Skip to main content

Putovanje kroz vrijeme do bitke na Neretvi

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU nudi virtuelnu stvarnost posjetiocima muzeja u BiH

Bitka na Neretvi bila je jedna od najznačajnijih bitaka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Krajem 1942. godine njemačka vrhovna komanda je smatrala da postoji mogućnost savezničkog iskrcavanja na Balkanu. Stoga je Adolf Hitler naredio ofanzivu kako bi uništio Vrhovni štab partizanskog pokreta koji se nalazio u centralnoj Bosni i Hercegovini. Prekretnica bitke bilo je uspješno dizanje u vazduh veoma čuvanog mosta preko Neretve od strane partizana, kako bi se usporilo napredovanje njemačkih snaga.

Bitka je šezdesetih godina ovjekovečena filmom Bitka na Neretvi u kojem su pored mnogih holivudskih glumaca glumili i tadašnje zvijezde Jul Briner i Orson Vels. Plakat filma je dizajnirao Pablo Pikaso, besplatno. Nakon prikazivanja i uspjeha filma, državne vlasti otvorile su muzej Bitka na Neretvi u blizini mjesta bitke, u gradu Jablanici u Bosni i Hercegovini. Muzej postoji već pola vijeka, ali je imao veoma malo posjetilaca u posljednjih 20 godina

Zahvaljujući inicijativi nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, publika sada može ponovo da proživi bitku kroz osavremenjene sadržaje i 3D virtuelnu stvarnost, što je novi razlog za posjetu muzeju u Jablanici.

„Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posjetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju.“

Pretvaranje muzeja u atrakciju

 Udruženje Link, nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine, realizovalo je projekat promocije prirodnog turizma u okolini Jablanice. Međutim, pošto je region takođe bogat kulturnim nasljeđem, odlučili su i njime da se pozabave. „Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posjetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju“, kaže Rasim Tulumović iz Udruženja Link. U kontaktima s kolegama iz Narodnog muzeja Crne Gore, saznali su da je muzej u Nikšiću u sličnoj situaciji, te su uvidjeli da će to biti odlična prilika za prekograničnu inicijativu koja promoviše kulturno nasljeđe u okviru turističkog paketa. Za to im je bila potrebna pomoć, a podrška je došla iz programa prekogranične saradnje (CBC) za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru koji finansira EU.

Glavna pitanja sa kojima su se suočavali muzeji sa obe strane granice bila su način predstavljanja sadržaja i promocija. Rasim objašnjava da korišćenje savremene opreme i tehnike u ovim muzejima gotovo da i nije postojalo, pa je zbog toga broj posetilaca bio mali, a i oni koji su dolazili nisu se dugo zadržavali. „Pored toga, nije bilo mesta da se popije kafa ili kupi neki suvenir, tako da bi se moglo reći da ti muzeji nisu služili razvoju turizma“, kaže Rasim.

Uz podršku EU, partnerske strane počele su da na inovativan način predstavljaju istoriju. Uvele su modernu opremu u muzeje, razvile prezentacije virtuelne stvarnosti i animirane igrice koje istorijske činjenice predstavljaju na zabavan način. Na primjer, ako sada odlučite da odete u obilazak virtuelne stvarnosti bitke na Neretvi u Jablaničkom muzeju, moraćete da stavite 3D naočare i da se nađete u sjedištu partizanske komande, okruženi animiranim glumcima. Komandant će vam dati zadatak da spasite ranjene vojnike, a na putu ćete se suočiti sa brojnim preprekama koje treba prevazići. „Smatramo da je ovaj pristup posebno privlačan mladim ljudima kojima je dosadno da uče istoriju na tradicionalan način“, kaže Rasim.

Virtuelne prezentacije su bile samo dio projekta. Partnerske organizacije su muzeje opremile i 3D naočarima, LED ekranima, tabletima, e-vodičima i drugom virtuelnom opremom. Pored toga, doprinijeli su obuci i sertifikaciji turističkih vodiča u savremenoj metodologiji rada, podstakli mala preduzeća da proizvode suvenire i pomogli muzejima u izradi poslovnih planova.

„Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primijene svoj pristup.“

O projektu

Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) II CBC Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014–2020 ima kao svoj opšti programski cilj održivi razvoj prekograničnog područja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji se promoviše kroz sprovođenje zajedničkih aktivnosti kojima se maksimalno povećavaju komparativne prednosti tog područja. Ukupno IPA finansiranje za Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. godine iznosi 8.400.000 evra.

Projekat „Zabavni muzeji“ koji finansira EU imao je značajan ekonomski uticaj na oba muzeja. Muzej u Jablanici je, na primer, udvostručio cijenu ulaznice i uprkos tome što je pandemijska godina – kada se očekivalo da će broj stranih posjetilaca biti mali – takođe udvostručio broj pojedinačnih posjetilaca. „Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primijene svoj pristup“, kaže Rasim.

Ono što je još važnije, projekat je takođe imao značajan uticaj na prekograničnu saradnju između muzeja i ustanova kulture obje zemlje. Projekat je omogućio zajedničke posjete turoperatera sa obje strane granice, koje su za cilj imale da ih inspirišu da dovode svoje putnike u muzeje, a takođe je uključio i blisku saradnju na sprovođenju projekata između ustanova kulture i lokalnih vlasti.

Borba za prava potrošača na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Bespovratna sredstva EU omogućavaju civilnom društvu da podrži pravnu infrastrukturu, ali i da igra aktivnu ulogu kao nadzornik sprovođenja

Uobičajeno je da se u kosovskim prodavnicama vide natpisi koji upozoravaju da kupljena roba ne može da se vrati. Prodavci svojevoljno određuju pravila u slučajevima feleričnih proizvoda i njihova pravila mogu da variraju od kreditnih mjenica koje obavezuju kupce da isti iznos potroše na drugi proizvod, do ponude povraćaja kupljene robe u ograničenom trajanju od 24 sata.

Ovakvo nepravedno poslovno okruženje može procvjetati uglavnom zbog neinformisanih potrošača koji nisu svjesni važećih zakona koji ih štite ili da postoje mehanizmi za njihovo sprovođenje. Ovaj nedostatak informacija potvrđen je 2020. godine kada je istraživanje koje je finansirala EU pokazalo da 42 odsto potrošača ne zna da Zakon o zaštiti potrošača postoji i da još uvijek nisu upoznati sa svojim pravima po zakonu i da bi mogli da vrate robu bez obzira da li se kupuje u prodavnicama ili na internetu.

„Godinu dana pošto je naša platforma počela sa radom, broj žalbi registrovanih u centralnom Odeljenju za zaštitu potrošača porastao je osmostruko.“

Da bi popunio ovu prazninu, Institut za razvojnu politiku (INDEP) je uspostavio platformu koja koristi moć društvenih mreža za informisanje, edukaciju i osnaživanje potrošača na Kosovu. Sajt Kosovskog čuvara potrošača (Mbrojtësit eKonsumatorëve) objašnjava zakon na jednostavan način putem postera i infografika, pa čak i ulazi u pojedinosti u interakciji sa pojedincima na platformi. Sadržaj je inspirisan svakodnevnim pitanjima sa kojima se Kosovari susreću prilikom kupovine robe ili usluga. Govoreći jezikom onih kojima je bio potreban pristup ovim informacijama, platforma je dostigla publiku od 30.000 ljudi u prvoj godini rada. Povećani nivo svijesti imao je uticaj na zvanične pritužbe podnijete centralnim vlastima.

„Godinu dana pošto je naša platforma počela sa radom, broj žalbi registrovanih u Odeljenju za zaštitu potrošača porastao je osmostruko“, kaže Fatbarda Restelica iz INDEP-a. Ukupan broj zvaničnih pritužbi podnijetih ove godine, do početka decembra, je rekordnih 1.871. Mbrojtësit e Konsumatorëve je savetovao potrošače da podnesu žalbe u vezi sa bezbjednošću hrane, kršenjem prava na garanciju proizvoda i onlajn kupovinom između ostalog.

Pandemija je podstakla i e-trgovinu i nepošteno trgovanje

Prepoznajući povećanje e-trgovine od početka pandemije, pri čemu je onlajn trgovina porasla za 200 odsto u 2020. godini, Mbrojtësit e Konsumatorëve su pojačali svoju aktivnost kako bi zaštitili potrošače koji su ulazili u ovaj novi odnos sa prodavcima. „Potrošači su se suočili sa organizovanim povećanjem cijena, kršenjem prava tokom onlajn kupovine, nepristajanjem na povraćaj proizvoda i nepoštenim opštim trgovačkim praksama“, kaže Restelica i objašnjava da je podizanje svijesti bilo usmjereno na provjeru prodavaca prije kupovine i na proceduru podnošenja žalbi.

„Naš sljedeći cilj je da uspostavimo mehanizam za podršku potrošačima u rješavanju žalbi posredovanjem i pravnim ljekovima.“

O projektu

INDEP je podržan od strane Evropske unije putem Okvirnog sporazuma o partnerstvu u oblasti zaštite potrošača za period od 2019. do 2022. godine. Program je stavio zaštitu potrošača u središte donošenja odluka i ciklusa javnih politika. Njegovi glavni ciljevi bili su osnaživanje potrošača i povećanje svijesti o zaštiti potrošača na Kosovu. U sprovođenju ovih ciljeva, INDEP je dao preporuke javnih politika i takođe je vodio kampanju „Mbrojtësit e Konsumatorëve“, Nadzor zaštite potrošača.

Sljedeći korak u zaštiti potrošača

Politika i zaštita potrošača su važna sredstva za povećanje poverenja potrošača, unaprjeđenje konkurencije i pomoć u oporavku ekonomije. INDEP je stoga motivisan da pažljivo prati dalje reforme u tom sektoru, uključujući praćenje amandmana za usklađivanje trenutnog zakona sa zakonodavstvom EU. Organizacija je kosovskim ustanovama dostavila komentare na osnovu njihovih istraživanja.

Zvanični podaci pokazuju da je ovaj višestruki aktivizam poboljšao ukupnu zaštitu potrošača, uključujući i postupanje po pritužbama, jer je došlo do povećanja u pozitivnom rješavanju slučajeva. Međutim, Restelica kaže da se građani koji dobiju negativan odgovor obeshrabre i ne ostvaruju svoje pravo da pokrenu sudski spor. To se uglavnom dešava zbog troškova postupka i dugog vremena koje je potrebno da se predmeti riješe. „Zato je naš sljedeći cilj da uspostavimo mehanizam podrške potrošačima u rješavanju žalbi posredovanjem i pravnim sredstvima“, dodaje ona odlučno.

Osnažujući potrošače informacijama o osnovnim pravima, Mbrojtësit e Konsumatorëve su pretvorili kosovskog potrošača u važan izvor tržišne discipline, podstičući trgovce da se takmiče nudeći korisne proizvode i usluge, i da transparentnije otkrivaju informacije. To se takođe odražava na povjerenje potrošača u nevladinu organizaciju koja je u stanju da brani svoja prava – 68 odsto Kosovara smatra da su organizacije civilnog društva u stanju da to učine: brojka slična proseku EU. Kao čuvar koji je aktivno uključen u podizanje svijesti javnosti, koji je aktivno zagovarao i bio prisutan u medijima u proteklih nekoliko godina, INDEP je dao veliki doprinos ovako visokom stupnju povjerenja.

Malikowski couture: novi modni brend inspirisan tradicionalnim romskim kostimima

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mladi romski umjetnik ulazi u svijet mode zahvaljujući projektu koji finansira EU u Sjevernoj Makedoniji

U porodici Muamedaumjetnici uvek imaju finansijskih problema i nemaju budućnost u svojoj struci. Muameda su od malih nogu veoma privlačili umjetnost i dizajn, ali pošto je imao dobre ocjene u skoro svim drugim predmetima u školi, izabrao je da studira prava.

Uz vrijedan rad, Muamed je imao visoke ocjene na fakultetu, ali neposredno prije nego što je trebalo da diplomira, nešto se prelomilo u njemu. „Svi oko mene, uključujući i moju porodicu, očekivali su da budem neko ko nisam ja, neko koga nikada nisam upoznao u duši. Znao sam da ne pripadam tom svijetu i odlučio sam da poslušam svoje srce i slijedim svoje snove“, kaže Muamed.

„Bilo mi je teško jer nisam imao podršku porodice ili prijatelja. Stalno su mi govorili: ‚Ne možeš to da uradiš‘; ‚Odustani, nećeš uspjeti‘; ‚Treba da budeš advokat‘.”

Živjeti san

Odlučio je da upiše Fakultet za modni dizajn na Univerzitetu Goce Delčev u Štipu, u Sjevernoj Makedoniji. Odluka da studira modni dizajn nije bila lak izbor, ali čim je Muamed počeo da studira modu, počeo je da crta ilustracije kako bi oživio svoje inovativne modne ideje. „Bilo mi je teško jer nisam imao nikakvu podršku porodice ili prijatelja. Stalno su mi govorili: ‚Ne možeš to da uradiš‘; ‚Odustani, nećeš uspjeti‘; ‚Treba da budeš advokat‘“, kaže Muamed.

Stvaranje novog brenda i ulazak na modno tržište nije lako, te je budućnost za Muameda izgledala prilično teško. Muamed je 2020. godine, baš kada je razmišljao o odustajanju, čuo za projekat koji finansira Savet Evrope, a koji vodi Evropski institut za umjetnost i kulturu Roma (ERIAC), a koji podržava mlade Rome u kreativnim i poslovnim poduhvatima. Zahvaljujući ERIAC-u i njegovom finansiranju, Muamed je konačno dobio priliku da svoju strast pretvori u biznis.

Ali to je bio samo početak i Muamed je ciljao na mnogo veći uspjeh. On nije imao prodavnicu, za čije otvaranje su bile potrebne znatne finansijske investicije, koje Muamed nije mogao da pokrije. Onda je počela pandemija. Uz patnju i nevolje koje je prouzrokovala, otvorila je i nove načine poslovanja. Drugi projekat koji finansira EU – Romski digitalni podstrek uz podršku Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) – pomogao je Muamedu da prevaziđe taj izazov.

„Projekat za digitalni podstrek Roma koji finansira EU pomogao mi je da podignem svoje poslovanje na viši nivo i započnem putovanje ka tome da postanem poznati brend.“

O projektu

Projekat integracije Roma ima za cilj da se smanji društveno-ekonomski jaz između romske i neromske populacije na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, kao i da se ojačaju institucionalne obaveze vlada da uključe i ostvare specifične ciljeve integracije Roma u redovne javne politike. Sprovodi ga Savet za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacija za otvoreno društvo.

Roma Digital Boost obučio je Muameda za onlajn prodaju, stvaranje brenda i vizuelnog identiteta za njegovu kompaniju, kao i za upravljanje i promociju na kanalima društvenih mreža. „Projekat za digitalni podstrek Roma koji finansira EU pomogao mi je da podignem svoje poslovanje na viši nivo i započnem putovanje ka tome da postanem poznati brend“, kaže Muamed.

Sada je pokrenuo svoju prvu bitnu modnu kolekciju, nadahnutu tradicionalnim romskim kostimima. Njegova kreacija Aurora osvojila je drugo mjesto na takmičenju za Mis slobode svijeta, a još jedna kreacija izabrana je za najbolji nacionalni kostim na takmičenju za Mis leta 2021. u Albaniji. Njegova vizija za budućnost je da otvori veći modni studio u prijestonici Sjeverne Makedonije, Skoplju, a zatim da se proširi i na međunarodno tržište. „Čak i ako to drugima izgleda nemoguće“, kaže Muamed, „hajde da zajedno stvaramo priče koje vredi pričati glasno i ponosno.“

Iako projekat integracije Roma u RCC uglavnom funkcioniše na nivou javnih politika, on nastavlja da podržava programe koji rade direktno sa romskim zajednicama. Digitalni podstrek za Rome, koji RCC podržava kako finansijski, tako i sa ljudstvom, jedan je od tih programa i posebno je važan jer pomaže da se ubrza proces digitalizacije u romskim zajednicama.

„Bez digitalnih vještina nema napretka u procesu integracije u bilo kojoj oblasti, uključujući kvalitetno obrazovanje, ravnopravno učešće na tržištu rada, pristup javnim i zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Visoko motivisani ljudi poput Malikovskog su najbolji primeri kako romska zajednica može da doprinese tekućem preobražaju naših privreda“, kaže Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma u Savetu za regionalnu saradnju.

U međuvremenu, Muamed kaže: „Ohrabrujem sve, a posebno mlade Rome, da slušaju svoja srca i slijede svoje snove. Nikad ne odustajte od onoga što vas čini srećnim u životu. Uvijek budite svoji!“

Mala kutija za velike ideje

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Preduzetnica sa Kosova pokrenula je inovativan proizvod za razvoj elektronskih i inženjerskih vještina kod djece

Arta Šehu Zaimi je mlada preduzetnica sa Kosova. Nakon što je diplomirala informatiku, zaposlila se u banci kao programerka i kasnije napredovala do pozicije softverskog arhitekte. Međutim, ubrzo je postala majka i njen pogled na svijet se promijenio, kao i profesionalni planovi, pa je odlučila da krene u malo drugačiji poslovni poduhvat. „Uvijek sam žalila što sam, kao i mnogi iz moje generacije, morala dobro da se potrudim da bih naučila praktičan rad i osjećala sam potrebu da uradim nešto kako moje ćerke i njihova generacija ne bi imale slične poteškoće“, kaže Arta.

Zbog toga su još 2015. godine Arta i njena sestra odlučile da pokrenu J-Coders akademiju, privatni kurs na kojem djeca od 8 do 18 godina mogu da uče programske jezike, dizajn aplikacija i dizajn kompjuterskih igrica. Princip akademije J-Coders je da nauči djecu ovim konceptima sa što više praktičnih vježbi.

„Vjerujemo da nauka i tehnologija djeci treba da se predstave na realan i jednostavan način, dok ih podstičemo da rješavaju probleme i razmišljaju izvan okvira.“

eNauka i tehnologija koje se lako uče

Međutim, tokom rada na akademiji, Arta i njena sestra su uvidjele da djeca imaju poteškoća da usvoje znanje iz hardverskog inženjeringa i elektronike. To je bilo zato što postojeći pristup djeci nije obezbijedio jednostavno okruženje za eksperimentisanje u ovoj važnoj oblasti. „Vjerujemo da nauka i tehnologija djeci treba da se predstave na realan i jednostavan način, dok ih podstičemo da rješavaju probleme i razmišljaju izvan okvira“, kaže Arta.

Tako je koncipirana ideja Labbox-a, koji Arta smatra revolucionarnim proizvodom. Labbox se sastoji od malecnih kutija koje sadrže kola, konektore kablova i slične djelove koji omogućavaju djeci da sprovode male inženjerske i elektronske eksperimente.

Nakon što je početni proizvod smišljen, predstavljen je grupi roditelja i partnera. Proizvod je naišao na dobar prijem i Arta i njena sestra su odlučile da ga pretoče u biznis. Međutim, s obzirom na to da je njihov poduhvat bio novina na kosovskom i regionalnom tržištu, bilo je dosta izazova. Posebno su imali problema sa proizvodnjom svojih jedinica. „Naš region nije baš prijateljsko okruženje za preduzeća kao što je Labbox, koje isporučuju fizičke elektronske proizvode. Suočili smo se sa ozbiljnim problemima u pronalaženju dobavljača ili preduzeća koja bi preuzela proizvodnju“, kaže Arta.

„Finansijska pomoć koju smo dobile od EU u ranoj fazi bila je od presudnog značaja za naše poslovanje i nadam se da će nastaviti da podržavaju digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenta i ljudskog kapaciteta kojima je potrebna podrška da bi se pretvorili u veće brendove.“

O projektu

Instrument za razvoj i inovacije preduzeća na Zapadnom Balkanu (WB Edif) koji finansira EU ima za cilj da poboljša pristup finansiranju za mala i srednja preduzeća (MSP) na Zapadnom Balkanu. WB EDIF je osmišljen da ponudi komplementarne finansijske instrumente koji se odnose na čitav niz potreba za finansiranjem MSP na Zapadnom Balkanu. Instrument se sastoji od četiri stuba: finansiranja vlasničkog kapitala MSP, garancija za kredite, kreditiranja i usluge podrške MSP.

Druga opcija je bila da Labbox preuzme proizvodnju, ali za to je bila potrebna ozbiljna investicija koju kao startap nisu mogle sebi da priušte. Labbox je stoga morao da usmjeri energiju na obezbjeđivanje minimalne količine sredstava kako bi svoju prvu seriju proizvoda izneo na tržište. Labbox je podnio predlog za podršku Instrumentu EU za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana (WBEDIF) i dobio pozitivan odgovor.

EU im je pomogla u kupovini mašina kako bi mogli da proizvode elektronske kutije samostalno i nezavisno od drugih dobavljača ili potencijalnih partnera. „Finansijska pomoć koju smo dobile od EU u ranoj fazi bila je od presudnog značaja za naše poslovanje i nadam se da će nastaviti da podržavaju digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenta i ljudskog kapaciteta kojima je potrebna podrška da bi se pretvorili u veće brendove.“, kaže Arta.

Labbox-ovi elektronski gradivni blokovi uče decu osnovama nauke i računarskog inženjerstva na zabavan i interaktivan način. Arta i njene kolege su osmislile i razvile niz ovih kutija za sertifikovani STEM (naučni, tehnološki, inženjerski i matematički) nastavni plan. Svaki proizvod koji osmisle povezan je sa određenim ciljem učenja i omogućava djeci da razumiju neki koncept. Nakon uspješnog predstavljanja na domaćem tržištu, Labbox je brzo stekao reputaciju u zemlji i inostranstvu kao pionir u STEM obrazovanju. Državne škole širom Kosova sprovele su pilot projekte sa nastavnim planom i programom Labbox-a, a 2018. godine kompanija je osvojila prvo mjesto na Startap igrama u okviru Investicionog samita Zapadnog Balkana u Londonu. Ali ovo je samo početak, jer je Arta odlučna da iskoristi snažan zamah koji je Labbox dobio do sada. „Planiramo da dođemo do evropskog i američkog tržišta i proširimo distribucione kanale kako bismo uključili maloprodajne lance koji služe državnim školama i obrazovanju“, kaže ona.

„Kvalitet života mi se vidno poboljšao“

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz podršku EU, kućna njega postaje stalna usluga za osobe sa invaliditetom u Mačvanskom okrugu

Dragana Marković Matić živi u Šapcu, na zapadu Srbije. Ona boluje od reumatoidnog artritisa, koji je vremenom doveo do smanjene pokretljivosti i nesposobnosti za samostalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti. „Ne mogu da funkcionišem samostalno, ne mogu da se krećem. Kako godine prolaze, moji pokreti postaju sve ograničeniji”, kaže ona. Pogoršanje njenog stanja dovelo je do potrebe za redovnim njegovateljem koji bi joj pomagao veći dio dana. Porodica i prijatelji su bili tu da je podrže, ali po njenim rečima „to je posao sa punim radnim vremenom: biti moje ruke i noge“.

Dragana, naravno, nije jedina osoba u Šapcu kojoj je takva vrsta pomoći neophodna: sličan problem imaju i druge osobe sa invaliditetom. Porodice pokušavaju da pomognu, ali ne mogu uvijek da budu prisutne koliko je potrebno. Alternativno rješenje je angažovanje ličnog njegovatelja, ali to je finansijski teret koji većina porodica ne može sebi da priušti. Takvi lični njegovatelji takođe treba da budu obučeni za premještanje osobe u invalidska kolica, prebacivanje u krevet ili u automobil, kao i za pomoć pri presvlačenju i održavanju lične higijene. „Neko ko nikada nije imao kontakt sa osobama sa invaliditetom mora da prođe obuku za tu vrstu pomoći kako ne bi slučajno povrijedio sebe ili osobu o kojoj brine“, kaže Dragana.

„Najvažnije je bilo stvoriti okvir za obuku i obučiti prve polaznike koji su bili zainteresovani za pružanje usluga lične njege osobama sa invaliditetom.“

Desetogodišnji put

Dragana je članica Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga, koje je prije deset godina preuzelo inicijativu da se ovaj problem riješi kroz lokalne ustanove. Udruženje je tada uspelo da u strategiju socijalne politike Šapca uključi potrebu osoba sa invaliditetom za samostalnim životom. Priznavanje potreba osoba sa invaliditetom od strane političara bilo je važno dostignuće, ali kako nije bilo finansijske ili druge podrške, bilo je potrebno još gotovo deset godina borbe da bi se video opipljiv rezultat te politike.

Svijetlo na kraju tunela javilo se 2018. godine, kada je podršku pružio program ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. „Najvažnije je bilo da se stvori okvir za obuku i obuče prvi polaznici koji su bili zainteresovani za pružanje usluga lične njege osobama sa invaliditetom“, kaže Slaviša Savić koji se nalazi na čelu Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga.

Uz podršku EU, a u saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Udruženje je identifikovalo ljude koji su bili zainteresovani za pružanje usluge lične nege, obučila ih i izdala licence. U okviru istog programa uspjeli su i da pokrenu pilot projekat podrške gde je pet osoba sa invaliditetom dobijalo ličnu njegu osam sati dnevno, a četiri druge osobe četiri sata podrške dnevno.

„Uključivanje troškova njegovatelja za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je ogroman skok i veliki uspjeh za nas i ne bismo uspeli bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU.“

O programu

Regionalni program lokalne demokratije na zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi ga Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP). Ciljevi programa uključuju jačanje participativne demokratije i integraciju EU na Zapadnom Balkanu unaprjeđivanjem pravnog, finansijskog i šireg okruženja za osnaživanje civilnog društva.

 

Realizacijom pilot programa udruženje je dobilo jače argumente da ubedi opštinske vlasti u to koliko je usluga lične njege presudna za osobe sa invaliditetom. Kao rezultat kontinuiranog lobiranja, Skupština opštine je konačno uvrstila ovu podršku na listu redovnih usluga koje opština pruža. Usluga je već uključena u budžet za 2021. godinu, opština već sada pokriva plate ličnih negovatelja, a pokrivaće ih i ubuduće.

„Uključivanje troškova njegovatelja za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je ogroman skok i veliki uspjeh za nas i ne bismo uspjeli bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU“, kaže Slaviša.

Dragana i drugi Šapčani sa invaliditetom osjećaju se lakše jer su obezbijedili uslugu lične njege za čitav život.„Kvalitet života mi se vidno poboljšao. Sa ličnim njegovateljem se osjećam nezavisno”, kaže Dragana.

Biciklisti: sve ih je više u Podgorici

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Svi na bicikle! Kako nevladina organizacija iz Crne Gore uz podršku EU koristi snagu pedala da pedalanje postane opšteprihvaćeno

Smještena u ravnici, sa površinom od oko 100 kvadratnih kilometara i mediteranskom klimom, Podgorica – glavni grad Crne Gore – ima sve peduslove da postane biciklistički grad. Međutim, gradu je nedostajala čak i najosnovnija infrastruktura za vožnju bicikla sve dok lokalna organizacija civilnog društva Biciklo.me 2013. godine nije počela da razvija tu vrstu kulture u gradu. „Zaista smo željeli da pretvorimo Podgoricu u grad koji je dobar i bezbjedan za bicikliste, a to želimo da učinimo vidljivim i ljudima koji ne koriste bicikle – još uvijek“, kaže Sonja Dragović, jedna od članica organizacije.

U proljeće 2012. godine organizovan je prvi Bike-Up: ljudi su putem društvenih mreža pozvani da se okupe i proslave Dan planete Zemlje odlaskom na vožnju biciklom. Odaziv je bio takav da je inspirisao nove inicijative i ubrzo je mala grupa zaljubljenika u biciklizam počela da organizuje redovne mjesečne vožnje Kritične mase u Podgorici. Po lijepom vremenu, Kritična masa bi privukla nekoliko stotina biciklista svih uzrasta. U gradu od oko 200.000 stanovnika, bez skoro ikakve biciklističke infrastrukture, to je već bio dobar početak.

„Još u Beču i Kopenhagenu naučila sam da vozim bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ti gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam, OK, sada treba da nabavim bicikl i da se povežem sa ljudima iz Biciklo.me“.

Imati pravo glasa u gradskoj mobilnosti

Sonja Dragović se učlanila u Biciklo.me nakon što je magistrirala urbanističke studije, koje su uključivale periode studija u Beču i Kopenhagenu. Pre toga je povremeno vozila bicikl, ali je tokom studija počela da koristi bicikl kao redovno prevozno sredstvo. Za to vrijeme je pratila Biciklo.me na društvenim mrežama. „Još u Beču i Kopenhagenu naučila sam da vozim bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ti gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam, OK, sada treba da nabavim bicikl i da se povežem sa ljudima iz Biciklo.me“, kaže Sonja.

Biciklo.me je pokrenut kao inicijativa slobodnog udruživanja, koja se bavi samo organizacijom masovnih biciklističkih vožnji kako bi doprinijela vidljivosti biciklista u Podgorici. U 2013. godini ukazala se prilika za dobijanje određenih sredstava za poboljšanje uslova za bicikliste, pa se inicijativa registrovala kao NVO, i uspješno realizovala svoj prvi projekat – postavljanje prvih pravih parkinga za bicikle na 18 lokacija u Podgorici.

Od tada su osmislili i organizovali brojne male projekte koji su poboljšali sveukupne uslove za vožnju bicikla u gradu. „Sve u svemu, radimo u nekoliko različitih, ali međusobno povezanih pravaca kao što su unaprjeđenje infrastrukture, saobraćajnih politika i politika vezanih za mobilnost i edukacija javnosti o prednostima održive urbane mobilnosti“, kaže Sonja.

Podstaknuti uspjehom parkinga za bicikle, ubrzo su uslijedili i drugi projekti koje je vodila ili zagovarala NVO – od uvođenja prvih biciklističkih staza u prijestonici i prvog plana održive gradske mobilnosti od strane gradskog vijeća, do studija o unaprjeđenju saobraćaja i biciklističkog okruženja i pripremanja obrazovnog materijala za učenike osnovnih i srednjih škola.

„Ova i buduće podrške EU su veoma važne. Ne samo zbog novca, već više zbog činjenice da kada EU podrži akciju, postaje lakše ubijediti lokalne vlasti da i one to učine.“

O projektu

Biciklo.me je podržala EU kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji ima za cilj jačanje participativne demokratije i procesa integracije u EU na Zapadnom Balkanu osnažujući civilno društvo da aktivno učestvuje u donošenju odluka. Ostali projekti koje je finansirala EU, a koji su podržali Biciklo.me su „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“, koji se finansira u okviru instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), projekta „Bolji saobraćaj, bolji grad“ i projekta pod nazivom „Unaprjeđenje kapaciteta za bolju životnu sredinu u Crnoj Gori“.

EU je podržala četiri od ovih projekata – studije o uslovima saobraćaja i mobilnosti u Podgorici, izradu predloga za unaprjeđenje zakonodavstva, kampanju podizanja svijesti u podgoričkim srednjim školama o prednostima biciklizma i postavljanje parkinga za bicikle u tri grada u sjevernom dijelu zemlje. „Ova i buduće podrške EU su veoma važne. Ne samo zbog novca, već više zbog činjenice da kada EU podrži akciju, postaje lakše ubijediti lokalne vlasti da i one to učine“, kaže Sonja.

U Podgorici je izgrađeno nekoliko kilometara biciklističkih staza, pa iako je kvalitet, kako dizajna tako i održavanja, mogao biti bolji, evidentno je da je ovaj bezbjedan biciklistički prostor privukao nove korisnike i podstakao ljude da izađu i prevezu se svojim biciklima.

Za Sonju je sada važno da grad uspostavi odgovarajuće procedure za planiranje i izgradnju biciklističkih staza, kao i da uloži u edukaciju gradskih planera o najnovijim trendovima i najboljim praksama u vezi sa biciklističkom infrastrukturom. „Što više ljudi vozi bicikl na ulici, to je bolje za sve. Kako ljudi koji voze bicikl ne koriste automobile, oni takođe ne zagađuju i ne prave buku. To čini grad boljim okruženjem za sve”, kaže Sonja.

Računar za svaku porodicu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Entuzijasta iz Sjeverne Makedonije omogućio je donacije više od 1.200 računara porodicama kojima su potrebni.

Tokom prve godine pandemije koronavirusa, ograničenje kretanja i zatvaranje škola imali su veliki uticaj na obrazovanje djece i svakodnevne navike, jer su djeca morala da pohađaju nastavu od kuće. Ova situacija direktno je ukazala na jaz između djece i porodica koje imaju pristup računarima i internetu i onih koje nemaju. Borče Stamenov iz Kavadaraca u Sjevernoj Makedoniji jedan je od heroja koji je doprinio smanjenju tog jaza. On je širom zemlje obezbijedio računare za 1.200 porodica koje nisu mogle sebi da ih priušte. Njegova priča je počela skoro sasvim slučajno.

Borče radi u firmi Bidat Informatika iz Kavadaraca koja pruža usluge popravke softvera i hardvera. On objašnjava da su mušterije godinama ostavljale svoje stare kompjutere u njihovoj radnji, kako bi stažisti mogli na njima da se vježbaju. Jedna žena je 2016. godine došla u Bidat Informatiku i rekla da joj je potreban kompjuter, ali da načina da ga kupi. Borče je došao na ideju da sastavi računar za nju, koristeći rezervne djelove koje je imao u radnji. Kada je računar bio spreman, on i kolega su ga odnijeli toj ženi.

„Kada sam osjetio radost djece i vidio sjaj u njihovim očima, odlučio sam da nastavim da radim sa poklanjanjem kompjutera i usrećim što više djece.“

Mala donacija koja je prerasla u pokret

Prilikom isporuke kompjutera toj ženi, Borče i kolega su upoznali njeno troje djece koja su bila presrećna zbog Borčetovog poklona. „Kada sam osjetio radost djece i video sjaj u njihovim očima, odlučio sam da nastavim da radim sa poklanjanjem kompjutera i usrećim što više djece“, kaže Borče.

Nakon toga, Borče je pokrenuo stranicu „Doniraj kompjuter“ na društvenim mrežama kako bi mogao da dođe do većeg broja ljudi koji su bili spremni da doniraju polovne računare i većeg broja porodica koje nisu mogle sebi da priušte računar. Kao što je predvidio, porodice kojima je pomoć bila potrebna bile su brojne, ali je, na njegovo iznenađenje, i broj zainteresovanih donatora bio veliki. Prvo je stiglo 20 kompjutera iz lokalne firme koja je mijenjala svoje stare kompjutere. „Vijest o ovoj donaciji objavili smo na našim društvenim mrežama i odmah zatim je uslijedilo još donacija”, kaže Borče.

Njegova humanitarna misija dobila je na tempu tokom pandemije kada je Ministarstvo prosvjete Sjeverne Makedonije odlučilo da prebaci nastavu na internet. Kao rezultat toga, stotine djece i mladih iz siromašnih porodica i udaljenih krajeva suočilo se sa velikim izazovom.

Tokom te godine, Borče i njegove kolege povećali su broj isporučenih doniranih računara sa oko 100 godišnje na približno 500. Da bi se bolje organizovali i optimizovali tok isporuke kompjutera od donatora do ljudi kojima su potrebni, morali su da pokrenu veb stranicu. Pomogli su mu pojedinci koji su mu prenosili poruke od onih kojima je pomoć bila potrebna i preduzeća za dostavu kao što je Eko logistički servis, koji je besplatno isporučivao kompjutere.

„EU je bila voljna da nam obezbijedi oko 140 računara i druge IT opreme. Ovo je bila divna i najveća donacija koju smo do sada primili.“

O inicijativi

Doniraj kompjuter je inicijativa koju je pokrenuo Borče Stamenov iz Kavadaraca u Sjevernoj Makedoniji. Inicijativa je do sada uspjela da širom Sjeverne Makedonije isporuči 1.200 računara porodicama kojima je pomoć potrebna. Hardver su donirali pojedinci, kompanije i ustanove, uključujući i delegaciju EU u Skoplju, koja je obezbijedila preko 140 komada IT opreme, od laptopa i desktop računara do štampača.

Borčeta je kontaktirala Delegacija EU u Skoplju, koja je obnavljala kompjutere i drugu informatičku opremu, i čula za njegovu inicijativu. „EU je bila voljna da nam obezbijedi oko 140 jedinica računara i druge IT opreme. Ovo je bila divna i najveća donacija koju smo do sada primili“, kaže Borče.

Kontakt sa Delegacijom EU u Skoplju nastavljen je i posle njihove donacije. Ove godine Borče je dobio Specijalnu nagradu Evropljanin godine za solidarnost. Njegov doprinos je prepoznat u poboljšanju kvaliteta života porodica kojima je potrebna digitalna povezanost, posebno akutna tokom pojačane izolacije i onlajn učenja u vrijeme pandemije.

Borčetovi kompjuteri stigli su praktično u svaki kutak Makedonije. Dobio je zahvalnice u raznim oblicima – od pisama do video snimaka. I planira da nastavi. „Nadam se da u bliskoj budućnosti više neće biti potrebe za mojim doprinosom, jer će vlada ili druge institucije omogućiti svakoj porodici u Severnoj Makedoniji da posjeduje novi računar. Ali do tada ću nastaviti da radim na tome”, kaže on.

Rijeka Cernica – od opasnosti do užitka

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kako je projekat EU i saradnja dvije zajednice pomogla da se spreče poplave i poboljša kvalitet života ljudi u pograničnom regionu između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Cernica je selo sa oko 600 stanovnika na kosovskoj strani granice sa Sjevernom Makedonijom. Istoimena rijeka koja protiče kroz centar sela čini ga jednim od najljepših u tom kraju, ali i jednim od najizloženijih poplavama. Fatljum Mehmeti iz Cernice ponosan je na prirodne ljepote svog sela i njegove vrijedne meštane, ali dodaje da bi njihov život mogao da bude mnogo bolji kada bi samo mogli da izbjegnu smrad koji dolazi iz rijeke zbog otpadnih voda koje se u nju slivaju, kao i štete koju prave poplave. „Svake božije jeseni i zime živjeli smo u strepnji zbog moguće štete koju bi poplave nanijele našim kućama, njivama i životima“, kaže on.

Problem s poplavama nema samo selo Cernica. Čitav taj pogranični region već decenijama ima isti problem, a sa klimatskim promjenama poplave su postale češće. Samo ovog ljeta preko 60 porodica u regionu moralo je da bude evakuisano iz svojih kuća zbog poplava. Nije bilo ljudskih žrtava, ali je materijalna šteta bila značajna. Opština Gnjilane procijenila je štetu od ovogodišnjih poplava na oko 1,5 miliona eura. Preko 30 kuća postalo je neuseljivo, pet mostova je srušeno, a hektari obradivog zemljišta oštećeni.

„Mještani već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i našeg rukovodstva da im pomognu da poprave rječno korito kako bi se šteta od poplava smanjila.“

Nema više poplava

Besim Haziri iz javnog vodovodnog preduzeća Hidromorava na Kosovu objašnjava da poplave imaju prirodne uzroke, mada sa značajnim ljudskim uticajem kao rezultat klimatskih promjena. Međutim, u slučaju Cernice i okoline, poplave su takođe rezultat nedostatka odgovarajuće infrastrukture. „Mještani već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i našeg rukovodstva da im pomognu da poprave rječno korito kako bi uticaj poplava bio smanjen“, kaže Besim.

Iako su bili veoma voljni da pomognu, preduzeće i lokalne vlasti nisu imale ni finansijska sredstva ni stručnost za ovaj važan projekat. Prilika se ukazala 2019. godine kada su otkrili da mogu da dobiju podršku iz programa prekogranične saradnje (CBC) Kosova i Sjeverne Makedonije koji finansira EU. Preduzeće Hidromorava uspješno se prijavila zajedno sa Javnim preduzećem Vodovod Kumanovo, iz makedonskog grada koji se nalazi s druge strane granice. To je bio početak projekta koji su nazvali „Značajne koristi za životnu sredinu i zdravlje u pograničnom području“, koji bi imao dugoročan pozitivan uticaj na živote lokalnih stanovnika.

Za dvije godine, u okviru projekta izvršeno je nekoliko značajnih infrastrukturnih intervencija. To je podrazumijevalo preuređenje korita rijeke i smanjenje zagađenja zemljišta razdvajanjem otpadnih i atmosferskih voda – sve to znači da otpadne vode više ne teku direktno u rijeku i takođe se oslobađaju neprijatnog mirisa. Pored toga, projekat je donio i neke estetske promjene izgradnjom šetališta i prostorima za sjedenje i rekreaciju uz rijeku. Slična poboljšanja izvršena su i sa druge strane granice u opštini Kumanovo.

„Zahvaljujući podršci EU, sada ne moramo da brinemo o opasnosti po naše živote i imovinu od poplava svake zime.“

O projektu

Projekat CBC-a koji finansira EU, „Značajne koristi za životnu sredinu i zdravlje u pograničnom području“ pokrenut je u februaru 2020. i završen u oktobru 2021. godine. Ukupna vrijednost projekta bila je preko pola miliona eura.

Da bi se obezbijedila održivost, projekat je takođe pokrenuo i sproveo kampanju podizanja ekološke svijesti o održavanju rijeke i okolnog područja čistim. Besim napominje da je, osim finansiranja EU, prekogranična razmjena znanja i ideja sa kolegama iz Vodovoda Kumanovo imala značajan uticaj na uspjeh projekta.

Fatljum objašnjava da je ovaj projekat imao bitan uticaj na njihove živote. „Zahvaljujući podršci EU sada ne moramo da brinemo o opasnosti po naše živote i imovinu od poplava svake zime“, kaže on.

Povratak kući nakon 20 godina

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Program koji sufinansira EU podržao je izbeglicu iz Bosne i Hercegovine da započne novi život u svom rodnom selu.

Rat u Bosni i Hercegovini unesrećio je stotine hiljada porodica. Mnogi su izgubili svoje voljene ili posao i morali su da napuste svoje rodne gradove i sela, da se nikada ne vrate. Davorin Savić iz sela Bačevići, kod Mostara, jedan je od onih koji su preko noći morali da napuste svoje ognjište i nađu utočište negdje drugde. Međutim, Davorin je takođe jedan od srećnika koji je uspio da se vrati u svoje selo i tamo započne novi život.

Grad Mostar bio je jedan od mnogih multietničkih gradova u Bosni i Hercegovini u kojima su Hrvati, Bošnjaci i Srbi živjeli u slozi. Međutim, ova harmonija je nestala s početkom rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Hiljade ljudi je poginulo, a procjenjuje se da je raseljeno više od milion ljudi, što ga čini najrazornijim sukobom u Evropi od kraja Drugog svetskog rata.

“Bilo je teško živjeti kao izbjeglica, ali nekako smo uspeli da preživimo. Živjeli smo pod kirijom, a uglavnom sam radio na lokalnoj pijaci za male pare.”

Najzad, povratak kući

Sukob u Mostaru počeo je i razvio se brzo, a Davorin i njegova porodica morali su isto tako da reaguju, ostavljajući kuću i svu imovinu u selu. Pošto su Srbi, preselili su se u Srbiju. Davorinova sjećanja na dane kada je 1992. godine zajedno sa bratom i majkom napustio porodičnu kuću da bi pobjegao u Beograd još uvijek su sveža. „Bilo je teško živjeti kao izbeglica“, prisjeća se on. „Ali nekako smo uspjeli da preživimo. Živjeli smo pod kirijom, a uglavnom sam radio na lokalnoj pijaci za male pare.”

U Beogradu je živio 18 godina, ali 2010. godine porodica se konačno vratila u Bačeviće, gdje su, na njihovu veliku žalost, saznali da im je kuća potpuno srušena. Međutim, sreća im se ubrzo promijenila. „Komšije su nam rekle za program koji je rekonstruisao kuće za povratnike”, kaže Davorin. „Brzo smo podnijeli zahtev za Regionalni stambeni program.“

Davorin priznaje da život u Bosni i Hercegovini nije lak, posebno za povratnike i interno raseljene osobe. Iako je prije rata radio u elektrani, po povratku u BiH nije mogao da nađe posao u tom preduzeću. Još uvijek nema posao sa sigurnom platom ili zdravstvenom zaštitom.

„Nikada nisam zamišljao da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati zemlju.“

O projektu

U Bosni i Hercegovini je do danas uručeno oko 1.800 stambenih jedinica u okviru Regionalnog stambenog programa. Konačni cilj je da više od 3.000 stambenih jedinica bude izgrađeno do juna 2023. godine. Za Regionalni stambeni program do sada je izdvojeno skoro 291 milion eura, od čega je više od 76 miliona namijenjeno projektima u BiH. Sa 235 miliona eura, Evropska unija je glavni donator Programa.

Međutim, uprkos svemu, Davorin uspijeva da obezbijedi dostojanstven život sebi, svojoj majci i porodici svog brata, koji je preminuo prošle godine. Ovo je u velikoj mjeri zahvaljujući kući koja je obnovljena uz podršku Regionalnog stambenog programa i plastenika i malog traktora koji su obezbijeđeni uz podršku Katoličke službe za pomoć. „Nisam mogao ni da zamislim da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati zemlju“, smijeje se on. „Ali ovo je sjajno. Svoje proizvode prodajem na pijaci u Mostaru.“

Razmišljajući o svom životu danas, Davorin odmah spominje ljubaznost svojih komšija različitih nacionalnosti. Za razliku od situacije kada je morao da pobjegne iz Bačevića, sada kaže: „Živimo zajedno, pomažemo jedni drugima i slavimo sve praznike.“

Novi rast na vojvođanskim poljima

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mladi srpski poljoprivrednik ostvario dečački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici. Potiče iz porodice sa dugom tradicijom u poljoprivredi, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da diplomira na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Njegov cilj je da porodični posao podigne na veći nivo. „S poljoprivredom sam rastao. Naprosto je obožavam i nikada nisam ni pomišljao da se bavim nekim drugim poslom”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po plodnom zemljištu koje je vjekovima bilo idealno za poljoprivredne usjeve poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik poljskih usjeva na Zapadnom Balkanu. Kao i Milan, većina ljudi u regionu bavi se poljoprivredom, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama.  „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava sa dva do tri hektara zemlje ili prodaju svoje zemljište ili ga iznajmljuju većim proizvođačima, jer nisu u mogućnosti da investiraju u novu tehnologiju i kupe opremu za modernu poljoprivredu“, kaže on.

„Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva.“

Novi traktor, bolje poslovne prilike

Sa svojih 20 hektara zemlje, Milan sebe smatra proizvođačem srednje veličine, ali i on je imao poteškoća. Posjedovanje traktora je presudno za njegovu djelatnost, a onaj koji je Milanova porodica imala kupljen je 1987. godine. Milan se sjeća radosti kada je prvi put vozio ovaj traktor sa samo 12 godina. Ali kako je vrijeme prolazilo, mašina je počela da pokazuje znake starosti. „Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da uloži u novi traktor, koji može da košta i do 70.000 evra, što je ogroman iznos za proizvođače njihove veličine. Nisu imali dovoljno novca, a podizanje kredita u ovom iznosu je delovalo previše rizično i skupo na duži rok. Ali bez nove opreme, njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Tračak nade se javio kada je Milan čuo za Program pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Uvidjevši da ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da podnese zahtjev za podršku. Prijava je bila uspješna i porodica je uspjela da kupi novi traktor.

„Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose.“

O projektu

Deo Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) usmjeren je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Program IPARD podržao je Milanovu porodicu sa više od 50% iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak je porodica pokrila dijelom od sopstvene ušteđevine, a dijelom od kredita koji su uzeli od banke i koji je bilo lakše dobiti uz podršku IPARD-a. „S novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose“, kaže Milan.

Milan ima viziju daljeg širenja jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, on sada ima i novi Steyr traktor, baš onaj o kojem je sanjao kao dečak. „San svakog mladića koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je da kupi novi traktor. To je bio i moj san. Uz podršku EU, taj san mi se ostvario“, kaže Milan.