Jedan albanski univerzitet razvio je projekat za sprječavanje poplava postavljanjem biorazgradivih trupaca od prirodnih vlakana i sadnjom na obalama rijeka.
“Ona je jedna od onih profesorki koje nas inspirišu da podrobnije istražimo svaku temu“, kaže jedna od studentkinja profesorke Enkelejde Kučaj na Univerzitetu Polis u Tirani opisujući njena predavanja o životnoj sredini.
Profesorka Kučaj svom istraživačkom radu prilazi sa identičnom inspirativnom strašću. Kao dio svog doktorata razvila je izuzetno važnu studiju o zagađenju rijeka Lane i Tirane u Albaniji. Zbog ovog rada dobila je želju je da prouči podjednako važnu i srodnu temu – sprječavanje izlivanja rijeka – ali je morala da je odloži. “Zbog nedostatka vremena i resursa, jednostavno nisam mogla da se bavim ovim problemom“, kaže ona.
“Proučavala sam vegetaciju 15 godina, a jedan od glavnih zaključaka za mene je da se priroda obnavlja sama ako se ljudi ne miješaju.“
Nova prilika
Međutim, nakon izvjesnog vremena pružena joj je sjajna prilika da se prihvati ovog značajnog izazova. Nacionalna agencija za teritorijalno planiranje Albanije pozvala je Univerzitet Polis da predstavi inovativne predloge projekata vezanih za otpornost na poplave, suše i ekstremne vremenske uslove.
Poziv je došao u okviru projekta BRIGAID koji finansira EU i koji je otvorio poziv za podnošenje predloga. Tim profesorke Kučaj na Univerzitetu Polis predstavio je inovativno rješenje zasnovano na prilagođavanju ekološki prihvatljivih tehnika za sprječavanje rječnih poplava.
Predlog je odobren i profesorka Kučaj sa svojim timom studenata i drugih kolega sa univerziteta počela je da radi na sprovođenju projekta. Reka Erzeni je izabrana za probni rad.
“Vjerujem da je najvažniji uticaj ovog projekta uključivanje studenata. Oni su bili aktivni u ovom projektu i spremni su za dalje istraživanje”
BRIGAID projekat sprovode 24 partnera iz različitih zemalja; uglavnom univerziteti, mala i srednja preduzeća i istraživački instituti. Konzorcijum vodi Tehnološki univerzitet iz Delfta u Holandiji i finansira se iz programa Horizon 2020 Evropske unije. Partner na projektu u Albaniji je vladino odeljenje Nacionalne agencije za teritorijalno planiranje.
Nensi Lalaj iz Nacionalne agencije za prostorno planiranje (NTPA) je lokalna koordinatorka projekta. Ona objašnjava da su uspješne inovacije u upravljanju klimatskim promjenama posebno izazovne u Albaniji gdje ljudi nisu upoznati sa ovim konceptima. Stoga je važno uključiti što veći broj zainteresovanih strana kako bi istraživači, akademska zajednica i krajnji korisnici mogli raditi zajedno.
Prema riječima gospođe Lalaj, projekti poput BRIGAID-a takođe pomažu novoj generaciji da svoje znanje primijeni u praksi. “Vjerujem da je najvažniji uticaj ovog projekta uključivanje studenata. Oni su bili aktivni u ovom projektu i spremni su za dalje istraživanje.”
Kombinacija prirode, sporta i kulture – kako jedan kosovski region raspolaže svojim turističkim potencijalom zahvaljujući projektu koji finansira EU.
Prizren je očaravajući drevni grad koji je takođe i omiljena destinacija mnogih lokalnih i stranih turista. Prema podacima Kosovske statističke agencije, Prizren od svih kosovskih opština ima najviše posjetilaca. Međutim, taj promet posjetilaca se ne reflektuje na broj noćenja. Prije četiri godine, opštinske vlasti su primijetile protivrječnost i sprovele anketu među posjetiocima ne bi li pronikli razlog. Nalazi su pokazali da je Prizren mali grad i da većina važnih kulturnih spomenika može da se posjeti u toku jednog ili dva dana. Upravo zbog toga se turisti i ne zadržavaju duže.
Prizren se nalazi nedaleko od Šar-planine, tako da grad, pored bogatog kulturnog nasljeđa, ima i prelijepu okolinu koja čeka na brdarenje i druge aktivnosti u prirodi: razlog da turisti ostanu duže.
Ali do prije tri godine bilo je veoma malo infrastrukture zahvaljujući kojoj bi turisti mogli da uživaju u planini. Udruženje planinara Šar-planine, NVO iz Prizrena, odlučila je da preuzme stvar u svoje ruke. Skupa sa kolegama iz druge, iskusnije NVO – Alpinističkog udruženja Marimangat iz Peći – počeli su da planiraju aktivnosti markiranja i postavljanja putokaza na novim planinskim stazama i da osmišljavaju reklamnu kampanju za region kao destinaciju za avanture u prirodi.
“To je bila odlična prilika zato što su nam bila potrebna sredstva da sprovedemo svoju ideju u djelo. Ali da bismo mogli da se prijavimo na taj poziv, morali smo da pronađemo partnera sa druge strane granice.“
Partneri s one strane granice
Istovremeno je Program EU za prekograničnu saradnju Kosova i Sjeverne Makedonije raspisao poziv za projekte koji doprinose razvoju turizma i kulturnog i prirodnog nasleđa u prekograničnoj oblasti između te dvije zemlje. Tetovo, makedonski grad sa druge strane granice imao je slične probleme kao Prizren – mali broj turista se odlučivao da tamo prenoći. Šar-planina se prostire između Kosova i Sjeverne Makedonije, zato je potencijal za saradnju bio evidentan.
“To je bila odlična prilika zato što su nam bila potrebna sredstva da sprovedemo svoju ideju u delo. Ali da bismo mogli da se prijavimo na taj poziv, morali smo da pronađemo partnera sa druge strane granice“, kaže Deni Hamelji iz Udruženja planinara Šar-planine. Razmatrajući potencijalne kontakte u Sjevernoj Makedoniji, Udruženje se odlučilo za NVO ALKA.
Deni objašnjava da se ispostavilo da je ALKA savršen partner u ovoj prilici zato što su već imali iskustva sa sličnim projektima. “Oni su donijeli značajno iskustvo u pisanju ponude i sprovođenju projekta“, kaže Deni. Ponuda je prihvaćena i tokom naredne dvije godine, partnerske organizacije su radile na implementaciji projekta koji se sada privodi kraju.
Holistički pristup
Projekat je primijenio holistički pristup povećanju zainteresovanosti turista za ovu oblast. Rad se sastojao od poboljšanja infrastrukture tako što su mapirane i obiljležene putokazima 21 nova planinska staza u dužini od preko 200 kilometara. Projekat je takođe radio na povećanju kapaciteta domaćinstava i turističkih vodiča za prijem posjetilaca. Na kraju je projekat proizveo i video spotove, letke i reklamne kampanje, one tradicionalne, ali i na društvenim mrežama, da bi se oblast reklamirala i domaćim i stranim turistima.
“Kao bonus, duž većine planinskih staza, posjetioci će moći da vide kulturne spomenike. Dakle, ovdje imamo kombinaciju prirode i kulture: savršenu destinaciju za planinski turizam.“
Projekat koji finansira EU pod nazivom “Podrška potencijalu regionalnog turizma“ finansiran je kroz Program prekogranične saradnje Kosovo* – Sjeverna Makedonija, u okviru Instrumenta Evropske unije za pretpristup (IPA). Projekat je sproveden u saradnji nevladinih organizacija ALKA i Balkania iz Sjeverne Makedonije i nevladinih organizacija Marimangat i Udruženje planinara Šar-planine sa Kosova.
Jovan Božinoski je turistički vodič i član Planinarskog kluba Ljuboten iz Tetova. S obzirom da gotovo sve nove planinske staze prolaze pored restorana i domaćinstava koja nude hranu i smještaj, Jovan vjeruje da će projekat imati značajan ekonomski uticaj i dovesti više turista u ove krajeve. “Kao bonus, duž većine planinskih staza, posjetioci će moći da vide kulturne spomenike. Dakle ovdje imamo kombinaciju prirode i kulture: savršenu destinaciju za planinski turizam“, kaže Jovan.
Student političkih nauka iz Srbije upoznao se sa novim načinom sticanja znanja tokom svojih master studija u Nemačkoj uz pomoć programa Erazmus+.
Goran Trailov vjeruje da je korupcija među najvećim preprekama koje Srbija treba da prevaziđe. Zato je i odlučio da studira političke nauke, a kasnije izabrao vladavinu prava i korupciju kao predmet svog master rada. “To je pitanje kojim se treba pozabaviti što prije a o toj temi sam pisao još od početka studija. To je izuzetno važan problem koji muči sve zemlje Zapadnog Balkana“, kaže.
Goran je završio master studije na Univerzitetu u Konstancu u Njemačkoj, a teza se ticala vladavine prava na Zapadnom Balkanu u kontekstu teorije evropeizacije. Odabrao je Srbiju i Crnu Goru za zemlje koje će proučavati a korupciju kao specifičnu temu studije. Jedan od zaključaka njegove teze je da kad je ovo pitanje posrijedi ipak postoji nada za bolju budućnost u Srbiji. Goran objašnjava da se broj sudskih predmeta koji se tiču korupcije uvećava, ali da još uvijek mora mnogo toga da se uradi kako bi se dostigao standard EU.
“Zamislite da u malom mjestu ima 1000 ljudi iz cijelog svijeta, koje sve možete da upoznate. Nema šanse da to bogatstvo kultura na takav način osjetite u velikim gradovima kao što je na primjer Berlin. Bilo je fascinantno.“
Umalo propuštena prilika
Nakon što je diplomirao, Goran je upisao master studije na Beogradskom univerzitetu. Nakon prve godine odlučio je da nastavi master studije u inostranstvu uz pomoć programa Evropske unije ERAZMUS+. Za ERAZMUS+ čuo je još tokom studentskih dana ali je tada zakasnio s prijavom i nije uspio da se upiše. “Na kraju prve godine mojih master studija, asistent s mog fakulteta, koji je istovremeno i koordinator za ERAZMUS+ na Univerzitetu, savjetovao me je da se prijavim“, kaže Goran.
Primljen je na Univerzitet u Konstancu u Nemačkoj. “Isprva sam se uplašio. Čitav život sam proveo u Beogradu, po prvi put je trebalo da promijenim sredinu i to da se preselim u mali grad u Njemačkoj“, kaže Goran.
Ali svaki strah je nestao kad je stigao tamo. Konstanc ima univerzitet sa dugom tradicijom, oko 80.000 stanovnika i predivne krajolike na obali Bodenskog jezera. U gradu uči 10.000 studenata, od kojih je svaki deseti iz inostranstva. To je na samom početku ostavilo jedan od najjačih utisaka na Gorana. “Zamislite da u malom mjestu ima 1000 ljudi iz cijelog svijeta, koje sve možete da upoznate. Nema šanse da to bogatstvo kultura na takav način osjetite u velikim gradovima kao što je na primjer Berlin. Bilo je fascinantno“, kaže Goran.
“Profesori u Konstancu više su slušali šta smo mi imali da kažemo i bili su voljni da uče od studenata“
Evropska integracija je cilj
Sada kada je završio studije, Goran planira da se prijavi za stručnu praksu u institucijama EU u Briselu. Nakon toga planira da konkuriše za posao u Ministarstvu za evropske integracije ili u nekoj drugoj organizaciji koja se bavi pitanjima EU u Srbiji zato što želi da radi na evropskoj integraciji svoje zemlje. On objašnjava da na Zapadnom Balkanu, a i u drugim zemljama, postoji potreba za većim brojem profesionalno obrazovanih političara. “Danas se baviš onim što si učio. Nekada si mogao da studiraš fiziku i na kraju da postaneš njemački kancelar. Mislim da više neće moći tako“, kaže.
Gorana je takođe fascinirao kvalitet nastave. Jedan od tih elemenata bio je raznolikost predmeta koja mu je bila na raspolaganju. On objašnjava da su neki predmeti godinama isti, ali da se većina mijenja i da je na početku svakog semestra studentima na raspolaganju novi katalog iz kojeg mogu da biraju. “To je bilo baš dobro. Zahvaljujući novim predmetima bili smo u prilici da ostanemo u toku sa onim što se dešava u svijetu. Dakle, ne želim da uiskoristim riječ sofisticiraniji, ali mislim da ta riječ najbolje opisuje razliku između Univerziteta u Konstancu i mog univerziteta u Beogradu“, kaže Goran.
Druga dobra osobina na koju Goran skreće pažnju je pristup profesora nastavi i interaktivnost predavanja. “Profesori u Konstanci više su slušali šta smo mi imali da kažemo i bili su voljni da uče od studenata. To nije slučaj sa mnogim profesorima na Beogradskom univerzitetu.“ On takođe cijeni to što su u nekoliko prilika profesori skretali sa zacrtanog nastavnog programa i dovodili goste iz ustanova EU da sa studentima podijele svoja iskustva. “Sjećam se da je jednom gostovao šef jedne evropske agencije u Africi. On nam je objasnio kako njegov tim tamo funkcioniše, govorio nam je o izazovima s kojima se susreću i kako ih prevazilaze. To je bilo baš zanimljivo“, kaže.
Prije jedanaest godina, pet tinejdžera sa Kosova pokrenulo je festival animiranog filma. Danas je ANIBAR jedan od vodećih festivala te vrste u Evropi.
Pet tinejdžera je 2005. godine pokušavalo da pronađe način da usavrše animaciju. Živeli su u kosovskom gradu Peći i u to vrijeme nigdje na Kosovu nije postojala škola animacije, a oni nisu imali dovoljno sredstava da otputuju u inostranstvo i tamo se obuče. Zato su donijeli odluku da stvore priliku za učenje animacije u sopstvenom gradu. Kad su postali punoljetni, registrovali su NVO i počeli da rade na pokretanju nečega što će postati jedan od najpoznatijih festivala animiranog filma u Evropi — ANIBAR.
“Najčešće se festivali razvijaju suprotnim smjerom“, kaže Arba Hataši, direktorka festivala. “Prvo se osnuje škola animacije u kojoj se uči kako se prave animirani filmovi, a zatim se pokrene festival na kojem radovi polaznika mogu da se prikazuju. Mi smo krenuli obrnutim smjerom: prvo smo pokrenuli festival kako bi doveli filmove i inostrane mentore u Peć, da naučimo kako se prave animirani filmovi.“
Jedanaest godina kasnije, obuka je i dalje bitan aspekt festivala. U početku su osnivači festivala i drugi mladi ljudi imali koristi od master klasova i radionica koje su tokom festivalske sedmice držali gosti festivala. Onda su 2016. godine pokrenuli Akademiju za animaciju u Peći i Prištini kao stalni kurs animacije tokom čitave godine.
“Podučavanje mladih generacija vještini animacije bila je osnovna ideja festivala. To je i dalje najvažniji dio naše misije.”
Akademiju trenutno pohađa četvrta generacija studenata, dok se mnogi mladi ljudi iz prethodnih generacija bave animiranim filmom na Kosovu, a četvoro njih studiraju u zemljama EU. Akademija se finansira iz sredstava festivala i zahvaljujući podršci koju organizacija dobija sa raznih strana. “Podučavanje mladih generacija vještini animacije bila je osnovna ideja festivala. To je i dalje najvažniji dio naše misije”, kaže Arba.
Sve bolje i bolje
Na ANIBAR festivalu prikazane su stotine kratkometražnih filmova i na njemu su gostovale legende animiranog filma kao što su Dodž Jamamura i ostali koji su radili u poznatim animiranim produkcijama kao što su The Simpsons, BoJack Horseman i Rick & Morty.
“Prošle godine prikazali smo oko 300 kratkometražnih animiranih filmova i imali više radionica i master klasova. Festival je danas veoma bitan događaj kako za mlade ljude, tako i za privredu našeg grada.“
Lični i profesionalni razvoj
Arba se pridružila festivalu kao volonterka još 2013. godine, kada je imala samo 14 godina. Od tada je naučila mnogo toga i izrasla u osobu koja je sastavni deo ANIBAR-a. “Kada sam se pridružila festivalu, nisam umjela ni da napišem jedan imejl. Rad na festivalu i za festival mnogo je doprinio mom ličnom i profesionalnom razvoju“, govoriona. Prošle godine je postavljena za direktorku Festivala i tako postala jedan od najmlađih direktora festivala u Evropi.
Kaže kako je uverena da će u narednim godinama na ovaj ili onaj način nastaviti da bude dio festivala. “Neko bi pomislio da će naša početna strast prema festivalu s godinama splasnuti“, kaže Arba. “Ali, iskreno da kažem, svakog dana dok radimo na pripremi festivala mi iznova pronalazimo strast iz prvih dana jer nas Festival neprestano ispunjava energijom i ljubavlju.“
ANIBAR je svakako doprinio lokalnoj privredi. Prošle godine je u toku festivalske nedjelje 11.000 ljudi posjetilo Peć. Za grad od 49.000 stanovnika to je izuzetno značajan broj. “Prošle godine prikazali smo oko 300 kratkometražnih animiranih filmova i imali više radionica i master klasova. Festival je danas veoma bitan događaj kako za mlade ljude, tako i za privredu našeg grada“, kaže Arba. Ovakav uticaj nije mogao biti ostvaren bez pomoći donatora, a Evropska unija je već godinama među onima koji pružaju najveću podršku. Alba objašnjava da su još na samom početku festivala zaposleni na festivalu imali koristi od obuka u okviru različitih aktivnosti vezanih za Erazmus+. Direktna podrška EU počela je 2014. godine i traje do danas.
“Ta podrška je veoma dobrodošla zato što festival ima ogromne troškove, kao što su put i smeštaj gostiju iz zemlje i inostranstva, pa i troškovi prikazivanja“, kaže Arba. Ona se nada da će EU nastaviti da podržava festival i ubuduće, zato što se radi o ulaganju u privredu, umjetnost i mlade.
Učestvujući u programu ERAZMUS+, studentkinja veterine iz Tirane stiče novo znanje, vještine i ambicije – i mačku.
Armela Lato je apsolventkinja na Veterinarskom fakultetu u Tirani. Imala je želju da studira medicinu, ali na prijemnom ispitu nije uspjela da osvoji dovoljan broj bodova. Armela nikada nije obožavala životinje, ali odlučila je da upiše Veterinarski fakultet jer je bilo najbliže njenom prvom izboru.
“Tada sam to smatrala kao privremeno rješenje. Planirala sam da naredne godine ponovo konkurišem na medicini“, kaže Armela. Međutim, već tokom prvih nekoliko mjeseci na fakultetu ona se predomislila i počela da razmišlja o veterini kao svojoj profesiji. Veterinarski fakultet u Tirani imao je dobre profesore i to je jedan od razloga zašto se Armela tamo ugodno osjećala. “Profesori su nas podržavali u svemu što nam je bilo potrebno i bili su veoma predusretljivi“, govori ona. Pružili su joj i drugačiji pogled na budući posao – prisjeća se da je jedan profesor rekao da “kada pomažeš životinjama pomažeš čovječanstvu, zato što su životi svih živih bića na našoj planeti povezani“. Međutim, fakultet je imao ograničene uslove rada, što zbog opreme, što zbog broja pacijenata koje su imali na fakultetskoj klinici. Armelino teoretsko znanje je napredovalo, ali morala je da poradi i na praksi.
“Pruži životinji malo njege i biće ti zauvijek zahvalna.“
U potrazi za praksom
Još za vrijeme srednje škole, Armela je željela da stiče obrazovanje u inostranstvu. Jedan od razloga za to bila je činjenica da bi joj to omogućilo veće šanse da pronađe posao. “Nije lako naći posao u Albaniji. Ali ako bih diplomirala u inostranstvu, imala bih međunarodno priznatu diplomu i veću šansu da se zaposlim u inostranstvu“, objašnjava.
Imajući to u vidu, počela je da traži stipendije u inostranstvu. Na trećoj godini studija na internet portalu fakulteta saznala je za razmjenu studenata preko programa Erazmus+. Pred njom su bile tri opcije: Bolonja, Milano i Zagreb. Smatrala je da bi i u Hrvatskoj i Italiji mogla mnogo da nauči, pa se prijavila na sva tri fakulteta. “Dobila sam pozitivne odgovore iz Milana i Zagreba, ali odlučila sam se za Zagreb, jer su mi moji profesori rekli da je po njihovom mišljenju taj Veterinarski fakultet bolje opremljen i da ima dužu tradiciju“, kaže Armela.
Zagrebačka avantura
Svoje iskustvo na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu započela je u drugom semestru treće godine studija i ostala je tamo šest mjeseci. Dok prepričava svoje zagrebačko iskustvo sva treperi od uzbuđenja: “Tamo je sve bilo mnogo drugačije: mnogo bolje.“ Fakultetska klinika bila je bolje opremljena od one u Albaniji. Pored hirurške opreme, imali su i savremenu dijagnostičku opremu kao što je ehografija i radiografija, kojih nije bilo na fakultetu u Tirani. “Takođe je bilo mnogo više pacijenata na fakultetskoj klinici a oprema nam je bila na raspolaganju kad god bi nam zatrebala. To je bilo fantastično.“
“Imali smo mnogo više pacijenata na fakultetskoj klinici a oprema nam je bila na raspolaganju kad god bi nam zatrebala. To je bilo fantastično.“
Studiranje veterine donijelo je još jednu promjenu u njen život. Iako nikada nije mrzjela životinje, kaže da naprosto nije osjećala ništa prema njima. Naročito nije voljela mačke. “Ne znam zašto, ali naprosto nisam mogla ni da pogledam ni da dodirnem mačku. Ali sada imam svoju mačku“, kaže uz osmijeh.
“Pruži životinji malo njege i biće ti zauvek zahvalna“, govori Armela.
Međutim, nisu sva Armelina zagrebačka iskustva bila ljepa. Na klinici su imali i pacijente oboljele od neizlečivih bolesti čiji su se vlasnici odlučivali za eutanaziju, sa ciljem da svojim ljubimcima skrate muke. To je bio jedan od susreta sa emotivnom stranom profesije. Na bolan način je naučila da se ne može svaki pacijent spasiti.
U toku svog boravka, Armela je imala priliku da nauči i nešto novo. Na primjer, saznala je za bolest krvi za koju nikada ranije nije čula i koja se dijagnostikuje tako što se mjeri veličina kostiju i dimenzije lobanje, jer je jedan od simptoma te bolesti smanjivanje tih djelova tijela. “Bila sam fascinirana kako su dijagnostifikovali bolest korak po korak i poredili simptome sa druge dvije ili tri moguće bolesti prije nego što su došli do krajnjeg zaključka“, kaže.
Planovi za budućnost
Posle svega što je naučila u Zagrebu, Armela je sada još više posvećena svojoj veterinarskoj karijeri i želi što više da se usavrši. Čim diplomira, planira da upiše postdiplomske studije iz dermatologije ili fizioterapije, po mogućnosti na nekom univerzitetu u inostranstvu, da bi se zatim vratila u Albaniju i pokušala da otvori sopstvenu kliniku, ili da radi u državnoj veterinarskoj ustanovi.
Od djetinjstva obilježenog ratom i ekonomskom krizom u Jugoslaviji, do rada i učenja za mirnu, prosperitetnu budućnost u EU.
Bojana Zimonjić (30), iz Srbije, o Evropskoj uniji je prvi put učila u srednjoj školi, na času građanskog vaspitanja. Kako kaže, o Uniji je čula i ranije, u vijestima, ali da ipak nije znala o čemu se radi. Međutim, još dok je bila dijete, Bojana je pridavala veliku važnost miru i prosperitetu. Rat i ekonomska kriza uticali su na Bojanino djetinjstvo, baš kao i kod većine djece rođene u Jugoslaviji.
U srednjoj školi je naučila da glavne vrijednosti EU imaju za cilj sprječavanje ova dva problema promovisanjem mira i ekonomskog prosperiteta za sve. “Ta ideja me je opčinila i zaljubila sam se u EU i ideju koja stoji iza nje“, kaže ona. Bojana dalje objašnjava da je još u srednjoj školi shvatila da se za promovisanje ovih vrijednosti mora uključiti i angažovati. Upravo zato je odlučila da studira političke nauke.
“Čitav moj profesionalni život i buduće težnje vezane su za EU, a početak tog puta sa programom ERAZMUS+ bila je najbolja investicija u mom životu.“
Nove prilike sa ERAZMUS-om
Bojana je vjerovala da se vrijednosti za koje se ona zalaže mogu najbolje promovisati kroz promociju evropskih integracija. Kada je došlo vrijeme za master studije, istraživala je mogućnosti sa ciljem da sazna više o Evropskoj uniji. Na njenom univerzitetu objavljeno je da je Srbija upravo uključena u program ERAZMUS. Čim je to saznala, odlučila je da se prijavi za neku od obrazovnih prilika koje program pruža.
U početku joj je dobila priliku da iskoristi program Žan Mone (Jean Monnet) koji je deo programa ERAZMUS+. Taj program posvećen je promovisanju izvrsnosti u studijama EU u visokom obrazovanju širom svijeta kako bi se izgradili mostovi između studenata, profesora, istraživača i kreatora politike EU. Bojana tvrdi da je učešće u programu Žan Mone značajno doprinijelo kvalitetu njene master diplome. “Na primjer, predavači iz EU došli su da nam prenesu svoju viziju evropskih integracija. Uz to smo besplatno dobili i udžbenike. Za studente bez posla to nije mala stvar“, govori ona.
Širenje vidika
Bojani to, zapravo, nije bilo dovoljno. Htjela je da sazna više o politikama EU i evropskim integracijama, i željela je da proširi svoje kulturne vidike, najrađe na nekom univerzitetu u EU. Odlučila je da se prijavi za ERAZMUS+ razmjenu na Univerzitetu Konstanca u Njemačkoj, na kom su je primili. “Za mene je to bilo ostvarenje sna“, kaže ona.
“Imala sam predavanja o liderstvu, što je bilo zaista interesantno. Svakako je bilo drugačije od svega što sam mogla da naučim na mom fakultetu. Ta predavanja su mi zbilja ponudila drugačiju perspektivu o tome kako pravi lider treba da se ponaša.“
Bojana planira da se u budućnosti više uključi u administraciju EU kako bi podržala ideju koja stoji iza Evropske unije. “Čitav moj profesionalni život i buduće težnje vezane su za EU, a prvi korak tog puta sa programom ERAZMUS+ bila je najbolja investicija u mom životu.“
Bojana tvrdi da joj je iskustvo u Nemačkoj “promijenilo život“. Objašnjava da je za nju bilo od suštinskog značaja da nauči više o različitim kulturama i iz prve ruke iskusi kako je živeti i učiti u multikulturalnom okruženju. Druženje s ljudima iz drugih krajeva Evrope – i sveta – mnogo je pomoglo u tome.
Bojani je takođe bilo bitno da vidi kako univerziteti funkcionišu u Nemačkoj i kako predstavljaju nastavne planove i programe. “Imala sam predavanja o liderstvu, što je bilo zaista interesantno. Svakako je bilo drugačije od svega što sam mogla da naučim na mom fakultetu. Ta predavanja su mi zbilja ponudila drugačiju perspektivu o tome kako pravi lider treba da se ponaša.“ Bojana je takođe bila impresionirana dobrodošlicom na univerzitetu, a posebno strukturom i pažnjom posvećenom svakom stranom studentu.
Promovisanje duha pomirenja
Bojana sada radi u Regionalnoj kancelariji za saradnju mladih (Regional Youth Cooperation Office – RYCO) koja promoviše duh pomirenja i saradnje među mladima u regionu Zapadnog Balkana. “Moje iskustvo sa programom ERAZMSUS+ mi je zaista pomoglo da se brzo prilagodim multikulturalnom radnom okruženju RYCO-a“, rekla je. “Kad ste već ste imali priliku da čujete moju priču, ne bi trebalo da vam bude teško da pogodite da je RYCO osnovan uz podršku Evropske komisije.“
Mlada modna kreatorka predstavlja Fashion Weekend Skopje na Berlinskoj nedjelji mode uz podršku programa koji finansira EU.
Sofija Urumović (28) je mlada, ali uspješna modna kreatorka. Za modu se zainteresovala vrlo rano. “Kao dijete, moj san je bio da budem svejezična, zapravo da imam sposobnost da govorim ili razumijem sve jezike. Naravno da je to nemoguće; međutim, s godinama sam shvatila da je moda jedan od najmoćnijih i najuniverzalnijih jezika na svijetu i da se može koristiti kao odlično sredstvo samoizražavanja i komunikacije“, kaže ona.
Kao rezultat toga, kada je Sofija napunila 18 godina, odlučila je da studira modu i završila je i osnovne i master studije. Njeno rano iskustvo u modi bilo je uglavnom iz časopisa, pa je modu shvatala kao bajku. Međutim, kaže da moda nije lak posao i u radu se suočila sa mnogim izazovima. Najveći izazov bila je potreba za većim finansijskim sredstvima i mrežom saradnika koji bi njen rad predstavili široj publici. Poslednje je riješeno uz podršku projekta koji finansira EU.
“Tokom godina sam shvatila da je moda jedan od najmoćnijih i najuniverzalnijih jezika na svijetu, te da se može koristiti kao odlično sredstvo samoizražavanja i komunikacije.“
Svijet mode se otvara
Posredstvom otvorenog poziva, Sofija je izabrana od strane partnera projekta United Fashion, Fashion Weekend Skopje, da predstavlja balkanski region. Sofija ima samo riječi hvale za projekat, opisujući cijelo iskustvo kao “nevjerovatno“. U sklopu projekta, njoj je – kao i mladim modnim kreatorima iz drugih zemalja – pružena prilika da predstavi svoj rad tokom Berlinske nedjelje mode 2018. i ModaLisboe 2020. godine.
Uspostavljanje veza
“U Berlinu sam upoznala jednog sjajnog agenta za njemačko tržište koji mi je dao izuzetno vrijedne poslovne savete, dok sam u Lisabonu mogla da vidim kako manji tim organizuje veliki modni događaj i nudi veliku platformu za mlade kreativce“, kaže.
Izlaganje svog rada na platformi poput Berlinske nedjelje mode iskustvo je koje opisuje kao san svakog mladog modnog kreatora, ali Sofija je imala i druge koristi od projekta. Govori da je možda najvažnije stvaranje novih veza i upoznavanje ljudi sa kojima je, kako tvrdi, “redovno u prijateljskom kontaktu, ali i zbog buduće profesionalne saradnje“.
“Mislim da nas je cijela ova pandemija naučila da je ono što radimo planeti na kojoj živimo zaista neodgovorno i veoma sramotno. Morali bi da promijenimo način funkcionisanja.”
O Projektu
United Fashion projekat sprovodi klaster evropskih asocijacija za podršku modi: Baltic Fashion Federation (Letonija), Fashion Council Germany (Nemačka), Fashion Weekend Skopje (Severna Makedonija), Flanders DC (Belgija), MAD Brussels (Belgija), Maison de Mode (Francuska), and ModaLisboa (Portugal). Cilj projekta je unapređivanje kulture modnih kreatora širom Evrope tako da bude više poslovno orjentisana, povećavajući međunarodnu konkurentnost bez ograničavanja kreativnosti. Projekat United Fashion podržan je kroz program Kreativna Evropa Evropske unije.
Sada Sofija razvija neke nove ideje, ali želi da njen brend ostane mali i da konstantno raste. “Mislim da nas je čitava ova pandemija naučila da je ono što radimo planeti na kojoj živimo zaista neodgovorno i veoma sramotno. Morali bismo da promijenimo način na koji funkcionišemo. Konkretno, modna industrija ima mnogo nedostataka. Sada je situacija primorala sve, čak i velike igrače koji postavljaju pravila igre u industriji, da preispitaju način na koji radimo i postave nove temelje za novi modni sistem“, kaže ona.
Kroz nekoliko događaja u međunarodnoj mreži i transdisciplinarnih obuka, više od 150 modnih kreatora imalo je priliku da iskoristi projekat United Fashion kroz predstavljanje svojih kolekcija, kao i da upoznaju i shvate funkcionisanje nekoliko evropskih tržišta, da razvijaju nove vještine u modnoj tehnologiji, održivoj modi, proizvodnji, zanatskim vještinama i poslovnim modelima.
Uspješna mlada preduzetnica iz Albanije dobija pristup međunarodnom tržištu uz podršku programa koji finansira EU.
Da je poslušala roditelje, Edona bi sada bila inženjerka. Njeni roditelji bili su naučnici i željeli su da i njihova ćerka krene istim putem. Ali odabrala je drugu profesiju. Ovako ona opisuje trenutak popunjavanja formulara za prijavu na fakultet inženjerstva: “Znala sam da se radi o velikoj odluci koja će vjerovatno uticati na ostatak mog života. Osjetila sam da ne treba da nastavim sa popunjavanjem obrasca, pa sam stala“, kaže ona. Izašla je van i otišla na Ekonomski fakultet, gdje je popunila obrazac za prijavu na smjer za poslovnu administraciju.
Ovo je moglo izgledati kao iznenadna odluka, ali nije bilo tako. Edona je već određeno vrijeme osjećala veliku želju da postane poslovni menadžer. Deset godina kasnije, njena odluka je urodila plodom.
Put do uspjeha
Njen upis na Ekonomski fakultet bio je početak uspješne karijere. Nekoliko godina nakon upisa postala je docentkinja, a kasnije je unapređena u zvanje profesorke. U isto vreme, počela je da radi u konsultantskoj firmi gdje je ubrzo postala suvlasnica i jedna od direktora.
“Naše tržište bilo je ograničeno na Albaniju i Kosovo, a ja sam bila zainteresovana za istraživanje drugih tržišta jer su naše zaposlene, uglavnom ženskog pola, kompetentne i imaju kapacitet da iznesu više posla.“
Kompanija pruža savjete preduzećima o primjeni ISO (Međunarodna organizacija za standardizaciju) standarda i o pripremi predloga projekata za lokalne i međunarodne donatorske programe grantova. Oni pružaju usluge za oko 200 preduzeća godišnje i kompanija konstantno raste. “Naše tržište bilo je ograničeno na Albaniju i Kosovo, a ja sam bila zainteresovana za istraživanje drugih tržišta jer su naše zaposlene, uglavnom ženskog pola, kompetentne i imaju kapacitet da iznesu više posla.“
Prodor na međunarodno tržište, posebno u konsultantskom poslu, predstavlja priličan izazov. Pogotovo u zemlji poput Albanije, koja se i dalje suočava sa mnogim ekonomskim izazovima. Edoni je bila neophodna pomoć. Prijatelj joj je savjetovao da potraži podršku od Preduzetničke mreže inicijativa za rast (Entreprenurial Network of Growth Initiatives – ENGI4NE-2). Ovaj projekat koji finansira EU pruža mladim preduzetnicima priliku da provedu vrijeme sa iskusnim preduzetnicima u inostranstvu kako bi naučili nove vještine u poslovnom upravljanju.
Poboljšanje vještina uz nove tehnologije
U početku, Edona nije bila sigurna da li da učestvuje, jer je smatrala da bi joj to moglo oduzeti previše vremena za upravljanje svojom firmom. Na kraju je ipak odlučila da učestvuje i još jednom se nije pokajala zbog odluke da se prijavi. Izabrala je kompaniju domaćina u Austriji jer je tamo već radila doktorat. “Međutim, bila sam zainteresovana za manju kompaniju, poput naše, a ne za čuvene korporacije kao što je Diloit (Deloitte) ili slične velike međunarodne kompanije. U manjoj kompaniji, izazovi bi bili slični našim, pa me je zanimalo da vidim kako se nose s njima“, objašnjava ona.
“To je iskustvo koje mi je otvorilo oči i učinilo da shvatim koliko se brzo stvari razvijaju u našem sektoru. Konkretno, naučila sam kako da unaprijedim komunikaciju pomoću tehnologije.”
O Projektu
Projekat je podržao Erazmus za mlade preduzetnike, program prekogranične razmjene koji finansira EU i koji novim ili budućim preduzetnicima daje priliku da uče od iskusnih preduzetnika koji vode mala preduzeća u drugim zemljama. Domaćin ima koristi od novih perspektiva, dobija priliku da se poveže sa stranim partnerima, kao i da upozna nova tržišta. Albanija učestvuje u programu, zajedno sa svim ostalim zemljama zapadnog Balkana.
Tvrdi da je tokom svog boravka, koji je u cjelini trajao sedam mjeseci, mnogo naučila. “To je iskustvo koje mi je otvorilo oči i učinilo da shvatim koliko se brzo stvari razvijaju u našem sektoru. Konkretno, naučila sam kako da unapredim komunikaciju pomoću tehnologije.”
Edona objašnjava da je do tada komunicirala sa klijentima, kao i unutar svog tima, koristeći tradicionalnije načine. Zahvaljujući iskustvu u Austriji, uvela je aplikacije kao što su Slek (Slack) za internu komunikaciju i Gugl disk (Google Drive) za komunikaciju sa klijentima. Ishod svega toga je da njena kompanija sada mnogo efikasnije funkcioniše na daljinu, što se pokazalo posebno korisnim u novom okruženju koje je nametnuto pandemijom koronavirusa. Ipak, osnovna svrha njenog učešća u projektu bila je da istraži i nauči kako da pristupi međunarodnim tržištima. Edona je i u tom smislu bila uspješna, jer je tokom svog boravka za klijenta stekla jednu austrijsku kompaniju.
Preduzetnici u razvoju
Osim Edone, još 126 preduzetnika (75 novih i 51 postojeći) imalo je koristi od ovog projekta razmjene. Konzorcijum za sprovođenje projekta je geografski mješovit, što omogućava potpunu pokrivenost destinacija koje su privlačne novim preduzetnicima, uključujući Albaniju i Tursku. Vodeći partner bila je Confindustria Ancona (CA) iz Italije, a Regionalna razvojna agencija Tirana partner u Albaniji.
Upoznajte Kostu – IT zvijezdu u usponu iz Severne Makedonije, mladića koji želi da uz pomoć tehnologije učini svijet boljim.
Kosta Đorđevski je osamnaestogodišnjak iz Skoplja. Uprkos njegovoj mladosti, već je postao jedan od najpoznatijih IT stručnjaka u svojoj zemlji. Sa svega deset godina počeo je da se bavi programiranjem. Kako kaže, gotovo svakodnevno igrao je video igrice sve dok nije shvatio da tako samo traći vreme. “Palo mi je na pamet, zašto ne bih uradio nešto izazovnije? Tada sam odlučio da počnem da smišljam svoje video igrice“, objašnjava Kosta.
Kosta je jedno vrijeme radio na razvoju igrica. Dobro mu je išlo, ali kako je rastao i sazrijevao, osjećao je kako treba da stremi značajnijim stvarima. Znao je da, ako se pravilno koristi, informaciona tehnologija može doprinijeti da se svijet promeni nabolje.
“Palo mi je na pamet, zašto ne bih uradio nešto izazovnije? Tada sam odlučio da počnem da smišljam svoje video igrice .“
Učiniti svet boljim
Tada je donio odluku da se ozbiljnije pozabavi programiranjem i odustane od kreiranja video igrica. U okviru školskog projekta, Kosta je razvio softversko-hardverski sistem koji u zatvorenom prostoru u vazduhu detektuje otrovne gasove. Sistem otkriva otrovne gasove i obavještava ljude u blizini da nešto nije kako treba. Osim toga, uključuje se ventilacioni sistem sa ciljem uklanjanja opasnosti. Ovaj projekat je Fond za inovacije prepoznao kao jedan od najinovativnijih projekata u Sjevernoj Makedoniji. “Nakon ovog projekta, osjećao sam se veoma dobro, osjećao sam da svoje znanje koristim za nešto korisno“, kaže Kosta.
Kada je imao 15 godina, osvojio je važnu nagradu na državnom takmičenju Codefest Tech Hackathon. U okviru ovog takmičenja, Kosta je kao član tima razvio aplikaciju za istorijsku video igricu o Hladnom ratu. On objašnjava kako je namjera bila da pronađu određeni istorijski događaj na osnovu kojeg može da se razvije video igrica koja se osim togana neki način može učiniti i edukativnom. Na kraju, Kosta i njegov tim su u ukupnom plasmanu osvojili drugo mjesto, a prvo u kategorijama dizajna korisničkog interfejsa i korisničkog iskustva. Nakon ovih dostignuća, osvojio je niz drugih nagrada, što je izuzetno impresivno za tako mladu osobu.
“Ova iskustva su imala veliki uticaj na moju viziju budućnosti. Još uvijek moram da učim i nastavljam da tragam za novim prilikama za učenje.”
O programu
ERAZMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet od 14,7 milijardi eura pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu.
Međutim, njegov put do uspjeha nije bio lak. Uvek je imao snažnu podršku porodice, ali ipak su postojali i drugi izazovi sa kojima se morao nositi. Jedan od najvećih bilo je učenje komplikovanih matematičkih radnji koje su ključne za računarsko programiranje. Morao je da pohađa niz privatnih kurseva da bi poboljšao svoje poznavanje matematike i povezanih oblasti. Kosta objašnjava da su ta nova saznanja kod njega prouzrokovala suštinsku promjenu, kako profesionalno, tako i lično. “Ova iskustva su imala veliki uticaj na moju viziju budućnosti. I dalje moram da učim i nastavljam da tragam za novim prilikama za učenje,” kaže.
Inspiracija u Barseloni
Prošle godine se prijavio i dobio priliku da se pridruži studijskom putovanju u Barselonu. Program Evropske unije ERAZMUS+ finansirao je i podržao to putovanje. Kosta je sa grupom mladih ljudi proveo 16 dana u Barseloni, a tamo su posjetili univerzitete koji rade na softveru za Formulu 1. Posjetili su i fabriku automobila SEAT, gdje su učili o mehatronici – robotima koji stvaraju automobile. “Bilo je izvanredno i fascinantno“, kaže Kosta.
Kosta pojašnjava da ga je iskustvo u Barseloni inspirisalo i odvelo u nove projekte i dodatno ga motivisalo da nastavi karijeru u IT-u. Tokom boravka u Barseloni, posjećivao je i muzeje i druga mjesta iz oblasti kulture, upoznao nove prijatelje i proširio svoje kulturne vidike. Kosta sada planira da studira i nastavi svoju karijeru u računarskom inženjeringu, uključujući rad na hardverskom i softverskom programiranju. “Izabrao sam taj smjer jer će mi omogućiti da napravim uređaje koji su zaista inovativni“, kaže on.
Putem Erazmus+ programa Florian Muhaj iz Albanije uspio je da svoju strast prema političkim naukama koju je gajio još od djetinjstva pretvori u karijeru.
Još u djetinjstvu, politika je bila Florianova strast. Dok su njegovi prijatelji šutirali loptu, Floriana su više zanimale vijesti i politička dešavanja. Učlanio se u klub političkih nauka svoje škole kada mu je bilo 14 godina. Kasnije se pridružio školskom senatu i izabran je za predsjednika. Svoj politički aktivizam nastavio je u gimnaziji, gdje je među školskim drugovima promovisao pitanja zaštite životne sredine.
“Možda se neke stvari pojave u ranom djetinjstvu i vremenom postaju jače i jače“, kaže Florian. A kada je došlo vrijeme da bira šta će da studira, dileme nije bilo. Upisao je političke nauke na Univerzitetu u Tirani, grupu koja je, kako kaže, bila “prilično novi studijski program“. Kombinovao je njegova interesovanja za demokratizaciju, političko djelovanje i međunarodne odnose.
“Toliko sam se uključio u proces da sam bio duboko uvjeren da ću za nekoliko mjeseci biti u prvoj grupi studenata koji će započeti program. I uspio sam u tome!“
Izbor karijere
Florian je bio vrlo jasan u pogledu izbora karijere u oblasti kreiranja javnih politika i diplomatije sa fokusom na Zapadni Balkan i integraciju u EU, a ne toliko na političke stranke. Takođe je bio svjestan da je to specifično područje studija koje zahtijeva posebnu vrstu znanja i vještina koje nisu u potpunosti dostupne na njegovom fakultetu.
Jedan od njegovih profesora mu je 2017. godine savjetovao da razmotri priliku za odlazak u inostranstvo na master studije političkih nauka, integracija i upravljanja, putem stipendije finansirane iz programa Erazmus+ Evropske unije.
Počeo je sa pripremom dokumenata za prijavu. “Toliko sam se uključio u proces da sam bio duboko uvjeren da ću za nekoliko mjeseci biti u prvoj grupi studenata koji će započeti program. I uspio sam u tome!“ kaže Florian, a prizvuk tadašnjeg uzbuđenja još uvijek se čuje u njegovom glasu.
Izabrao je da studira u Austriji. “Univerzitet u Salcburgu je u to vrijeme bio jedini univerzitet koji je nudio kurseve prve godine u okviru programa. Zatim sam za drugu godinu studija mogao da biram među partnerskim univerzitetima Zapadnog Balkana, ali kako su oni mogli da se takmiče sa Univerzitetom u Salcburgu?! Uvek bih, bez razmišljanja, izabrao Salcburg“, kaže Florian.
Novi pristup
Sa entuzijazmom govori o pristupu gradivu u Salcburgu. “Izbor modula kursa bio je veoma širok, gotovo kao da sami možete da osmislite kurs – nešto što se ne dešava svuda, a posebno ne na Zapadnom Balkanu, gdje imate fiksni program kursa sa samo malom mogućnošću izbora.”
“Vratio sam se u Albaniju sa mnogo znanja o EU, njenim politikama i teorijama; i sa bezgraničnom ljubavlju prema Salcburgu.”
O programu
ERAZMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet od 14,7 milijardi eura pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu.
Tokom studija u Austriji imao je priliku i da posjeti neke od ključnih institucija Evropske unije – u Luksemburgu i Briselu. Za njega je to bila veoma produktivna nedelja, jer je mogao iz prve ruke da vidi kako funkcioniše EU i njene ustanove. “Vratio sam se u Albaniju sa mnogo znanja o EU, njenim politikama i teorijama; i sa bezgraničnom ljubavlju prema Salcburgu i Austriji, i sa stečenim velikim istinskim prijateljstvima. Bio sam oduševljen primjenom u praksi svega što sam naučio“, kaže on.
Karijera je počela
Florian sada ima 25 godina i radi u lokalnoj samoupravi svog rodnog grada, u Jedinici za evropske integracije i stranu pomoć, koja je novost u svim opštinama u Albaniji. U posljednje dvije godine vrijedno je radio u svojoj opštini na povećanju mogućnosti za evropske integracije.
“Organizovao sam više od 25 aktivnosti, sa ukupno oko 1.000 učesnika, promovišući evropske vrijednosti, građansko angažovanje mladih ljudi i važne svetske i evropske dane i informišući građane o procesu integracije u EU, njenim ustanovama i politikama“, kaže s ponosom.
