Uz podršku EU, Crnogorsko preduzeće povećava izvoz, prihode i broj zaposlenih.
Sušena dimljena šunka je specijalitet iz Njeguša, sela u blizini Cetinja. Poznata je po svom posebnom ukusu i aromi koja je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i dima bukovog drveta sagorelog tokom procesa sušenja. Ukus ovog pršuta poznat je lokalnom stanovništvu i svima koji su posjetili Crnu Goru, a sada ga jedno crnogorsko preduzeće plasira na tržište Zapadnog Balkana i šire.
Mediteranea je preduzeće srednje veličine čiji su vlasnici bračni par Marija i Ivan Špadijer. Preduzeće je 2006. godine počelo da radi kao mali distributer mesnih prerađevina i postepeno je povećavalo svoje prihode, pri čemu je njeguški pršut postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da pršut zahtijeva složenu proizvodnju: proces pripreme se sastoji od tronedjeljnog paca u morskoj soli, zatim tronedjeljnog presovanja da bi se uklonio višak tečnosti i tromjesečnog laganog dimljenja i sušenje na svježem planinskom povjetarcu, nakon čega slijedi sazrijevanje. Čitav proces traje oko godinu dana.
„Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe.“
Povećanje kvaliteta i prihoda
Mediteranea je desetak godina kupovala pršut od proizvođača u Njegušima i okolini, a pakovali su ga i drugi podizvođači. Posao je išao dobro, tržište se širilo, ali rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovine bio je konstantan, ali su se javili problemi sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli da dobijaju zahtjeve kupaca za boljim pakovanjem. „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe“, kaže on.
Za to im je bila potrebna dodatna oprema i prostor, jer je ovo bio novi proces za preduzeće. U početku su ulagali sopstvena sredstva, ali to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Zato su odlučili da podnesu zahtjev za podršku iz Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Dobili su skoro 35.000 eura u dodatnoj opremi, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice, koje podižu na visine do 11 metara.
„Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Evropska podrška nam je pomogla da postanemo nezavisniji i da preuzmemo kontrolu nad sopstvenom sudbinom i nad uspjehom naše firme.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Mediteranea sada proizvodi i distribuira više od 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli, restorani i lanci samoposluga. Oko 90% njihovih prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju podizvođači iz Njeguša i okoline, pakovanje i distribuciju sada je u potpunosti preuzelo preduzeće. Takođe su udvostručili broj zaposlenih sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju.
Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za njihov uspjeh. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Podrška koju smo dobili od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše firme“, kaže on.
Projekat koji finansira EU podržava jedinstven način promovisanja kulturnog nasljeđa na Zapadnom Balkanu.
Zamislite oblast u kojoj možete pronaći spomenike iz antičke Grčke, starog Rima, Otomanskog carstva i socijalističkog doba. Mjesto gdje se kulture zapada i istoka miješaju u hrani, narodnim nošnjama, jeziku, i drugim kulturnim nasljeđima: to je Zapadni Balkan. Sada je jedna nevladina organizacija iz Srbije – Udruženje Manifesto – zajedno sa partnerima iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije razvila jedinstven način promovisanja ovog nedovoljno poznatog nasljeđa.
Njihov inovativni koncept razvijen je u okviru projekta Heritage Walks and Talks koji finansira Evropska unija. Oni lokacije kulturnog nasleđa približavaju posjetiocima, a manje poznate lokalitete čine zanimljivijim pomoću inovativnih metoda pripovijedanja koji kombinuju činjenice, usmeno nasljeđe i urbane legende, kao i promovisanjem kroz savremene onlajn metode, uključujući društvene mreže i posebnu mobilnu aplikaciju. Projekat uključuje promociju spomenika iz Drugog svjetskog rata, carske palate i drevna naselja, pješačenje do praistorijskih lokaliteta koji se nalaze u predivnim predjelima.
Koncept „Šetnja nasljeđem“ prvi put je uveden u okviru Farske konvencije Savjeta Evrope o vrijednosti kulturnog nasljeđa za društvo, kao dobra praksa za inicijative zasnovane na nasljeđu koje se dešavaju u zajednici. Ideja projekta razvijena je iz ovog koncepta, gdje se učesnici kroz zanimljivu priču upoznaju sa neotkrivenim djelovima svog okruženja. Osim što dovodi turiste do lokalnih zanimljivosti, šetnje nasljeđem dovode posjetioce i do lokalnih pružalaca usluga, a sve je povezano kroz određenu priču.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju. Željeli smo da uvedemo novi pristup.“
Drugačija vrsta pripovijedanja
Ivan Svetozarević je menadžer projekta iz Udruženja Manifesto, koje je dobilo pomoć za ovaj poduhvat iz Projekta razvoja i promocije turizma koji finansira EU, a sprovodi Savet za regionalnu saradnju. On objašnjava da je ideja projekta razvijena na osnovu brojnih specifičnih izazova sa kojima se turistička industrija suočavala u promovisanju kulturnog nasljeđa. Glavni izazov bio je nedostatak atraktivne interpretacije i pripovjedačkih metoda za kulturno nasljeđe uopšte, a naročito kulturno nasljeđe u ruralnim oblastima.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju.“
Projekat je izabrao osam lokacija u tri zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Feliks Romulijanu u Srbiji, srednjovjekovnu tvrđavu Švač u Crnoj Gori, Samuilovu tvrđavu u Sjevernoj Makedoniji i druge slične, i angažovao profesionalce da osmisle priče zasnovane na činjenicama ali i na usmenom predanju i urbanim legendama i da kreiraju jedinstven pristup koji postavlja priču u širi kontekst. „Željeli smo da ponudimo novi pripovjedački pristup nasljeđu na Zapadnom Balkanu: novi proizvod“, kaže Ivan. Istovremeno, projekat je razvio specifične rute oko lokacija. Te rute uključuju lokalne biznise kao što su male prodavnice i restorani i na taj način pomažu i zajednici i lokalnoj privredi.
„Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je u pitanju kulturni turizam. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Udruženje Manifesto bilo je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 eura – dodijeljenih u oktobru 2019. Savjet za regionalnu saradnju (RCC) je inicijativa koju finansira EU, a koja promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i socijalni razvoj u regionu.
Odabrane lokacije nalaze se u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Rute i priče se postavljaju na sajt i na aplikaciju koju je razvio projekat kako bi posjetioci mogli samostalno da ih posjećuju i uživaju na lokacijama. To pruža priliku posjetiocima da steknu prekogranično iskustvo uživajući u kulturnom nasljeđu koje promoviše projekat. Tako projekat doprinosi zajedničkoj promociji regionalne ponude kulturnog turizma, produžava boravak posjetilaca u regionu i povećava prihode i zaposlenost u turističkoj industriji.
Većina lokacija koje je projekat izabrao nalazi se u ruralnim oblastima, a Ivan objašnjava: „Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je riječ o kulturnom turizmu. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma“.
Uz podršku EU, pionirska LGBTI organizacija maršira u odbranu zajednice na Kosovu.
Kako biste okarakterisali pripadnike LGBTI (lezbejske, gej, biseksualne, transrodne i interseks) zajednice? Odgovor prosječnog Kosovara na ovo pitanje sadržao bi ekstravaganciju, zastavu duginih boja i Paradu ponosa. Takvi stereotipi uglavnom su rezultat ograničenih informacija koje pružaju masovni mediji, u kombinaciji sa tradicionalnim ograničenjima koja usporavaju proces otvaranja društva. Zapravo, o kosovskoj LGBTI zajednici ima još toliko toga da se kaže, osim Parade ponosa, a nije ni sve tako živopisno kao što se čini na slikama.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U osnovi, to je protestna šetnja“, kaže Arber Nuhiju iz CSGD-a, Centra za razvoj društvenih grupa.
Organizacija je jedno od najznačajnijih tijela civilnog društva koje radi na poboljšanju položaja zajednice i glavni je organizator svih manifestacija koje se odvijaju oko Parade ponosa. Posljednjih godina, teme manifestacije bili su istopolni brakovi, zakonsko pravo koje kosovske institucije uskraćuju iako je zagarantovano Ustavom. CSGD i druge LGBTI i organizacije za ljudska prava godinama su lobirale da ova odredba bude uključena u novi Građanski zakonik, ali su njihovi napori do sada ignorisani.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U suštini, to jeprotestna šetnja.“
„Naš pristup potrazi za našim ciljem je sistematičan. Znamo što želimo i znamo kako to da postignemo“, kaže Nuhiju, misleći na zagovaranje interesa zajednice. On odaje priznanje Evropskoj uniji što ih je podržala kada je bilo najpotrebnije. CSGD je dobio operativnu pomoć EU za jačanje kapaciteta organizacije, što joj je omogućilo da bolje služi zajednici.
LGBTI zajednica na Kosovu nedavno je proslavila svoj prvi uspjeh kada su u novi Krivični zakon uspjeli da uključe odredbe kojima se proširuje pravna zaštite LGBTI osoba. To je bio direktan uspjeh strateškog zagovaranja. Međutim, postoji kontinuirana borba za sprovođenje zakonskih odredbi. Slučajevi zločina iz mržnje nad LGBTI osobama obično se ne istražuju na odgovarajući način, niti se izvode pred sud. Zajednica smatra da je potrebno da državna tijela koja procesuiraju, istražuju i izvršavaju presude treba da naprave sledeći korak naprijed. Zato su LGBTI organizacije takođe aktivne u obuci policije, tužilaštva i sudija o najboljim praksama.
Pružanje usluge tamo gdje su problemi
Iskustvo CSGD-a obuhvata gotovo dve decenije interakcije i podrške zajednici. Njegovo iskustvo pokazuje da na Kosovu postoje dvije LGBTI realnosti: jedna je život u Prištini, a druga u ostatku zemlje, gdje je situacija tmurnija. Glavni grad je mjesto gdje LGBTI osobe imaju određenu slobodu, ali pandemija koronavirusa ih je, iz razloga koji se kreću od prekinutog obrazovanja do gubitka posla, primorala da se vrate kući.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
O programu
Evropska unija finansirala je organizaciju Centar za razvoj društvenih grupa i njene osnovne aktivnosti u okviru nacionalnog Instrumenta civilnog društva 2015. Cilj operativne pomoći bio je da se unaprijede njene aktivnosti zagovaranja, profilisanje, umrežavanje i izgradnja koalicije. Globalni cilj je bio da se omogući i stimuliše participativna demokratija na Kosovu stvaranjem okruženja koje promoviše partnerstvo i dijalog između civilnog društva i javnih institucija i izgradnjom kapaciteta OGD da budu djelotvorni i odgovorni nezavisni akteri.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
Kao rezultat toga, od početka pandemije došlo je do porasta broja ljudi koji traže savjetodavnu podršku i broja slučajeva nasilja. Odgovor CSGD-a je već bio u izradi: onlajn platforma koja pruža profesionalno besplatno savjetovanje i pravnu podršku svima. Platforma je najnovije dostignuće misije CSGD-a koje vodi ka daljem osnaživanju zajednice. Sada je organizacija tamo u digitalnoj formi za svakog LGBTI Kosovara kojem je potrebna, bez obzira gdje živi.
EU vjeruje da je istraživačko novinarstvo vrijedna roba u koju se isplati ulagati.
Od prije nekoliko godina, na Kosovu je čitanje digitalnih vijesti doživjelo veliki porast. Pandemija je primorala ljude da provode više vremena kod kuće, moć digitalnih platformi se samo povećala, a one su najčešći izvori lažnih ili pogrešnih informacija.
Priličan broj informativnih internet portala na Kosovu pojavio se u vrijeme opštih izbora 2017. godine, kaže Arta Beriša, istaknuta novinarka koja istražuje fenomen lažnih vijesti. U to vrijeme je tek počela da predaje novinarstvo. „Kao novinarka, bila sam zabrinuta zbog nedostatka standarda na tim portalima“, kaže ona.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno proizvode sadržaj; da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska proizvodnje sadržaja u njihovim redakcijama.“
Za razliku od sjeveroameričkog tržišta, gde se lažne vijesti plasiraju zarad finansijskog interesa, cilj pogrešnih informacija na Kosovu su uglavnom politički poeni. „Sadržaj sa izazovnim naslovima, u kombinaciji sa subjektivnim i neprovjerenim sadržajem plasira se isključivo iz političkih interesa, a to čine predstavnici medija vezanih za različite igrače na političkoj sceni Kosova“, kaže Beriša, koja je naširoko pisala o ovoj temi još od 2017. godine. Ova konstatacija je našla potvrdu u studiji Evropskog parlamenta koja se poziva na Berišin rad i zaključuje da pogrešne informacije na Zapadnom Balkanu proizvode i šire domaći činioci za lokalne potrebe. Ova studija o dezinformacijama, sprovedena u periodu od 2018. do 2020. godine otkriva tri ključna izazova pogrešnog obavještavanja: spoljni izazovi kredibilitetu EU; dezinformacije vezane za pandemiju koronavirusa; i uticaj dezinformacija na izbore i referendume.
Serija od 12 Berišinih tekstova rasvijetlila je ovaj rasprostranjeni fenomen u digitalnim medijima koji obuhvata niz tema, od izbora do provjere činjenica i neopravdanog vladinog finansiranja odabranih medija s mogućnošću da utiču na njihovu uređivačku politiku. U svojim člancima ona skreće pažnju na informativne portale koji su članovi Novinarskog savjeta i koji su u više navrata objavili lažne informacije koje su nanijele štetu ugledu neke osobe ili organizacije. Javna medijska ustanova RTK nije bila izuzetak.
„Sadržaj sa izazovnim naslovima, u kombinaciji sa subjektivnim i neprovjerenim sadržajem plasira se iz čisto političkih interesa, a to čine predstavnici medija vezanih za različite igrače na političkoj sceni Kosova.“
O programu
BIRN i Udruženje novinara Kosova sproveli su projekat „Doprinos jačanju nezavisnog, istraživačkog i javno korisnog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu“ finansiran grantom EU. Stipendirano je 20 novinara, dok je putem pod-grantova obezbijeđena podrška za još 48 dobitnika, uključujući 26 novinara (od kojih su 12 bile žene) i 22 medijske organizacije, od kojih su 16 smještene u ne-većinskim zajednicama. U okviru ove aktivnosti priliku je dobilo 57 pripravnika, od čega su 41 bile ženskog pola. U okviru projekta proizvedeno je 440 novinarskih članaka, a veći deo njih objavljen je u medijima širom Kosova i regiona.
Beriša je bila jedna od 46 novinara koji su objavili sopstvene zaključke o nizu tema od javnog interesa, u sklopu Programa za jačanje istraživačkog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu koji finansira EU. Ovaj koncept, sproveden putem stipendija i grantova, omogućio je novinarima da se upuste u detaljne istrage u periodu do šest mjeseci.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno proizvode sadržaj; da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska proizvodnje sadržaja u njihovim redakcijama“, kaže Albulena Sadiku iz BIRN-a, Balkanske istraživačke novinarske mreže.
Istraživački članci izazvali su javnu i medijsku debatu, pa čak i raspravu u parlamentu o pitanjima od najvećeg javnog interesa. Osim toga, novinari su dobili nagrade za svoj rad, takav je slučaj i sa pričom o pravima djece koju dodjeljuje koalicija nevladinih organizacija aktivnih na terenu. Tekstove Arte Beriše takođe su naširoko objavljivali i lokalni i mediji u drugim zemljama. Sve to doprinosi izgradnji povjerenja u novinarstvo, kaže ona. „Lažne vijesti čine da ljudi izgube povjerenje u novinarstvo.“ Beriša dodaje da one negativno utiču na našu sposobnost da prepoznamo pouzdane izvore informacija. S namjerom da u medijskoj zajednici podigne svijest o tom pitanju, ona je organizovala izložbu na kojoj su bili izloženi odštampani uzorci iz njenog istraživanja. „Nijedan predstavnik medija koje sam istraživala nije se pojavio na izložbi.“
Crnogorska firma pronašla potencijal za razvoj poljoprivrede uz podršku EU.
Crna Gora je neto uvoznik, što znači da više uvozi nego što izvozi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je u poslednjih nekoliko godina trgovinski deficit opao, istraživanje Instituta za perspektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da brojni elementi još uvijek utiču na ovu situaciju. Među njima su fragmentirani posjedi, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijeni sektor prerade i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija.
Potencijal za rast na poljoprivrednom tržištu primijetila je kompanija Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Veleteksovi garden centri Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.
„Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Potencijal za rast
Miloš Golubović je generalni direktor Veleteksa. On objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra dopuna njihovom poslovanju. Sektor distribucije, najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. „Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Veletex je zato pokrenuo novu kompaniju – Naše Voće – i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme u okolini Nikšića.
Početna pomoć
Miloš pojašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je neophodan jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate jedan ili 40 hektara zemljišta. „Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.“
Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je popriličan izazov, čak i za etabliranu kompaniju kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da podnese zahtjev za podršku iz programa EU Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji je fokusiran na ruralna područja i sektore agro hrane u zemljama u procesu pridruživanja EU. Zahvaljujući podršci koju su dobili preko IPARD-a, zasadili su, a kasnije i proširili jabučnjak i uložili u protivgradnu mrežu. U okviru posljednjeg poziva za podnošenje predloga projekata, potpisali su ugovor o bespovratnoj pomoći za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadrata, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.
„Sljedeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – koja je takođe crvena jabuka koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Na taj način EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Osim toga, potpisali su i ugovor o bespovratnoj pomoći za primarnu proizvodnju izgradnjom intenzivnog višegodišnjeg jabučnjaka. Investicija uključuje kupovinu sadnica i traktora.
Jabuke su glavno voće s kojim firma radi, zbog klimatskih uslova Župe Nikšićke koji su najbolji za uzgoj jabuka. Trenutno ovo preduzeće uzgaja sorte crvene jabuke. „Sledeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – takođe crvenu jabuku koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
Sve veće mogućnosti za mlade u sektoru koji raste: program obuke koji podržava EU pomaže stvaranje tehnoloških profesionalaca na Kosovu.
Na Kosovu je visoka nezaposlenost stalan izazov i stvarnost koja posebno pogađa mlade ljude: nezaposlena je gotovo polovina osoba mlađih od 24 godine i mnogi traže prilike u inostranstvu. Ali, jedna 20-godišnja grafička dizajnerka odbila je da se prepusti ovoj sumornoj stvarnosti i dobila je posao iz prvog pokušaja.
„Radila sam neki bezvezan posao kada sam dobila poziv od IKT startap kompanije da se uključim u jedan kratkoročni projekat. Uspješan završetak tog projekta u dogovorenom roku otvorio je vrata mom daljem, stalnom angažmanu, gdje nastavljam srećno da radim do danas“, kaže Arbra Šalja, zadovoljna službenica AmamStudija u Prištini.
„Uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da ilustrujem svijet onako kako ga vidim.“
Tržišno orijentisano stručno mentorstvo u školama
Arbra je ubrzala svoje usavršavanje u posljednje dvije godine tako što je uz rad u studiju upisala i fakultet grafičkog dizajna. Njena odlučnost nije prošla nezapaženo dok je pohađala program obuke, gdje joj je sadašnji poslodavac bio mentor.
Zajedno sa drugim srednjoškolcima, Arbra je prošla jednomjesečnu prilagođenu obuku iz informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) koja je uključivala grafički dizajn, dizajn pokreta, društvene medije i multimedije. Škola u koju je upisana bila je jedna od dvije srednje škole za stručno obrazovanje i obuku koje su izabrane da učestvuju u programu koji finansira EU, a koji sprovodi Inovacioni centar Kosovo (ICK).
Nakon što su uspješno završili obuku, da bi stekli praktično iskustvo, polaznici su poslati da rade kao pripravnici, a mnogi od njih su dobili poslove u poznatim firmama. „Uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da ilustrujem svijet onako kako ga vidim. U svakom dizajnu, odnosno ilustraciji, postoje elementi pretjerivanja koji me definišu“, kaže Arbra o svom radu.
Povećati učešće žena
U sektoru u kojem tradicionalno dominiraju muškarci, porast broja žena u IKT-u je važan – ne samo da je raznolikost radne snage dobra za biznis, već sektor nudi mnoge mogućnosti. IKT je jedan od najperspektivnijih sektora za privredni rast na Kosovu. Programi obuke koje nudi ICK veoma su korisni i traženi, a do sada su postigli upečatljive rezultate.
Šezdeset jedna djevojka od ukupno 205 učenika i 30 nastavnika iz dvije srednje škole za stručno obrazovanje i obuku u Prištini i Prizrenu učestvovalo je u programu obuke. To je tada omogućilo 51 mladoj osobi da pronađe posao u IKT-u – sektoru koji se pojavljuje kao svetionik nade mlađim generacijama da oslobode svoj potencijal kod kuće i doprinesu svjetlijoj budućnosti zemlje. Pored razvoja vještina, projekat je doprinio unaprjeđivanju ekosistema preduzetništva, pružajući podršku grupi od 70 startapa i preduzeća obezbjeđujući im prilagođene konsultantske usluge i usluge inkubatora u Centru.
„Iskreno vjerujem da mogu profesionalno da se bavim grafičkim dizajnom.“
O projektu
Projekat Obuka i obrazovanje sa tržišnim IKT veštinama, zapošljavanje i samozapošljavanje na Kosovu, koji vodi Inovacioni centar Kosovo, uspostavljen je sredstvima EU IPA. Cilj projekta bio je da se otvore nova radna mjesta, podupre uspješno poslovanje na Kosovu, kroz razvoj vještina i inovacija, kao i podrška preduzetnicima, startapovima i postojećim preduzećima.
Vještine koje se traže
„Ovaj program imao je veliki uticaj s obzirom da su te vještine veoma tražene“, kaže Dorina Grezda iz ICK-a. „Omogućili smo mladima da steknu potrebne vještine i upotrijebe ih u praksi tokom stažiranja. Tako su njihove šanse za zapošljavanje i samozapošljavanje povećane, a mladima je pružena prilika da IKT razmotre kao oblast kojom bi mogli u životu da se bave.“
Ubrizgavanje novih vještina pokazalo se uspešnim u otvaranju mogućnosti za mlade koji su u procesu određivanja svojih profesija. Takav je slučaj i sa Arbrom, kojoj je obuka omogućila da otkrije da je grafički dizajn ono što najbolje radi. Njena namjera je da se nadoveže na sve što je do sada naučila i učvrsti se kao profesionalna grafička dizajnerka. „Iskreno vjerujem da mogu profesionalno da se bavim grafičkim dizajnom“, kaže ona sa samopouzdanjem.
Projekat koji finansira EU dovodi starorimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u centar pažnje posjetilaca.
Da li ste znali da između drugog i četvrtog vijeka politički centar Rimskog carstva nije bio u Rimu, već u Ilirikumu? Tako se zvala oblast koja se prostirala od zapadne granice savremene Grčke do Alpa na zapadu i od Dunava na severu do Jadranskog mora, obuhvatajući ono što danas zovemo Zapadni Balkan.
Posjetiocima nije poznato svo bogatstvo rimskog nasljeđa Zapadnog Balkana, ali projekat koji finansira EU sada nudi digitalnu platformu koja predstavlja lokacije u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji i privlači turiste u region.
„Ako posjetite Diokleju, u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije.“
Stari Rim u virtuelnoj stvarnosti
Regionalna nevladina organizacija Dunavski centar za kompetencije (DCC) uspješno je pokrenula Put rimskih careva i dunavski put vina, a onda mu se obratio Savjet za regionalnu saradnju (RCC), mreža saradnje koju finansira EU, da razvije sličnu rutu na Zapadnom Balkanu. Svrha je bila da se napravi ruta na manje poznatom dijelu Balkanskog poluostrva za putnike koji žele da iskuse nešto novo. Prema DCC-u, nedavna istraživanja pokazuju da do 40 odsto svih turističkih putovanja spada u kategoriju kulturnog turizma. Međutim, Zapadni Balkan i ilirikumski ogranak Puta još uvijek su relativno nepoznati među evropskim turističkim operaterima i turistima.
Danko Ćosić je koordinator ovog projekta. On objašnjava da je odabrano devet arheoloških lokacija koje će biti uključene u Iliričku rutu. Među njima su drevni grad Stobi u Sjevernoj Makedoniji, Apolonija i Butrint u Albaniji i Diokleja (Duklja) u Crnoj Gori.
Projekat je osmislio paket virtuelnih tura za sve lokacije. Glavni dio prezentacije svakog arheološkog nalazišta je virtuelna tura, sa audio snimkom. Ali, kako Danko objašnjava: „Ako posjetite Diokleju u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a ako ostanete duže, možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije“.
„Ovim projektom želimo da na kompjuterske ekrane ljudi prenesemo rimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo.“
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Njegov drugi krug grantova – u vrijednosti do 54.000 evra – dodijeljen je u oktobru 2019. godine. Dunavski centar za kompetencije (DCC) jedan je od 16 primalaca grantova iz drugog kruga.
Zajedno sa prezentacijama za svaku lokaciju, ruta će biti dostupna na adresi https://romanemperorsroute.org za posjetioce koji žele da istraže region. Staza Ilirika biće pretvorena u funkcionalnu platformu za promociju i saradnju ključnih lokacija kulturnog nasljeđa i zainteresovanih strana, kao što su turističke organizacije i firme.
Prema Dankovim rečima, turistički posrednici, agenti i turoperateri su ostaci prošlosti. Savremeni putnik danas bira gdje će da putuje i rezerviše hotel i letove preko interneta. Lokacije i zemlje koje žele da postanu ili ostanu konkurentne na tržištu stoga moraju da imaju savremene promotivne pakete na internetu. „To je upravo ono što ovim projektom pokušavamo da uradimo. Da na ekranima računara ljudi predstavimo rimsko nasleđe zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo i provedu neko vrijeme ovdje“, kaže Danko.
U Bosni i Hercegovini, biblioteka igračaka nudi ugroženoj djeci priliku da se igraju i uče čak i usred pandemije.
Denis* ima pet godina i želi da postane doktor kada poraste. Svakog dana, Denis crta ljude u medicinskim uniformama i igra se liječenja druge djece koju naziva svojim pacijentima. Sva ta kreativnost prošla bi nezapaženo da u romskom centru Romalen u Denisovom gradu Kaknju u centralnoj Bosni i Hercegovini ne postoji inovativna biblioteka igračaka. Visokokvalitetne edukativne igračke biblioteke, kao i knjige sa pričama učinili su da je zajednica svesrdno prihvati, a biblioteku pohađa do 84 djece, većina njih iz romske zajednice.
Romi su u Evropi jedna od najvećih manjinskih zajednica ali i jedna od onih koje su u najnepovoljnijem položaju. Diskriminacija romskih zajednica je uobičajena, što podstiče njihovo otuđenje iz društva. Problemi sa kojima se suočavaju romska djeca mogu da počnu u ranom djetinjstvu i da ostave traga na čitav njihov život. Mali broj njih pohađa vrtiće, a samo 50 odsto završava obavezno obrazovanje. Zbog toga je, u pokušaju da se prekine taj ciklus, podrška razvoju u ranom djetinjstvu od vitalnog značaja.
„Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet.“
Inicijativu koju podržava EU sprovodi Fond za obrazovanje Roma (REF). REF je od 2017. godine otvorio 64 biblioteke igračaka u 13 zemalja širom centralne i istočne Evrope, uključujući i Zapadni Balkan, čije usluge koriste na hiljade djece.
„Odlučni smo u stvaranju takvih prostora za romsku djecu, prostora posvećenih njihovom učenju i igri“, kaže Joan Tanase, menadžer projekta. „Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet. To je istovremeno i igra i obrazovanje– prava čarolija.”
Ostati na okupu uz distancu
Kao i mnoge druge aktivnosti širom svijeta, aktivnosti u kakanjskoj biblioteci igračaka stopirane su pandemijom koronavirusa 2020. godine. Centar je zatvoren početkom proljeća, ali je koncept ostao u životu uglavnom zahvaljujući dva ključna faktora. Prvo, djeca su nastavila da pozajmljuju igračke, slagalice i knjige. Drugo, koncept biblioteke igračaka podstakao je angažovanje cijele zajednice, posebno u izgradnji odnosa između djece, porodica i osoblja biblioteke. Roditelji su znali da biblioteka nudi rješenje za iznenadni prekid obrazovanja njihove djece.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju djecu u obdanište.”
O projektu
Projekat „Regionalna akcija EU za obrazovanje Roma: povećane mogućnosti obrazovanja za romske učenike i omladinu na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ (RARE) sufinansiran je od strane IPA II Godišnjeg višečlanog akcionog programa 2017 i Fonda za obrazovanje Roma, koji takođe realizuje projekat.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju decu u obdanište, a to je svakodnevna šansa da provedu vrijeme tamo gde djeca mogu da razvijaju svoje vještine i u velikoj mjeri povećaju stepen inkluzije“, kaže Tanase.
Romski centar za podršku Romalen morao je hitno da pronađe rješenja za svoju decu. Postavili su onlajn edukativni program koristeći aplikacije za video komunikaciju, gdje su djeca mogla da se povežu. Nije bilo garancija ni da će ovaj sistem funkcionisati, a kamoli biti uspješan. Međutim, rezultati su bili izvanredni. Inspirisan napretkom koji je postignut prije pandemije i odlučnošću da se održe veze stvorene između Centra, porodica i djece, broj učesnika ostao je sličan onome od prije prekida redovnih aktivnosti.
Što se tiče malog Denisa, on se brzo prilagodio novom formatu komunikacije koji mu je nametnula pandemija, i ubrzo je postao neprikosnoveni lider svoje digitalne zajednice. On je sada još nepokolebljiviji u svom ubjeđenju da će postati ljekar koji nudi medicinsku pomoć svojoj zajednici i svima kojima je potrebna.
*Ime djeteta je promenjeno radi zaštite identiteta.
Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na prekograničnom projektu, naučnici su došli do novih podataka u vezi ovih legendarnih stvorenja.
Borko ima samo pet godina, ali je već poznata ličnost u Crnoj Gori. Prošle godine su o njemu izvještavali svi crnogorski mediji i još uvijek se gleda 24 sata dnevno, kao da je lik iz TV rijalitija. Borko je medvjed, a prate ga i nadgledaju u naučne svrhe u sklopu projekta „Bear in Mind“ (čiji naziv je igra riječi koja znači i „Imajte na umu“ i „Medvjed na umu“) koji finansira EU.
Borko je nakratko uhvaćen prije godinu dana kada mu je tim naučnika zakačio ogrlicu sa GPS čipom i satelitskim predajnikom prije nego što su ga pustili na slobodu. Predajnik se sastoji od kartice koja do sedam puta dnevno kontrolnom centru šalje Borkove koordinate. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da sazna mnogo o njegovom kretanju, ishrani i ostalim navikama.
“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.”
Jasmin Murić je koordinator projekta. On opisuje šta ih je sve iznenadilo u Borkovom ponašanju: „Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno: odličan je plivač. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.“ Jasmin navodi još jednu Borkovu osobenost: da većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice, gdje se najvjerovatnije sklanja od hladnoće, jer je tamo strujanje vazduha slabije.
Prekogranični rad
Broj medvjeda u oblasti u kojoj Borko živi daleko je od minimalno održive populacije i oni se suočavaju sa brojnim prijetnjama od strane ljudi. To je zbog, kako Jasmin opisuje, preuveličane percepcije rizika od napada medvjeda, kao i gubitka staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Razdvojeno prekogranično upravljanje takođe je bilo prepreka u prošlosti. Međutim, pošto medvjedi ne poznaju granice bilo je važno da se udruže sa organizacijama u Bosni i Hercegovini, da podijele iskustva i osmisle zajedničke planove. Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.
Uz pomoć podataka dobijenih zahvaljujući Borkovom GPS tragaču, Jasminov tim radi na izradi sveobuhvatnog desetogodišnjeg plana koji će obezbijediti strateški pristup uspješnijem očuvanju ove vrste i njenog okruženja. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog dijela Nacionalnog parka Durmitor, oni mogu da preporuče proširenje teritorije parka. Ako vide da ide u sela, onda mogu da rade na mjerama koje bi podigle svijest kod lokalnih stanovnika kako bi se osiguralo da medvjedi ne budu ugroženi zamkama.
Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.
“Zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.”
O projektu
Projekat “Bear in Mind” sprovodi Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru Programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora IPA 2014-2020.
Nadovezivanje na dobre rezultate
Projekat se ne bavi samo Borkom, niti čak samo mrkim medvedom. Tim naučnika takođe planira da uhvati i obilježi dvije lokalne vrste ptica – jarebicu kamenjarku i crnog tetrijeba. To bi na sličan način trebalo da pomogne da se izvrše bitni uvidi i razumiju njihove navike i kretanje.
Borko je sada u zimskom snu u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će do kraja aprila ponovo biti budan, što oni s nestrpljenjem očekuju i jedva čekaju da ga ponovo prate. Jasmin objašnjava da su informacije o vrsti staništa koje medvjed koristi za hibernaciju i vremenu kada odlazi u zimski san i budi se takođe važne. „Ti podaci mogu da nam pomognu da dođemo do zaključaka kako klimatske promjene utiču na sezonske navike medvjeda.“
Projekat koji finansira EU podržava oživljavanje stogodišnje željezničke trase za biciklizam i turizam u Bosni i Hercegovini.
Krajem 19. vijeka, Austrougarsko carstvo započelo je izgradnju željezničke pruge koja je imala za cilj da poveže veće gradove u centralnoj Bosni i Hercegovini. Radovi su započeti 1891. a nekoliko godina kasnije tom oblašću se moglo putovati vozom.
Za većinu stanovništva ovo je bilo potpuno novo iskustvo. Putovanje vozom takođe je bila izuzetna prilika za razgledanje pejzaža zato što je pruga prolazila kroz planinske klisure i pored srednjovjekovnih zamaka i predivnih predjela. Željeznica je bila u funkciji skoro 80 godina, dok vlasti socijalističke Jugoslavije 1976. nisu odlučile da ukinu prugu, zatvore stanice i uklone tračnice. Razlog je bila izgradnja novih puteva i povećanje broja motornih vozila i njihova sve veća upotreba.
„Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“
Oživljavanje
Miroslav Matošević živi u predgrađu Travnika. Kuća mu se nalazi u blizini trase stare pruge i prisjeća se da se kao dijete igrao na željezničkoj pruzi i oko napuštene željezničke stanice. „Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“ Sjećam se priča da su, kada je pruga zatvorena, neke katolkinje iz regiona mjesecima nosile crne marame u znak žalosti. Kao da im je umro rod rođeni“, kaže on.
Miroslav je sada predsjednik Turističke organizacije Srednjebosanskog kantona. Zajedno sa kolegama i vodećom partnerskom organizacijom, Razvojnom agencijom REZ, on je preduzeo inicijativu za oživljavanje stare željezničke pruge, ali u druge svrhe. Oni rade na pokretanju biciklističke staze duge 100 kilometara koja prati trasu stare pruge i uspješno su konkurisali za podršku Evropske unije i projekta koji finansira Njemačka vlada.
Svrha projekta Stara željeznička staza je proširenje turističke ponude za boravak u prirodi u ovom regionu i omogućavanje dužeg boravka turistima koji posjećuju centralnu Bosnu za vrijeme ljeta.
Predstavljanje regiona
Radovi uključuju uspostavljanje biciklističke staze na trasi stare pruge, međunarodnu promociju staze i regiona i umrežavanje preduzeća koja pružaju usluge u sistemu prilagođenom biciklistima. Miro je posebno naklonjen inovativnom pristupu ove treće komponente koji podrazumijeva pokretanje mobilne aplikacije za bicikliste koja bi ih povezala s lokalnim preduzećima – restoranima, hotelima i drugim. U zamenu za to što su uključeni u aplikaciju, preduzeća bi trebalo da prilagode svoje standarde potrebama biciklista tako što će da obezbijede parking mjesta za bicikle, prostor za presvlačenje i popuste za bicikliste.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta.“
O projektu
Staru željezničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
CILJ EU4Business je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orjentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupan budžet za finansiranje EU4Business iznosi 16 miliona eura i zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i Savezna Republika Njemačka (1,1 milion eura). Projekat zajedno sprovode GIZ, ILO i UNDP i trajaće do marta 2022. godine.
Staza će ići istom putanjom kao i stara pruga i prolaziće kroz pet gradova Srednjebosanskog kantona: kroz Busovaču, Donji Vakuf, Jajce, Travnik i Vitez. Biciklisti će moći da zastanu i posjete ove gradove ali i spomenike kulturnog nasljeđa kao što je srednjovjekovni zamak Travnik.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. Očigledno, pored ekonomske koristi postoji i emotivna povezanost i uspomene“, kaže Miroslav.
Staru železničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
