Skip to main content

Author: WeBalkans

Omladinski časopis za mlade u Srbiji

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Isfrustrirani nemogućnošću nalaženja plaćenog posla u medijima, grupa mladih novinara osniva časopis Oblakoder, koji ubrzo postaje glas mladih u Srbiji. Prije tri godine, grupi mladih novinara u Srbiji bilo je teško da se probiju na tržištu rada nakon završenih studija. Većina medija u državi nudila im je isključivo neplaćena stažiranja i volonterske angažmane. Frustrirani nedostatkom mogućnosti, odlučili su da osnuju časopis namijenjen mladima, koji su nazvali Oblakoder. Marina Zec, glavna i odgovorna urednica Oblakodera smislila je ime dok je sjedela u jednom beogradskom kafiću sa još jednim osnivačem časopisa. „Već smo bili osmislili čitav projekat, samo još nismo znali kakao da ga nazovemo“, prisjeća se Marina. „Čvrsto smo odlučili da ne ustanemo od stola dok ne smislimo ime.“ Zec objašnjava da pošto riječ „oblakoder“ dolazi od riječi „oblak“, ona evocira i ideju da je glava u oblacima, i ideju o modernom gradu punom oblakodera. Ova ideja je takođe inspirisala izgled veb stranice, koja ima formu oblakodera.

„Mi [mladi ljudi]  obično smo prikazani ili kao sveci ili kao đavoli, nema ništa između. Željeli smo da pružimo nijansiraniju perspektivu.”

Od svog osnivanja, glavni cilj Oblakodera bio je da dovede u pitanje način na koji se mladi ljudi prikazuju u srpskim medijima. „Mi smo obično prikazani ili kao sveci ili kao đavoli, nema ništa između. Želeli smo da pružimo nijansiraniju perspektivu“, objašnjava Marina, koja se od svoje 19. godine bavi novinarstvom i PR-om. U časopisu su predstavljeni talentovani mladi ljudi iz Srbije, umjetnici i aktivisti, u namjeri da se stereotip dovede preispita. Časopis je ubrzo postao popularan, kako među čitalačkom publikom, tako i među mladim novinarima. Od tima volontera do plaćenih angažmana za mlade novinare „Kada smo počeli, nismo baš znali šta radimo“, priznaje Zec. „Ali, bili smo odlučni da budemo profesionalni. Usvojili smo stroge novinarske vrijednosti kao što su objektivnost, profesionalizam, uvijek provjeravamo izvore, ali smo se opredijelili za proizvodnju zanimljivog sadržaja za mlađu publiku.

„Usvojili smo stroge novinarske vrijednosti kao što su objektivnost, profesionalizam, uvijek provjeravamo izvore, ali smo se opredijelili za proizvodnju zanimljivog sadržaja za mlađu publiku.”

O Evropskoj zadužbini za demokratiju  Evropska zadužbina za demokratiju (EED) je nezavisna donatorska organizacija. Zadužbinu su 2013. godine osnovale Evropska unija (EU) i zemlje članice EU u cilju podsticanja demokratije u Evropskom susjedstvu, na Zapadnom Balkanu, u Turskoj i šire. EED podržava organizacije civilnog društva, prodemokratske pokrete, građanske i političke aktiviste i nezavisne medijske platforme i novinare koji podržavaju pluralistički, demokratski politički sistem. U prvim mjesecima, novca je bilo malo i svi smo radili na dobrovoljnoj osnovi, obavljajući svoje dnevne poslove kako bismo sastavili kraj s krajem, a Oblakoderu smo se posvećivali uveče. „Podrška koju smo prošlog marta dobili od EED-a [Evropska zadužbina za demokratiju] zaista je bila spas za nas“, navodi Marina, naglašavajući kako je finansiranje EED-a omogućilo časopisu da kupi novu opremu i iznajmi kancelarijski prostor, dajući im finansijsku stabilnost da prave planove za dugoročni razvoj. Oblakoder sada može da računa na tim od oko 15 novinara, od kojih jedna trećina radi puno radno vrijeme. Časopis u dodiru sa mladima u Srbiji Većina Oblakoderove publike ima između 23 i 35 godina; to su milenijalci koji se bore da nađu svoje mjesto u svijetu i Srbiji, gde je stopa nezaposlenosti mladih čak 30 odsto, a raspoloživa radna mjesta ne odgovaraju obrazovnom nivou mnogih mladih ljudi. Oblakoder sada čita između 40.000 i 50.000 ljudi svakog mjeseca, a na Instagramu ima 13.000 pratilaca. „Zahvaljujući našem monitoringu možemo da vidimo da ljudi čitaju čitave članke. Ponosni smo što ljudi ne skroluju bezumno niz naše tekstove, već ih zapravo zanima šta imamo da kažemo“, kaže Marina. Razlog za ovaj uspjeh je, tvrdi ona, što pišu o relevantnim temama umjesto da pišu za klikove. Dok je projekat počeo kao časopis za umjetnost i životni stil, Oblakoder sada govori i o pitanjima kao što su ljudska prava i inkluzija manjina i osoba sa invaliditetom. „Zaista smo ponosni što je nešto što je prije nekoliko godina bilo samo ideja sada zaista postalo stvarnost“, zaključuje Marina.

Filmski festival koji dovodi 50.000 posjetilaca u mali grad na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Od skromnih početaka, festival dokumentarnog i kratkometražnog filma DokuFest, postao je jedan od najpoznatijih filmskih festivala u regionu. Jedna ideja, protivvrijednost od 1.000 eura i velika želja za oživljavanjem svog malog grada bila je sve što je bilo potrebno entuzijastičnoj grupi filmofila iz Prizrena da pokrenu ono što je postalo jedan od najpoznatijih filmskih festivala u regionu – DokuFest. Dogodine će DokuFest proslaviti 20 godina postojanja. Za to vrijeme, festival je postao jedan od kvalifikacionih festivala za nagrade Britanske akademije za film i televiziju (BAFTA), a posljednje dvije godine nalazi se na listi „25 najkul filmskih festivala na svijetu“ koju pravi časopis MovieMaker. Veton Nurkolari je jedan od osnivača festivala. On se prisjeća: „Bilo je to odmah nakon rata, željeli smo da unesemo energiju kulture u grad. Palo nam je na pamet da organizujemo filmski festival, ali, iskreno, nismo imali pojma kako to da uradimo. Bilo nas je desetak, a niko od nas nije imao iskustva u organizovanju filmskog festivala. U stvari, niko od nas do tada nije ni bio na nekom filmskom festivalu! Ipak, odlučili smo da pokušamo.”

„Kroz svoj mehanizam izbora i finansiranja, EU nas je prepoznala kao događaj koju vrijedi podržati i možemo samo da izrazimo našu iskrenu zahvalnost za to.”

Skroman početak Za prvo izdanje festivala uspjeli su da prikupe protivvrijednost od oko 1.000 eura od donatorske organizacije i sami su dali identičan iznos i pozajmili amaterski filmski projektor od jednog profesora filma. Za program su uspjeli da prikupe 32 kratka i dokumentarna filma, uglavnom iz susjednih zemalja. Festival je mogao da počne. Nedjelji festivala prisustvovalo je nekoliko desetina gostiju, uglavnom ljudi iz svijeta filma. U narednih pet godina, sav rad na festivalu bio je volonterski, a osnivači su često morali da doprinose sopstvenim novcem kako bi festival preživio. Trud se ipak isplatio. DokuFest  sada donosi oko 5 miliona eura prometa gradu svake godine i oko 50.000 ljubitelja filma prisustvuje festivalu koji traje nedjelju dana. Ovo je ogroman doprinos privredi grada sa 80.000 stanovnika. Festival je u proteklih 20 godina doprinio i širenju slike o Kosovu kroz članke u novinama kao npr. u Gardijanu i prilog na deset stranica o festivalu u Lufthanzinom časopisu. Međutim, finansiranje je i dalje izazov. Veton se poziva na druge filmske festivale kao što je Berlinale, koji košta oko 30 miliona eura, ili Sarajevski filmski festival, koji radi sa godišnjim budžetom od 2 do 4 miliona eura. U poređenju s njima, nedavni budžet DokuFesta od 400.000 eura izgleda mali. „Naravno, ovo je ogromno povećanje u poređenju sa budžetom sa kojim smo započeli, ali nije dovoljno da se organizuje filmski festival na globalnom nivou“, kaže Veton. „Želimo da nastavimo da uvodimo inovacije na festivalu, ali za to bi nam trebalo da imamo budžet od najmanje 700.000 eura, a možda i do milion svake godine.“ Međunarodni donatori, među koje spada i Evropska unija, kao i privatni sektor, bili su najistaknutiji pobornici festivala. Veton navodi da je podrška koju je pružila EU bila značajna. „EU pruža kontinuiranu podršku festivalu. Podržali su nas u finansiranju izgradnje novog bioskopa, kao i mnogih drugih manjih projekata“, kaže on. Jedan od projekata koji Veton ističe je program obuke za mlade filmske stvaraoce. Ovaj program je pokrenut uz podršku programa Evropskog instrumenta za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) EU. Projekat je pokrenut 2013. godine sa ciljem promovisanja među-zajedničkih i međuetničkih odnosa na Kosovu kroz vizuelno pripovijedanje mladih ljudi iz različitih zajednica i etničkih grupa. I nakon završetka finansiranja projekta 2015. godine, program obuke je nastavljen i obučeno je sedam generacija mladih ljudi koji su napravili preko 70 filmova. Neki od njih se sada takmiče na uvaženim filmskim festivalima širom svijeta. „Kroz svoj mehanizam izbora i finansiranja, EU nas je identifikovala kao događaj koju vrijedi podržati i možemo samo da izrazimo našu iskrenu zahvalnost za to”, kaže Veton.

„Prilika da svojim radom pružite radost tolikom broju ljudi je nešto neopisivo. Nadam se da će festival nastaviti sa ovakvom pozitivnom energijom i strašću i u godinama koje dolaze.”

Možda je prošlo dvadeset, ali festivalu vjerovatno predstoji još mnogo godina. „Ovo je jedno nevjerovatno putovanje koje je prevazišlo i moje najluđe snove“, kaže Veton. „Prilika da svojim radom pružite radost tolikom broju ljudi je nešto neopisivo. Nadam se da će festival nastaviti sa ovakvom pozitivnom energijom i strašću i u godinama koje dolaze.” Svaki gram truda bio je vrijedan toga.” Nasljeđe prenijeto na mlađe generacije Samo dva osnivača još uvijek rade u upravi festivala i Veton je ponosan na to: „Namjera nam je bila da što više mladih ljudi uključimo u vođenje festivala. Naša aktuelna direktorka festivala nam se pridružila kao volonterka prije mnogo godina, a sada je menadžerka cjelokupnog poduhvata.”

Pretvaranje kanjona Tare u međunarodnu turističku destinaciju

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Preduzetnik iz Bosne i Hercegovine pretvorio je kanjon Tare u izvor prihoda za zemlje koje ova rijeka povezuje. Rafting kamp Encijan nalazi se u kanjonu rijeke Tare, koji povezuje Bosnu i Hercegovinu sa Crnom Gorom. Kanjon se smatra jednim od najljepših na Zapadnom Balkanu, a kamp najutentičnijim u kanjonu. Sa smještajem u brvnarama, tradicionalnom hranom, terasom iznad rijeke i zadivljujućim okruženjem, kamp je već više od 15 godina omiljeno mjesto ljubitelja raftinga i odmora u prirodi. Od hobija do ozbiljnog poslovnog poduhvata Vlasnik kampa je Milan Šupić iz obližnje Foče. Do prije 20 godina rafting mu je bio samo omiljeni hobi, ali je onda donio odluku da hobi pretvori u posao. Ta odluka mu je promijenila život, ali i stvorila novi izvor prihoda za mnoge građane njegovog rodnog grada. „Na početku posao nije išao dobro. Ali onda, u narednih četiri do pet godina, kamp je prerastao u ozbiljan posao. Kada radiš nešto što voliš, uspjeh je neizbježan“, kaže Milan.

„Na početku posao nije išao dobro. Ali onda, u narednih četiri do pet godina, kamp je prerastao  ozbiljan posao. Kada radiš nešto što voliš, uspjeh je neizbježan.”

Milan objašnjava da kada je odlučio da se bavi biznisom, tamo nije bilo ničega. Sada je kanjon rijeke Tare popularna destinacija za ljubitelje raftinga na Zapadnom Balkanu. Od tada je oko kanjona otvoreno dvadeset pet novih rafting kampova. U svakoj od protekle dvije godine kanjon je posjetilo oko 50.000 turista. Region nudi i avanturistički turizam, uključujući kanjoning i planinarenje kroz prirodne ljepote nacionalnih parkova Sutjeska i Durmitor. Milan objašnjava da posjetioci obično ostaju pet dana da bi u potpunosti uživali u paketu ponude. Noći provode uz tradicionalnu hranu, piće i logorsku vatru, a danju idu na rafting ili uživaju u nekoj od drugih vrsta avanturističkog turizma. Međutim, kao i mnogi drugi započeti poslovi na Zapadnom Balkanu, i Milanov je prošao kroz izazove. Prisjeća se da prije 20 godina nije postojao put do kanjona. Jedini način da se dođe do njega bilo je peške, kroz gustu šumu, ili rijekom. „Kada sam odlučio da napravim kamp, morao sam sav materijal prvo odnijeti na drugu stranu granice, u Crnu Goru, a odatle čamcem prevesti materijal do lokacije kampa“, kaže on. Asfaltirani put sada omogućava da se do kanjona dođe automobilom i minibusom, ali sve veći broj posetilaca je tražio da se poboljša bezbjednost i putokazi.

„Projekat je postavio nove putokaze duž puta; pored toga postavili su klupe i obiljležili vidikovce. Ovo su možda bili mali, ali svakako važni elementi za međunarodnu turističku destinaciju kao što je kanjon Tare.“

Projekat T.A.R.A. je finansiran u okviru Programa prekogranične saradnje BiH-CG 2014-2020. Vodeći partner je opština Plužine iz Crne Gore, a ostali partneri su Park prirode Piva, opština Foča i Turistička organizacija opštine Foča iz Bosne i Hercegovine. Podrška EU za bezbjednije i bogatije turističko iskustvo Kako bi se odgovorilo na ove izazove, podrška projektu Turizam, adrenalin i rafting avantura (T.A.R.A.) koju je pružila EU „došla je u pravo vrijeme“, tvrdi Milan. On objašnjava da je nakon izgradnje nove saobraćajnice povećan broj posjetilaca koji su počeli da dolaze svojim vozilima. Put nije bio obeležen, a neki od njih bi se izgubili ili zakasnili. Zahvaljujući projektu, put je sada propisno obilježen, sa klupama i vidikovcima na trasi. Druga poboljšanja infrastrukture su u toku. U planu je izgradnja platformi za splavove na mjestima polaska i pristajanja, plutajućih platformi na Pivskom jezeru, platformi za osmatranje prirode i staza za penjanje. Projekat takođe doprinosi bezbjednosnim protokolima za posjetioce uz pojačanu koordinaciju spasilačkih službi sa obje strane granice, razvoj zajedničkih bezbjednosnih procedura sa zajedničkim vježbama u vanrednim situacijama i vježbama spasavanja i nabavkom opreme za spasavanje.

Osamdesetorogodišnja heroina volonterskog rada iz Srbije

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Danica Šmic iz Srbije radi kao volonterka tako što održava kontakt sa starijim ljudima kojima je potrebna pomoć za vrijeme pandemije koronavirusa. Danica Šmic rođena je u Beogradu 1937. godine i preživjela je bombardovanje grada skrivajući se u podrumu zgrade u kojoj je živjela sa roditeljima. Pored toga što je penzionisana nastavnica fizike i matematike i ima dva sina, ona je i heroina volonterskog rada. Već duže od 50 godina pomaže ljudima u nevolji. „Volontiranje je jedno od mojih velikih zadovoljstava. Volim da posjećujem ljude koji žive sami, da im pomognem kako se ne bi osjećali usamljeno ili zaboravljeno“, kaže Danica, koja je 1970. godine završila kurs za dobrovoljnu njegovateljicu Crvenog krsta i od tada nije prestala da aktivno učestvuje u javnom životu – kako u ratu, tako i u miru. „Ako želimo da ovaj svijet bude bolje, pravednije i humanije mjesto za život, prvi korak je da volontiramo, da pomažemo jedni drugima, ne samo tokom pandemija ili poplava. To bi trebalo da bude svakodnevni dio naših života.” Danica je ostala aktivna tokom pandemije koronavirusa: ona piše i objavljuje i održava kontakt sa starijim ljudima kojima je potrebna pomoć, ili koji se osjećaju usamljeno, uplašeno ili odbačeno od zajednice.

„Stariji ljudi nisu teret za društvo: društvo može imati koristi od njih.”

Tokom više od pola vijeka aktivizma i volontiranja, Danica je zagovornik prava starijih ljudi: „Stariji građani nisu teret za društvo: društvo može imati koristi od njih, ali je međugeneracijska solidarnost posebno važna, a to se pokazalo tokom pandemije koronavirusa. Koronavirus nas nije spriječio da pomažemo jedni drugima, a mi smo ipak uspjeli da volontiramo, ali na drugačiji način, dok nam je međugeneracijska solidarnost pomogla da kontaktiramo jedni druge i da učimo jedni od drugih. Ova volonterka kaže da svako mora pronaći „volontera u sebi“ i pomoći ljudima u svom komšiluku koliko može. Porodica i škola su naročito važni kada je u pitanju stvaranje ovih navika kod djece i mladih: „Mislim da treba da se drže časovi o volontiranju i solidarnosti i da ljudi treba da se bave ovim aktivnostima od malih nogu. Mi smo narod koji voli, umije i želi da pomogne jedni drugima, ali smo skloni da stvari vrlo brzo zaboravljamo.”  

„Tako sam srećna zbog fotografije, ostala sam bez riječi. Uz sve vrste uspjeha i pohvala dolazi još veća radost, ali i još veća odgovornost. Ovo vas inspiriše, i to vam je podstrek da nastavite da radite.”

Ovaj projekat je finansiran kroz projekat većeg obima, Prioritetna akcija za rodnu ravnopravnost – sproveden u partnerstvu sa UN Women i Delegacijom EU u Srbiji – koji ima za cilj jačanje administrativnih kapaciteta za rodnu ravnopravnost i postizanje napretka u sprovođenju obaveza u vezi sa rodnom ravnopravnošću u EU i na nacionalnom nivou kroz integrisanje rodne ravnopravnosti.     Danica se pojavila na fotografiji pod nazivom „Na autobuskoj stanici – volonterka na putu ka zavisnoj osobi“ koja je osvojila prvu nagradu u kategoriji Najbolja fotografija projekta EU na konkursu Čovjek u fokusu koji je organizovala Delegacija EU u Srbiji u partnerstvu sa National Geographic Srbija. Fotografiju je dostavio projekat pod nazivom „Povećano učestvovanje starijih žena u javnom i političkom životu“, koji sprovodi Udruženje građana Amity u partnerstvu sa organizacijom FemPlatz. „Tako sam srećna zbog fotografije, ostala sam bez riječi. Uz sve vrste uspjeha i pohvala dolazi još veća radost, ali i još veća odgovornost. Ovo vas inspiriše, i to vam je podstrek da nastavite da radite.”

Digitalna ekonomija: prilika u vreme krize

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mladi na Kosovu i u Crnoj Gori pokreću društvene inovacije i ulaze u digitalnu ekonomiju uz podršku projekta koji finansira EU. Globalne i nacionalne mjere suzbijanja virusa, od socijalnog distanciranja do zabrane rada preduzeća, smanjile su prihode i potrošnju domaćinstava, što je izazvalo ekonomsku krizu širom svijeta. Zapadni Balkan nije izuzetak u ovom pogledu: Redovni ekonomski izvještaj Svetske banke za Zapadni Balkan: jesen 2020, predvidio je da će se ekonomska aktivnost u regionu smanjiti za 4,8 odsto u 2020. godini, što će izazvati ozbiljniju recesiju nego što je bila najskorija globalna finansijska kriza. Istovremeno, pandemija je otvorila i nove mogućnosti. Kratki izvještaj o e-trgovini u vrijeme pandemije COVID-19 koji je objavila Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) predočava kako je kriza izazvana koronavirusom ubrzala širenje e-trgovine ka novim firmama, kupcima i vrstama proizvoda. Obećavajuća inicijativa koja bi mogla da se pretvori u veliki biznis Miloš Laković, je dvadesetsedmogodišnji srednjoškolski profesor iz Crne Gore, koji se u slobodno vrijeme bavi i preduzetništvom. On je jedan od vizionara koji su pandemijsku krizu shvatili kao priliku. Miloš je imao poslovnu ideju za onlajn platformu koja bi povezivala pružaoce i korisnike usluga. Ideja je postojala neko vrijeme, ali ga je pandemija natjerala da ozbiljnije razmisli o njoj i preduzme inicijativu da je pokrene. „Kao nastavnik, znam da mnoge moje kolege drže privatne kurseve nakon radnog vremena. Zbog situacije koju je nametnula pandemija pomislio sam: zašto ne bih promovisao i pružao ove usluge onlajn, i odlučio sam da tu ideju dalje razvijam“, kaže Miloš.

„Kao nastavnik, znam da mnoge moje kolege drže privatne kurseve nakon radnog vremena. Zbog situacije koju je nametnula pandemija pomislio sam: zašto ne bih promovisao i pružao ove usluge onlajn?“

Kako je vrijeme odmicalo, osim privatne nastave, Miloš i njegov tim smislili su više vrsta usluga koje su mogli da se plasiraju preko platforme – od prodaje umjetničkih djela do kozmetike. Oni su sada u završnoj fazi istraživanja tržišta i uskoro će započeti rad na razvoju platforme. Miloš objašnjava da je za dalje razvijanje ove inicijative zaslužna podrška koju je dobio učešćem na radionicama koje finansira EU projekat Samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo za mlade. „Učešćem u ovim radionicama uspjeli smo da dalje razvijemo ideju i dovedemo je do nivoa prave preduzetničke inicijative“, kaže on.

„Učešćem u ovim radionicama uspjeli smo da dalje razvijemo ideju i dovedemo je do nivoa prave preduzetničke inicijative“

O Projektu Projekat Samozapošljavanje i socijalno preduzetništvo za mlade realizuje se u okviru IPA 2014-2020 Programa prekogranične saradnje Crna Gora – Kosovo, koji finansira Evropska unija. Projekat sprovode organizacije civilnog društva Udruženje za demokratski prosperitet – Zid, Lens, Liberalno-demokratski centar i Centar kreativnih veština. Projekat je započet još u januaru 2019. godine, a završetak se očekuje početkom 2021. I2 Space – mjesto inovacija Svrha projekta je unapređenje pristupa tržištu rada za mlade u Crnoj Gori i na Kosovu. Srž projektne ideje je uspostavljanje fizičkog okruženja u formatu poznatom kao Hackerspace – opremanje ovih prostora neophodnim alatima i pružanje obuke i mentorstva mladima o društvenim inovacijama i digitalnoj tehnologiji. Projektom su uspostavljena dva takva prostora: jedan u Peći i drugi u Podgorici. Prostori su nazvani I2 Space. Tokom dvije godine projekta, više od 200 mladih ljudi imalo je koristi od aktivnosti I2 Space-a u Peći i Podgorici. Jedan broj njih se već zaposlio i počeo da zarađuje, dok ostali pružaju honorarne usluge. Projekat je obezbijedio kurseve i mentorske programe o kodiranju i prilagođavanju veba, 3D štampanju i elektronici, digitalnom marketingu, grafičkom dizajnu i fotografiji. Božina Stešević je menadžer projekata u organizaciji civilnog društva Udruženje za demokratski prosperitet– Zid, vodećem partneru projekta iz Crne Gore. On kaže da je jedno od glavnih dostignuća projekta koncepcija i efikasno funkcionisanje same zajednice I2 Space. „Postoji ovaj unutrašnji krug korisnika I2 Space-a koji međusobno sarađuje i to radi u zajedničkom fizičkom prostoru. Zatim postoji krug svih mladih koji su učestvovali u obuci; a treći krug je najširi i on povezuje mlade ljude sa obe strane granice koji već razmjenjuju ideje i poslovne perspektive, ali i razbijaju predrasude.” Mentorstvo jedan na jedan bilo je jedna od ključnih komponenti projekta. Od učesnika se očekivalo da razviju inovativne ideje prototipa za pokretanje poslovanja koji imaju potencijal za dalji razvoj. Do danas su aplikanti programa osmislili prototipe 23 start-ap ideje, uključujući i Miloševu zamisao.

Zajednički susreti i zajednički objedi u Prizrenu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Grupa organizacija sa Kosova uvodi inovativne načine predstavljanja kulturnog nasljeđa kao savremenog iskustva koje se doživljava i u kojem se uživa. Zbog svoje istorije i velikog kulturnog nasleđa, Prizren slovi za kulturnu prijestonicu Kosova. Grad takođe ima bogatu tradiciju dobre hrane, uključujući lećenik, jednu vrstu proje, domaći sir i jela na bazi mesa, kao što su na primjer tava, i sarma. Ali, ova ukusna hrana nije dostupna većini posjetilaca, iz razloga što su to jela koja se spremaju u domaćinstvima u Prizrenu, ali se rijetko mogu naći u ponudi restorana. Grupa organizacija civilnog društva preuzela je inicijativu da predstavi ovo ukusno skriveno blago i posjetiocima koji nemaju prijatelje u Prizrenu. Ideja je jednostavna: aplikacija koja predstavlja niz tradicionalnih jela i domaćinstava u kojima se ona mogu jesti uz neku nadoknadu. Upravo tako, osim što će probati tradicionalnu hranu, posetioci će moći da vide i tradicionalni porodični život i uživaju u enterijerima starih kuća u Prizrenu.

„Ideja centra je da okupi organizacije iz različitih sektora koje su aktivne na polju kulturnog nasljeđa i da kreira sinergiju“

Ovo je samo jedan od mnogo projekata koji se uskoro može očekivati od grupe organizacija koje pripadaju centru za zajedničko stvaranje koji se bavi kulturnim nasljeđem. Osnivanje centra je inicirao projekat ILUCIDARE koji finansira EU sa ciljem okupljanja lokalnih kulturnih organizacija kako bi se olakšao transfer znanja, eksperimentisanje i međusektorska saradnja. Projekat takođe ima za cilj da utiče na ekonomski i društveni razvoj grada isticanjem njegovih kulturnih i umjetničkih potencijala. Eremira Krasnići je izvršna direktorka Usmene tradicije Kosova, jedne od članica centra. „Ideja centra je da okupi organizacije iz različitih sektora koje su aktivne na polju kulturnog nasljeđa i da kreira sinergiju“, objašnjava. Učiniti nematerijalno nasleđe opipljivim Prizren posjeduje izuzetne arhitektonske dragulje, a njegovi istorijski lokaliteti svjedočanstvo su o različitim kulturnim uticajima i tradicijama. Međutim, grad takođe ima izuzetno bogato nematerijalno nasljeđe – posebno zanate (naročito djevojački vez, tapiseriju i filigranstvo), muziku i gastronomiju. „Navikli smo da Prizren doživljavamo kao grad starih džamija i crkava, ali imamo vrlo malo smjernica za uživanje u drugim stvarima, poput muzike, hrane i filigranstva. Naša ideja je da omogućimo ljudima da razumiju kulturno nasljeđe ne samo kao nešto iz prošlosti, već i kao savremenu stvar koju možete dodirnuti, okusiti, doživeti i uživati“, kaže Eremira. Eremira takođe objašnjava da je jedan od ciljeva centra nasljeđa da dočara lokalni duh. „Ako postoji ideja ili prilika, možemo je podržati i pojačati i koristiti naš centar kao neku vrstu laboratorije u koju se ideje slivaju, u njoj se testiraju i dalje razvijaju uz našu saradnju i stručnu podršku. Cilj nam je da pojačamo glas organizacija kulturnog nasljeđa i da povećamo naše prisustvo i obim projekata u oblasti kulturnog nasljeđa “, kaže ona.

„Mi smo zaista u stalnom dijalogu; zajedno stvaramo ideje i mislim da je to važno.”

ILUCIDARE je trogodišnji projekat koji se finansira u okviru programa Evropske unije Horizon 2020. Projekat vodi Univerzitet u Levenu (Belgija) i okuplja osam međunarodnih partnera Cilj projekta je promocija inovacija i međunarodne saradnje vođenih nasljeđem. Projekat se sprovodi na četiri kontinenta, na lokacijama u Zapadnoj Evropi, na Zapadnom Balkanu i Bliskom Istoku, u Sjevernoj Africi, Podsaharskoj Africi i Južnoj Americi. Cilj projekta je da njegov dugoročni uticaj bude uspostavljanje prve globalne mreže praktičara koji promovišu inovacije i međunarodne odnose zasnovane na nasljeđu širom svijeta. Promovisanje međunarodne saradnje vođene nasljeđem širom svijeta Nevladina organizacija Kulturno nasljeđe bez granica partner je projekta na Zapadnom Balkanu. Osim inovacija usmjerenih ka nasleđu koje dolaze iz njihovog centra, projekat ima inicijativu usmjerenu ka međunarodnoj saradnji u okviru kulturnog nasljeđa. Konkretno, oni mapiraju i bilježe kulase (tradicionalne kamene kuće) u Albaniji, na Kosovu i u Crnoj Gori i pripremaju predmet za njihovo uvrštavanje na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Dr Aziliz Vandesande je postdoktorski istraživač u Međunarodnom centru za očuvanje Remon Lemer na Katoličkom univerzitetu u Levenu i tehnički je koordinator projekta. Ona objašnjava da su u razvoju projekta željeli da prihvate novi koncept međunarodnih odnosa. „Ono što mnogo bolje pristaje je ideja o razmjeni znanja. Mi smo zaista u stalnom dijalogu; zajedno stvaramo ideje i mislim da je to važno”, kaže ona.

Tradicija, moda i umetnost mogu se pretvoriti u biznis

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Žena iz Rožaja spaja tradiciju, modu i umjetnost kako bi započela novi posao. Igbala Murić (49) živi u malom pograničnom gradu Rožaje u Crnoj Gori. Od djetinjstva uživala je u šivenju tradicionalnih tkanina kao što su posteljina, odjeća i salvete. Još kao srednjoškolka već je odlučila da će se u životu time baviti. U dogovoru sa roditeljima, upisala se u srednju tekstilnu strukovnu školu. Kasnije u životu radila je kao krojačica u kompanijama u Crnoj Gori i Turskoj, ali ovaj posao nije podrazumijevao tradicionalne vještine. „Nedostajao mi je rad na našoj tradicionalnoj odjeći i drugim materijalima. Naša tradicionalna odeća je jedinstvena i lijepa, a ona je i naše kulturno nasljeđe“, kaže Igbala. Uvijek je željela da učini nešto u pogledu očuvanja nasljeđa rada na tkanini. Njena ideja bila je da započne sopstveni posao koji bi se specijalizovao za proizvodnju tradicionalne odjeće njenog kraja. Ali za to joj je bila potrebna finansijska podrška i znanje kako da započne i vodi posao. Godine su prolazile, ali nije bila u stanju da pokrene ništa održivo.

„Naša tradicionalna odjeća je jedinstvena i lijepa, a ona je i naše kulturno nasljeđe“

Pronalaženje prave podrške Godine 2019. Igbala je čula za projekat Zanatlija (Craftsman) finansiran u okviru IPA programa prekogranične saradnje Srbija – Crna Gora 2014–2020, koji finansira Evropska unija. Projekat koji je pružao podršku ženama i mladima u regionu Rožaja u Crnoj Gori i Sjenice u Srbiji. Registrovala je preduzeće i prijavila se za podršku. Učestvovala je u programu obuke za upravljanje poslovanjem, dobila novu šivaću mašinu iz projekta i ušla u svijet preduzetništva. Projekat je pružio podršku za više od 90 pojedinaca poput Igbale uključivanjem u ovu obuku i u program mentorstva. Kao rezultat podrške, povećala je proizvodnju od početka te godine i planirala je da zaposli druge žene sve dok joj pandemija nije pokvarila planove. „Radila sam uglavnom ručni rad. Podrška projekta pružila mi je priliku da proširim svoje poslovanje, povećam proizvodnju i prodajem u drugim djelovima Crne Gore”, kaže ona.

„Podrška projekta pružila mi je priliku da proširim svoje poslovanje, povećam proizvodnju i prodajem u drugim delovima Crne Gore“

Amela Kovačević Kalender, menadžerka projekta, kaže: „Opština Rožaje s ponosom podržava lokalni ekonomski razvoj, sa snažnim fokusom na otvaranje novih radnih mjesta i preduzetništvo. Cilj nam je da ohrabrimo ljude da slijede svoje ideje i da pokažemo da čak i male inicijative mogu imati značajan uticaj na lokalnu privredu“. Implementacioni partneri projekta su opštine Rožaje i Sjenica, u saradnji sa dvije stručne škole iz ovih gradova. Projekat Zanatlija finansiran je u okviru IPA programa prekogranične saradnje Srbija – Crna Gora 2014-2020, koji finansira Evropska unija. Pomoć tradicionalnim poslovima Mikro, mala i srednja preduzeća igraju ključnu ulogu u zapošljavanju raznolike radne snage i stvaranju prihoda za lokalne zajednice u Crnoj Gori i Srbiji. Pod vođstvom lokalnih vlasti, projekat je podržao saradnju srednjih stručnih škola iz ciljnih opština kako bi se obnovio interes za tradicionalne vještine kao što je ručni rad. Projekat je stvorio nova radna mjesta za ugrožene djelove stanovništva, uključujući omladinu i žene, dajući im pomoć koja im je potrebna u vidu poslovnog znanja, podrške pri pokretanju posla, obuke i mentorstva. Pored toga, projekat je obezbijedio specijalizovane zanatske alate srednjim školama u Rožajama i obližnjoj Sjenici, koje će koristiti učenici i drugi potencijalni preduzetnici.

Izražavanje jednakosti putem mode

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Modna kreatorka iz Severne Makedonije u svojim kreacijama plasira filozofiju panka. Teodora je počela da sluša pank muziku sa 14 godina. „Prije toga sam bila kao i ostala djeca, igrala sam se sa barbikama a zidovi sobe bili su obojeni u ružičasto. Sve je bilo baš onako kako se zamišlja soba jedne djevojčice”, kaže ona, prisjećajući se odjeće koju je šila svojim barbikama. Zatim pojašnjava da je odrasla okružena roditeljskom ljubavlju i brigom i da je imala skoro pa idealno djetinjstvo. Ali kao tinejdžer je postala buntovnik. Kako pronaći pank stil u Skoplju? Kada je Teodora prešla iz ružičastog svijeta u pank, željela je i da se oblači u skladu s tim. Međutim, njen rodni grad Skoplje nije imao nijednu prodavnicu koja je prodavala pankersku odeću. Ona dodaje: „Poznavala sam neku djecu čiji su roditelji u mladosti bili pankeri, pa su oni nosili njihovu staru odjeću. U mom slučaju nije bilo tako,  pa sam  počela da smišljam i šijem svoju odjeću”. Tada Teodora nije shvatala da je to začetak njenog modnog brenda i karijere u modnom dizajnu, koji je kasnije odlučila da studira, stoga je otišla u London, kolijevku panka. Dok je boravila tamo, razvijala je svoje ideje za dizajn. „Pank je za mene oduvijek predstavljao samo odbacivanje društvenih stega i mišljenja, sinonim slobode“, govori ona, a Teodorine kreacije to i odražavaju upotrebom nestandardnih materijala i miješanjem ustaljenih rodnih normi.

„Poznavala sam neku djecu čiji su roditelji u mladosti bili pankeri, pa su oni nosili njihovu staru odjeću. U mom slučaju nije bilo tako,  pa sam počela da smišljam i šijem svoju odjeću.”

Nakon što je diplomirala na Univerzitetu Midleseks u Londonu, Teodora je počela da traži načine da uđe na modno tržište promocijom i prodajom sopstvenog brenda. Znala je da imati jedinstven brend može biti velika prednost, ali i da postoje i izazovi jer nije lako naći mjesto na tržištu pored već etabliranih brendova. Imala je svega 21 godinu i mogućnosti su bile oskudne, ali Fashion Weekend Skopje, nevladina organizacija iz njenog rodnog grada, pozvala ju je da predstavi svoj rad na Nedjelji mode u Rigi, a kasnije i na Lisabonskoj nedjelji mode. „Nisam mogla da verujem da se to dešava! Sveta iz Fashion Weekend-a Skoplje čula je da sam diplomirala i spremila svoju diplomsku kolekciju. Nazvala me je i rekla da bih bila dobar kandidat za predstavljanje Sjeverne Makedonije na tim manifestacijama. Bila sam oduševljena”, uz osmijeh govori Teodora. Zajedno sa partnerima iz Belgije, Francuske, Nemačke, Letonije i Portugala, Fashion Weekend Skopje pokrenuo je projekat United Fashion, finansiran iz programa Evropske unije Kreativna Evropa. Projekat pomaže mladim dizajnerima da promovišu svoj rad, steknu nove vještine u modnom marketingu i uspostave veze sa kolegama i modnim kompanijama širom Evrope. Učenje osnova Teodora kaže da je u tome vidjela odličnu priliku da se upozna s praktičnom stranom modne industrije. „Željela sam da naučim kako se pripremiti za jednu modnu reviju, kako se pripremaju frizure, kako se radi šminka ili kako izgledaju probe za manekenke.” I u Lisabonu i u Rigi, Teodora je takođe učestvovala na radionicama i seminarima sa gostujućim predavačima razgovarajući o mogućnostima proizvodnje i saradnje, održivosti brendova i marketinškim strategijama. Ipak, shvatila je da joj je najviše pomoglo „druženje koje smo imali na koktelima na kojima sam razgovarala sa različitim proizvođačima i shvatila kako industrija zaista funkcioniše“.

„Pank je za mene oduvijek bio samo odbacivanje društvenih stega i mišljenja, sinonim slobode“

Učiniti pank velikim Teodora trenutno radi kao diplomirani akademski asistent na Univerzitetu Midleseks. Ona i dalje aktivno promoviše svoj brend koristeći sve što je naučila, i ima za cilj da postane kreatorka poznata u Evropi i šire. „Osjećam da mogu da postignem nešto zaista veliko. Zvuči kao kliše, ali čvrsto vjerujem da ću jednog dana biti veoma poznata”, kaže ona.

Avanture u prirodi na Zapadnom Balkanu sa Nolom i njegovom kompanijom

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mladi preduzetnik sa Kosova razvija svoju kompaniju za ruralni turizam uz podršku Evropske unije. Nol Krasnići član je kosovskog alpinističkog tima, ekološki aktivista i planinarski vodič. Živi u Peći, gradu koji je okružen Prokletijama – jednim od najimpresivnijih planinskih lanaca na Zapadnom Balkanu. Kada se pruži pogled na krečnjačke litice, odmah shvatite zašto ove planine privlače veliki broj turista. Nol radi kao samostalni planinarski vodič od svoje osamnaeste godine, a 2014. godine odlučio je da ovaj honorarni posao pretvori u posao sa punim radnim vremenom, zajedno sa svojim poslovnim partnerom Virtitom. Bolja ponuda Nol objašnjava da su o planinskom turizmu počeli da razmišljaju kada se uvećao broj posjetilaca u gradu i na okolnim planinama, a na tržištu se pojavili i prvi turoperateri. „Nudili su vrlo malo opcija za obilaske. Mislili smo da možemo da ponudimo nešto bolje i osnovali smo firmu“, kaže on. Šest godina kasnije, Balkan Natural Adventure postao je važan konkurent u sektoru planinskog turizma ne samo na Kosovu, već i u susednoj Albaniji, kao i u Crnoj Gori.

 „Podrška Evropske unije bila je važna prekretnica za održivost naše firme”

Nova tržišna strategija Firma je već ugostila preko 700 turističkih grupa. Ali, uprkos ovom uspehu, nije sve prošlo bez poteškoća i izazova. Od samog početka, prevoz turista predstavljao je veliki problem zbog cijene i pouzdanosti usluge. U početku su iznajmljivali male autobuse i taksije u zavisnosti od broja posjetilaca u grupi. Međutim, ovo je bilo samo kratkoročno rješenje. „U našim grupama obično ima po osmoro ljudi. Tržište nije nudilo najbolja rješenja za ovu veličinu grupe: često smo morali da iznajmljujemo minibuseve sa 20 mjesta, ili dva automobila. To nije bilo finansijski održivo“, kaže Nol. Osim toga, agencije za iznajmljivanje automobila nisu uvijek bile pouzdane, što je dodatno povećalo izazov. „Koncentrisali smo se na planinski turizam, a onda smo uvidjeli da kulturni obilasci postaju popularniji, pa smo morali da proširimo ponudu.“ Prije tri godine, Nolov poslovni partner Virtit primijetio je otvoreni poziv za podršku preduzećima koji je Evropska unija pokrenula na društvenim mrežama, uključujući i ona koja se bave turizmom. Kako je Balkan Natural Adventure-u bila potrebna podrška, odlučili su da konkurišu. Tražili su pomoć u međunarodnom oglašavanju, istraživanju za razvoj obilazaka kulturnih znamenitosti i kupovinu kombija sa osam putničkih mesta za rješavanje njihovih prevoznih poteškoća. Njihov predlog je odobren, a za sve njihove potrebe sufinansirala ih je Evropska unija. „Podrška Evropske unije bila je važna prekretnica za održivost naše firme. Osim povećanja pouzdanosti i obima naših usluga, zaposlili smo još ljudi. Sada imamo troje ljudi sa punim radnim vremenom koji rade u odjeljenju prodaje i administracije, a imamo i 15 honorarnih saradnika koji rade kao vodiči i vozači“, kaže Nol. On njihov trenutni tim opisuje kao profesionalan i objašnjava da uključuje vodiče iz Albanije i Crne Gore. „U početku smo imali problema da pronađemo posvećene vodiče. Međutim, nakon što smo imali nekoliko dobrih primjera vodiča koji su za četiri mjeseca zaradili godišnju platu, stvari su počele da se drastično mijenjaju.” Da nije bilo pandemije COVID-19, Balkan Natural Adventure bi ove godine ugostio 500 turističkih grupa. To bi bio važan rast. Uprkos pandemiji, Nol i njegov partner smatraju da je pred njihovom firmom svijetla budućnost: očekuju da će u narednih deset godina imati još 40 honorarnih vodiča i vozača, kao i da će se broj stalno zaposlenih uvećati na deset.

„Sve više ljudi u održivom turizmu vidi svoju budućnost“

Ali pred nama su i druge vrste izazova. Glavni su ilegalna gradnja u planinama, hidroelektrane i zagađenje vazduha. Nol je ipak optimista. „Sve više ljudi u održivom turizmu vidi svoju budućnost“, kaže. „Nakon naše reklamne kampanje imali smo više rezervacija za 2020. nego što smo imali za posljednje tri godine. COVID je odigrao svoju ulogu, ali na sreću većina klijenata je odložila: nisu otkazali, pa naša investicija nije izgubljena“, naglašava Nol.

Približavanje lokalnih i EU perspektiva

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Žena iz Bosne i Hercegovine koristi svoje međunarodno iskustvo stečeno učešćem u Erazmusu kako bi približila lokalnu i EU perspektivu. Amela je u srednjoj školi učila za medicinsku sestru. Kako je bila veoma dobra učenica, našla se u mogućnosti da studira medicinu i postane ljekarka. Međutim, ubrzo nakon završetka srednje škole, njeni planovi vezani za karijeru počeli su da dobijaju drugačiju formu. „Shvatila sam da bi, ako nastavim školovanje na medicinskom fakultetu, to značilo još šest godina velikog truda i učenja. Bila sam mlada i željela da steknem više životnog iskustva, stoga sam odlučila da napravim jednogodišnju pauzu“, kaže ona. Prvobitni plan o jednogodišnjoj pauzi produžen je za još pet godina. Počela je da radi u bratovoj pekari, zatim se preselila u Sjedinjene Države, radila kao fotografkinja, a nakon toga se vratila u Evropu i radila kao privatna guvernanta u Švajcarskoj i privatna profesorka engleskog jezika u Njemačkoj. Amela tvrdi da joj je to iskustvo bilo izuzetno vrijedno jer joj je proširilo kulturnu perspektivu i naučilo mnogo o životu. Takođe je iskreno uživala u međunarodnom radnom okruženju.

„Iskustvo u inostranstvu pokazalo je da mi uspostavljanje veza ide od ruke, a pored toga sam usavršila i strane jezike”

Povratak kući Po povratku u Bosnu i Hercegovinu završila je pripravnički staž, ali sa tolikim međunarodnim iskustvom nije više bila sigurna da li želi da radi kao medicinska sestra ili da studira medicinu. Iskustvo koje je stekla proteklih godina uticalo je da njene profesionalne težnje krenu u potpuno drugom smjeru. „Iskustvo u inostranstvu pokazalo je da mi uspostavljanje veza ide od ruke, a pored toga sam usavršila i strane jezike. Odlučila sam da studiram međunarodne odnose na Univerzitetu u Sarajevu”, kaže Amela. Iz svog međunarodnog iskustva znala je i da je nivo obrazovanja na univerzitetima u EU bolji nego u Bosni i Hercegovini. Upravo zato, kada joj se ukazala prilika da preko programa ERAZMUS+ završi dio studija u nekoj zemlji EU, nije nimalo oklijevala. Putem Erazmusovog programa razmjene studenata imala je priliku da studira jedan semestar u Francuskoj, a drugi u Litvaniji. Novi odlazak u inostranstvo Amela opisuje iskustvo sa Erazmusom kao „nevjerovatno“. Ako govorimo o kvalitetu, najviše je bila impresionirana pristupom bibliotekama i resursima koji su svi bili digitalni, sa mnogo više dostupnih izvora i bogatijim sadržajem nego što je navikla. „To je nešto što nam u Bosni i Hercegovini zaista nedostaje“, kaže ona. Na Amelu je dodatno ostavilo utisak i otvoren profesionalni odnos između studenata i profesora. Amela opisuje da u Bosni i Hercegovini, posebno na državnim univerzitetima, vlada stroga hijerarhija između studenta i profesora. „Ovdje se vaše mišljenje ne uzima u obzir jer ste samo student, ali na univerzitetima u Litvaniji i Francuskoj moje mišljenje je bilo uvažavano i cijenjeno. Od toga sam imala veliku korist“, kaže ona.

„Ja sam iz Bosne, ali se u velikoj mjeri takođe osjećam Evropljankom. Zahvaljujući svom profesionalnom i životnom iskustvu, mogu da sagledam obje perspektive”

Njena namjera je da se, kad diplomira, zaposli u nekoj od institucija EU. Amela vjeruje da postoji karika koja nedostaje u pogledu evropskih integracija Bosne i Hercegovine. Ta karika je lokalna perspektiva. Prema njenim riječima, integracija na nivou vlade se uspješno odvija, ali se isto ne može reći za integraciju na nivou ljudi. „Biće mi drago da doprinesem ovome. Zato sam izabrala magistarski program pod nazivom „Globalne studije – evropska perspektiva“ na kojem mogu da spojim globalno i lokalno“, kaže ona. Vidjevši šta se sve može steći iskustvom u okviru programa Erazmus, čim je Amela diplomirala, prijavila se i za master studije posredstvom istog programa. Trenutno završava zajedničke master studije Erazmus Mundus u Lajpcigu i Beču. „Ja sam iz Bosne, ali se u velikoj mjeri takođe osjećam Evropljankom. Zahvaljujući svom profesionalnom i životnom iskustvu, mogu da sagledam obje perspektive”, kaže Amela.