaranje kruga: Projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovu.

Na Kosovu se veoma rijetko nailazi na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom vrše samostalni sakupljači smeća koji prikupljaju metalni, papirni i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji pod nazivom Let ‘s Do It Peja, sakupljanje tekstilnog otpada počelo je u Peći, gradu na zapadu Kosova. Arba Šehu je mlada i zagrižena ekološka aktivistkinja koja je zajedno sa svojim kolegama iz pomenute nevladine organizacije rano identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese rješenju. Sada je ona menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja javila kao reakcija na količinu nastalog tekstilnog otpada i zbog toga što javne institucije nisu uspjele da razviju održivi sistem sakupljanja i upravljanja otpadom u Peći ili u drugim mjestima na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama, od kojih velika većina nije u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

„Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.“

Otpad u modi

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“, koji EU finansira, počeo je u januaru ove godine, a nevladina organizacija je postavila mjesto za prikupljanje tekstila u centru grada. Na zadovoljstvo projektnog tima, mještani se odazivaju pozivu za odlaganje svog tekstilnog otpada preko takvih sabirnih mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ (Reduce, Reuse and Recycle). Međutim, osim ekološkog doprinosa, projekat ima i ekonomski aspekt jer su otvorili prodavnicu polovne odjeće za prodaju doniranog tekstila koji je u dobrom stanju.

Arba smatra da ne može biti dugoročnog uticaja ako mlađe generacije nisu aktivno uključene. Upravo zato ona i njene kolege obrazovnu komponentu projekta vide kao najvažniju. U saradnji sa umjetničkom gimnazijom u Peći, Let ‘s Do It Peja je pokrenula vannastavni kurs modnog dizajna gdje učenici pod mentorstvom iskusnih modnih kreatora angažovanih na projektu rade na dizajniranju i izradi nove odjeće koristeći prikupljeni tekstilni otpad. Arba objašnjava da je ovo za nju najuzbudljiviji dio projekta: „Učenici su veoma strastveni, i smislili su neke veoma zanimljive i atraktivne modele“.

„Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji.“

O projektu

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“ koji finansira EU pokrenut je u januaru i završiće se u decembru 2021. godine. Opšti cilj projekta je podrška razvoju socijalnih preduzeća na Kosovu i povećanje zapošljavanja ugroženih grupa, prije svega žena i mladih, kroz primjenu koncepata kružne ekonomije.

Ilka Ljatifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnoj aktivnosti koja je pokrenuta u okviru projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji“.

Plan je da projekat SEREC postane samoodrživ i da nastavi sa aktivnostima čak i nakon završetka finansijske pomoći EU. NVO Let ‘s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju socijalnog preduzeća sa konceptom i imenom zasnovanim na 3R. Na taj način žele da obezbijede održivost pretvarajući ovaj projekat u preduzeće sa dugoročnom ekonomskom i ekološkom korišću za zajednicu.

Novo socijalno preduzeće imaće za cilj da zaposli radnike koji će raditi na dizajniranju i šivenju recikliranog tekstila, kao i ljude koji će raditi u prodavnici polovne robe. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima u nevolji, jer će novi zaposleni u socijalnom preduzeću prvenstveno dolaziti iz ugroženih grupa kao što su žene, mladi i manjine“, kaže Arba.

Sarajevo na stazi ka zelenijem i čistijem gradu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Zahvaljujući kreditu Evropske investicione banke, sarajevski tramvajski prevoz nakon 40 godina dobija nova vozila.

U vrijeme dok je Sarajevo bilo pod austrougarskom upravom, grad je korišćen za isprobavanje novih izuma prije nego što oni budu upotrijebljeni u Beču. Sarajevski tramvaj pokrenut je kao probna linija 1. januara 1885. godine, a to sarajevsku tramvajsku mrežu čini jednom od najstarijih u Evropi.

Tramvaji su nastavili da kruže sarajevskim ulicama duže od jednog vijeka, čak i tokom teških perioda kao što su Prvi i Drugi svetski rat. Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, tramvaji su djelimično prestali da saobraćaju zato što su šine i veći broj vozila bila teško oštećena. Saobraćaj je ponovo uspostavljen u aprilu 1994. godine. Od tada se tramvajska mreža suočava sa tekućim poteškoćama, imajući u vidu da je većina vozila stara oko četiri decenije.

„Mnogi tramvaji kojima upravljam su isti oni kojima sam se vozio kada sam bio dijete, prije 40 godina!“

Manja gužva, veća bezbjednost

Hidajet Šarić ima 46 godina. On već duže od 20 godina radi kao vozač tramvaja u sarajevskom Gradskom saobraćajnom preduzeću. Sjeća se kada je kao đak putovao od kuće do škole tramvajem. „Mnogi tramvaji kojima upravljam su isti oni kojima sam se vozio kada sam bio dijete“, kaže on. Hidajet objašnjava da su nova vozila posljednji put kupljena neposredno pred Zimske olimpijske igre, koje su 1984. godine održane u Sarajevu.

U međuvremenu, grad je nabavio neke polovne tramvaje i radio na održavanju i unaprjeđenju vozila s kojima je raspolagao, ali postojeći vozni park je daleko od kvaliteta tramvaja koji se koriste u drugim evropskim gradovima i šire. Hidajet objašnjava da on i njegove kolege svako malo imaju problema sa kvarovima. Šlepovanje na popravku je opasna procedura, jer tramvaji moraju da se voze unazad, a na putu do garaže ima oštrih krivina sa lošom preglednošću, što može dovesti do saobraćajnih nezgoda. Dodaje i da vožnja nije uvek prijatna za putnike, jer tramvaji nisu klimatizovani.

Međutim, ovi problemi će uskoro biti okončani uz podršku Evropske investicione banke (EIB) – kreditne ustanove Evropske unije – koja je ponudila 40 miliona eura za modernizaciju sarajevskog javnog prevoza. Ova poboljšanja značajno će unaprijediti bezbjednost i smanjiti saobraćajne gužve i zagađenje vazduha u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i okolnim opštinama.

„Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo saobraćajne gužve, a istovremeno stvorimo čistije i zelenije Sarajevo.“

O projektu

EIB je obezbijedila 40 miliona eura za gradsku saobraćajnu mrežu u Kantonu Sarajevo. Finansiranje, obezbijeđeno pod najpovoljnijim uslovima, omogućiće modernizaciju i proširenje mreže tramvaja i trolejbusa zamjenom postojećih vozila i izgradnjom novih tramvajskih linija. Očekuje se da će uspostavljanje efikasnijeg i pouzdanijeg sistema javnog prevoza navesti građane da više koriste javni prevoz i manje privatne automobile.

Planirani rezultat je brže putovanje, manja emisija gasova sa efektom staklene bašte, smanjen nivo buke i manji broj saobraćajnih nezgoda u Kantonu Sarajevo. Projekat će doprinijeti sprovođenju Strategije EU za Zapadni Balkan i klimatskih akcionih ciljeva EIB-a za region u vezi sa održivim transportom.

Sarajevo, kao i drugi gradovi na Zapadnom Balkanu, ima ozbiljne probleme sa zagađenjem vazduha. To je djelimično rezultat povećane upotrebe ličnih vozila za putovanje na posao, posebno zimi. Adnan Šteta, ministar saobraćaja Kantona Sarajevo, objašnjava da je ideja za projekat modernizacije gradskog javnog prevoza uglavnom proizašla iz potrebe da se smanji zagađenost vazduha. On pozdravlja ovu investiciju i podršku Evropske investicione banke. „Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo saobraćajne gužve, a istovremeno stvorimo čistije i zelenije Sarajevo“, kaže on.

Asfaltiranje kosovskog puta ka tržištima EU

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Dobijanje oznake kvaliteta proizvoda EU pomoglo je građevinskom preduzeću da pristupi međunarodnim tržištima i istovremeno poboljša sopstvene standard.

Građevinska industrija na Kosovu cvjeta i daje veliki doprinos ekonomskom rastu. To je djelimično posljedica potražnje za stanovima u i oko Prištine, kao i u drugim većim gradovima. I kako potražnja nastavlja da raste, tako raste i potreba za kvalifikovanom radnom snagom i građevinskim materijalom. Ipak, kao i kod mnogih drugih proizvoda, većina materijala koji se koriste u građevinarstvu se uvoze, stvarajući negativan trgovinski bilans za Kosovo. Međutim, promjena je na vidiku!

Neki domaći proizvođači uvidjeli su da mogu da povećaju svoj tržišni udio poboljšanjem kvaliteta svojih proizvoda kako bi ispunili standarde EU – što zauzvrat otvara pristup unosnim tržištima EU.

„Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara onome koji možete naći bilo gdje u EU.“

Upoznajte Šaljaj, porodičnu firmu čije sjedište se nalazi u Istoku, na zapadu Kosova. Oni godinama ulažu u razvoj da bi bili spremni za udio u ovoj industriji vrijednoj stotine miliona eura. Šaljaj je oduvijek tvrdio da su njihovi materijali za popločavanje njemačkog kvaliteta.

„Kvalitet betonskih ploča koji proizvodimo odgovara onome što se može naći bilo gdje u EU. Naša kompanija već dugi niz godina ulaže u tehnologiju i interne procese kako bi svoje proizvode dovela do evropskih standarda“, kaže Endrit Šaljaj, rukovodilac kontrole kvaliteta preduzeća.

Dobijanje sertifikata o kvalitetu

Međutim, kompanija Šaljaj je tek početkom 2021. godine mogla da potkrijepi svoje tvrdnje sertifikatom. Uz podršku projekta koji finansira EU, Slobodno kretanje robe (FMG), uspjeli su da shvate šta treba da urade da bi dobili oznaku „CE“. To je skraćenica francuskog izraza „conformité européenne”, i predstavlja oznaku za usklađenost sa EU koja se koristi za potvrdu da dati proizvod ispunjava bezbjednosne standarde EU. FMG je vodio preduzeće kroz jednogodišnju proceduru ocjenjivanja usaglašenosti kako bi dokazalo da njegov proizvod ispunjava zahtjeve za dobijanje pristupa tržištu EU.

„Ne možemo dovoljno da naglasimo koliko smo srećni što smo dobili oznaku CE – nešto na čemu smo radili veoma dugo“, kaže Šaljaj o dostignuću koje će utrti put ka povećanju njihovog udjela na domaćem tržištu i otvoriti nove međunarodne mogućnosti.

Ali učenju tu nije bio kraj. Sva stečena iskustva i znanja o postupku sertifikacije, kao i domaći i zahtjevi EU za građevinske materijale, podijeljena su sa drugim proizvođačima u okviru projekta FMG. Jedan od stručnjaka uključenih u proces naglasio je kako to može da podstakne ovaj važan sektor ekonomije. „Projekat FMG dokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE. Sada vlada i pojedinačne kompanije treba da nastave sa radom“, kaže Adam Pini, specijalista za ovu oblast.

Dijeljenje znanja i ekspertize od strane stručnjaka kao što je gospodin Pini u okviru trogodišnjeg projekta FMG takođe je pomoglo da se poboljša zakonodavstvo o proizvodima i obuče agencije za sprovođenje zakona o bezbjednijem tržištu za radnike i potrošače. To je uključivalo izradu zakonskih tekstova, usvajanje evropskih standarda, akreditaciju tijela za ocjenjivanje usaglašenosti, dobijanje uvjerenja o kalibraciji i obuku.

„Projekat FMG pokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE.“

O projektu

Cilj projekta „Podrška slobodnom kretanju robe (FMG)“ bio je razvoj kvalitetne infrastrukture, tržišnog nadzora i prava potrošača u cilju poboljšanja proizvodnih procesa i povećanja kvaliteta i bezbjednosti proizvoda.

Ovo je dio šireg cilja da se podrži vlada Kosova u stvaranju održivijeg poslovnog okruženja usklađenog sa standardima EU i pravnim tijelom – poznatim kao „pravna stečevina“ – kako je zahtijevano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

To je dio truda koji Kosovo čini da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonima EU i da postepeno razvije oblast slobodne trgovine između EU i Kosova, u kojoj su slobodno kretanje robe, usluga i kapitala međusobno zagarantovani. Kosovo i EU potpisali su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2016. godine, kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

Dostignuća kao što je oznaka CE za kompaniju Šaljaj su jasan znak da su kompanije konkurentnije, proizvodi bolji i bezbjedniji, a poslovni partneri mogu  da vjeruju jedni drugima – istinito svjedočenje o tome kako se asfaltiraju novi putevi između tržišta Kosova i EU.

Ko ste vi? Nova tehnologija provjere identiteta iz Srbije

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz podršku EU, dva univerzitetska profesora vode preduzeće za digitalni identitet izvan granica Srbije.

Miloš Milovanović je profesor informacionih tehnologija na Univerzitetu u Beogradu i suosnivač IT kompanije Blinking. U životu se bavio svim i svačim: bio je muzičar, radio voditelj i poštar, kratko je radio u građevinarstvu prije nego što je postao univerzitetski profesor i, na kraju, preduzetnik. Jedina konstantna tokom svih tih godina bila je njegova ljubav prema tehnologiji i interesovanje kako ona može da promijeni svijet. Kao naučnik, svoje istraživanje je posvetio digitalnom identitetu i biometriji. Na kraju je sa svojim prijateljem i kolegom profesorom  Miroslavom Minovićem odlučio da osnuje kompaniju koja društvu može da omogući vrhunski digitalni pomak.

Njihova ideja o osnivanju kompanije pošla je od zaključka da je trenutni model ručnog prikupljanja podataka i dokumenata u fizičkim prostorijama ili putem nesigurnih i neprovjerenih digitalnih kanala neispravan i zastario. Tokom procesa podnošenja zahteva za neku uslugu, na primjer, ljudi često ostavljaju kopije svojih podataka ili dokumenata kod svake osobe kroz čije ruke prolazi njihov zahtjev. Miloš i Miroslav su znali da je ovaj model osjetljiv na upade hakera, da lako može doći do krađe identiteta i zloupotrebe privatnih podataka i da košta mnogo vremena i novca pojedinaca i organizacija. Iz tog razloga su radili na stvaranju pouzdanog, sigurnog i jednostavnog načina za potvrdu identiteta.

„Kompanije već godinama traže način da okrenu svoje poslovanje ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja.“

Riješiti se redova ispred banaka

U 2017. godini, univerzitetski profesori Miloš i Miroslav pitali su se kada će redovi ispred poslovnica banaka nestati i kada će ljudi zaista početi da obavljaju bankovne poslove „jednim klikom“. Miloš kaže da su u osnovi samo razvili nešto što su sami željeli da koriste. „Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja“, objašnjava on.

On dalje opisuje kako je, iako je uočena jasna potreba za proizvodom na tržištu, postojalo oklijevanje da proizvod uđe u upotrebu, uprkos činjenici da su tu potrebu prepoznali i ljudi koji donose važne odluke. „Naprosto nisu bili spremni“, kaže on, pa su njih dvojica preduzeli alternativne mjere kako bi se tržište naviklo na digitalnu ličnu kartu. Jedan pristup je bio uvođenje tehnologije dio po dio; drugi je promovisanje koristi od tehnologije na predavanjima i prezentacijama kako bi se uticalo na kompanije i druge zainteresovane strane da koriste proizvod.

Na kraju, svi njihovi napori su se isplatili i Blinking je sada vodeća kompanija u Srbiji za digitalnu provjeru identiteta i jedna od vodećih kompanija u regionu. Međutim, njihove ambicije se nisu tu zaustavile, željeli su da povećaju svoju regionalnu prodaju i uđu na tržište EU i na globalno tržište. Za to im je bila potrebna podrška, koja je došla iz programa PowerUP koji finansira EU, a koji je pokrenut kao podrška malim i srednjim preduzećima (MSP) Zapadnog Balkana da bi se pojačala otpornost na koronavirus i proširilo njihovo prisustvo na tržištu.

„PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

O projektu

PowerUP je besplatan program namijenjen malim i srednjim preduzećima i startapovima koji traže nove načine da privuku klijente i prilagode svoje poslovne modele i koja su zainteresovana za spoljne investicije.  Program je pokrenula Svjetska banka u novembru 2020. godine, a finansira ga EU u okviru Instrumenta za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana (WB EDIF), sa vodećom konsultantskom kompanijom Deloitte, koja podržava njegovo izvođenje. U programu je učestvovalo preko 200 preduzeća iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, sa Kosova, iz Sjeverne Makedonije i Srbije, koje su prošle obuku u cilju podrške daljem rastu preduzeća, sposobnosti da privuku investicije i otpornosti na krize tokom pandemije koronavirusa.

Program PowerUP koji finansira EU podržao je Blinking kako bi se unaprijedile brojne vještine: od upravljanja ljudima do boljeg rješavanja problema klijenata i marketinga. „PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

Blinking trenutno ima 30 stalno zaposlenih i brojne spoljne saradnike. „Kada je u pitanju budućnost, želimo da izgradimo nešto dugotrajno. Ali jedna od stvari koje dobro znam je da moramo biti strpljivi. Takođe treba da nastavimo da vjerujemo da čak i ako dolazite sa Zapadnog Balkana možete postati važan međunarodni igrač na ovom tržištu. Zato ulažemo, unaprjeđujemo i razvijamo nove proizvode, od kojih će neki ugledati svjetlost dana do kraja godine. Zato nas pratite na društvenim mrežama da budete u toku sa najnovijim novostima“, kaže Miloš.

Posle obnove, djedova kuća živi novi život

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU i koji promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže mještanima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da razvijaju turizam.

Domaća hrana bez jelovnika, servirana svježa iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. A smještaj je u kući staroj više od sto godina, sa tradicionalnim namještajem i ukrasima. Maja i Milan Kljajić zajedno sa četvoro svoje djece vode pansion. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvek bio posut ružama. Donio je izazove, slučajnosti, ali i radost uspjeha i široke osmjehe zadovoljnih gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. To je rezultat izuzetno bogate kulture i istorije tog kraja, ali i zaostatka u modernizaciji – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na prostoru između Albanije i Crne Gore.

„Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan je bio uporan i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju.“

Od malih poljoprivrednih proizvođača do turizma i preduzetništva

Do prije deset godina, Maja i Milan nisu imali nikakvu namjeru da se bave turizmom. Porodica je živjela od proizvodnje meda i prodaje poljoprivrednih proizvoda na pijacama u okolnim mjestima. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru više od 100 godina koju je Milan naslijedio od oca i djeda. Nju su koristili kao ostavu za hranu i za nameštaj koji nisu koristili.

Milan je putovao širom regiona da bi učestvovao na pčelarskim seminarima i s vremenom je u njemu sazrela ideja da izdaju staru kuću turistima. „Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, Milan je bio uporan i uskoro smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju“, kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i Kljajići su znali da moraju da ulože u renoviranje. Ali nisu imali sredstva. Na početku su dobili podršku jedne donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo najhitnije, i izveli su još neke sitne popravke. Tada su već mogli da počnu da primaju goste. Maja se sjeća prvih posjetilaca, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili 2014. godine. Sjeća se da oka nije sklopila te noći kada su stigli, plašeći se da se neće probuditi na vrijeme da im spremi doručak. „Bilo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i u šoku“, kaže Maja.

Za prvom grupom došla je druga, a zatim još jedna, sve dok kuća nije bila rasprodata za cijelu sezonu. Međutim, povećan promet nije došao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana i još uvijek je bilo problema, a porodici je bila potrebna i podrška u promociji.

„Podrška EU bila je veoma važna. Pored novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.“

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ počeo je 2018. i završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem kulturnog i prirodnog nasljeđa. On je doprinio promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posetiocima kroz izložbe, društvene medije i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog nasljeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra iz Albanije.

Ova prijeko potrebna finansijska pomoć došla je iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo Kljajićima da dovrše renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturnoistorijskih elemenata. „Podrška EU bila je izuzetno važna. Osim novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju naše gostionice kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan planiraju da nastave da se bave ovim poslom. Takođe se nadaju da će bar jedno od njihove djece nastaviti da vodi pansion.

Posao pronađen u rancu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Finansijska sredstva EU pomogla su preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu ka izgradnji preduzeća koje olakšava drugima da putuju.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je voljela da putuje. Do početka pandemije koronavirusa posjetila je brojna mjesta – što poslovno, što iz zadovoljstva. Putovanje joj donosi radost, a put u Berlin od prije nekoliko godina postao je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila da kupi ranac koji bi mogla da koristi na tom putovanju, ali i kasnije, kada se vrati kući. Nije mogla da pronađe ništa što bi baš odgovaralo njenim potrebama, pa je, čim se vratila u Sarajevo, osmislila ranac koji zadovoljava njene potrebe i sašila ga zajedno sa svojim ocem.

„Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan.“

Prvi ranac koji je Azra osmislila i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali to je bilo baš ono što joj je trebalo. Ranac je odmah privukao pažnju njenih kolega na poslu. „Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan“, kaže Azra.

Nakon ove prve porudžbine uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da to može da se pretvori u dobar biznis. Pokrenula je stranicu na društvenoj mreži i na njoj reklamirala svoje modele kojih je sada bilo više. Takođe je smislila veoma kreativan naziv za svoj biznis. Ispred riječi „ranac“ stavila je englesku skraćenicu za sveca – „st“. Tako je naziv Azrine kompanije postao ST Ranac. Kada se skraćenica i ranac spoje, dobije se riječ „stranac“.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je osmišljavala dizajn ranaca, a njen otac ih je šio. Broj porudžbina je rastao, tako da je Azra morala da pronađe rješenje kako da proširi posao. Bila joj je potrebna obuka iz poslovnog menadžmenta, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim ozbiljniju količinu sirovine jer sam direktno zavisila od prometa. Podrška EU mi je pomogla da pređem na sljedeći nivo. Sada mogu da odgovorim na veću potražnju kupaca i spremna sam da postanem veliko preduzeće.“

O EU4Business-u

CILJ EU4Business-a je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona eura iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat sprovode GIZ (Njemačka korporacija za međunarodnu saradnju), ILO (Međunarodna organizacija rada) i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a završiće se u martu 2022. godine.

Od prijatelja je čula za program EU4Business koji podržava mlade kompanije i perspektivne preduzetnike u poslovanju i širenju posla. Azra se prijavila i pohađala prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala duže od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, s kojom njen otac uspijeva da za kraće vrijeme proizvede više, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovine na veliko i unaprijed.

Dok svijet pronalazi nove načine da putuje u novoj stvarnosti izazvanoj pandemijom koronavirusa, Azra očekuje dalji rast svog poslovanja. Ona planira da poveća asortiman svojih proizvoda i u bliskoj budućnosti zaposli nove radnike. Razvoj njenog posla svakako nije prošao bez izazova, ali je svojom strašću i trudom – i uz malu pomoć EU – uspjela da ih sve prevaziđe.

 

Mladi Srbi i Kosovari se pitaju „Kako te vidim?“

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da prozru predrasude i izraze svoje iskustvo u kratkim video zapisima. Dvije kulturne organizacije – Dokufest iz Prizrena i Fond B92 iz Beograda – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da provjere da li ubjeđenja koja imaju jedni o drugima imaju osnova. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da dovede u pitanje svoje predrasude u projektu „Kako te vidim?“. Dvadesetčetvorogodišnji Ismail Mirseli iz Prizrena objašnjava zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želio sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svoje posjete Srbiji, Mirseli je provodio vrijeme sa mladima iz Kruševca, koji na njegovo iznenađenje dosta podsjeća na njegov rodni grad. Na brzinu im je objasnio kakav je njegov život na Kosovu. Ostatak vremena je proveo razgovarajući o onome što mu je najvažnije: o svom interesovanju za film, pozorište i kulturu. „Vjerujem da ako popunimo informacioni jaz univerzalnim vrijednostima, ne ostavljamo prostora za bilo kakvu vrstu podjele.“

„Želio sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta ostanu usmjereni na kulturu, i što se tiče istraživanja i što se tiče izražavanja ličnog iskustva na kreativan način. Bilo je radionica, posjeta kulturnim lokacijama i na kraju kreiranje video snimaka koji odgovaraju na jednostavno pitanje – kako je susret sa vršnjacima licem u lice promijenio način na koji ih vide. Zbog mjera izazvanih koronavirusom, prva grupa iz 2020. godine morala je da se ograniči na video pozive, ali njihova kreativnost i dalje blista u kratkim video zapisima koje su napravili jedni o drugima Menadžer projekta „Kako te vidim?“ Zana Arapi Dželadini kaže da su takvi projekti ono što je neophodno mladim ljudima da se zaista međusobno upoznaju, kako na Kosovu, tako i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je dovelo do ideje o projektu, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi Dokufest tima posjetili festival u Srbiji, a domaćini se iznenadili kada su čuli šta se sve dešava u Prizrenu. Oni do tada nisu znali ništa o tome. Zana dodaje da je važan dio projekta praćenje medija u potrazi za konfliktnim pričama i njihovo dijeljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.

„Mi smo samo mladi ljudi koji se zabavljaju, uživaju u ovim sastancima i filmovima.“

O projektu Projekat „Kako te vidim?“ osmislile su i sprovele dvije organizacije civilnog društva sa Kosova i iz Srbije: Dokufest i Fond B92. Organizacije smatraju da stavovima mladih dominiraju predrasude i posljedice sukoba – prepreke koje stoje na putu mobilnosti cijelog regiona. Projekat je dobio sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, u okviru Programa civilnog društva i medija za Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najboljih u životu. Sara Ećimović (23) odmah se povezala sa svojim vršnjakom sa Kosova. Prije nego što su se i lično upoznali, razgovarali su danima telefonom o zajedničkim interesovanjima, kao što su, na primjer, evropski film. „Saznala sam dosta o njegovoj porodici, muzici koju stvara i planovima za budućnost“, kaže Ećimović, koja je takođe bila među prvima koji su učestvovali na Dokufestu, festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Najzad sam uspjela da posetim Prizren i Kosovo”, dodaje ona. Tokom 2021. godine, zahvaljujući istom programu kulturne razmjene, ona i ostali učesnici će prikazati svoje snimke na festivalu Slobodna zona u Beogradu. „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim susretima i filmu“, sumira Sara utiske.

Putovanje kroz vrijeme: kako je Skopska škola prešla u digitalno doba

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kako su velike infrastrukturne investicije oslobodile sredstva za finansiranje savremenih digitalnih nastavnih sredstava u školi u Sjevernoj Makedoniji. Jedna od najstarijih škola u Skoplju, prijestonici Sjeverne Makedonije, zove se 25. maj. Sagrađena je 1967. godine i trenutno u njoj uči oko 1.500 đaka. Već 50 godina nikakvi značajniji radovi na održavanju ili obnovi nisu sprovedeni. Prozori, toaleti, krovovi, pa čak i stolice i klupe do nedavno su bili isti kao sedamdesetih godina prošlog vijeka, zbog čega je škola već počinjala da liči na muzej. Fadilj Murtezani bio je učenik ove škole sedamdesetih godina. Sjeća se da je tada škola važila za jednu od elitnih u gradu. Četrdeset godina kasnije, 2011. godine, postao je direktor škole. „Krov je prokišnjavao, zimi smo imali problema sa hladnoćom, a čak su i stolica i klupa u kojoj sam nekada sjedio i dalje bile tamo. Pronašao sam svoje ime na njoj“, kaže on sa dozom sjete. Zajedno sa novim rukovodstvom škole, Fadilj je preuzeo inicijativu za hitno poboljšanje stanja u kojem se škola nalazi.

„Infrastrukturne investicije u školu oslobodile su sredstva za finansiranje savremenih, digitalnih nastavnih sredstava.“

Ušteda energije i ulaganje u digitalna nastavna sredstva Radovi na renoviranju prvobitno su započeti kao inicijativa roditelja. Počeli su sa manjim popravkama, farbanjem školske ograde i čišćenjem dvorišta. Međutim, to nije bilo ni blizu dovoljno. Potrebni su bili mnogo ozbiljniji radovi za koje nije bilo sredstava. Međutim, energija i entuzijazam lokalne zajednice privukli su pažnju Ministarstva prosvjete i nauke, koje je ubrzo odobrilo zahtjev za obnovu i rekonstrukciju škole koja se finansirala uz podršku Investicionog okvira za zapadni Balkan (WBIF). WBIF je platforma koju pomaže EU i koja objedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju, bilateralne donatore i međunarodne finansijske institucije. Zahvaljujući toj inicijativi, na školi su obnovljeni krov i fasada, zamijenjeni su prozori i renovirane su podne površine, kao i sistem za grijanje i električne instalacije. Ovo ulaganje u modernizaciju posebno je poboljšao energetsku efikasnost škole, omogućavajući joj da štedi energiju i istovremeno poboljšava kvalitet nastave. Ušteda energije od više od 100% na godišnjem nivou, ostvarena ovim ulaganjima, oslobodila je finansijska sredstva koja su izdvojena za drugu svrhu.

„Naša predavanja su sada zanimljivija, mnogo su zabavnija; smatramo da imamo sreće i ponosimo se našom školom.“

O projektu Obnova škole 25. maj deo je većeg projekta koji uključuje izgradnju 70 novih objekata za fizičko obrazovanje u osnovnim i srednjim školama i obnovu 60 osnovnih i srednjih škola širom Sjeverne Makedonije. Projekat je imao koristi od kombinovanog ulaganja bespovratnih sredstava i kredita koji se usmeravaju kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan, koji pomaže EU. To je obuhvatalo dva granta WBIF-ovih bilateralnih donatorskih doprinosa, kao i dva kredita u ukupnom iznosu od 42,5 miliona eura od Razvojne banke Saveta Evrope (CEB). O WBIF-u Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja prikuplja sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF pruža finansiranje i tehničku pomoć strateškim investicijama u energetskom, ekološkom, socijalnom, transportnom i digitalnom infrastrukturnom sektoru. Takođe podržava inicijative za razvoj privatnog sektora. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. Bolji pristup za sve Nastavnici i učenici škole sada imaju novi namještaj i nastavnu opremu, kao što su interaktivne table i video-projektori u svakoj učionici, što unaprjeđuje digitalne vještine učenika. „Naša predavanja su sada zanimljivija, mnogo su zabavnija; smatramo da imamo sreće i ponosimo se našom školom“, kaže Anilja Ibiši, učenica devetog razreda. Pored boljeg digitalnog pristupa, renoviranje je poboljšalo i pristup učenicima sa posebnim potrebama. Škola služi kao uzor i druge obrazovne institucije u Sjevernoj Makedoniji je uzimaju kao primjer za pristup adekvatnoj obrazovnoj infrastrukturi. Postizanje evropskih obrazovnih standarda u školi 25. maj privuklo je pažnju i dovelo do upisa novih učenika. Fadilj ponosno kaže: „Stopa upisa je takođe značajno porasla nakon renoviranja, jer se prijavljuju i stanovnici drugih opština“.

Sjeme uspjeha

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Povratak korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hodža napustio je Albaniju da bi radio kao građevinski radnik u Grčkoj. Kako kaže, morao je da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova, nedostatka radnih mjesta i poslovnih izgleda u svojoj zemlji. Tamo je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak, a život nimalo lakši. Stoga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i da tamo oproba sreću. Udružio je snage sa drugim članovima porodice kako bi započeo novi posao, ali nikada nije ni pomislio da će imati toliko uspjeha. Odmah po povratku iz Grčke izgradio je mali staklenik. Namjera je bila da uzgaja manje količine povrća, distribuira na obližnje pijace i tako izdržava sebe i svoju porodicu. U to vrijeme ni u njegovom selu ni u okolini niko nije imao staklenik, tako da je Mikel postao pionir u ovoj vrsti poljoprivrednog biznisa. On se takođe sjeća da je početak bio vrlo težak, jer nije imao značajnu sumu novca za investicije, a ni podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju su se njegov veliki trud i inovativni pristup isplatili i on je ušao u drugačiju vrstu poljoprivrednog biznisa koji je stalno rastao i pretvorio ga u važnog preduzetnika u ovoj oblasti.

„Vidio sam veliku priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik da bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Kako siješ, tako žanješ Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je posjedovanje visokokvalitetnog sjemena i sadnica sa dobrom cijenom. Zato što Mikel nije imao novca da uvozi sjeme za potrebe svog malog plastenika, počeo je sam da ga čuva i priprema. S vremenom se izvještio u tome i mještani iz okoline koji su tada već imali svoje staklenike počeli su da naručuju sadnice od njega. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio sam da proširim staklenik kako bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. S vremenom, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika u prodaji sjemena u svom kraju. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Osim toga je već izvezao i sadnice lubenice u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali je Mikelu bila potrebna podrška da bi ga podigao na viši nivo. On je čuo za program Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i pošto se savršeno uklapao u uslove, odlučio je da podnese zahtjev.

„Podrška EU je bila tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslovanju sjemenjem.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Ključni korak ka preduzetništvu Uz podršku IPARD-a, Mikel je izgradio još jedan savremeni staklenik od 4830 kvm opremljen neophodnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju cjelogodišnju sadnju i uzgoj sadnica. „Podrška EU bila je tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslu sa sjemenjem“, kaže Mikel. Podrškom IPARD-a pokriveno je 65% investicije, a za ostalo je morao da uzme kredit od banke. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit za proširenje posla, ali mu to nije pošlo za rukom. On objašnjava da su banke, kada mu je odobrena podrška IPARD-a, bile spremne da kreditiraju preostali dio. Mikel trenutno ima 25 radnika i planira da zaposli još ljudi u budućnosti. Kupio je još zemlje, jer je narudžbina za sadnice sve više. „Poljoprivreda je veoma dobar biznis ako ste spremni vrijedno da radite i posvećeni ste održavanju kvaliteta svojih proizvoda“, kaže on.

Lokalni ukusi srijeću globalne klijente

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržava Albaniju i Crnu Goru u međunarodnoj promociji lokalne kuhinje. Ivana Babović živi u živopisnom selu Konjuhe kod Andrijevice na sjeveru Crne Gore. Selo je daleko od primorja i drugih mjesta po kojima je Crna Gora poznata u svijetu turizma. Ivana, njeno četvoro djece i suprug uglavnom su živjeli od poljoprivrede, sve dok prije pet godina predstavnici Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije nisu posjetili njihovo selo. Došli su da razgovaraju o mogućem poslu koji bi mještani mogli da pokrenu kroz projekat koji finansira EU. Ivana kaže da je ovo bio šok za nju, njene prijateljice i ostale mještane, jer je rijetko ko zalazio u njihov kraj, a kamoli ljudi koji im nude šansu da postanu poslovne žene. Osim prirodnih lepota i tradicionalne arhitekture, Ivanino područje ima i bogatu kulinarsku tradiciju. To je rezultat obilja organskog voća i povrća od kojeg se spravljaju raznovrsna tradicionalna jela koja su do početka ovog projekta uglavnom bila nepoznata onima koji ne potiču iz Ivaninog kraja. Među specijalitetima se nalazi i kačamak od kukuruznog brašna mljevenog na starinski način u seoskoj vodenici; pite od kisjelog zelja i domaćeg sira; jela sa mesom životinja koje su uzgajane u domaćinstvu i domaću rakiju.

„Kada je obuka počela, nismo bile baš previše optimistične u vezi sa ishodom, a drugi mještani su bili skeptični i zavitlavali nas da opet idemo u školu. Međutim, kada je stigao prvi gost, stvari su se promijenile.“

Od izolovanog sela do gostiju iz inostranstva  Ivana je bila jedna od prvih žena koja je pristala da učestvuje u projektu. Navikla je da kuva za svoju porodicu i da ugošćava rodbinu i prijatelje, ali kuvanje i ugošćavanje stranaca u zamjenu za novčanu nadoknadu bila je potpuno nova priča za nju. „Do tada sam bila domaćica. Nisam imala pojma o biznisu, a odluka da se upustim u preduzetništvo nije bila laka“, kaže ona. Međutim, projekat je pružio punu podršku, uključujući i profesionalne ugostiteljske vještine, kao što su odnos prema gostima, prezentacija hrane i ponuda aktivnosti za turiste. „Ako mi vjerujete, kada je obuka počela, nismo bile baš previše optimistične u vezi sa ishodom, a drugi mještani su bili skeptični i zavitlavali nas da smo se vratile u školu. Međutim, kada je stigao prvi gost, stvari su se promijenile“, kaže Ivana. Njena prva gošća bila je mlada žena iz Belgije koja je ostala tri dana, živeći i kuvajući sa porodicom. Nakon pet godina, Ivana i njena porodica redovno primaju posjetioce iz cijelog svijeta, a turizam im je postao glavni izvor prihoda. Jedna od njenih ćerki sada čak i studira turizam i razmišlja o širenju posla. Projekat prekogranične saradnje (CBC) koji finansira EU i koji se bavi lokalnim kulinarstvom kao turističkom ponudom prekograničnog regiona ima dvije glavne komponente. Ivana i njena porodica iskoristile su komponentu gastronomskih puteva koja je uključivala podršku seoskim domaćinstvima i međusobno povezivanje sela u Albaniji i Crnoj Gori kako bi ponudila integrisani koncept turizma zasnovan na putu koji je usmjeren ka gastronomiji. Jednako važna komponenta projekta bila je i uključivanje tradicionalnih lokalnih recepata u turističku ponudu putem istraživanja i očuvanja regionalnih jela i njihovim korišćenjem u lokalnim restoranima i na gastronomskim putevima, uključujući i otvaranje degustacionih tačaka u seoskim domaćinstvima. Cilj je bio da se ožive neka od zaboravljenih jela i lokalni kuvari obuče da ih pripremaju, da bi ona našla svoje mesto u jelovnicima lokalnih hotela i restorana.

„Veoma smo ponosni na uspjeh našeg Kuvara, jer je to uspjeh ne samo za naš projekat, već i za zemlje koje su uključene u njega.“

O projektu Projekat „Lokalna kuhinja kao turistička ponuda u prekograničnom regionu“ koji finansira EU počeo je 2018. godine i završio se 2020. godine. Cilj projekta bio je da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem lokalne gastronomije u ukupnu turističku ponudu prekogranične oblasti. Projekat su realizovali RRA Bjelasica, Komovi i Prokletije i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore u saradnji sa Eko-partnerima za održivi razvoj i Opštinom Puke iz Albanije. Jelena objašnjava da je hrana slična sa obje strane granice, ali i da ipak ima karakterističan ukus i svojstva. Ovaj važan prekogranični element obogatio je projekat i turističku ponudu regiona. Kuvar koji je pripremljen u okviru ovog projekta osvojio je drugo mjesto u svijetu u kategoriji najboljih kulinarskih publikacija i prvo mjesto u kategoriji prehrambenog turizma na takmičenju „Svjetski dan održive gastronomije“. Knjiga je od juna do septembra bila izložena u Muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj. „Veoma smo ponosni na uspjeh našeg Kuvara jer je to uspjeh ne samo za naš projekat već i za zemlje koje su uključene u ovaj projekat CBC-a“, kaže Jelena Krivčević, menadžerka projekta.