Skip to main content

Doba sajber-poljoprivrede u Srbiji

Sufinansiran projekat EU podržava srpske naučnike, začetnike digitalne transformacije poljoprivrede. Novi najbolji prijatelj srpskih poljoprivrednika zove se Lala. Lala ima mogućnost da prikuplja podatke i odmah analizira hemijska svojstva bilo kojeg uzorka zemljišta, a zatim da ih arhivira i stavi na raspolaganje poljoprivrednicima. Lala je robot ili, kako njegovi pronalazači u Institutu BioSense u Srbiji vole da ga zovu, Agrobot. Profesorka Vesna Bengin iz Instituta objašnjava da je jedan od najboljih načina za optimizaciju poljoprivredne proizvodnje da se svakoj biljci ili delu parcele zemljišta da tačna količina potrebne ishrane. „Polazna tačka je posmatranje razlika koje postoje u zemljištu u različitim djelovima parcele i tu uskače naša robotska platforma – Agrobot Lala – pružajući tačne i precizne informacije“, kaže ona. Prilagođen za primjenu u poljoprivredni i opremljen sistemom za uzorkovanje i analizu zemljišta, Lala se kreće unaprijed definisanom stazom unutar parcele, uzorkuje zemljište, odmah ga analizira i bilježi georeferencirane rezultate. Lala na kraju isporučuje višeslojnu mapu na kojoj poljoprivrednici mogu da zasnivaju odluke vezane za sijanje, zalivanje i upotrebu đubriva, pesticida i herbicida da bi optimizovali proizvodnju. „Drago nam je što smo dio poljoprivredne revolucije i što vidimo robote, bespilotne letjelice i mlade ljude sa laptopovima na srpskim poljima“, kaže profesorka Bengin.

„Kao inženjerka, vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i poboljša kvalitet života ljudi, i mnogo sam razmišljala o tome kako da usmjerimo naša istraživanja ka tom cilju.“

Osnovan 2015. godine, Institut za istraživanje i razvoj BioSense za IT u biosistemima je pionir digitalne transformacije poljoprivrede u Srbiji. Profesorka Bengin je suosnivačica Instituta. Ona objašnjava da je kao dijete mnogo puta slušala priču da je zemljište u Vojvodini toliko plodno da bi moglo da prehrani čitavu Evropu. Ali je takođe vidjela da to nije slučaj. Isto tako, kao odrasloj osobi djelovalo joj je apsurdno da se upusti u veoma složena naučna istraživanja gdje rezultati ostaju na stranicama naučnih časopisa ili knjiga. „Kao inženjerka vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i poboljša kvalitet života ljudi, i mnogo sam razmišljala o tome kako da usmjerimo naša istraživanja ka tom cilju.“ To je dovelo do ideje naučnog instituta kao baze znanja kojoj bi poljoprivrednici, preduzeća i kreatori politike mogli da se okrenu kako bi riješili probleme na terenu. Profesorka Bengin objašnjava da je bilo administrativnih, finansijskih i međuijljudskih izazova na putu ka postizanju toga – i da bi njene ambicije vjerovatno bile kratkog daha da nije bilo finansiranja nauke od strane EU, prvo preko programa FP7, a kasnije preko Horizonta 2020. „Projekat po projekat, kao kamen po kamen, izgradili smo put koji nas je doveo do toga da danas budemo priznati kao globalni lider u digitalnoj transformaciji poljoprivrede“, kaže profesorka Bengin.

„Pre ANTARES-a mogli smo samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučnoistraživačog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo viđali u inostranstvu. Sanjali smo o zadržavanju naših najboljih studenata umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da naši ratari mogu dostojanstveno da žive od svog rada. ANTARES nam je pomogao da te snove pretvorimo u stvarnost.“

O projektu Sa budžetom od skoro 30 miliona eura, ANTARES je najveći istraživački projekat koji je Evropska unija ikada finansirala u Republici Srbiji. Projekat je podržan učešćem Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije koje pruža i institucionalnu i zakonodavnu podršku, kao i sufinansiranje u iznosu od 14 miliona eura. ANTARES je sufinansiran kroz program Evropske unije Horizont 2020. Profesorka Bengin je koordinatorka projekta Horizont 2020 ANTARES koji finansira EU, a koji podržava Institut BioSense da se razvije u tržišno orijentisan evropski centar istraživačke izvrsnosti. „Pre ANTARES-a mogli smo samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučnoistraživačog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo viđali u inostranstvu. Sanjali smo o zadržavanju naših najboljih studenata umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da naši ratari mogu dostojanstveno da žive od svog rada. ANTARES nam je pomogao da te snove pretvorimo u stvarnost“, kaže profesorka Bengin. Danas, BioSense ima tim od oko 140 elektroinženjera, programera, biohemičara, fizičara, biologa i agronoma. Odluke o zapošljavanju se donose isključivo na osnovu izvrsnosti, a polovina zaposlenih su žene. Profesorka Bengin objašnjava da su žene neophodne u nauci. „One pristupaju rješavanju bilo kakvog naučnog izazova na specifičan način, koji je komplementaran sa onim koji imaju njihove muške kolege. Kao inženjerka elektrotehnike, zaista ne vjerujem da postoje muške i ženske profesije.“ Ona apeluje: “Iskreno vjerujem da djevojke treba da slušaju sebe, prate svoje želje i interesovanja i stvaraju nove obrasce ponašanja, u kojima neće slijediti muške uzore, već stvarati sopstvene autentične priče o uspehu“.

Dragocjeni predmeti izloženi u dragocjenom zdanju

Projekat koji finansira EU pomogao je da se palata iz vremena Turskog carstva pretvori u kulturno dobro za stanovnike i posjetioce u oblasti između Kosova i Sjeverne Makedonije. Svadbeni grudnjak star preko dvjesta godina, tradicionalna nošnja, obućarski i filigranski alati, kao i drugi istorijski artefakti sada su izloženi za posjetioce u etnološkom muzeju u Gnjilanu, na istoku Kosova. Smješteni su u zgradi poznatoj lokalnom stanovništvu kao Husein-pašina palata, koju je sagradio Husein-paša Mila, jedan od vodećih otomanskih velikaša u toj oblasti. Zdanje je izgrađeno 1887. godine i prvih nekoliko decenija korišćena je kao porodična kuća, dok je nakon Drugog svjetskog rata država nije konfiskovala i duže od sedam decenija koristila kao školu. Danas je ona jedan od najboljih primjera arhitekture iz doba Otomanskog carstva na Kosovu. Plafoni izrezbareni u drvetu čine ovo mjesto jedinstvenim za posetu, ali je donedavno korišćenje zgrade kao muzičke škole značilo da su posjetioci imali ograničen pristup. To se promijenilo na inicijativu opštine Gnjilane, uz podršku EU.

„Pošto nismo imali namjenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke artefakte u nacionalnom muzeju u glavnom gradu.“

Nova zgrada muzeja za kulturno nasljeđe Gnjilane i okolina bogati su arheološkim i etnološkim predmetima, ali do prije pet godina nije bilo namjenskog prostora za njihovo izlaganje. „S obzirom na to da nismo imali namjenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke predmete u nacionalnom muzeju u glavnom gradu“, kaže Đulšan Doko Beriša, upravnik muzeja u Gnjilanu. Ova situacija se promijenila 2016. godine otvaranjem arheološkog muzeja, a zatim se dodatno poboljšala otvaranjem etnološkog muzeja, koji je imao koristi od podrške EU. Dielza Ademi je bila koordinatorka projekta prekogranične saradnje (CBC) koji finansira EU, a koji je bio usredsređen na unaprjeđivanje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa i koji je omogućio renoviranje zgrade i otvaranje etnološkog muzeja. Ona objašnjava da opština Gnjilane tokom godine ima veliki broj posjetilaca, posebno onih iz dijaspore koji redovno posjećuju grad jednom ili dva puta godišnje. „Uprkos tom bogatom kulturnom i prirodnom nasljeđu, imali smo vrlo malo toga da ponudimo posjetiocima“, kaže Dielza. Na inicijativu opštine Gnjilane i u saradnji sa opštinom Kumanovo sa druge strane granice, u Sjevernoj Makedoniji, dogovoreno je da se stvori bolja turistička atrakcija. Poziv za prekograničnu saradnju Kosovo – Sjeverna Makedonija bio je savršen za ovu vrstu inicijative, jer nijedna od ove dvije opštine nisu imale finansijska sredstva i stručnost.  

„Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti.“

O projektu Cilj projekta prekogranične saradnje koji finansira EU, Unaprjeđivanje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa, bio je da se privuku investicije i promoviše prekogranična oblast kao turistička destinacija, da se unaprijede vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa kroz očuvanje i obnovu starog zdanja i da se uspostave tradicionalne kulturne manifestacije u prekograničnoj oblasti. Rezultati projekta uključuju očuvanje i obnovu lokacija kulturnog nasljeđa, izgradnju sportskih terena i povećanu promociju kulturnog nasljeđa. Ukupna vrijednost projekta bila je preko 477.000 eura i trajao je 20 mjeseci. Uz podršku EU, dvije partnerske opštine koje učestvuju u projektu uspjele su da obnove staru zgradu i prilagode je da se koristi kao Etnografski muzej, da se izgradi amfiteatar i da se osposobe tereni za fudbal, košarku i tenis u Kumanovu. Pored modernizacije infrastrukture, partneri projekta pokrenuli su onlajn platformu sa svim informacijama vezanim za turizam i kulturu u prekograničnoj oblasti. Oni su takođe organizovali folklorne festivale i umrežavanje manifestacija sa turističkim operaterima i drugim pružaocima usluga, kao i druge aktivnosti za promovisanje prekograničnog regiona kao turističke destinacije. „Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti“, kaže Dielza Ademi.

Obrazovanje za sve na Kosovu

Projekat EU za inkluzivno obrazovanje na Kosovu pruža podršku djeci sa posebnim potrebama i djeci iz ugroženih zajednica. Arti je 12-godišnji dječak koji se tvrdoglavo bori za svoju nezavisnost. On ima Daunov sindrom, genetski poremećaj koji se obično povezuje sa poteškoćama u učenju. Tek tokom njegovog detinjstva kosovski zakon se promijenio i dozvolio da djeca sa Daunovim sindromom i druga djeca sa posebnim potrebama mogu da pohađaju škole sa redovnom nastavom. Učenici poput Artija sada uče u novoj eri. Uključivanje dece s posebnim potrebama u redovne škole bez asistenta na času može predstavljati izazov. Kako škola nije mogla da obezbijedi asistenta, u Artijevom slučaju je tu ulogu preuzela njegova majka. To je trajalo nekoliko godina, dok se projekat Obrazovanje za sve, koji finansira EU, nije umiješao kako bi se Artiju i drugoj deci pružio asistent za posebne potrebe u njihovim školama. „Uz pomoć posvećenog asistenta, Arti je uspeo da bude potpuno nezavisan od mene i da razvije svoje vještine ispunjavanjem većine ciljeva u svom individualnom planu učenja“, kaže Artijeva majka Florentina.

„Djeca sa posebnim potrebama suočavaju se sa različitim izazovima: neka od njih mogu imati poteškoća sa čitanjem, neka sa matematikom ili ostalim predmetima. Stoga osmišljavamo i sprovodimo individualni plan učenja za svako dijete sa posebnim potrebama.“

Artiju u svakodnevnim školskim aktivnostima pomaže Dženeta Šabani, diplomirana studentkinja pedagoškog fakulteta koja se pridružila projektnom timu kao pripravnica. Čim je počela da radi, sastala se sa razrednim starješinom kako bi osmislila individualni plan učenja za Artija i počela sa njegovom primjenom. „Djeca sa posebnim potrebama suočavaju se s različitim izazovima: neka od njih mogu imati poteškoća sa čitanjem, neka sa matematikom ili nekim drugim predmetima. Stoga osmišljavamo i sprovodimo individualni plan učenja za svako dijete sa posebnim potrebama“, kaže Dženeta. Dženeta pomaže Artiju tokom časa i stalno je prisutna u učionici zajedno sa redovnim nastavnikom. Osim što radi sa Artijem, ona pruža podršku i drugoj djeci. Njen dugoročni profesionalni plan je da radi kao školska savjetnica, tako da je iskustvo koje je stekla u ovom projektu izuzetno dragocjeno. „Možda je najbolji dio mog angažovanja u ovom projektu to što ću, kada počnem da radim kao školska savjetnica, moći da prenesem sva znanja iz ovog projekta u školu u kojoj ću raditi, kako bi i drugi nastavnici i djeca imali koristi“, kaže ona. Projekat Obrazovanje za sve sprovodi češka nevladina organizacija (NVO) Ljudi u nevolji (People in Need) i njihovi partneri sa Kosova. Njomza Emini iz organizacije Ljudi u nevolji objašnjava koliko je projekat od suštinske važnosti za djecu sa posebnim potrebama na Kosovu. „Imali smo slučajeve u kojima škole nisu bile voljne da prime djecu sa posebnim potrebama, jer im je potrebna posebna pažnja, a škole nemaju obučeno osoblje. Čak i da imaju vremena za njih, postojeći nastavnici nemaju specifičnu obuku za rješavanje potreba te djece“, kaže Njomza. Njen projekat stoga vodi program angažovanja 42 pripravnika koji pružaju podršku 250-oro djece kao što je Arti, koja imaju posebne potrebe ili su iz ugroženih zajednica. Projekat  nudi i obuku redovnim nastavnicima o inkluzivnom obrazovanju djece sa posebnim potrebama. Projekat je do sada obučio preko 150 nastavnika, a plan je da obuče najviše 225 do kraja projekta. Obuka sadrži teme kao što su principi inkluzije, komunikacija sa djecom sa posebnim potrebama i otkrivanje i upravljanje slučajevima maltretiranja. „Rukovodioci škola i nastavnici koji su učestvovali na obuci veoma su je ljepo primili“, kaže Njomza.

„Postoje znatne praznine u inkluzivnom obrazovanju na Kosovu i dok naše institucije ne uspiju da popune te praznine, podrška EU i drugih donatora je veoma važna.“

O projektu Projekat Obrazovanje za sve koji finansira EU, pokrenut je 2018. godine i fokusiran je na pravo na ravnopravno obrazovanje djece i adolescenata sa posebnim potrebama i onih iz ugroženih zajednica, kao što je romska. Projekat, koji se finansira u okviru Evropskog instrumenta za demokratiju i ljudska prava (EIDHR), sprovodi češka nevladina organizacija People in Need (Ljudi u nevolji), u partnerstvu sa kosovskim nevladinim organizacijama Autizmi Flet i Partnerstvo za ideje. U osmišljavanju obuke nastavnika, projekat je imao koristi od iskustva odeljenja za obrazovanje Varianty, organizacije Ljudi u nevolji u Češkoj Republici, i njihovog korišćenja smjernica Evropske agencije za inkluzivno obrazovanje. „Postoje znatne praznine u inkluzivnom obrazovanju na Kosovu i dok naše institucije ne uspiju da popune te praznine, podrška EU i drugih donatora je veoma važna“, kaže Njomza. Projekat ima još jednu komponentu usmjrenu ka unaprjeđivanju inkluzivnog obrazovanja na institucionalnom nivou. Platforme za inkluzivno obrazovanje postavljene su na svakoj lokaciji projekta, uključujući lokalne aktere kao što su opština, organizacije koje se zalažu za ljudska prava i roditelji. Platforma za inkluzivno obrazovanje u Janjevu uspjela je da obezbijedi održivost programa stažiranja tako što ga je uključila u opštinski budžet čak i po završetku projekta. U Obiliću su uspjeli da uz podršku opštine renoviraju namjensku učionicu za djecu sa posebnim potrebama.

Plavi telefon pruža savjete u teškim trenucima

Projekat koji finansira EU pruža onlajn i telefonsko savjetovanje za djecu, mlade i porodice u Bosni i Hercegovini. Dvadesetjednogodišnja studentkinja Anđela* pozvala je Plavi telefon, liniju za savjetovanje, koja pruža podršku osobama sa mentalnim teškoćama. „Već neko vrijeme sam tužna, bezvoljna: ponekad toliko plačem da počnem da povraćam, a nekad nemam snage ni za jednu suzu, mada bih voljela da mogu da zaplačem. Letargična sam: više ne postoji ništa što bi me usrećilo“, rekla je Anđela u razgovoru sa savjetnicom Plavog telefona. Anđela je pozvala Plavi telefon jer je znala da joj je neophodna podrška u onome kroz što prolazi. Savjetnica Plavog telefona pomogla je Anđeli da izniveliše svoja osjećanja i osmisli plan delovanja. Naučila je da koristi dvije tehnike uzemljenja: tehniku disanja i tehniku pet čula, koje joj pomažu da usmjeri pažnju i tijelo na sadašnji trenutak i da se tako umiri.

„Plavi telefon je važna usluga za mlade u BiH. Pandemija je izuzetno otežala funkcionisanje većine ljudi, a podrška koju Plavi telefon može da pruži je neophodna kako bi se spriječile još negativnije posljedice na mentalno zdravlje.“

Važna usluga za mlade Plavi telefon je besplatna usluga onlajn i telefonskog savjetovanja koju je pokrenula nevladina organizacija Nova generacija. Usluga se trenutno sprovodi uz podršku Programa za ublažavanje posledica pandemije COVID-19 na živote djece i porodica na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, koji finansira EU, a sprovodi UNICEF. Maja Kovačević je jedna od savjetnica koja radi u Plavom telefonu. Ona objašnjava da je za savjetnike najvažnije da se ljudi osećaju sigurno i da im bude jasno da ih niko neće osuđivati. „Plavi telefon je važna usluga za mlade u BiH. Pandemija je izuzetno otežala funkcionisanje većine ljudi, a podrška koju Plavi telefon može da pruži je neophodna kako bi se spriječili još negativniji efekti na mentalno zdravlje“, kaže Maja. Usluga je u početku pokrenuta samo za djecu, ali jedan od rukovodilaca projekta Saša Risojević objašnjava da se služba razvijala veoma brzo i sa razvojem pandemije morali su da prošire svoje usluge na starije starosne grupe.

„Uticaj podrške EU bio je zaista značajan, s tim što je znatno ojačao kapacitete usluge Plavog telefona.“

O projektu Uslugu Plavi telefon koja nudi besplatno onlajn i telefonsko savjetovanje sprovodi nevladina organizacija Nova generacija uz podršku Programa za ublažavanje efekata pandemije COVID-19 na živote djece i porodica na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, koji je dio paketa pomoći Evropske unije za Zapadni Balkan koji sprovodi UNICEF BiH. *Ime je promijenjeno da bi zaštitilo njenu privatnost On pojašnjava da su s porastom interesovanja počeli da propuštaju do 250 poziva mjesečno. On je vidio da je to uglavnom posljedica činjenice što se usluga nudi samo u radno vrijeme. Uz podršku EU produžili su radno vrijeme do kasno uveče i sada tokom mjesec dana imaju svega 10 do 15 propuštenih poziva. „Uticaj podrške EU bio je zaista značajan, s tim što je znatno ojačao kapacitete usluge Plavog telefona“, tvrdi Saša. Osim toga, uz podršku EU pokrenuli su i kampanju protiv nasilja u porodici i podizanja svijesti o Plavom telefonu. Kao rezultat ove kampanje, uspjeli su da privuku preko 35.000 posetilaca na svoju internet stranicu, a broj djece, mladih i porodica koje imaju koristi od usluga Plavog telefona znatno se povećao. Do sada je Plavi telefon funkcionisao uz podršku donatora i na inicijativu nevladinog tima Nova generacija. Saša se nada da će u budućnosti uslugu Plavog telefona podržati i vlada i na taj način dobiti dugoročnu održivost. „Imali smo brojne sastanke i okrugle stolove sa predstavnicima institucija na kojima smo predstavili uticaj i rezultate usluge Plavog telefona. Vjerujem da su i oni prepoznali njegov značaj i očekujemo da će u budućnosti takođe početi da podržavaju ovu uslugu“, kaže Saša.

Posmatranje ptica na vilinskom jezeru

Projekat koji finansira EU promoviše posmatranje ptica za turiste u okviru projekta prekogranične saradnje

Legenda kaže da je Skadarsko jezero nastalo od suza crnogorske vile čiju je želju da joj oči promijene boju iz plave u crnu Bog odbio i umjesto toga je oslijepio. Vila je toliko plakala da se od njenih suza stvorilo jezero. Zadivljen njegovom ljepotom, Bog joj je vratio vid. Zaista, ko god ga je vidio složio bi se da je Skadarsko jezero jedno od najljepših mjesta na Zapadnom Balkanu i prirodno igralište za ljubitelje avantura na otvorenom, sa 400 kvadratnih kilometara spektakularnog nacionalnog parka za istraživanje. Međutim, ova vilinska zemlja još uvijek ne dobija pažnju koju zaslužuje, ni od lokalnih ni od međunarodnih turista. Makar tako vjeruju ljudi iz crnogorske nevladine organizacije CZIP.

CZIP je skraćenica za Centar za zaštitu i proučavanje ptica i organizacija već više od 20 godina radi na zaštiti ptica i životne sredine, kao i na promociji prirodnog i kulturnog nasljeđa u Crnoj Gori. Prošle godine su sa partnerskim organizacijama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokrenuli projekat „Pannonia-Adria Connection“ ili PA.CON sa sredstvima EU za promociju turizma na lokacijama u sve tri zemlje: Nijemci u Hrvatskoj, Tuzla u Bosni i Hercegovini i Skadarsko jezero u Crnoj Gori.

„Trenutno većinu posjetilaca Skadarskog jezera privlači ono što zovemo masovni turizam: dolazak na jezero, kafa ili ručak, malo razgledanja, a zatim odlazak. Htjeli smo da promijenimo ovu naviku nabolje.“

Povećanje turističkih perspektiva

Zoran Popović iz CZIP-a jedan je od koordinatora ovog projekta i objašnjava da je ideja koja stoji iza projekta bolje korišćenje resursa za promociju turizma u sve tri zemlje. „Trenutno većinu posjetilaca Skadarskog jezera privlači ono što zovemo masovni turizam: dolazak na jezero, kafa ili ručak, malo razgledanja, a zatim odlazak. Htjeli smo da promijenimo ovu naviku nabolje“, kaže Zoran.

On takođe kaže da su željeli da jezero pretvore u destinaciju gde turisti ostaju duže, ali da bi se to desilo, turistima treba ponuditi više atrakcija i aktivnosti. To je dovelo do otkrivanja aktivnosti kao što su posmatranje ptica, brdarenje, biciklizam, putovanja brodom i drugi elementi ekološkog i avanturističkog turizma.

Projekat PA.CON radi na razvoju lokacija za posmatranje ptica u sve tri zemlje – turističko-informaciona kuća u Sopocu, igralište i kule za posmatranje ptica u Hrvatskoj, renoviranje kuće u prirodnom parku na Ilinčici i postavljanje led rasvjete duž puta, kao i uređenje 16 mikro-piknih lokacija u Bosni i Hercegovini. Projekat će ulagati i u rekonstrukciju starog železničkog nasipa u Virpazaru, pretvarajući ga u pješačku stazu, kao i u kupovinu čamca na solarni pogon, električnih bicikala i pratećih solarnih punjača, a sve u cilju promocije turističkih aktivnosti sa malim uticajem na životnu sredinu.

„Bez ovog nivoa finansijske podrške od strane EU, ne bi bilo moguće realizovati ovaj značajan projekat.“

O projektu

Projekat PA.CON podržava Evropska unija u okviru IPA Programa prekogranične saradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. Vodeći partner na projektu PA.CON je Opština Nijemci iz Hrvatske; partneri iz Bosne i Hercegovine su Grad Tuzla i Udruženje za razvoj NERDA iz Tuzle, dok su partneri u Crnoj Gori Centar za zaštitu i istraživanje ptica i Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore. Implementacija PA.CON projekta zvanično je počela u oktobru 2020. godine i trajaće ukupno 24 mjeseca.

Ukupna vrijednost projekta za sve tri zemlje je 1,8 miliona eura, dok će za unaprjeđenje turističke infrastrukture na Skadarskom jezeru biti uloženo oko 280.000 eura. „Bez ovog nivoa finansijske podrške od strane EU, ne bi bilo moguće realizovati ovaj značajan projekat“, kaže Zoran.

Pored direktnih intervencija u infrastrukturnim i promotivnim aktivnostima, projekat uključuje i izgradnju kapaciteta za obezbjeđivanje održivosti uticaja projekta. Kroz seriju od šest edukativnih kurseva u sve tri zemlje i studijsku posjetu, projektni partneri i predstavnici ciljnih grupa imaće priliku da unaprijede sopstvene kapacitete i kvalitet svojih usluga.

Prema Zoranovim riječima, projekat će imati značajan dugoročni uticaj na lokalno stanovništvo, privredu i očuvanje prirodne sredine. „Ali ono što je važnije, mislim, jeste da će to promijeniti način razmišljanja mnogih ljudi i mnogih institucija, i pokazati im šta je sve moguće i kako se stvari mogu lako ostvariti pravilnim planiranjem i sprovođenjem“, kaže Zoran.

Toplije zime za školarce u Prištini

Projekat koji finansira EU podržava proširenje mreže i energetski efikasno daljinsko grijanje u Prištini

Osnovna i niža srednja škola Naim Frašeri jedna je od najvećih u Prištini, glavnom gradu Kosova. Škola ima preko 1.000 učenika i površinu od oko 5.000 kvadratnih metara. Šćipe Vlasalija Mehmedi je direktorka ove ogromne organizacije. Očekivalo bi se da će najveći izazov za nju u ovoj ulozi biti vezan za obrazovanje, ali ispostavilo se da je u pitanju nešto sasvim drugo: „Zimi smo imali ogromne probleme s grijanjem, tolike da smo ponekad morali čak i da otkažemo nastavu“, kaže Šćipe.

Kada je 2018. godine preuzela školu, zgrada je imala sopstveni sistem centralnog grijanja na naftu, koja je bila isporučivana jednom mjesečno. Isporuku su za ovu i druge škole organizovale opštinske vlasti. Šćipe objašnjava da je sa grijanje na naftu bilo više problema, uključujući nestajanje goriva prije dolaska naredne isporuke kada su temperature bile niske, i ozbiljnu štetu za životnu sredinu oko škole. „Sjećam se da su 2018. godine i nastavnici i učenici sjedeli u kaputima tokom nastave, jer je grijanje bilo slabo“, kaže Šćipe.

„U ekonomskom smislu, Termokos je mnogo profitirao od kada je, osim smanjenja gubitaka u mreži, dobio 3.000 novih potrošača, uključujući javne ustanove kao što su dva vrtića, pet škola, policijske stanice, Centralnu univerzitetsku bolnicu i Kosovsko nacionalno pozorište.“

Kvalitetnije grijanje i bolja zaštita životne sredine

Problem grijanja i zagađenja u Prištini ne postoji samo u školi Naim Frašeri. Većina stanovnika ovog grada grije se na ugalj ili struju iz obližnjih elektrana Kosovo A i B, mada neki koriste mnogo efikasnije Termokosovo daljinsko grijanje. To je grijanje parom iz termoelektrane. Međutim, znatan broj privatnih i javnih zgrada u Prištini, uključujući i osnovnu školu Naim Frašeri, nije bio povezan sa daljinskim grijanjem, jer je Termokos imao problema sa svojim starim distributivnim sistemom nedovoljnog kapaciteta.

Kako bi se pomoglo u rješavanju ovog pitanja, Kancelarija EU na Kosovu je 2019. godine pokrenula projekat obnove mreže daljinskog grijanja u Prištini. Svrha projekta bila je da se omogući povezivanje novih privatnih i javnih potrošača na sistem daljinskog grijanja i poboljša snabdijevanje postojećih potrošača. U roku od dvije godine, u okviru projekta je renovirano 120 starih podstanica, postavljeno 50 novih i zamijenjeno preko sedam kilometara podzemnih cijevi novim izolovanim cijevima, što je rezultiralo povećanom efikasnošću i značajnim smanjenjem gubitka toplote i vode.

Naim Bitići, direktor odeljenja za distribuciju i rukovodilac projekta ispred Termokosa, kaže da je projekat bio veoma uspješan. „U ekonomskom smislu, Termokos je mnogo profitirao od kada je, osim smanjenja gubitaka u mreži, dobio 3.000 novih potrošača, uključujući javne ustanove kao što su dva vrtića, pet škola, policijske stanice, Centralnu univerzitetsku bolnicu i Kosovsko nacionalno pozorište.“

„Veoma smo zahvalni Evropskoj uniji jer zahvaljujući njihovoj podršci sada imamo visokokvalitetno grijanje, a i učenici i nastavnici mogu u potpunosti da se usredsrijede na obrazovanje u prijatnom i toplom okruženju.“

O projektu

Projekat rehabilitacije mreže daljinskog grijanja u Prištini  završen je u aprilu 2021. godine i finansiran je od strane Evropske unije u okviru programa Instrument pretpristupne pomoći (IPA).

Prijatno i toplo okruženje u školi

Ali ono što je prema Bitićiju takođe veoma važno je činjenica da ovi novi potrošači više ne moraju da koriste fosilna goriva za grijanje. „Pre priključenja na mrežu daljinskog grijanja, sve javne ustanove su se grijale na naftu. Osim što su se zbog visokih cijena nafte nosile sa ogromnim finansijskim troškovima, ove ustanove bile su i zagađivači, posebno problematični jer se uglavnom nalaze u centru grada.

„Stambeni potrošači, koji su sada priključeni na Termokosovu mrežu, takođe više ne koriste električnu energiju za potrebe grijanja. To pozitivno utiče na ekonomiju domaćinstava, smanjuje potražnju za električnom energijom i poboljšava kvalitet vazduha“, zaključuje Bitići.

Sada, nakon završetka projekta, škola Naim Frašeri ima 24-časovno grijanje koje pokriva čitav školski prostor, uključujući učionice, hodnike i toalete. Kako kaže direktorka: „Veoma smo zahvalni Evropskoj uniji jer zahvaljujući njihovoj podršci sada imamo visokokvalitetno grijanje, a i učenici i nastavnici mogu u potpunosti da se usredsrijede na obrazovanje u prijatnom i toplom okruženju.“

Tradicionalna umjetnost od plastičnih čepova za flaše

Nevladina organizacija iz Sarajeva proizvodi uzbudljiva umjetnička djela koristeći upotrebljene čepove za flaše

U sarajevskom prigradskom naselju Ciglane vidljivo je izložen tepih. Ima nečeg drugačijeg u tom takozvanom ‚Čepoćilimu‘: napravljen je od 25.000 čepova plastičnih boca. Dizajniran je i napravljen u okviru projekta Udruženja zelene umjetnosti, nevladine organizacije iz Sarajeva. Alma Hrasnica Dervišević, predsjednica udruženja, objašnjava da je sve počelo prije deset godina kada je došla na ideju da se u okviru aktivnosti za Evropsku nedjelju za smanjenje otpada u Sarajevu proizvodi umjetnost koristeći čepove za flaše. „Tada je ovo bio prilično ambiciozan projekat za nas, jer nismo znali da li će ljudi cijeniti ovu inicijativu i kakve ćemo povratne informacije dobiti“, kaže Alma.

Prvobitni izazov je bio da se prikupe zatvarači boca. Alma je postavila mjesto za prikupljanje čepova i kontaktirala škole, firme i druge ustanove da pita da li su voljni da doprinesu ovom projektu prikupljanjem i isporukom odbačenih čepova plastičnih flaša. „Na moje iznenađenje, odziv je bio veoma dobar, za kratko vrijeme uspjeli smo da prikupimo znatnu količinu čepova i tako je počeo Čepoćilimski trend“, kaže Alma.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu.“

Izrada jednog čepoćilima godišnje

Nakon uspjeha prvog čepoćilima, Alma i kolege iz Udruženja zelene umjetnosti odlučili su da ovo pretvore u godišnju aktivnost u kojoj dizajniraju i izrađuju najmanje jedan čepoćilim. Odlučili su da se zadrže na dezenu tradicionalnog bosanskog ćilima, koji će biti umjetnička, ali i turistička atrakcija, doprinoseći promociji kulturnog nasljeđa.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu“, kaže Alma.

Alma smatra da su uključivanjem mladih uspjeli značajno da podignu svijest među grupama koje mogu da doprinesu budućoj zaštiti životne sredine kroz smanjenje otpada i upravljanje otpadom.

Udruženje Zelena umjetnost nedavno je dobilo podršku iz programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. Program im je pomogao u njihovom najnovijem projektu dizajniranja i proizvodnje klupa od plastičnih čepova, sa dezenom tradicionalnog bosanskog ćilima. U ovu najnoviju aktivnost uključili su djecu iz OŠ Vladislav Skarić, OŠ Mjedenica za djecu sa poteškoćama u učenju i sirotište Bjelave. U okviru projekta realizovano je 30 eko-umjetničkih radionica o pretvaranju otpada u eko-umjetnost. Na tim radionicama koristili su materijale kao što su plastične flaše i konzerve. U svom završnom projektu, koristili su oko 15.000 plastičnih čepova za izradu klupa.

„Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU.“

O programu

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi ga Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP). ReLOaD je sada u svojoj drugoj fazi, koja traje do 2024. godine.

Projekat je stvorio sredinu u kojoj su djeca i mladi mogli da razvijaju i kulturno-ekološke inicijative i da se druže kroz umetničke aktivnosti. „Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU“, kaže Alma.

Klupa napravljena od čepova sada se nalazi u samom centru Sarajeva u Gimnazijskoj ulici, okružena osnovnim i srednjim školama. Alma je ponosna na to, jer sva djeca koja su radila na njoj, kao i njihovi školski drugovi, mogu da je vide svakog dana i da se podsjete na važnost smanjenja otpada i upravljanja njime.

Sada i svijet može da upozna tajne pastirskih staza

EU podržava avanture na otvorenom putem fizičkog i digitalnog obilježavanja planinskih staza. Planinski krajevi u okolini Peći na Kosovu imaju u planu da prevaziđu masovni turizam tako što će nuditi personalizovana iskustva koja spajaju domaće tradicije sa strmim okruženjem. Turistički potencijal regiona identifikovan je prije više godina kada su započete investicije kako u infrastrukturu, tako i u ljude. Sada posjetioci provode vrijeme brdareći, pješačeći i vozeći bicikl. Ljubitelji prirode provode vrijeme na albanskim Alpima – Prokletijama – planinskom vijencu koji dijele Kosovo, Crna Gora i Albanija. Grupa entuzijasta, od kojih je nekolicini to i stil života, ponosno dijele svoja lokalna bogatstva sa ostatkom svijeta i sada ubiraju plodove koje donosi turizam.

„Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina.“

Tamo gdje su samo pastiri kročili Lokalno planinarsko udruženje Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu Kosovo – Crna Gora koji finansira Evropska unija, a koji ulaže u obilježavanje postojećih i novih staza za pešačenje i vožnju bicikla. „Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Đikoli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, davalo mišljenje o predloženim maršrutama i obilježilo ih. „Ponosimo se izborom najboljih staza kojima su ranije samo mještani pješačili – poput one iz centra mjesta, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake, pored pastirskih katuna na visini od 1.800 metara“, kaže Đikoli, potvrđujući da je obilježavanje obavljeno prema međunarodnim standardima. Staze prolaze kroz živopisne djelove zaštićenih oblasti i na Kosovu i u Crnoj Gori. Avanturisti mogu da provode dane prelazeći s jedne strane granice na drugu i ukrštajući se sa poznatijim regionalnim planinskim putevima kao što su Vrhovi Balkana ili Via Dinarica.

„Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu.“

O projektu Projekat Prokletije – Čudnovata destinacija nastao je sa ciljem jačanja prekogranične zone između Kosova i Crne Gore kao destinacije u prirodi. Obilježena je mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza između Kosova i Crne Gore. Cjelokupan pogranični region opremljen je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU podsticaće ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti za zapošljavanje. Sve informacije na jednom mjestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetioce od jednog do drugog zadivljujućeg pogleda na Prokletije. Organizacije koje sprovode projekat dobile su pozitivne reakcije od turističkih vodiča koji rade u oblasti u kojoj je postavljeno više stotina oznaka duž 334 km pješačkih i biciklističkih staza. Sokol Luta iz Regionalne razvojne agencije – Zapad, partnera na projektu sa kosovske strane, objašnjava da je sa sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, da su obilježeni izvori vode, a putokazi sada upućuju i ka vidikovcima. „Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu“, kaže Luta. On dodaje da je postojala odlična saradnja između zainteresovanih strana sa obe strane granice u cilju poboljšanja kvaliteta turističke ponude Prokletija, povećanja vidljivosti i, na kraju, predstavljanja prekogranične oblasti kao jedinstvene atraktivne destinacije. Na primer, organizacije koje sprovode program prikupile su na jednom mjestu – na sajtu i u aplikaciji za pametne telefone – sve pružaoce smeštaja, ugostiteljskih i turističkih usluga. Pored digitalizovanih mapa staza, posjetiocima se daje mogućnost da odaberu organizovane ture ili da nezavisno otkrivaju oblast.

Slaganje djelova albanskog kulturnog nasljeđa

Sredstva EU obnavljaju mozaik Nacionalnog istorijskog muzeja oštećenog u zemljotresu 2019. godine.

Nijedna posjeta Tirani nije potpuna bez fotografisanja ispred velikog mozaika koji pokriva fasadu Nacionalnog istorijskog muzeja. Zauzimajući centralni položaj u nizu zgrada koje okružuju glavni trg prijestonice, mozaik je konceptualizovan početkom osamdesetih godina prošlog vijeka i nosi naziv „Albanija“. Na njemu su prikazani ljudi koji su živjeli na teritoriji današnje Albanije u različitim epohama.

Mozaik je bio svjedok mnogim istorijskim događajima koji su se odigrali ispred njega na Skenderbegovom trgu, ali temelje mu je zaista uzdrmao tek zemljotres 2019. godine. To je bio najjači zemljotres u posljednjih pola vijeka koji je odnio mnoge živote i nanio imovinsku štetu širom centralne Albanije, uključujući 53 lokacije kulturnog nasljeđa.

„Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je svečano otvoren prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika.“

Inženjeri iz EU doprinose obnovi

Po mišljenju građevinske inženjerke Danijele Kortoči, koja radi na restauraciji mozaika, jedna figura se ističe među svim drugim u mozaiku „Albanija“: žena sa puškom u ruci.

„Žena u narodnoj nošnji stoji između dva muškarca u središtu mozaika, predstavljajući snažnu albansku ženu komunističkog doba, ali koja takođe ima svoju prijateljsku stranu prikazanu otvorenom lijevom šakom koja simbolizuje gostoprimstvo“, objašnjava mlada inženjerka koja je uključena u radove na restauraciji nakon zemljotresa. „Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je napravljen prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika“, kaže Kortoči i dodaje da na restauraciji rade i stručnjaci iz EU i domaći stručnjaci, među kojima su i oni koji su učestvovali u izradi mozaika.

Kortoči radi sa timom stručnjaka koji su napravili spisak 27 lokacija kulturnog nasljeđa koje ispunjavaju uslove za intervenciju u okviru najvećeg kulturnog projekta koji je EU ikada sprovela u Albaniji. Stručnjaci iz EU donose dodatnu vrijednost prenošenjem znanja na novu generaciju studenata lokalnog kulturnog nasljeđa. Oni rade rame uz rame na oštećenim zidinama zamkova, starim lučkim gradskim utvrđenjima, muzejskim zgradama i mostovima. U nastojanju da se očuvaju vještine koje nestaju, rad na dvorcima ili mostovima uključuje tradicionalno zidanje uz upotrebu lokalnog kamena. Krajnji cilj je oživljavanje ovih odabranih lokacija kako bi se povećao turistički potencijal, što direktno doprinosi društveno-ekonomskom oporavku Albanije.

„Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

O projektu

U jednom od svojih najvećih programa kulturnog nasljeđa, vrijednog 40 miliona eura, EU radi u Albaniji na podršci obnove lokacija i spomenika pogođenih zemljotresom 2019. godine. Program ima za cilj da doprinese društveno-ekonomskom oporavku Albanije obnavljanjem kulturnog nasljeđa zemlje i obnavljanjem njenog turističkog potencijala, kao i pružanjem podrške lokalnim zajednicama. Program je postao još bitniji u svjetlu posljedica pandemije koronavirusa, koja je značajno pogodila albanski turistički sektor.

Evropa je mjesto gde želimo da budemo

Ekonomska transformacija Albanije počela je kada je demokratija okončala decenije komunizma početkom devedesetih godina. Kortoči stoga pripada drugoj generaciji koja radi na tome da doprinese zemlji koja teži članstvu u EU. Pored profesionalnog inženjerskog angažmana, pridružila se Mladim evropskim ambasadorima, kreativnoj mreži budućih uticajnih pojedinaca sa celog Zapadnog Balkana.

„Sjećam se da sam tokom odrastanja slušala izjave kao što su ‚Želimo da Albanija bude kao i ostatak Evrope‘, to jest kao razvijene države članice EU. Zato sam željela da saznam više o Uniji i podijelim njene vrijednosti sa svojim vršnjacima, radujući se tome kao našoj zajedničkoj budućnosti“, kaže Kortoči. Među tim evropskim vrijednostima je i njegovanje kulturnog nasljeđa koje postoji u izobilju u Albaniji.

Još jedna važna uloga u kojoj Kortoči vidi sebe je da daje primjer budućim generacijama, posebno djevojčicama. Iako žene čine manje od 1% radne snage u građevinskom sektoru, ona kaže: „Sposobna sam da radim i da budem prepoznata po svojoj stručnosti kao i muškarci. Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

Baš kao i žena na mozaiku koja je prikazana kako se bori i poziva druge da se pridruže, rad na obnovi ovih spomenika ne radi samo na očuvanju prošlosti ili sadašnjosti, već i na budućnosti, kako bi mlađe generacije znale odakle potiču.

Zaštita staništa koja su dobra za ljude, biljke i životinje

Poboljšano upravljanje zaštićenim područjima u Albaniji smanjuje gubitak biodiverziteta

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanskom poluostrvu. Nalazi se na sjeveru Albanije i kroz njega prolazi granica sa Crnom Gorom. Kao prirodni rezervat, to je jedno od evropskih područja za najbogatijim biodiverzitetom, sa obiljem vrsta riba i ptica koje se mogu naći samo ovdje. Jezero takođe igra važnu ulogu kao tranzitno područje – takozvani Jadranski preletni put – za stotine hiljada ptica selica.

Međutim, već duže vremena ovo prirodno bogatstvo je u opasnosti od zagađenja i iskorišćavanja od strane čovjeka. Bila je potrebna stručna intervencija kako bi se uvele najbolje prakse iz Evropske unije, što je rezultiralo prvim Planom upravljanja Skadarskim jezerom.

„Uz pomoć EU, počela je nova era ispravnog upravljanja zaštićenim područjima.“

Održivo upravljanje zaštićenim područjima

Plan upravljanja uspostavila je Nacionalna agencija za zaštićena područja (NAPA), a realizovala Regionalna uprava za zaštićena područja. Age Martini, glavna nadzornica regionalne administracije u Skadru, potvrđuje da plan predstavlja veliku promjenu u pristupu osoblja zaštićenom području i obezbjeđivanju željenih ishoda. „Osoblje u našoj regionalnoj kancelariju sada ima jasnu predstavu o protokolima koje treba poštovati u tom području i kako koristiti novu opremu za izradu izveštaja o flori i fauni“, kaže ona.

Plan je počeo da se sprovodi uz pomoć EU, koja je donijela znanje i iskustvo njenih država članica. Njihova podrška se kretala od praćenja divljih životinja, obuke i izgradnje drugih kapaciteta, do razvijanja odnosa sa zajednicama koje žive u zaštićenom području, kao i obezbjeđivanja profesionalne opreme koja pomaže osoblju da obavi posao. „Uz pomoć EU počela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima, jer svaki službenik ima jasne smjernice, dok smo svi svjesni opšteg cilja“, kaže Martini, navodeći primjer kako sada postoji protokol čak i za odnos prema turistima.

Zaštićena područja i NAPA rastu zajedno

Posljednjih godina milioni prijavljenih turista svake godine posete zaštićene oblasti u Albaniji. Ovaj uspeh pripisuje se planovima upravljanja koje je NAPA razvila uz pomoć EU, a koji se sprovode u zaštićenim područjima zemlje. Reputacija Albanije raste među turistima koji su privučeni niskim cijenama, dobrom hranom i prirodnim ljepotama.

Međutim, fokus ostaje na zaštiti biodiverziteta putem metoda mehanizma za praćenje u zaštićenim područjima uvedenim u skladu sa standardima EU Natura 2000. Više od 100 zaposlenih U NAPA-i je do sada prošlo obuku za borbu protiv požara i prirodnih nepogoda; upoznati su sa procesom prikupljanja i obrade informacija o sistemima koji postoje u divljini, a prije svega imaju strategije za povećanje saradnje između zajednica koje žive u zaštićenim područjima, kao i za upravljanje tih područja.

„Svjedoci smo mijenjanja stava zajednica prema našim namjerama, koji se iz sumnjičavosti pretvorio u podršku pozitivnim promjenama koje su one donijele u njihova područja.“

 

O projektu

Projekat NaturAl doprineo je usklađivanju mreže zaštićenih područja u Albaniji sa mrežom EU Natura 2000, a prihvatanjem standarda EU Albanija napreduje ka članstvu u EU.

Od 2015. do 2019. godine, fokusirajući se na deset odabranih zaštićenih područja, projekat je radio na poboljšanju upravljanja tih područja, fokusirajući se na: obuku i izgradnju kapaciteta Nacionalne agencije za zaštićena područja i regionalnih agencija; praćenje divljih životinja; obezbjeđivanje opreme; i jačanje odnosa sa zajednicama.

Direktor NAPA-e, Zamir Dedej, potvrđuje da postoje ogromne koristi od postojanja dugoročnih ciljeva kojima su prioritet i prirodno stanište i zajednice koje tamo žive. „Svjedoci smo mijenjanja stava zajednica prema našim namjerama, koji se iz sumnjičavosti pretvorio u podršku pozitivnim promenama koje su one donele u njihova područja.“ Dedej objašnjava da zajednice sada shvataju da treba pratiti njihovu aktivnost i da to doprinosi smanjenju ilegalnih radnji kao što su ilegalna sječa šuma ili krivolov. Štaviše, shvatili su da što se bolje upravlja zaštićenim parkovima, to ima više turista i ekonomske koristi za sve.

Za takav pozitivan razvoj događaja zaslužna je pomoć EU, koja je došla u trenutku kada je bila najpotrebnija, a NAPA je postala operativna tek 2016. godine. Od tada, Albanija je ostvarila značajan napredak u proširenju mreže zaštićenih područja i povećanju nivoa implementacije svojih planova upravljanja sa 19 na 53 odsto. Ovi rezultati dodatno su ohrabrili Agenciju i oni su sigurni da će se saradnja sa EU nastaviti novom fazom koja će dodatno smanjiti gubitak biodiverziteta, ali i spriječiti ekološki kriminal i povećati ulaganja u zaštićena područja u Albaniji.