Na konkursu za filmofile, jedan modni kreator iz Sarajeva dobio je priliku da posjeti Kanski filmski festival.
Milan Senić (39) je modni kreator rođen u Sarajevu. Milan je i ljubitelj filmova, ali najčešće nema vremena da se posveti svojoj ljubavi zbog poslovnih obaveza. Prošle godine je na Fejsbuku vidio objavu projekta pod nazivom Evropski filmski izazov (European Film Challenge).
Ta objava pozivala je zainteresovane da tokom deset sedmica odgledaju deset evropskih filmova na bilo kojoj vrsti legalnih medija. Nakon gledanja filmova, takmičari su morali da podele svoje iskustvo na društvenim mrežama i sakupe bodove. Takmičar koji bi sakupio najveći broj bodova bi o trošku projekta dobio priliku da posjeti i doživi jedan veliki filmski festival.
“Što kaže narod, kad stvarno želiš nešto da učiniš, naći ćeš vremena, a ako ne želiš, naći ćeš izgovor.”
Dobra navika
Milan je odlučio da prihvati izazov i počeo je da bira i gleda filmove. Pre ovog izazova, bio je jedan od onih koji bi voljeli da više gledaju filmove, ali nijesu imali vremena za to. “Izazov mi je pomogao da ponovo uspostavim dobru naviku da redovno gledam filmove. Kako se govori, kad stvarno želiš nešto da učiniš, naći ćeš vremena, a ako nećeš, naći ćeš izgovor.“
Milanu je učešće u takmičenju veoma prijalo jer je veliki ljubitelj evropskog filma. U potrazi za najboljim evropskim filmovima, kaže da je otkrio mnoge zanimljive reditelje i filmove. Do tada je najviše volio španske, italijanske i francuske autore, ali kaže da mu je tokom izazova, na primjer, bilo drago što je otkrio mađarske filmove, koje ranije nije gledao.
Glavna nagrada
Njegov trud doneo je plodove. Milan je imao sreće da pobijedi na takmičenju i dobio je priliku da posejti Filmski festival u Kanu. “Nešto sam i znao o Kanu, ali kada sam stigao, ostao sam zapanjen koliko je tamo sve skupo i lijepo. Bilo je nevjerovatno iskustvo videti sav taj glamur i luksuz“, kaže on.
Većina ljudi dolazi na Festival u Kanu zbog posla, susreta sa producentima, rediteljima i drugim partnerima u filmskoj industriji. Kad je riječ o tome, Milan je imao prednost: nije morao ništa da radi osim da uživa u festivalu i da gleda filmove. Ali od posete festivalu imao je i profesionalnu korist. Kan je prepoznat kao filmski festival na kojem je moda suštinski dio svega, a bilo je i izuzetno iskustvo sve to videti uživo. “Sve u svemu, bilo je to i korisno profesionalno iskustvo, jer je Kan veoma važan i za filmsku i za modnu industriju“, kaže Milan.
“Sve u svemu, bilo je to i korisno profesionalno iskustvo, jer je Kan izuzetno važan kako za filmsku i za modnu industriju“
Promocija evropskog filma
Milan je bio samo jedan od pobednika iz zemalja učesnica u projektu. Nakon uspjeha prethodnih izdanja, projekat je ušao u narednu fazu širenja publike i zajednice.
Ovo uključuje četiri glavne inovativne ideje koje treba sprovesti: program za filmske influensere i platformu za plasiranje sadržaja, dešavanja za ljubitelje bioskopa i studiju tržišta filmofila koja sažima podatke prikupljene tokom takmičenja.
Zemlje partneri su Bosna i Hercegovina, Češka, Španija, Letonija, Litvanija, Sjeverna Makedonija, Portugal i Srbija. Projekat European Film Challenge finansira Program Evropske unije Kreativna Evropa koji podržava kulturne i kreativne sektore.
Ahmed, student vizuelnih umjetnosti iz Bosne i Hercegovine, objašnjava kako ga je razmjena studenata u Turskoj “skroz promijenila kao osobu“
Ahmed je jedan od brojnih profesionalaca u Bosni i Hercegovini koji se bave vizuelnom umjetnošću i komunikacionim dizajnom. Međutim, stigao je neobičnim putem do svoje sadašnje profesije. Ahmed je u srednjoj školi učio teologiju. “Iskreno govoreći, tokom mog srednjoškolskog obrazovanja, nisam smatrao da sam naročito talentovan, tako da je to uticalo na moje ukupno psihičko stanje. Bio sam prilično deprimiran jer nisam mogao da se opredijelim šta da studiram“, kaže on.
Ahmed je tokom srednje škole bio u nedoumici oko svoje buduće profesije, ali neposredno prije mature najbolji prijatelj mu je rekao da planira da se prijavi za studije vizuelnih umjetnosti i komunikacionog dizajna na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Ahmed je odlučio da mu se pridruži, iako uopšte nije bio siguran da li ima dovoljno talenta za taj novi poduhvat. Kako on objašnjava, tu odluku je donio na osnovu unutrašnjeg instinkta. Na njegovo iznenađenje, odabran je i primljen na fakultet. Izgleda da je ipak bio talentovan.
“Duboko sam se posvetio svim predmetima. Imao sam malo predznanja, ali sam bio motivisan da učim i istražujem. Da bih nadoknadio propušteno, vrijedno sam radio i danju i noću”
Vrijedan rad se isplati
Kurs se sastojao iz raznih predmeta kao što su grafički dizajn, fotografija, video montaža i slikanje. Svi ti predmeti su bili sasvim nove oblasti za Ahmeda. On govori o svom iskustvu: “Duboko sam zaronio u sve predmete. Imao sam malo postojećeg znanja, ali sam bio spreman da učim i istražujem. Da bih popunio prazninu, vrijedno sam radio i danju i noću.”
Naporan rad mu se isplatio. Ahmed je od univerziteta dobio stipendiju koja mu je pokrivala pola predviđene školarine. Nastavio je da se usavršava i vremenom mu je raslo samopouzdanje, pa je počeo da pravi planove da sticanjem međunarodnog iskustva proširi svoje vještine. Ali kako nije imao finansijskih sredstava za to, znao je da mora da pronađe podršku.
Službeni jezik na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu je engleski, jezik koji Ahmedu nije bio jača strana. S toga je morao da pohađa kurs jezika za osobe koje ne govore engleski. Objašnjava da je učešće na ovom kursu doprinijelo širenju njegovih vidika i načina razmišljanja jer je, osim učenja jezika, isti kurs uključivao i teme poput kritičkog mišljenja i planiranja karijere. Profesor ih je takođe upoznao i sa programom ERAZMUS+ koji stipendira studente koji žele da studiraju u inostranstvu. Ahmed je pohrlio i iskoristio priliku.
Turska: pun pogodak
Dobio je priliku da nastavi studije na Univerzitetu Anadolu u Eskisehiru u Turskoj. Ahmed objašnjava da je tada bio spreman da se vrlo rado zaputi bilo gdje. Nikada prije nije čuo za ovaj univerzitet, a nije ga čak ni tražio na Guglu. “Kad sam stigao tamo, shvatio sam da je to najbolji izbor koji sam ikada u životu napravio jer sam se odmah zaljubio u grad, univerzitet i ljude. Osjećao sam se kao da sam na nekoj sasvim drugoj planeti. Tih pet mjeseci bili su najboljih pet mjeseci u mom životu“, kaže Ahmed.
“Zvuči kao kliše, ali postao sam otvoreniji. Promijenio sam se nabolje.“
ERAZMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet iznosi 14,7 milijardi evra i pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu.
Jedno od iskustava sa univerziteta Eskisehir koje najviše cijeni je pristup profesora koji su ga podržavali i bili spremni da mu pomognu kad god mu zatreba. Prisjeća se da je to posebno važilo za studente koji su, poput njega, bili na razmjeni. Ahmed je tokom boravka na univerzitetu Anadolu znatno unaprijedio svoje profesionalne sposobnosti, ali je stekao i druge prednosti.
Rast samopouzdanja
Ahmed kaže da je prije odlaska u Eskisehir bio prilično introvertan. Iskustvo u Eskisehiru ga je promijenilo. Kad se vratio u Sarajevo, shvatio je koliko se zapravo promijenio. Počeo je da se prijavljuje za dobrovoljne programe i projekte i postao redovan u volonterskoj službi univerziteta.
“S obzirom na to da je moje iskustvo sa Erazmusom bilo tako lijepo, htio sam da se povežem sa drugim programima EU. Nedavno sam postao član studentske mreže Erazmus. Zvuči kao kliše, ali postao sam otvoreniji. Promijenio sam se nabolje“, kaže Ahmed. Ahmed je ovog ljeta diplomirao i trenutno radi pola radnog vremena, ali sa ciljem da pronađe posao u svojoj struci sa punim radnim vremenom. Nada se da će u nekom trenutku u budućnosti osnovati i sopstvenu firmu.
Karijera mlade crnogorske glumice dobila je zamah zahvaljujući predstavi Kapital koju finansira EU
Jelena (22) je od malih nogu gajila sklonost ka umjetnosti, a naročito prema glumi. U školi je redovno učestvovala u aktivnostima koje se tiču pozorišta i glume. Ali tada nije znala da će, kada dođe vrijeme za odabir njene profesionalne karijere, ova radost donijeti i određene komplikacije.
Za vrijeme srednje škole gluma je za nju postala prava strast i počela je ozbiljno da je vidi kao svoj životni poziv. Njena porodica i neki prijatelji upozoravali su je da bi odabir glume kao profesije mogao biti riskantan. „Govorili su da u glumi nema mnogo zarade i da se od ljubavi prema umjetnosti ne može živjeti. Vjerujem da ima malo istine u tome, ali takođe mislim da ako želite nešto da postignete – ako ste posvećeni i ako zaista volite ono što radite – uspjećete to i da ostvarite“, kaže ona. U svakom slučaju, Jelena nije bila sasvim sigurna da može da položi prijemni ispit za Fakultet dramskih umjetnosti. Postarala se da ima i alternativni plan B i plan C, u slučaju da ne uspije da se upiše. U međuvremenu je vrijedno učila i pripremala se za prijemni. Na njenu sreću, plan A je uspio, pa je primljena na glumu.
“Ako želite nešto da postignete – ako ste posvećeni i ako zaista volite ono što radite – uspjećete to i da ostvarite.“
Velika stvar
Međutim, kako i sama kaže, “ to nije bio srećan kraj“, zato što izazovi za nekoga ko se bavi umjetnošću ne prestaju sa upisom na fakultet. Znala je da mora mnogo da uči i radi, i bila je na to spremna. Ali još uvijek nije bila sigurna da će joj sav taj trud donijeti konkretne rezultate u smislu uspješne karijere i finansijske stabilnosti. Međutim, već na prvoj godini studija pozvana je na audiciju za jednu predstavu – ili, kako ona to voli da kaže, performans. Predstava je bila dio projekta Kolektivne predstave EU! (EU Collective Plays!), koji se finansira iz sredstava programa Evropske unije Kreativna Evropa. Nekoliko mjeseci kasnije obaviještena je da je dobila ulogu. To je bila njena prva predstava.Neobično je da studenti prve godine nastupaju u predstavi, a naročito u onoj koja uključuje međunarodne nastupe. “ To je zaista bila velika stvar!“ Kaže Jelena.
“Radi se o vrlo upečatljivoj predstavi. Pored mnogo muzike, ona predstavlja mnoštvo različitih pogleda na svaku temu ili problem. Dakle, ljudi su bili šokirani, ljudi su bili zapanjeni; ljudi su plakali, ljudi su se smijali.“
EU Collective Plays! je projekat koji promoviše međunarodnu saradnju dramskih pisaca, pozorišnih organizacija i zajednica različitih nacionalnosti u cilju uzajamnog stvaranja i postavljanja zajedničkih predstava. Projekat takođe promoviše mlade dramske pisce, pomaže im u razvoju njihovih karijera i povećava njihovu prepoznatljivost na evropskom i globalnom nivou. Projekat eksperimentiše sa širenjem pozorišne publike organizujući različite vrste radionica, predstava i obrazovnih laboratorija.
Otvaranje mogućnosti
Naziv predstave bio je Kapital, a ideja koja je stajala iza predstave bila je preispitivanje svega – od teorija koje ljudi prihvataju kao istinu preko informacija o siromaštvu, zvaničnih statističkih podataka o potrošačkom društvu, do nacionalističkih rasprava. “Bila sam oduševljena. Prije svega, dobila sam priliku da sarađujem sa poznatim rediteljem Andrašem Urbanom. Naš rad se veoma razlikovao od klasičnog pozorišta, tako da sam u radu s njim naučila da klasično pozorište nije jedino pozorište. Postoji mnogo drugih načina da se pristupi temama i problemima koji su trenutno aktuelni, a ne samo u nekim knjigama ili predstavama“, kaže ona.
Glumačka ekipa je nadaleko putovala sa predstavom, kako unutar, tako i van Crne Gore, što je dovelo do toga da Jelena dobije pozive na audicije i ponude da glumi u drugim predstavama.
Osim Kapitala, bilo je i drugih predstava i performansa koje su učesnici osmislili u okviru projekta Kolektivne predstave EU! Oni su osnovali devet transnacionalnih kolektivnih grupa za pisanje dramskih tekstova i pripremili devet novih originalnih drama koje su zajednički napisane.
Kapital je dobio pozitivne kritike a publika ga je veoma dobro prihvatila u gradovima u kojima su nastupali. “ Radi se o vrlo upečatljivoj predstavi. Pored mnogo muzike, ona predstavlja mnoštvo različitih pogleda na svaku temu ili problem. Dakle, ljudi su bili šokirani, ljudi su bili zapanjeni; ljudi su plakali, ljudi su se smejali“, govori Jelena. Ali, možda je negdje u nekom gradu u publici bila još jedna djevojčica koja je uzbuđeno posmatrala čaroliju pozorišta i počinjala da vjeruje da ako zaista nešto želiš, možeš to i da ostvariš.
Mladi naučnik iz Crne Gore svoju strast prema naučnom istraživanju prenosi u transnacionalni projekat koji se bavi obnovljivom energijom.
Dok je većina Mihailovih drugova bila zainteresovana za igranje fudbala i drugih igara u školskom dvorištu, njegovo omiljeno igralište bila je školska laboratorija. On se pita odakle mu ta strast prema nauci: „Ne sjećam se da sam imao neki poseban razlog zbog kojeg sam zavolio nauku, nekako je to uvijek bilo u meni“, tvrdi.
Tokom djetinjstva, njegova strast prema nauci bila je sve veća i veća. Dobijao je pohvale od nastavnika, a u srednjoj školi je počeo da osvaja nagrade za svoje naučne eksperimente. „U srednjoj školi sam počeo više da radim na temama vezanim za elektrotehniku. Kao rezultat toga, kada sam maturirao, odluka da studiram elektrotehniku bila je sasvim prirodna“, kaže on.
Mihailo je upisao Elektrotehnički fakultet na Univerzitetu u Podgorici. Kao posvećen student, nastavio je da dobija visoke ocjene i ubrzo je privukao pažnju svojih profesora. Bio je jedan od najboljih studenata svoje generacije i ubrzo pošto je diplomirao dobio je poziv da radi kao docent na Tehničkom fakultetu. Iako je Mihailu godilo što je dobio taj poziv, ipak nije bio siguran da je to ono što želi. Njegov primarni cilj bio je istraživački i naučni rad i nije bio siguran da li će mu novo zvanje omogućiti dovoljno vremena i mogućnosti da radi ono što najviše voli.
“Naša sadašnjost i budućnost cijele planete i energetskog sistema zavise od obnovljivih izvora energije“
Veći i bolji
Crna Gora je mala država, ima oko 600.000 stanovnika. Shodno tome, Univerzitet u Podgorici ima ograničena sredstva za rad na većim naučnim projektima. Međutim, Mihailo je imao poriv da radi na nečemu većem što bi imalo uticaja ne samo u Crnoj Gori već i izvan granica njegove zemlje.
Ubrzo nakon što je Mihailo počeo da radi kao asistent, fakultet mu je ponudio priliku da radi na projektu Crossbow koji finansira EU. To je bilo baš ono što je tražio: važno novo polje eksperimentisanja koje bi imalo pozitivan uticaj na mnogo veći broj ljudi.
Prelaženje granica
U projektu učestvuje 13 zemalja, među kojima je i Crna Gora. Njegov cilj je da promoviše prekogranično upravljanje varijabilnom obnovljivom energijom i skladišnim jedinicama sa konačnim ciljem osnaživanja transnacionalnog veleprodajnog tržišta obnovljive energije.
Naučni timovi iz svih partnerskih zemalja radili su na različitim komponentama projekta. “Prije svega, iskreno sam bio iznenađen što mi je ponuđena ova sjajna prilika, ako uzmem u obzir da nemam mnogo iskustva. Bio sam pun entuzijazma i sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv“, kaže on.
Mihailovi zadaci u okviru ovog projekta uključivali su modeliranje solarne energije i energije biomase. To uključuje i predviđanje proizvodnje energije iz ovih tipova elektrana, što opisuje kao “nešto novo, zanimljivo i uzbudljivo“.
Mihailo je učestvovao na radionicama i konferencijama organizovanim u okviru projekta. Radionice su mu dale priliku da se upozna sa naučnicima iz partnerskih zemalja koji iza sebe imaju značajne rezultate na polju obnovljive energije. Ovo je bilo veoma važno iskustvo, jer je imao vrlo malo znanja i iskustva u ovoj oblasti. “Rad na projektu zahtijevao je mnogo vremena i energije, ali nisam osjećao nikakav pritisak niti iscrpljenost jer je to za mene bilo kao da živim u snu“, kaže on. Mihailo je uspješno završio svoju ulogu na projektu i tvrdi da je naučio mnogo novih i bitnih stvari. Sada se raduje narednim iskustvima u oblasti obnovljive energije, jer, kako kaže, “naša sadašnjost i budućnost cijele planete i energetskog sistema zavise od obnovljivih izvora energije“.
“Rad na projektu zahtijevao je mnogo vremena i energije, ali nisam osjećao nikakav pritisak niti iscrpljenost jer je to za mene bilo kao da živim u snu“
Crossbow je projekat vrijedan 17,2 miliona evra u sektoru pametnih mreža koji se finansira iz programa istraživanja i inovacija Evropske komisije Horizon2020. Dvadeset četiri partnera iz 13 evropskih zemalja učestvuju na projektu, sa osam nacionalnih prenosilaca električne energije. Projekat je počeo u novembru 2017. godine i predviđeno je da traje četiri godine.
Startap koji je osnovao mladi preduzetnik iz Srbije raste uprkos izazovnoj poslovnoj klimi
Strahinja Tirnanić (31) je preduzetnik iz Srbije. Karijeru je započeo kao veb administrator u kompaniji koja upravlja jednim portalom za zapošljavanje, a ubrzo je unaprijeđen u menadžera za marketing i odnose sa javnošću i poslovnog programera.
Tada je shvatio da bi vjerovatno mogao da započne i sopstveni biznis. “Dugo sam se nosio idejom da osnujem svoju firmu. Nakon šest godina radnog iskustva, kontinuiranog obrazovanja i dobre baze poslovnih kontakata, moje samopouzdanje se uvećalo. Shvatio sam da je pravo vrijeme da se otisnem u preduzetničke vode“, kaže on.
Preduzetničke vodeNjegovo istraživanje pokazalo je da postoji nedostatak marketinških i menadžerskih konsultantskih usluga na tržištu. To su bile oblasti koje je odlično poznavao. Kreirao je poslovni plan, napustio posao i registrovao svoju startap konsultantsku firmu specijalizovanu za te oblasti. Međutim, kao i mnogim drugim mladim preduzetnicima na zapadnom Balkanu, bila mu je neophodna dodatna podrška – posebno za istraživanje novih tržišta van Srbije i za upravljanje projektima na daljinu.
U pravom trenutku je na društvenim mrežama uočio najavu za program Erazmus za mlade preduzetnike (EYE, Erasmus for Young Etrepreneurs) finansiran od strane EU.
“Na Fejsbuku sam vidio obavještenje o informativnom danu o tom programu koji se održava u mom gradu. Kako sam tada bio krenuo na odmor u Švajcarsku, kontaktirao sam organizatore i pitao da li možemo da zakažemo sastanak kada se vratim. Pristali su i kad sam krenuo za Ženevu, osjetio sam da moje putovanje u međunarodnom biznisu zaista počinje!“
“Shvatio sam da je pravo vrijeme da se otisnem u preduzetničke vode“
Naziv projekta koji je podržao Strahinju je StartUp2. On omogućava razmenu, učenje i umrežavanje za nove preduzetnike. Razmjena se odvija tokom boravka u inostranstvu sa iskusnim preduzetnikom koji novom preduzetniku pomaže da stekne vještine potrebne za vođenje male firme.
To je bilo upravo ono što je Strahinji bilo potrebno.
Put u Sloveniju
Za zemlju razmjene odabrao je Sloveniju, a za domaćina u Sloveniji Luksemburški slovenački poslovni klub (LSBC). Privukao ga je niz aktivnosti kojim su se bavili, novi načini rada i kreativno i multikulturalno okruženje. “Bio sam siguran da će ovo biti veliki izazov za mene, a takođe sam se radovao prilici da bolje upoznam Sloveniju i njeno poslovno okruženje.“
Taj tromesečni boravak u Sloveniji i danas Strahinja smatra za najbolji period u dosadašnjoj karijeri i životu. Pošto ima savjetnike koji rade širom svijeta, LSBC ima veliko iskustvo u radu na daljinu. Po Strahinjinim riječima, jedna od najvažnijih stvari koju je naučio tokom boravka bilo je kako upravljati ljudima na daljinu. Takođe je nadogradio svoje digitalne vještine za poboljšanje produktivnosti i efikasnosti. Međutim, za najveću dobit od razmjene ipak smatra širenje svoje poslovne mreže.
Mreže donose posao
Tokom svog boravka, Strahinja je učestvovao u mnogim poslovnim događajima i radio na povećanju svoje mreže. Kao rezultat svega toga, njegov Sistem upravljanja odnosima sa kupcima sada uključuje imena preko 60 stručnjaka koje je upoznao na raznim događajima – a posebno je ponosan što je među njima i svjetski poznati američki preduzetnik i osnivač mnogih startapa, Džef Hofman!
Strahinja se vratio sa pet klijenata i partnera iz Slovenije sa kojima i dalje sarađuje. Jedan od njih je PGN.global, startap za inovativne tehnologije, za koji kaže da je njegov najveći klijent. U međuvremenu je zaposlio još dvoje kolega, preselio se u novu kancelariju i stekao dva nova klijenta.Uprkos pandemiji koronavirusa, Strahinja je ostvario značajan rast tokom posljednjih šest mjeseci. Za ovaj uspjeh posebno odaje priznanje projektu StartUp2. “Vjerujem da je ovaj uspjeh rezultat naše sposobnosti da radimo na daljinu i našeg fokusiranja na međunarodno tržište. To su stvari koje sam naučio u LSCB-u u Sloveniji“, kaže on.
“Verujem da je ovaj uspeh rezultat naše sposobnosti da radimo na daljinu i našeg fokusiranja na međunarodno tržište. To su stvari koje sam naučio u LSCB-u u Sloveniji”
StartUp2 dobija podršku od programa Erazmus za mlade preduzetnike (EYE), prekograničnog programa razmjene koji novim ili ambicioznim preduzetnicima pruža priliku da uče od iskusnih preduzetnika koji vode mala preduzeća u drugim zemljama učesnicama. Domaćin ima koristi od novih perspektiva i prilika za izgradnju veza sa stranim partnerima, kao i da upozna nova tržišta. Srbija učestvuje u programu, zajedno sa svim ostalim zemljama zapadnog Balkana.
Strahinja je jedan od mnogih mladih ljudi koji su imali koristi od projekta StartUp2. Projekat je do sada podržao 128 preduzetnika iz različitih zemalja praktičnom obukom, pomažući i konsolidujući uspešne startapove i olakšavajući malim firmama da uđu na druga evropska tržišta. Projektom upravlja konzorcijum od osam partnera iz Finske, Francuske, Italije, Letonije, Portugalije, Srbije, Španije i Velike Britanije – a koordinira ga CESIE (Evropski centar za studije i inicijative) iz Italije. Centar za poslovni razvoj iz Kragujevca je projektni partner u Srbiji.
Napor da se očuva najstarija omorika u Evropi dobija podršku Evropske unije.
Picea omorika, takođe poznata i kao Pančićeva omorika, smatra se za “živi fosil“ svjetske flore i endemska je vrsta na malom području blizu granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Proglašena je zaštićenom vrstom 1955. godine, ali naučnici smatraju da će uskoro nestati ako se ne riješe pitanja vezana za njeno očuvanje.
U evolucijskom smislu, to je najstarije živo drvo u Evropi, ali ironija je da je identifikovano tek 1875. godine – što ga svrstava u jednu od posljednjih otkrivenih vrsta. Profesor Milan Mataruga sa Univerziteta u Banjaluci jedan je od vodećih naučnika koji radi na očuvanju ove rijetke biljke.“Za Pančićevu omoriku sam saznao dok sam bio student Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu 1991. godine. Imali smo terensku posjetu području gdje je ovo drvo endemsko i to je bila ljubav na prvi pogled. Ta prelijepa rijetka biljka me je odmah osvojila i od tada mi je omiljena vrsta“, kaže on.
Još u studentskim danima profesor Mataruga je sanjao da odvoji malo vremena kako bi radio na očuvanju Pančićeve omorike. Nešto slično je posljednji put urađeno prije gotovo sedamdeset godina, 1951. godine, ali profesor je svjestan da je danas potreban novi spektar inicijativa. Međutim, između akademskih i porodičnih obaveza kao i zbog nedostatka sredstava, nije mogao da pronađe način da počne da ostvaruje svoj san.
“Ta prelijepa rijetka biljka me je odmah osvojila i od tada mi je omiljena vrsta“
Zajednički rad
Priliku je dobio 2019. godine, kada je počeo sa radom na projektu koji finansira EU, a usmjeren je na očuvanje ove rijetke endemske vrste. Projekat radi na procjeni stanja populacije Pančićeve omorike, na predlaganju mjera za njeno očuvanje i podizanju svijesti o njenom očuvanju među stanovništvom, posebno među mladima na području na kojem Pančićeva omorika raste.
Lokaliteti projekta nalaze se sa obje strane Drine i on će zaštititi dvadeset staništa Pančićeve omorike u prekograničnoj oblasti. Aktivnosti zajednički sprovode Javno preduzeće Nacionalni park Tara u Srbiji i Javno preduzeće Šume Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Marijana Josipović iz Nacionalnog parka Tara kaže da je sveukupni cilj projekta da doprinese očuvanju biodiverziteta područja, uključujući i zaštitu Pančićeve omorike. Objašnjava da partneri na projektu zajedno rade na podršci opstanka ovih vrsta putem poboljšanog upravljanja ugroženim staništem Pančićeve omorike, podižući svijest o značaju ugroženih vrsta.
“Očuvanje ove biljke je ponajprije zavještanje budućih generacija.“
Stvaranje legataDr Jelena Aleksić sa Instituta za molekularnu genetiku i genetsko inženjerstvo u Beogradu naglašava potrebu za sveobuhvatnom genetskom studijom, za planom upravljanja i dugoročnom strategijom za opstanak Pančićeve omorike na ovim prostorima.
Profesor Mataruga takođe razmišlja na duže staze. Smatra da je jedan od važnijih ishoda projekta dobrovoljno angažovanje studenata. Iz sopstvenog iskustva zna kakav uticaj ovo dragocjeno drvo može da ima na mlade ljude, zaključujući: “Očuvanje ove biljke je ponajprije zavještanje budućih generacija.“ Projekat je podržan od strane prekograničnog programa koji finansira EU – Srbija i Bosna i Hercegovina.
Mladi preduzetnik iz Srbije odlazi u špansko selo da bi se usavršio u svom poslu.
U selu Toralba de Ribota živi svega 120 ljudi, a privredna djelatnost tog mjesta se ne bi baš mogla svrstati u živahne. Ovo selo na sjeveroistoku Španije nema nijednu prodavnicu, ima jednu kafanu, a stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom. Ali, upravo je ovdje 31-godišnji srpski preduzetnik Mladen Savković odlučio da provede mjesec dana kako bi unaprijedio svoje poslovne vještine.
Nakon deset godina provedenih u novinarstvu i povremeno odnosima s javnošću za umjetničke i kulturne aktivnosti, Mladen je nedavno osnovao svoju PR agenciju. Međutim, ubrzo je shvatio da mu je potrebna podrška kako bi postigao bolje rezultate. “Naišao sam na priču o ženi iz Srbije koja je osnovala preduzeće za izradu domaće tjestenine. Da bi unaprijedila svoje poslovanje, prijavila se i dobila sredstva EU da ode na Siciliju na nekoliko mjeseci da nauči zanat od najboljih majstora. To mi se učinilo savršenim za mene! Pokušao sam da saznam kako je u tome uspela“, kaže on.
“Pomislio sam: ako naučite kako da pokrenete publiku tamo, uspećete da je pokrenete bilo gdje.“
Tako je Mladen saznao za projekat MOVE-YE koji finansira program Evropske unije COSME. Kao i mnogi drugi mladi ljudi, i Mladen je iskoristio priliku za radnu posjetu zemlji EU. On govori španski, pa je Španija bila logičan izbor.
Gdje otići?
Njegova prva zamisao bila je da ode u Madrid ili Barselonu. Govori da mu je na raspolaganju bio veliki broj kompanija koje je mogao da izabere za domaćina, većinom u turizmu, IT-u i drugim sektorima. Ali privukla ga je prilika u sektoru kulture koja se pojavila u Toralbi de Riboti.
“Intervjuisale su me dvije dame koje su u selu organizovale festival umjetnosti i muzike Saltamontes i ostavile su na mene izuzetno jak utisak. U jednom tako malom selu uspjele su da organizuju prilično uspješan umjetnički festival! Pomislio sam: ako naučite da pokrenete publiku tamo, uspjećete da je pokrenete bilo gdje i zaključio sam da je to prava prilika za mene.“
Mladen je proveo punih mjesec dana radeći na festivalu Saltamontes. Uvidio je važnost promocije umjetnosti i kulture izvan urbanih područja, gdje ona i dalje čini vitalni dio svakodnevnog života, ali na malo drugačiji način. “Postao sam svjesniji važnosti interakcije sa lokalnom zajednicom i osluškivanja njihovih kulturnih potreba i interesa“, kaže on.
“Postao sam svjesniji važnosti interakcije sa lokalnom zajednicom i osluškivanja njihovih kulturnih potreba i interesa.“
Projekat MOVE-YE (Pokretanje preduzetničkih vrijednosti i ideja širom Evrope) koji finansira EU ima za cilj unapređenje preduzetničke kulture i umrežavanje evropskih preduzetnika. Finansiran kroz program COSME, nudi i mladim i iskusnim preduzetnicima priliku da se upoznaju sa različitim načinima poslovanja, da upoznaju i proniknu nova tržišta i internacionalizuju i inoviraju svoje poslovanje putem prekogranične mobilnosti.
Donošenje iskustva kućiMladen uglavnom sarađuje sa ustanovama koje organizuju kulturne događaje i festivale. Sada planira da svojim klijentima u Srbiji predstavi načine angažovanja publike koje je naučio u Španiji. “Možete postaviti izložbu i tu se zaustaviti. Ali naučio sam da je važno raditi sa publikom i usredsrediti se na intenzivnije angažovanje zajednice. Iskustvo na festivalu Saltamontes natjeralo me da razmislim o idejama koje mogu da primijenim ovdje u Srbiji“, kaže.
Srpsko tekstilno preduzeće koje spaja kreativnost sa ekološkim dizajnom uspješno posluje uz podršku EU.
Regenerik je jedan od predstavnika novog talasa inovativnih brendova odjeće kojih ima sve više u Srbiji. Preduzeće proizvodi urbanu odjeću i ručno izrađene modne detalje od materijala kao što su prirodna vlakna i reciklirani i biorazgradivi materijali. Ova vrsta proizvodnje nije česta u Srbiji, kao ni u ostatku Zapadnog Balkana.
Danica Tomić je jedna od osnivača Regenerika. Diplomirala je arhitekturu i do prije godinu dana nije mogla sebe ni da zamisli da radi bilo šta drugo. Po završetku studija iskoristila je priliku za praksu u arhitektonskoj firmi, ali se ubrzo razočarala (administrativnom) prirodom zadataka koji se dodjeljuju pripravnicima. Danica je žarko željela da radi nešto kreativno.
Od arhitekture do mode
Kada je jedan njen bliski prijatelj odlučio da napusti posao i predložio joj da mu se pridruži na novom projektu, složila se pod jednim uslovom – da na novom poslu može da upotrijebi svoju kreativnost. Ubrzo se i njena sestra pridružila timu. Novoformirani trio bio je pun energije, ali nedostajala im je konkretna poslovna ideja. Niti su imali predstavu gdje bi mogli da se obrate za savjet.
“Kada sam otišla na prvu radionicu, nisam imala jasnu predstavu o vrsti posla koji želim da započnem… Ja sam arhitekta, ali modni dizajn me je uvijek privlačio.“
Danica je preduzimljiva osoba, pa je odmah započela pretragu na internetu i pitala prijatelje za savjet o pokretanju posla. Jedna prijateljica joj je rekla za program za start-ap kompanije koji finansira Evropska unija i koji podržava mlade preduzetnike u razvoju poslovnih vještina.
“Kada sam otišla na prvu radionicu, nisam imala jasnu predstavu o vrsti posla koji želim da započnem… Ja sam arhitekta, modni dizajn me je uvijek privlačio, a poslije razgovora i analize sa mentorima na kursu odlučila sam da osnujem Regenerik“, kaže Danica.
Danica je na radionicama proširila svoje znanje o razvoju proizvoda i unaprijedila vještine prezentacije, a naučila je mnogo i o vođenju preduzeća. Kombinujući ovo znanje sa svojom ljubavi prema modnom dizajnu, ona i njeni prijatelji uspješno su pokrenuli novi posao. Od tada su proširili poslovanje i zaposlili nove radnike koji zajedno s njima stvaraju Regenerikove proizvode.
“Osjećam se bolje i prijatnije kad znam da će drugi ljudi rasti zajedno s nama. Ideja vodilja Regenerika: zajednički rad, zajednička korist i zaštita životne sredine.“
Projekat je takođe imao za cilj da dugoročno utiče na mogućnosti zapošljavanja mladih. Partneri na projektu radili su na unapređenju kapaciteta preko 120 organizacija civilnog društva na Zapadnom Balkanu kako bi mogle da sarađuju u osmišljavanju i primjeni inovativnih pristupa mogućnosti zapošljavanja i zapošljavanju mladih. Projektom upravlja Beogradska otvorena škola, u saradnji sa partnerima iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, sa Kosova, i sa Međunarodnim centrom Ulof Palme iz Švedske.
Lijepo je biti mali
Danica ne sanja o velikoj kompaniji. Kaže da bi najsrećnija bila ako bi posao nastavio da raste kako bi mogla da angažuje više ljudi koji bi radili na ručnoj izradi Regenerikovih proizvoda.
“Osjećam se bolje i prijatnije kada znam da će i drugi ljudi rasti zajedno sa nama, a ideja vodilja Regenerika je: zajednički rad, zajednička korist i zaštita životne sredine“, kaže ona.
Program obuke u kojem je Danica učestvovala organizovao je projekat WeB4YES koji finansira EU. Pored Danice, preko 1.000 mladih ljudi sa Zapadnog Balkana iskoristilo je novostečene vještine i pokrenulo start-ap preduzeća ili je pronašlo posao u drugim kompanijama nakon učešća u ovom projektu.
Makedonska kompanija za muzičku produkciju koja muzičare podučava umjetnosti muzičkog biznisa.
Luka Gorgievski, 26, član je benda Funk Shui iz Severne Makedonije. Bend je osnovan 2010. godine, a svoju muziku opisuje kao slobodan tok. Na pitanje šta ga je podstaklo da postane muzičar, Luka odgovara: “Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim riječima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.”
“Znajući to, cijenim svoj dar i pokušavam da izmamim što više osmijeha i natjeram što više ljudi da plešu, da bih raspršio njihove strahove. A oni to osjećaju. Sasvim slučajno sam naučio kako se to radi”, dodaje.
Bend ima nekoliko snimaka i dobro je poznat u Sjevernoj Makedoniji i drugim zemaljama Zapadnog Balkana. Međutim, i njihov profesionalni muzički put ima mnogo izazova. Na pitanje koji su to izazovi, Luka kaže: “Bolje me pitajte šta nije bilo izazov. Bilo ih je na pretek!”
“Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim riječima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.”
Učenje poslovanja u umjetnosti
Poslovni aspekt njihovog rada bio je jedan od glavnih izazova. Funk Shui je ovaj problem riješio saradnjom sa profesionalnim muzičkim menadžerom. Gorjana Jordanovska, koja radi u kompaniji Password Production, kompaniji za muzički menadžment, objašnjava da većina umjetnika u Sjevernoj Makedoniji “nije vična poslovanju u muzici”. “Ne znaju kako da se prodaju. Oni ne znaju kako da rade u profesionalnom muzičkom svijetu. Znaju samo da sviraju”, kaže ona.
“Oni ne znaju kako da se prodaju….Znaju samo da sviraju”
Ne samo za muzičare
Pored toga, HEMI će takođe olakšati objavljivanje kompozicija i promociju noviteta, povezujući nadolazeće i poznate umjetnike, preduzetnike, organizatore festivala, menadžere događaja u kulturi, muzičke škole i još mnogo toga, u okviru jedinstvene zajednice muzičkog marketinga.
Projekat je započet 2019. godine i trajaće do kraja 2023. Do tada će projekat podržavati muzičare pokretanjem platforme za promociju i poslovno obrazovanje muzičara. Projekat će takođe ponuditi HEMI-jev inkubator za inovacije u muzici, gdje će muzičari naučiti kako da koriste informaciono-komunikativnu tehnologiju i internet marketing za dalju promociju svoje muzike, kao i za razvijanje poslovanja i vještine upravljanja, kako bi odgovorili trenutnim i budućim izazovima muzičke industrije.
Dakle, dok se ljudi osmjehuju i plešu uz Lukinu muziku, Gorjana i njene kolege se staraju da on i njegove kolege umjetnici u regionu posluju na solidnoj poslovnoj osnovi.
Ljudi iz Password Production-a odlučili su da se suoče sa ovim izazovom u namjeri da svojim klijentima i ostalim muzičarima pomognu u muzičkom poslovnom obrazovanju. Zajedno sa partnerima iz Češke, Estonije, Grčke, Mađarske, Poljske, Rumunije, Srbije i Slovenije, pokrenuli su projekat pod nazivom Hab za razmenu muzičkih inovacija u centralnoj i jugoistočnoj Evropi ili HEMI. Projekat finansira program Evropske unije Kreativna Evropa.
“HEMI projekat pruža ekspertizu, savjete i module obuke muzičkim profesionalcima iz centralne i jugoistočne Evrope, odgovarajući na trenutne i buduće potrebe sektora u regionu, ali i širom Evrope”, kaže Gorjana.
Gorjana vjeruje da će ovaj projekat biti ključni doprinos profesionalnom razvoju muzičke zajednice. Pored pristupa profesionalnom konsaltingu u poslovnom obrazovanju, umjetnici će takođe imati priliku da nastupaju na festivalima koje u okviru projekta organizuju partnerske organizacije u svih deset zemalja.
Kako jedan projekat pomaže makedonskom umjetniku da se poveže sa kolegama iz EU i promoviše svoj rad u inostranstvu.
Goce Ilievski je umjetnik iz Skoplja, Sjeverna Makedonija, koji radi sa savremenim, tradicionalnim i digitalnim umjetničkim formama. Održao je 12 samostalnih izložbi i učestvovao na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je mnogih nagrada za svoja ulja, akvarele i fotografije. Njegov umjetnički put, međutim, nije bio bez prepreka.
Goce kaže da je uvijek imao podršku porodice i prijatelja, ali da je i pored toga u Sjevernoj Makedoniji veoma teško živjeti i zarađivati za život kao umjetnik. “Ovdje je tržište ograničeno, ali na sreću internet nam nudi mnogo šire mogućnosti. Veći dio mojih prihoda danas dolazi iz inostranstva i usredsređujući se na tu vrstu komunikacije mogu da se prijavim za mnoge projekte i predstavim svoj rad novoj publici. U suprotnom, bilo bi mi vrlo teško da živim od svoje umjetnosti.“
U razmjenama sa drugim kulturama, umjetnici često nalaze nadahnuće, a posjete drugim zemljama otvaraju mogućnosti da svoje djelo prikažu široj publici. Goce u tom pogledu nije izuzetak, a kada je vidio najavu za učešće u projektu CreArt koji finansira EU, odmah se prijavio. CreArt (Mreža gradova za umjetničko stvaralaštvo) mreža je evropskih gradova i javnih i privatnih kulturnih ustanova. Umjetnici koji učestvuju u aktivnostima CreArt-a biraju se putem otvorenih poziva i imaju koristi od rezidencija, obuke i mogućnosti promocije svog rada u gradovima koji učestvuju.
“Veći deo mojih prihoda danas dolazi iz inostranstva i usredsređujući se na tu vrstu komunikacije mogu da se prijavim za mnoge projekte i predstavim svoj rad novoj publici. U suprotnom, bilo bi mi vrlo teško da živim od svoje umjetnosti.“
Inspiracija i vezeGoceova prijava bila je uspješna, a projekat mu je pružio priliku da poseti Kaunas u Litvaniji, gdje je boravio mjesec dana i izložio svoja djela. “Iako vrijeme, kada sam tamo boravio, nije bilo baš najbolje – bilo je mnogo hladno dok sam bio tamo! – ljudi su bili vrlo fini i toplo su me primili. Takođe mi se svidio pejzaž i način na koji funkcionišu njihova zajednica i infrastrukturni sistemi.“
Osim inspiracije i kulturnog obogaćivanja, ovo putovanje je Goceu omogućilo i da prevaziđe svoju glavnu profesionalnu brigu: prodaju djela van rodne Sjeverne Makedonije
“Ovo je bilo izuzetno dragocjeno iskustvo, jer sada imam dodatne kanale i mogućnosti da plasiram svoju umjetnost putem novostečenih veza i vještina.“
Stvaranje ‘kulturno živih’ gradovaKoordinaciono tijelo CreArt mreže je španska kulturna fondacija – Fundacion Municipal de Cultura – Aiuntamiento de Valladolid. Partnerska institucija u sjevernoj Makedoniji je grad Skoplje, koji se pridružio projektu u drugoj fazi. Goce je jedan od preko 380 umjetnika i 65 kustosa koji su već učestvovali u aktivnostima ove mreže otkad je pokrenuta prije osam godina.
Geslo CreArt-a, koji finansira program Kreativna Evropa (Creative Europe) Evropske Unije, glasi – “Kad je grad kulturno živ, zdraviji je i slobodniji“. Istraživanje koje je sprovela mreža pokazalo je vrijednost umjetničkog stvaralaštva za lokalni razvoj, ne samo stvaranjem novih radnih mjesta, već i privlačenjem investitora i doprinosom društvenim inovacijama. Šireći mogućnosti za kulturne operatere, ova platforma koja se oslanja na uzajamnu saradnju igra ključnu ulogu u kreativnom, socijalnom i ekonomskom razvoju gradova širom Evrope.
Njegovo studijsko putovanje uključivalo je radionice na kojima je učio o izgradnji veza između umjetnika i prodajnih agenata iz različitih zemalja, kao i promociju zajedničke prekogranične umjetničke saradnje. “Ovo je bilo izuzetno dragocjeno iskustvo, jer sada imam dodatne kanale i mogućnosti da plasiram svoju umjetnost putem novostečenih veza i vještina“, kaže Goce, dodajući da vjeruje da je to možda bila glavna korist čitavog ovog njegovog iskustva.
