Skip to main content

Premošćavanje Save

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Novi most između Hrvatske i BiH, koji podržava EU, predstavljaće veliku promjenu za lokalne privrede i okolinu, olakšavajući veze između Zapadnog Balkana i EU.

Teran Mušinović je kamiondžija iz Bosne i Hercegovine (BiH). Godinama već putuje u Hrvatsku i druge zemlje EU gdje prevozi robu. Tvrdi da je jedan od najtežih djelova njegovog posla čekanje na granicama. Najteži granični prelaz u Bosni i Hercegovini za njega je Gradiška. „Čeka se po pet, šest, sedam, ponekad čak i osam sati kod Gradiške”, kaže Teran.

Gradiška je grad na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, smješten na desnoj obali rijeke  Save preko puta drugog gradića, Stare Gradiške, koji se nalazi u Hrvatskoj. Gradiška je nekada bila mirno malo mjesto sa malim prometom posjetilaca. Međutim, kada su Bosna i Hercegovina i Hrvatska stekle nezavisnost, grad je postao važan granični prelaz između dvije zemlje. Dugi redovi vozila i frustrirani vozači sada su uobičajen prizor u Gradiški jer put do granice prolazi kroz grad oko dva kilometra, izazivajući saobraćajne gužve, uska grla i zagađenje vazduha.

„Svojevremeno je izgrađen most da poveže dva mala grada. Međutim, sada se tu nalazi granični prelaz, što je izazvalo probleme sa dugim kolonama na granici i u samoj Gradiški.“

Most koji spaja ljude i privredu

 Davor Vučković radi kao koordinator u JP Autoputevi, u Republici Srpskoj. On objašnjava da je stari most koji sada povezuje dvije zemlje na graničnom prelazu Gradiška izgrađen sedamdesetih godina prošlog vijeka. „Svojevremeno je izgrađen most da poveže dva mala grada. Međutim, sada se tu nalazi granični prelaz, što je izazvalo probleme sa dugim kolonama na granici i u samoj Gradiški“, kaže Davor.

Uz podršku Evropske unije, situacija se sada mijenja. U sklopu investicionog projekta Koridor Vc – najvećeg infrastrukturnog projekta u istoriji zemlje – izgrađen je novi most, zajedno sa graničnim objektima, izvan urbanog jezgra. Zvanično povezan u oktobru 2021. godine, most preko rijeke Save dugačak 430 metara sada povezuje ne samo BiH i Hrvatsku, već i region Zapadnog Balkana sa EU.

Očekuje se da će moderni objekti i poboljšana infrastruktura skratiti čekanja na granici na putu 2a, koji se proteže skoro 240 kilometara od Lašve (Zenice) u Bosni i Hercegovini preko Banjaluke, do Okučana u Hrvatskoj. Sve zajedno, most, granični objekti i dionica autoputa Ruta 2a između Banjaluke i Gradiške, koji je već završen 2011. godine, dobili su bespovratna sredstva u iznosu od 3,2 miliona eura od Evropske unije i kredit u iznosu od 65 miliona eura od Evropske investicione banke, kreditne ustanove EU.

 “With 105 km already built in the Republika Srpska and about 115 km in the Federation of Bosnia and Herzegovina, with the support of the EU, BiH has more than 200 km of the most advanced motorway network with the highest safety standards for all users on the roads.”

O projektu

Panevropski koridor Vc u Bosni i Hercegovini je prvi veliki autoput i najveći infrastrukturni projekat u istoriji zemlje. Evropska unija je do sada uložila preko 225 miliona eura bespovratnih sredstava, zajedno sa skoro milijardu eura kredita preko Evropske investicione banke, za izgradnju 12 deonica autoputa Koridora Vc u BiH i jednog prekograničnog mosta.

Ovo finansiranje se usmjerava kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, donatorsku investicionu platformu koju vodi EU i koja objedinjuje bespovratna sredstva sa finansiranjem partnera za implementaciju kako bi se podržalo proširenje EU i socio-ekonomski razvoj u regionu.

Kako pojašnjava Davor, zahvaljujući ovoj investiciji značajno će se povećati protok robe i ljudi, a unaprjeđenju bezbjednosti doprinijeće i lakši protok saobraćaja i kvalitetne veze. „Sa već izgrađenih 105 km u Republici Srpskoj i oko 115 km u Federaciji Bosne i Hercegovine, uz podršku EU, BiH ima više od 200 km najsavremenije mreže autoputeva sa najvišim sigurnosnim standardima za sve korisnike puteva.“

Međutim, ne radi se samo o boljim vezama između BiH i Hrvatske. Novi granični prelaz takođe će obezbijediti vezu sa širom transevropskom transportnom mrežom, što će biti velika promjena za lokalnu ekonomiju. Za Terana i njegove brojne kolege to znači da će u budućnosti tranzit kamiona ka EU biti brži. Granični prelaz će takođe imati širi uticaj – stvaranje novih radnih mjesta, a kako bukvalno tako i metaforički, pružiće priliku za „izgradnju mostova“ između graničnih zajednica i kultura.

Stopama Majke Tereze

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Obnova hodočasničke planinske staze koja povezuje Kosovo i Sjevernu Makedoniju donosi podsticaj lokalnim ekonomijama i zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova sa manje od 5.000 stanovnika. Međutim, tokom nekoliko ljetnjih sedmica, broj stanovnika sela se povećava na preko 30.000. Razlog tome je hodočašće do statue Crne Bogorodice, Gospe od Letnice.

Ova statua stara je više od 300 godina i njena priča počinje u Skoplju, prijestonici Sjeverne Makedonije. Posle povlačenja austrijske vojske iz grada u šesnaestom vijeku i povratka Skoplja pod osmansku vlast, grupa katolika je izbjegla u Letnicu, noseći sa sobom statuu Crne Bogorodice. U devetnaestom vijeku, Fulgencije Carev, arhiepiskop skopski, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

U avgustu 1928, jedna od hodočasnica bila je mlada Anjeze Gondže Bojadžiju, koja je taj put svake godine prelazila od svoje sedme godine. Anjeze se rodila i odrasla u Skoplju, ali je upravo u Letnici na taj dan uspenja čula poziv Gospe od Letnice, Crne Bogorodice, da postane sestra misionarka i služi siromašnima svijeta. Te godine je napustila Skoplje da bi se pridružila časnim sestrama lorentinkama i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobađanje kulturnog i ekonomskog potencijala

Put prekograničnog hodočašća kojim je Majka Tereza prolazila bio je zatvoren i decenijama nije korišćen niti održavan, a ljudi su počeli da odlaze u Letnicu kolima. Kosovska Fondacija za kulturno nasljeđe bez granica (CHwB) i njihova partnerska organizacija Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća iz Skoplja vidjele su da bi obnova i ponovno otvaranje planinske staze bila dobra prilika za promovisanje kulturnog nasljeđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno ako bi se priča povezala sa životom Majke Tereze.

Adea Mekulji je menadžerka projekta. „Majka Tereza je poznata širom svijeta, ali je bilo vrlo malo informacija o mladoj Anjeze Gondže Bojadžiju, prije nego što je postala poznata“, kaže ona. „Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

Ključna podrška EU

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta „Na tragu Majke Tereze“ koji je finansiran u okviru programa EU za prekograničnu saradnju između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Pored restauracije i signalizacije hodočasničkog puta kao planinarske staze, kao i prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je doprinio i restauraciji lokaliteta kulturnog nasljeđa kao što su Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mjesto u Letnici i Manastir Svetog Pantelejmona u Gornjem Nereziju u Skoplju.

„Projekat će imati uticaja na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona.“

O projektu

Glavni cilj projekta „Na tragu kulturne staze Majke Tereze“ koji finansira EU bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji kroz priznavanje zajedničkih vrijednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška EU bila od presudnog značaja za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti širom regiona. „Projekat će imati uticaj na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona“, kaže ona.

Staza Majke Tereze sada je otvorena za posjetioce koji žele da prošetaju ili se pridruže hodočašću na starinski način i usput saznaju nešto više o jednoj od najpoznatijih ličnosti dvadesetog vijeka.

Zapadni Balkan bruji od organskog uzgoja

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže pčelarima iz Sjeverne Makedonije da se prebace na ekološki uzgoj.

Opština Kavadarci nalazi se u tikveškom okrugu u Sjevernoj Makedoniji. S manje od 40.000 stanovnika, kao i mnoge druge ruralne oblasti na Zapadnom Balkanu, opština pati od iseljavanja mladih ljudi i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Iseljavanje mladih bila je glavna motivacija za pokretanjeprojekta inkubatora Vitac koji finansira EU, a koji promoviše ekološko pčelarstvo, jer se zna da je nedostatak ekonomskih mogućnosti glavni razlog migracije u veće gradove. Zlatka Milkov jedna je od onih koji za sada još uvijek žive u Kavadarcima. Završila je poljoprivredni fakultet, ali je radila kao računovođa nekoliko godina. U međuvremenu, Zlatkin muž, koji radi kao električar, gaji pčele. „Ali ja nikada nisam bila zainteresovana za pčelarstvo; samo sam pomagala mužu da pakuje med tek kada smo imali konačan proizvod“, kaže Zlatka.

Međutim, njen suprug je 2020. godine čuo za program koji nudi obuku o ekološkoj proizvodnji meda, obezbijeđen u okviru projekta Vitac, a koji je osmišljen i realizovan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka je imala više slobodnog vremena od svog muža jer tada nije radila, pa ju je pitao da li bi mu se pridružila. Nevoljno je pristala.

„Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv.”

Organsko pčelarstvo, poslovna prilika budućnosti

Obuka je trajala devet mjeseci i obuhvatala je teorijska i praktična znanja o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U toku jedne godine, 15 osoba je učestvovalo u projektu, uključujući žene i mlade iz tog kraja. Tokom praktične obuke učesnici su uzgojili 30 ekoloških kolonija pčela koje su im potom date kako bi mogli da započnu ili prošire svoja pčelarska dobra sa organskim pristupom. Učesnici su takođe dobili sertifikate za organski uzgoj pčela. Učesnici su naučili kako se organska hrana, uključujući i organski med, uzgaja bez upotrebe sintetičkih pesticida i đubriva i bez genetski modifikovanih organizama (GMO). Samim tim što mnogi veruju da je organska hrana bezbjednija, hranljivija i ukusnija, učesnici su dobili pristup svjetskom tržištu organske hrane koje je u razvoju.

 

“Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem.“

O projektu

 Osnovni cilj projekta inkubatora Vitac za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja i doprinos oživljavanju sela u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti obuhvataju teorijsku i praktičnu obuku za ciljnu grupu u proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i kolonija pčela.

Pored toga, kroz novoosnovani informacioni centar, poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako da svoju proizvodnju pretvore u organsku.   Projekat je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita , a finansiran je u okviru ReLOaD programa za koji sredstva obezbjeđuje EU, a sufinansira Opština Kavadarci.

Biljana Georgievska, rukovoditeljka projekta, objašnjava da je za njegovu uspješnu realizaciju bilo potrebno mnogo truda, ali i da je rezultat zavisio od posvećenosti učesnika. „Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem“, kaže ona.

Zlatka je postala stožer porodičnog uzgoja pčela koji je sada gotovo u potpunosti organski. U međuvremenu, njihov proizvod je osvojio prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem nacionalnom takmičenju u Tetovu. „Razmišljam o otvaranju prodavnice organske hrane u bliskoj budućnosti. Ako nam to uspije, onda bih možda mogla u potpunosti da se posvetim tom poslu“, kaže Zlatka.

„Najzad imam mjesto koje mogu da nazovem svojim“

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Program koji EU sufinansira daje izbjeglici iz Hrvatske novi dom i život u Srbiji.

Mira Mihajlović (43) odrasla je sa ocem, majkom i mlađim bratom u selu u blizini Karlovca u Hrvatskoj. Imala je srećno djetinjstvo, pohađala je turističku srednju školu i maštala da postane menadžerka u turizmu. Njen život se 1995. godine zbog rata promijenio, kada je Mira imala 17 godina. „Bilo je užasno; nismo znali kako da reagujemo, ali nam je instinkt govorio da moramo da krenemo – da bježimo“, kaže Mira.

Tako su Mira i njena porodica krenuli u nepoznato. U početku su se pridružili izbjegličkom konvoju, a kako nisu imali prevoz, pomogao im je komšija koji je imao traktor. Kasnije su ostali bez goriva, i morali su da nastave pješke još nekoliko dana. Dok su prolazili kroz šumu, Mirin trinaestogodišnji brat se izgubio pa su morali da se vrate da ga traže. Srećom, pronašli su ga, ali Mira kaže da su ga zbog tog iskustva neko vrijeme mučile noćne more i još neke poteškoće.

„Nisam baš vjerovala da ću dobiti podršku za kuću. Zapravo, uopšte nisam vjerovala u to.”

Kada su stigli u Srbiju, Mira i njena porodica živjeli su u kolektivnim centrima za izbjeglice i radili na poljima kukuruza, čistili kuće i cijepali drva da bi zaradili za život. Nakon nekog vremena, Mira se udala, ali brak nije bio uspješan, dvije godine kasnije se razvela. Vratila se da živi sa roditeljima. „Bilo je veoma teško. Bilo je teško naći posao, a trebalo je zaraditi za kiriju i ostale troškove“, kaže ona.

Ponovo se odselila, i sa svojim malim sinom se nastanila u selu Ratar blizu Obrenovca. Bila je srećna što je našla posao čistačice u obližnjoj školi, ali je i sa tom platom jedva uspijevala da skupi za kiriju.

Mira je čula od komšije da Regionalni stambeni program (RHP) pomaže izbjeglicama i ljudima koji su raseljeni iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Odlučila je da se prijavi za pomoć, iako je bila veoma skeptična u pogledu mogućnosti da dobije krov nad glavom. „Nisam baš vjerovala da ću dobiti podršku za kuću. Zapravo, uopšte nisam vjerovala u to”, kaže ona.

Bolji dani na vidiku

Regionalni stambeni program, čiji je glavni donator EU, pozitivno je odgovorio na Mirin zahtjev. Rekli su joj da mogu da joj ponude stan, ili, ako ima plac, da joj pomognu da sagradi kuću. Mira je izabrala treću opciju, gdje joj je program pomogao da kupi kuću u kojoj je već živjela kao podstanarka.

„Po prvi put u životu imam nešto svoje. Stvarno sam srećna i spokojna. Mirno zaspim kad legnem u krevet.“

O projektu

Regionalni stambeni program (RHP) je zajednička inicijativa Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Cilj RHP-a je da doprinese rješavanju dugotrajne raseljeničke situacije najugroženijih izbjeglica i raseljenih lica posle sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1991- 1995.

Na osnovu trenutnih obećanja međunarodne donatorske zajednice, do kraja 2022. godine RHP bi trebalo da obezbijedi trajno stambeno rješenje za 11.800 najugroženijih porodica – što znači preko 36.000 ljudi u četiri zemlje učesnice. Ukupni troškovi ovih projekata su 291 milion eura, od čega će 237 miliona eura (80%) finansirati donatori RHP-a, a preostala 54 miliona eura (20%) zemlje učesnice u projektu. Sa 235 miliona eura, Evropska unija je glavni donator Programa.

Kada je najzad kupila kuću, njen život se promijenio nabolje jer se oslobodila bremena kirije. Uz podršku Katoličke službe za pomoć, takođe je uspjela da izgradi staklenik u svojoj bašti gdje uzgaja povrće koje prodaje na lokalnoj pijaci, što joj dobro dođe kao dodatni prihod. „Prvi put u životu imam nešto svoje. Stvarno sam srećna i spokojna. Mirno zaspim kad legnem u krevet“, kaže Mira.

Mira tvrdi da joj budućnost djeluje svijetlo. Dio njenih planova uključuje otvaranje male prodavnice u ambaru u njenoj bašti, jer selo nema prodavnicu, a to bi bio način da započne posao od kojeg će moći da obezbijedi bolju budućnost svom sinu. Sada kada osjeća da joj se sreća promijenila, vjeruje da bi mogla da dobije dodatnu podršku od donatora za svoj poduhvat.

Reciklaža i moda na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Zatvaranje kruga: Projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovu.

Na Kosovu se veoma rijetko nailazi na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom vrše samostalni sakupljači smeća koji prikupljaju metalni, papirni i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji pod nazivom Let ‘s Do It Peja, sakupljanje tekstilnog otpada počelo je u Peći, gradu na zapadu Kosova. Arba Šehu je mlada i zagrižena ekološka aktivistkinja koja je zajedno sa svojim kolegama iz pomenute nevladine organizacije rano identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese rješenju. Sada je ona menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja javila kao reakcija na količinu nastalog tekstilnog otpada i zbog toga što javne institucije nisu uspjele da razviju održivi sistem sakupljanja i upravljanja otpadom u Peći ili u drugim mjestima na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama, od kojih velika većina nije u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

„Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.“

Otpad u modi

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“, koji EU finansira, počeo je u januaru ove godine, a nevladina organizacija je postavila mjesto za prikupljanje tekstila u centru grada. Na zadovoljstvo projektnog tima, mještani se odazivaju pozivu za odlaganje svog tekstilnog otpada preko takvih sabirnih mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ (Reduce, Reuse and Recycle). Međutim, osim ekološkog doprinosa, projekat ima i ekonomski aspekt jer su otvorili prodavnicu polovne odjeće za prodaju doniranog tekstila koji je u dobrom stanju.

Arba smatra da ne može biti dugoročnog uticaja ako mlađe generacije nisu aktivno uključene. Upravo zato ona i njene kolege obrazovnu komponentu projekta vide kao najvažniju. U saradnji sa umjetničkom gimnazijom u Peći, Let ‘s Do It Peja je pokrenula vannastavni kurs modnog dizajna gdje učenici pod mentorstvom iskusnih modnih kreatora angažovanih na projektu rade na dizajniranju i izradi nove odjeće koristeći prikupljeni tekstilni otpad. Arba objašnjava da je ovo za nju najuzbudljiviji dio projekta: „Učenici su veoma strastveni, i smislili su neke veoma zanimljive i atraktivne modele“.

„Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji.“

O projektu

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“ koji finansira EU pokrenut je u januaru i završiće se u decembru 2021. godine. Opšti cilj projekta je podrška razvoju socijalnih preduzeća na Kosovu i povećanje zapošljavanja ugroženih grupa, prije svega žena i mladih, kroz primjenu koncepata kružne ekonomije.

Ilka Ljatifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnoj aktivnosti koja je pokrenuta u okviru projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji“.

Plan je da projekat SEREC postane samoodrživ i da nastavi sa aktivnostima čak i nakon završetka finansijske pomoći EU. NVO Let ‘s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju socijalnog preduzeća sa konceptom i imenom zasnovanim na 3R. Na taj način žele da obezbijede održivost pretvarajući ovaj projekat u preduzeće sa dugoročnom ekonomskom i ekološkom korišću za zajednicu.

Novo socijalno preduzeće imaće za cilj da zaposli radnike koji će raditi na dizajniranju i šivenju recikliranog tekstila, kao i ljude koji će raditi u prodavnici polovne robe. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima u nevolji, jer će novi zaposleni u socijalnom preduzeću prvenstveno dolaziti iz ugroženih grupa kao što su žene, mladi i manjine“, kaže Arba.

Sarajevo na stazi ka zelenijem i čistijem gradu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Zahvaljujući kreditu Evropske investicione banke, sarajevski tramvajski prevoz nakon 40 godina dobija nova vozila.

U vrijeme dok je Sarajevo bilo pod austrougarskom upravom, grad je korišćen za isprobavanje novih izuma prije nego što oni budu upotrijebljeni u Beču. Sarajevski tramvaj pokrenut je kao probna linija 1. januara 1885. godine, a to sarajevsku tramvajsku mrežu čini jednom od najstarijih u Evropi.

Tramvaji su nastavili da kruže sarajevskim ulicama duže od jednog vijeka, čak i tokom teških perioda kao što su Prvi i Drugi svetski rat. Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, tramvaji su djelimično prestali da saobraćaju zato što su šine i veći broj vozila bila teško oštećena. Saobraćaj je ponovo uspostavljen u aprilu 1994. godine. Od tada se tramvajska mreža suočava sa tekućim poteškoćama, imajući u vidu da je većina vozila stara oko četiri decenije.

„Mnogi tramvaji kojima upravljam su isti oni kojima sam se vozio kada sam bio dijete, prije 40 godina!“

Manja gužva, veća bezbjednost

Hidajet Šarić ima 46 godina. On već duže od 20 godina radi kao vozač tramvaja u sarajevskom Gradskom saobraćajnom preduzeću. Sjeća se kada je kao đak putovao od kuće do škole tramvajem. „Mnogi tramvaji kojima upravljam su isti oni kojima sam se vozio kada sam bio dijete“, kaže on. Hidajet objašnjava da su nova vozila posljednji put kupljena neposredno pred Zimske olimpijske igre, koje su 1984. godine održane u Sarajevu.

U međuvremenu, grad je nabavio neke polovne tramvaje i radio na održavanju i unaprjeđenju vozila s kojima je raspolagao, ali postojeći vozni park je daleko od kvaliteta tramvaja koji se koriste u drugim evropskim gradovima i šire. Hidajet objašnjava da on i njegove kolege svako malo imaju problema sa kvarovima. Šlepovanje na popravku je opasna procedura, jer tramvaji moraju da se voze unazad, a na putu do garaže ima oštrih krivina sa lošom preglednošću, što može dovesti do saobraćajnih nezgoda. Dodaje i da vožnja nije uvek prijatna za putnike, jer tramvaji nisu klimatizovani.

Međutim, ovi problemi će uskoro biti okončani uz podršku Evropske investicione banke (EIB) – kreditne ustanove Evropske unije – koja je ponudila 40 miliona eura za modernizaciju sarajevskog javnog prevoza. Ova poboljšanja značajno će unaprijediti bezbjednost i smanjiti saobraćajne gužve i zagađenje vazduha u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i okolnim opštinama.

„Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo saobraćajne gužve, a istovremeno stvorimo čistije i zelenije Sarajevo.“

O projektu

EIB je obezbijedila 40 miliona eura za gradsku saobraćajnu mrežu u Kantonu Sarajevo. Finansiranje, obezbijeđeno pod najpovoljnijim uslovima, omogućiće modernizaciju i proširenje mreže tramvaja i trolejbusa zamjenom postojećih vozila i izgradnjom novih tramvajskih linija. Očekuje se da će uspostavljanje efikasnijeg i pouzdanijeg sistema javnog prevoza navesti građane da više koriste javni prevoz i manje privatne automobile.

Planirani rezultat je brže putovanje, manja emisija gasova sa efektom staklene bašte, smanjen nivo buke i manji broj saobraćajnih nezgoda u Kantonu Sarajevo. Projekat će doprinijeti sprovođenju Strategije EU za Zapadni Balkan i klimatskih akcionih ciljeva EIB-a za region u vezi sa održivim transportom.

Sarajevo, kao i drugi gradovi na Zapadnom Balkanu, ima ozbiljne probleme sa zagađenjem vazduha. To je djelimično rezultat povećane upotrebe ličnih vozila za putovanje na posao, posebno zimi. Adnan Šteta, ministar saobraćaja Kantona Sarajevo, objašnjava da je ideja za projekat modernizacije gradskog javnog prevoza uglavnom proizašla iz potrebe da se smanji zagađenost vazduha. On pozdravlja ovu investiciju i podršku Evropske investicione banke. „Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo saobraćajne gužve, a istovremeno stvorimo čistije i zelenije Sarajevo“, kaže on.

Asfaltiranje kosovskog puta ka tržištima EU

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Dobijanje oznake kvaliteta proizvoda EU pomoglo je građevinskom preduzeću da pristupi međunarodnim tržištima i istovremeno poboljša sopstvene standard.

Građevinska industrija na Kosovu cvjeta i daje veliki doprinos ekonomskom rastu. To je djelimično posljedica potražnje za stanovima u i oko Prištine, kao i u drugim većim gradovima. I kako potražnja nastavlja da raste, tako raste i potreba za kvalifikovanom radnom snagom i građevinskim materijalom. Ipak, kao i kod mnogih drugih proizvoda, većina materijala koji se koriste u građevinarstvu se uvoze, stvarajući negativan trgovinski bilans za Kosovo. Međutim, promjena je na vidiku!

Neki domaći proizvođači uvidjeli su da mogu da povećaju svoj tržišni udio poboljšanjem kvaliteta svojih proizvoda kako bi ispunili standarde EU – što zauzvrat otvara pristup unosnim tržištima EU.

„Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara onome koji možete naći bilo gdje u EU.“

Upoznajte Šaljaj, porodičnu firmu čije sjedište se nalazi u Istoku, na zapadu Kosova. Oni godinama ulažu u razvoj da bi bili spremni za udio u ovoj industriji vrijednoj stotine miliona eura. Šaljaj je oduvijek tvrdio da su njihovi materijali za popločavanje njemačkog kvaliteta.

„Kvalitet betonskih ploča koji proizvodimo odgovara onome što se može naći bilo gdje u EU. Naša kompanija već dugi niz godina ulaže u tehnologiju i interne procese kako bi svoje proizvode dovela do evropskih standarda“, kaže Endrit Šaljaj, rukovodilac kontrole kvaliteta preduzeća.

Dobijanje sertifikata o kvalitetu

Međutim, kompanija Šaljaj je tek početkom 2021. godine mogla da potkrijepi svoje tvrdnje sertifikatom. Uz podršku projekta koji finansira EU, Slobodno kretanje robe (FMG), uspjeli su da shvate šta treba da urade da bi dobili oznaku „CE“. To je skraćenica francuskog izraza „conformité européenne”, i predstavlja oznaku za usklađenost sa EU koja se koristi za potvrdu da dati proizvod ispunjava bezbjednosne standarde EU. FMG je vodio preduzeće kroz jednogodišnju proceduru ocjenjivanja usaglašenosti kako bi dokazalo da njegov proizvod ispunjava zahtjeve za dobijanje pristupa tržištu EU.

„Ne možemo dovoljno da naglasimo koliko smo srećni što smo dobili oznaku CE – nešto na čemu smo radili veoma dugo“, kaže Šaljaj o dostignuću koje će utrti put ka povećanju njihovog udjela na domaćem tržištu i otvoriti nove međunarodne mogućnosti.

Ali učenju tu nije bio kraj. Sva stečena iskustva i znanja o postupku sertifikacije, kao i domaći i zahtjevi EU za građevinske materijale, podijeljena su sa drugim proizvođačima u okviru projekta FMG. Jedan od stručnjaka uključenih u proces naglasio je kako to može da podstakne ovaj važan sektor ekonomije. „Projekat FMG dokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE. Sada vlada i pojedinačne kompanije treba da nastave sa radom“, kaže Adam Pini, specijalista za ovu oblast.

Dijeljenje znanja i ekspertize od strane stručnjaka kao što je gospodin Pini u okviru trogodišnjeg projekta FMG takođe je pomoglo da se poboljša zakonodavstvo o proizvodima i obuče agencije za sprovođenje zakona o bezbjednijem tržištu za radnike i potrošače. To je uključivalo izradu zakonskih tekstova, usvajanje evropskih standarda, akreditaciju tijela za ocjenjivanje usaglašenosti, dobijanje uvjerenja o kalibraciji i obuku.

„Projekat FMG pokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE.“

O projektu

Cilj projekta „Podrška slobodnom kretanju robe (FMG)“ bio je razvoj kvalitetne infrastrukture, tržišnog nadzora i prava potrošača u cilju poboljšanja proizvodnih procesa i povećanja kvaliteta i bezbjednosti proizvoda.

Ovo je dio šireg cilja da se podrži vlada Kosova u stvaranju održivijeg poslovnog okruženja usklađenog sa standardima EU i pravnim tijelom – poznatim kao „pravna stečevina“ – kako je zahtijevano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

To je dio truda koji Kosovo čini da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonima EU i da postepeno razvije oblast slobodne trgovine između EU i Kosova, u kojoj su slobodno kretanje robe, usluga i kapitala međusobno zagarantovani. Kosovo i EU potpisali su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2016. godine, kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

Dostignuća kao što je oznaka CE za kompaniju Šaljaj su jasan znak da su kompanije konkurentnije, proizvodi bolji i bezbjedniji, a poslovni partneri mogu  da vjeruju jedni drugima – istinito svjedočenje o tome kako se asfaltiraju novi putevi između tržišta Kosova i EU.

Ko ste vi? Nova tehnologija provjere identiteta iz Srbije

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz podršku EU, dva univerzitetska profesora vode preduzeće za digitalni identitet izvan granica Srbije.

Miloš Milovanović je profesor informacionih tehnologija na Univerzitetu u Beogradu i suosnivač IT kompanije Blinking. U životu se bavio svim i svačim: bio je muzičar, radio voditelj i poštar, kratko je radio u građevinarstvu prije nego što je postao univerzitetski profesor i, na kraju, preduzetnik. Jedina konstantna tokom svih tih godina bila je njegova ljubav prema tehnologiji i interesovanje kako ona može da promijeni svijet. Kao naučnik, svoje istraživanje je posvetio digitalnom identitetu i biometriji. Na kraju je sa svojim prijateljem i kolegom profesorom  Miroslavom Minovićem odlučio da osnuje kompaniju koja društvu može da omogući vrhunski digitalni pomak.

Njihova ideja o osnivanju kompanije pošla je od zaključka da je trenutni model ručnog prikupljanja podataka i dokumenata u fizičkim prostorijama ili putem nesigurnih i neprovjerenih digitalnih kanala neispravan i zastario. Tokom procesa podnošenja zahteva za neku uslugu, na primjer, ljudi često ostavljaju kopije svojih podataka ili dokumenata kod svake osobe kroz čije ruke prolazi njihov zahtjev. Miloš i Miroslav su znali da je ovaj model osjetljiv na upade hakera, da lako može doći do krađe identiteta i zloupotrebe privatnih podataka i da košta mnogo vremena i novca pojedinaca i organizacija. Iz tog razloga su radili na stvaranju pouzdanog, sigurnog i jednostavnog načina za potvrdu identiteta.

„Kompanije već godinama traže način da okrenu svoje poslovanje ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja.“

Riješiti se redova ispred banaka

U 2017. godini, univerzitetski profesori Miloš i Miroslav pitali su se kada će redovi ispred poslovnica banaka nestati i kada će ljudi zaista početi da obavljaju bankovne poslove „jednim klikom“. Miloš kaže da su u osnovi samo razvili nešto što su sami željeli da koriste. „Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja“, objašnjava on.

On dalje opisuje kako je, iako je uočena jasna potreba za proizvodom na tržištu, postojalo oklijevanje da proizvod uđe u upotrebu, uprkos činjenici da su tu potrebu prepoznali i ljudi koji donose važne odluke. „Naprosto nisu bili spremni“, kaže on, pa su njih dvojica preduzeli alternativne mjere kako bi se tržište naviklo na digitalnu ličnu kartu. Jedan pristup je bio uvođenje tehnologije dio po dio; drugi je promovisanje koristi od tehnologije na predavanjima i prezentacijama kako bi se uticalo na kompanije i druge zainteresovane strane da koriste proizvod.

Na kraju, svi njihovi napori su se isplatili i Blinking je sada vodeća kompanija u Srbiji za digitalnu provjeru identiteta i jedna od vodećih kompanija u regionu. Međutim, njihove ambicije se nisu tu zaustavile, željeli su da povećaju svoju regionalnu prodaju i uđu na tržište EU i na globalno tržište. Za to im je bila potrebna podrška, koja je došla iz programa PowerUP koji finansira EU, a koji je pokrenut kao podrška malim i srednjim preduzećima (MSP) Zapadnog Balkana da bi se pojačala otpornost na koronavirus i proširilo njihovo prisustvo na tržištu.

„PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

O projektu

PowerUP je besplatan program namijenjen malim i srednjim preduzećima i startapovima koji traže nove načine da privuku klijente i prilagode svoje poslovne modele i koja su zainteresovana za spoljne investicije.  Program je pokrenula Svjetska banka u novembru 2020. godine, a finansira ga EU u okviru Instrumenta za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana (WB EDIF), sa vodećom konsultantskom kompanijom Deloitte, koja podržava njegovo izvođenje. U programu je učestvovalo preko 200 preduzeća iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, sa Kosova, iz Sjeverne Makedonije i Srbije, koje su prošle obuku u cilju podrške daljem rastu preduzeća, sposobnosti da privuku investicije i otpornosti na krize tokom pandemije koronavirusa.

Program PowerUP koji finansira EU podržao je Blinking kako bi se unaprijedile brojne vještine: od upravljanja ljudima do boljeg rješavanja problema klijenata i marketinga. „PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

Blinking trenutno ima 30 stalno zaposlenih i brojne spoljne saradnike. „Kada je u pitanju budućnost, želimo da izgradimo nešto dugotrajno. Ali jedna od stvari koje dobro znam je da moramo biti strpljivi. Takođe treba da nastavimo da vjerujemo da čak i ako dolazite sa Zapadnog Balkana možete postati važan međunarodni igrač na ovom tržištu. Zato ulažemo, unaprjeđujemo i razvijamo nove proizvode, od kojih će neki ugledati svjetlost dana do kraja godine. Zato nas pratite na društvenim mrežama da budete u toku sa najnovijim novostima“, kaže Miloš.

Posle obnove, djedova kuća živi novi život

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU i koji promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže mještanima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da razvijaju turizam.

Domaća hrana bez jelovnika, servirana svježa iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. A smještaj je u kući staroj više od sto godina, sa tradicionalnim namještajem i ukrasima. Maja i Milan Kljajić zajedno sa četvoro svoje djece vode pansion. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvek bio posut ružama. Donio je izazove, slučajnosti, ali i radost uspjeha i široke osmjehe zadovoljnih gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. To je rezultat izuzetno bogate kulture i istorije tog kraja, ali i zaostatka u modernizaciji – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na prostoru između Albanije i Crne Gore.

„Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan je bio uporan i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju.“

Od malih poljoprivrednih proizvođača do turizma i preduzetništva

Do prije deset godina, Maja i Milan nisu imali nikakvu namjeru da se bave turizmom. Porodica je živjela od proizvodnje meda i prodaje poljoprivrednih proizvoda na pijacama u okolnim mjestima. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru više od 100 godina koju je Milan naslijedio od oca i djeda. Nju su koristili kao ostavu za hranu i za nameštaj koji nisu koristili.

Milan je putovao širom regiona da bi učestvovao na pčelarskim seminarima i s vremenom je u njemu sazrela ideja da izdaju staru kuću turistima. „Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, Milan je bio uporan i uskoro smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju“, kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i Kljajići su znali da moraju da ulože u renoviranje. Ali nisu imali sredstva. Na početku su dobili podršku jedne donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo najhitnije, i izveli su još neke sitne popravke. Tada su već mogli da počnu da primaju goste. Maja se sjeća prvih posjetilaca, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili 2014. godine. Sjeća se da oka nije sklopila te noći kada su stigli, plašeći se da se neće probuditi na vrijeme da im spremi doručak. „Bilo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i u šoku“, kaže Maja.

Za prvom grupom došla je druga, a zatim još jedna, sve dok kuća nije bila rasprodata za cijelu sezonu. Međutim, povećan promet nije došao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana i još uvijek je bilo problema, a porodici je bila potrebna i podrška u promociji.

„Podrška EU bila je veoma važna. Pored novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.“

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ počeo je 2018. i završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem kulturnog i prirodnog nasljeđa. On je doprinio promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posetiocima kroz izložbe, društvene medije i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog nasljeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra iz Albanije.

Ova prijeko potrebna finansijska pomoć došla je iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo Kljajićima da dovrše renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturnoistorijskih elemenata. „Podrška EU bila je izuzetno važna. Osim novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju naše gostionice kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan planiraju da nastave da se bave ovim poslom. Takođe se nadaju da će bar jedno od njihove djece nastaviti da vodi pansion.

Posao pronađen u rancu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Finansijska sredstva EU pomogla su preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu ka izgradnji preduzeća koje olakšava drugima da putuju.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je voljela da putuje. Do početka pandemije koronavirusa posjetila je brojna mjesta – što poslovno, što iz zadovoljstva. Putovanje joj donosi radost, a put u Berlin od prije nekoliko godina postao je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila da kupi ranac koji bi mogla da koristi na tom putovanju, ali i kasnije, kada se vrati kući. Nije mogla da pronađe ništa što bi baš odgovaralo njenim potrebama, pa je, čim se vratila u Sarajevo, osmislila ranac koji zadovoljava njene potrebe i sašila ga zajedno sa svojim ocem.

„Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan.“

Prvi ranac koji je Azra osmislila i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali to je bilo baš ono što joj je trebalo. Ranac je odmah privukao pažnju njenih kolega na poslu. „Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan“, kaže Azra.

Nakon ove prve porudžbine uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da to može da se pretvori u dobar biznis. Pokrenula je stranicu na društvenoj mreži i na njoj reklamirala svoje modele kojih je sada bilo više. Takođe je smislila veoma kreativan naziv za svoj biznis. Ispred riječi „ranac“ stavila je englesku skraćenicu za sveca – „st“. Tako je naziv Azrine kompanije postao ST Ranac. Kada se skraćenica i ranac spoje, dobije se riječ „stranac“.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je osmišljavala dizajn ranaca, a njen otac ih je šio. Broj porudžbina je rastao, tako da je Azra morala da pronađe rješenje kako da proširi posao. Bila joj je potrebna obuka iz poslovnog menadžmenta, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim ozbiljniju količinu sirovine jer sam direktno zavisila od prometa. Podrška EU mi je pomogla da pređem na sljedeći nivo. Sada mogu da odgovorim na veću potražnju kupaca i spremna sam da postanem veliko preduzeće.“

O EU4Business-u

CILJ EU4Business-a je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona eura iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat sprovode GIZ (Njemačka korporacija za međunarodnu saradnju), ILO (Međunarodna organizacija rada) i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a završiće se u martu 2022. godine.

Od prijatelja je čula za program EU4Business koji podržava mlade kompanije i perspektivne preduzetnike u poslovanju i širenju posla. Azra se prijavila i pohađala prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala duže od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, s kojom njen otac uspijeva da za kraće vrijeme proizvede više, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovine na veliko i unaprijed.

Dok svijet pronalazi nove načine da putuje u novoj stvarnosti izazvanoj pandemijom koronavirusa, Azra očekuje dalji rast svog poslovanja. Ona planira da poveća asortiman svojih proizvoda i u bliskoj budućnosti zaposli nove radnike. Razvoj njenog posla svakako nije prošao bez izazova, ali je svojom strašću i trudom – i uz malu pomoć EU – uspjela da ih sve prevaziđe.