Evropska unija, kao politička zajednica koja njeguje najviše standarde ljudskih prava i vrijednosti, često je meta raznih aktera koji širenjem negativnih narativa žele potkopati povjerenje građana u institucije Unije.

Društvene mreže i sumnjivi mediji bez impresuma ili profesionalnih novinarskih standarda na Zapadnom Balkanu pokušavaju manipulisati javnim mnjenjem igrajući na emocije i politička dešavanja, usmjeravajući raspoloženje protiv ispunjenja evropskih standarda i sprovođenja reformi.

Najčešće teme koje se nalaze na takvim veb-stranama i stranicama društvenih mreža tiču ​​se prava LGBTQ zajednice i navodnih napora EU da promijeni tradicionalne norme koje ljudi Zapadnog Balkana duboko cijene.

Često se iznose i tvrdnje da bi članstvo u EU potkopalo ekonomske standarde i dovelo do eksploatacije prirodnih resursa i drugih ekonomskih potencijala u tim zemljama.

Jedna stranica na Facebook-u iz Hrvatske, sa oko 1.500 pratilaca, tvrdi da je Hrvatska bila jača ekonomski dok je bila dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nego sada kada je članica EU.

„Tumačite ovo kako želite, nazivajte Jugoslovenom i napadajte, ali mora se reći: Jugoslavija je bila suverena država, za razliku od Hrvatske. Odluke je donosio Hrvat Josip Broz, a ne Brisel ili strane ambasade. Imali smo poljoprivredu, brodogradnju, industriju, fantastične filmove i serije i neprevaziđenu muzičku scenu. Imali smo i demografski rast i neke moralne vrijednosti, jer zapadni materijalizam, Coca-Cola kultura, promiskuitet, liberalizam, radikalni feminizam, itd., i dalje nisu stigli. Imali smo optimizam u društvu, nasmijana lica na ulicama i vjerovali u bolje sjutra“, piše u objavi.

Ipak, činjenice govore drugu priču, jer je Hrvatska od pristupanja EU do kraja 2024. godine, od EU primila 25 milijardi evra, što je oko četiri puta više nego što doprinosi. Hrvatska ima ukupni suficit od 16,36 milijardi eura, što je razlika između sredstava isplaćenih Hrvatskoj i njenog doprinosa budžetu EU, izjavio je u četvrtak u hrvatskom Saboru državni sekretar Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, Domagoj Mikulić. Povučena sredstva su četiri puta veća od doprinosa države fondovima EU od pristupanja Hrvatske EU do kraja 2023. godine, rekao je poslanik HSLS-a Dario Hrebak tokom rasprave u Saboru, dodajući da je to i dobra poruka euroskepticima.

Novac ne samo da je pomogao Hrvatskoj da poboljša životni standard, već i da sprovede reforme koje su unaprijedile kvalitet života. Prema podacima EU, jasno je koliko su države profitirale od članstva u EU.

Još jedan primjer sa spomenute propagandne Facebook stranice pokušava uspostaviti narativ da navodne promjene u tradicionalnoj porodičnoj dinamici unutar država članica EU vode do „feminizacije“ muškaraca u Evropi. Autor se poziva na medijske izvještaje u kojima se tvrdi da je francuskog predsjednika Emanuela Makrona supruga navodno ošamarila.

„Smiješnog lidera EU ošamarila supruga. Možete li zamisliti da Putina ili Sija supruge šamaraju? Ne možete. To je razlog što dekadentna EU (za razliku od Istoka) tone dublje ekonomski i politički. To je dio odgovora zašto EU postaje nebitan igrač u globalnoj politici“, piše u Facebook objavi.

Ipak, sve takve tvrdnje su demistificirane jasnim pravilima zapisanim u Osnivačkom ugovoru EU.

Član 3 Ugovora o Evropskoj uniji eksplicitno navodi da će se „EU boriti protiv socijalne isključenosti i diskriminacije, promovisati socijalnu pravdu i zaštitu, jednakost između žena i muškaraca, solidarnost među generacijama i prava djeteta“.

Dezinformacijski narativi prisutni su i u zemljama Zapadnog Balkana koje su u procesu pristupanja EU, poput Crne Gore.

Proruski portal IN4S koji je po nekim istraživanjima šesti najčitaniji u zemlji, često širi sličan ili identičan kontroverzan sadržaj.

U jednom od članaka, IN4S tvrdi da je „Grad Rijeka uveo zdravstveno obrazovanje kao pilot-projekat u šest osnovnih škola“, navodno ne kao klasični zdravstveni školski program, već kao kurs seksualnog obrazovanja zasnovan na lijevo-liberalnom modelu. Prema IN4S-u, materijal sadrži brojne primjere feminističke i LGBT propagande.

U drugom članku istog medija piše: „Nije pitanje hoćemo li se pridružiti EU, već šta će od nas ostati ako to učinimo“.

U njemu se tvrdi da „pod maskom borbe za ljudska prava, EU sve više vrši pritisak na obrazovne sisteme, medije i pravne okvire država članica da prihvate radikalne rodne teorije, dok istovremeno krivično prijeti onima koji osporavaju te stavove“.

Mađarska se navodi kao primjer za koju se tvrdi da se suočila s oštrim kritikama nakon usvajanja zakona kojim se zabranjuje promocija LGBT sadržaja djeci – što je navodno Brisel proglasio „kršenjem evropskih vrijednosti“.

Ali šta je istina?

Vrlo malo od ovih tvrdnji drže vodu, jer osnivački akti EU jasno navode da Unija nudi podršku državama članicama, ali nema ovlašćenja nad obrazovnom politikom. Države članice zadržavaju puni suverenitet u strukturisanju, organizovanju i određivanju sadržaja svojih obrazovnih sistema, uključujući nastavne planove i programe, finansiranje, kvalifikacije nastavnika i jezik nastave.

Zapravo, EU nema za cilj izbrisati tradicionalne vrijednosti. Naprotiv, u preambuli Ugovora o Evropskoj uniji, eksplicitno se navodi namjera da „produbi solidarnost među narodima, poštujući njihovu istoriju, kulturu i tradiciju“ i „potvrdi svoju privrženost principima slobode, demokratije, poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, te vladavine prava“.

Prema članu 6, stav 3 ovog Ugovora, „osnovna prava, zagarantovana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje proizlaze iz ustavnih tradicija poznatih državama članicama, predstavljaju opšta načela prava Unije“.

”

Nadalje, sve odluke moraju „biti bliske građanima“, slijedeći princip supsidijarnosti.

Također, član 2 istog dokumenta jasno navodi da je Unija zasnovana na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokratije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina.

Ove vrijednosti, kako je naglašeno, „su poznate državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost između žena i muškaraca“.

Iz svega navedenog, jasno je da će zemlje Zapadnog Balkana, kada postanu članice EU, uživati ​​iste privilegije i prava kao i sve ostale države članice. Nadalje, kako pokazuju raniji primjeri, oni će također postići ekonomski napredak i poboljšati životni standard svojih građana.

AUTHORS:

Dejan Šainović, Journalist

Elena Prnjić, Fact checker

Jovana Đurišić, Fact checker

Marina Trajkovska, Influencer

Bojan Ristovski, Young European Ambassador

Evropska unija, kao i većina demokratskih zemalja širom svijeta, 17. maj obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT dan). Zaštita prava pripadnika LGBTIQ+ zajednice jedan je od ključnih prioriteta EU.

Od kraja 90-ih godina prošlog stoljeća, u skladu sa svojom snažnom posvećenošću promociji i zaštiti temeljnih ljudskih prava za sve, EU zagovara ravnopravnost lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih, transrodnih, interspolnih, queer osoba i drugih seksualnih manjina. No ove grupe se i dalje širom svijeta, uključujući i Zapadni Balkan, suočavaju s diskriminacijom i nasiljem. EU nastoji povećati svijest javnosti o pravima LGBTIQ+ osoba, ali istovremeno poduzima konkretne korake za unapređenje njihove zaštite i socijalne uključenosti, kako u državama članicama, tako i u kandidatkinjama. Jedan takav primjer konkretne podrške je sigurna kuća za LGBTIQ+ osobe žrtve diskriminacije i nasilja u Sarajevu na tajnoj lokaciji. Kućom upravlja Fondacija Krila nade.

“Kuća je otvorena 2024. godine, u aprilu smo proslavili prvu godišnjicu. Ovaj siguran prostor smmo uspjeli stvoriti zahvaljujući razumijevanju i podršci EU i Vijeća Evrope. Mnoge LGBTIQ+ osobe doživljavaju različite oblike zlostavljanja, uključujući fizičko nasilje, čak i u vlastitom domu nakon što se autuju. Nekima porodica uskrati finansijsku ili emocionalnu podršku što onemogućava nastavak školovanja,  a i same škole ponekad odbijaju pružiti odgovarajuće uslove. Za njih je ovo sklonište od presudne važnosti“, kaže Nejla Zejnilagić, koordinatorica u Fondaciji Krila nade.

Pojašnjava da ova sigurna kuća funkcioniše po istim principima kao skloništa za žene žrtve porodičnog nasilja.

„Osigurava krov nad glavom, hranu, higijenske potrepštine i psihološku podršku, koju pružamo u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom. Odrasle osobe starije od 18 godina mogu ostati do šest mjeseci, odnosno kraće ukoliko ranije postanu samostalne“, dodaje Zejnilagić. Napominje da sklonište može primiti do šest osoba i da trenutno pruža usluge samo osobama iz Bosne i Hercegovine.

U vrijeme intervjua za WeBalkans, u kući su boravile četiri osobe, koje su izjavile da im je „ovaj besplatan i siguran prostor promijenio život“.

Koordinatorica Zejnilagić također spominje posjetu organizacije iz Srbije koja dijeli iste vrijednosti, a koja je pokazala interesovanje za pokretanje sličnog projekta. Osim sigurne kuće, EU podržava niz edukacija i obrazovnih inicijativa u Bosni i Hercegovini usmjerenih na prepoznavanje i borbu protiv govora mržnje, uključujući i one koje se odnose na državne službenike. Slične aktivnosti sprovode se i u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

U Sjevernoj Makedoniji je prva nacionalna SOS linija za LGBTIQ+ osobe pokrenuta tokom pandemije COVID-19 kao dio projekta promocije raznolikosti i jednakosti. Međutim, ta linija je u međuvremenu ugašena. Trenutno LGBTIQ+ osobe u toj zemlji mogu koristiti savjetodavne usluge koje pruža organizacija EGAL, a uskoro se očekuje pokretanje nove SOS linije.

„Zahvaljujući podršci EU pokrenućemo green line s brojem 0800-66666 koja će raditi 24/7 na makedonskom jeziku. Također ćemo pružati psihološku podršku i individualne sesije za LGBTIQ+ žrtve nasilja. Pored toga, tražimo sredstva za ponovno otvaranje sigurne kuće za LGBTIQ+ osobe koju smo morali zatvoriti prije nekoliko mjeseci“, najavljuje Ivana Kostovska koja je bila direktorica ugašene sigurne kuće u Skoplju.

U Albaniji je 2024. godine zabilježeno prvo simbolično vjenčanje istospolnog para, omogućeno uz podršku i angažman EU. Ipak, istospolni brakovi još uvijek nisu zakonski priznati u toj zemlji. Kroz projekat „Ponosni na prava“ u Albaniji, EU je fokusirana na promociju jednakosti, socijalne uključenosti i nediskriminacije žena i LGBTIQ+ osoba. Ovaj projekat uključuje obuke za mlade, kampanje podizanja svijesti i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva u gradovima poput Tirane, Skadra i Leže. Albanija također ima nacionalni akcioni plan za LGBTIQ+ zajednicu za period 2021–2027, koji je podržan i kroz napore EU u okviru UN-a, posebno preko UNDP-a.

EU također snažno podržava LGBTIQ+ zajednicu u Srbiji i Crnoj Gori. U Crnoj Gori, projekat „Borba protiv mržnje i netolerancije“ podržao je izradu Nacionalne strategije za LGBTI osobe za period 2024–2029, kao i evaluaciju prethodne strategije (2019–2023). U Srbiji su aktivnosti podizanja svijesti još uvijek u toku. U obje zemlje, delegacije EU aktivno podržavaju Pride događaje. Svake godine, u znak podrške, zgrada Delegacije EU u Srbiji osvijetljena je bojama LGBTIQ+ zastave.

Na Kosovu, EU podržava različite aktivnosti povodom IDAHOT-a, uključujući pjesničke večeri i promociju prve LGBTIQ+ radio emisije „Lequ Zemër“. EU također podržava Centar za jednakost i slobodu (CEL), koji jača LGBTI zajednicu sprječavanjem diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, podizanjem svijesti javnosti o pravima LGBTI osoba i zagovaranjem jednakih prava u skladu s ustavom i zakonima zemlje. Tokom godina, ovaj Centar organizovao je kampanje zagovaranja, promovirao društvene promjene i pružao psihosocijalnu podršku, besplatnu pravnu pomoć, smještaj i druge resurse. Samo tokom 2024. godine, EU je podržala niz CEL inicijativa za osnaživanje LGBTIQ+ zajednice, kao što su profesionalne obuke iz šminkanja, praćenje govora mržnje u medijima, stipendije za zagovaranje među studentima i radionice pravne pomoći. EU je također snažno podržala Sedmicu ponosa u Prištini, koja je završena Paradom ponosa.

Dana 17. maja 1990. godine, Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost s liste bolesti, a ovaj datum je kasnije proglašen Međunarodnim danom borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT). EU i njene države članice posvećene su ključnim pravnim instrumentima uključujući Ugovor iz Amsterdama (1997), Povelju o temeljnim pravima Evropske unije (2000) i razne antidiskriminacione direktive. Rezultati istraživanja iz 2024. godine koje je provela Agencija EU za temeljna prava (FRA) pokazali su da je 37% LGBTIQ+ osoba iskusilo neki oblik “konverzijske terapije” – prakse koja ima za cilj “izlječenje” seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, a koja ima dugoročno štetne posljedice.

Plan rasta za Zapadni Balkan je ponuda Evropske unije zemljama koje imaju status kandidata za članstvo (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) da ubrzaju proces pristupanja. Plan rasta osigurava bržu integraciju u Jedinstveno tržište EU, ali istovremeno nalaže snažniju ekonomsku saradnju u regiji, koja bi trebala dovesti do ubrzanog društvenoekonomskog približavanja EU. Za podršku ovim reformama je na raspolaganju fond od 6 milijardi eura, koji se sastoji od 2 milijarde eura bespovratnih sredstava i 4 milijarde u povoljnim kreditima, a koji je uslovljen provođenjem konkretnih reformi i usklađivanjem domaćih zakona sa pravnom stečevinom EU.

Očekuje se da bi realizacija Plana rasta mogla dati značajan zamah reformama, te u konačnici mogla dvostruko ojačati privredu u zemljama regije u narednoj deceniji.

„Plan rasta ne utiče na tekući proces pristupanja, ili konkretne uslove koji su postavljeni u ovim okvirima, naročito u pogledu osnovnih principa. Zajedničko regionalno tržište je inicijativa koju su dogovorili lideri zemalja Zapadnog Balkana na Samitu Berlinskog procesa u Sofiji 2020. godine. Ovo tržište, uz prateći akcioni plan, treba omogućiti slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi u regiji“, navodi se u Planu rasta, u kojem se naglašava da je „brzina ključna“ i da je plan namijenjen da pomogne regiji u usmjeravanju na zajedničku budućnost u svojstvu članica EU i za rješavanje bilateralnih izazova koji ometaju napredak.

Adi Ćeremagić, analitičar iz Evropske inicijative za stabilnost, objašnjava da EU nastoji državama koje imaju kandidatski status unaprijed osigurati neke prednosti članstva.

„Jedna komponenta je dodatno finansiranje radi smanjivanja razlike između sredstava koje primaju članice EU i države koje su kandidati za članstvo. Međutim, ovo je uslovljeno zahtjevom za detaljnim planom reformi koji osim vladavine prava i ekonomske reforme, obuhvata i druge oblasti kao što su reforma javne uprave i javnih nabavki, u zavisnosti od potreba svake pojedinačne države. Drugi aspekt su prednosti prije pristupanja, s tim da se od ovih zemalja očekuje da usvoje zakone i uspostave institucije koje će im omogućiti da funkcionišu kao da su članice. Dobar primjer je SEPA, sistem koji omogućava bankama u zemljama kandidatkinjama da provode transakcije u eurima kao da su u EU bez dodatnih naknada, ali ova prednost nalaže prilagođavanje domaćih zakona i bankarskih propisa“, kazao je Ćeremagić, naglašavajući da je suština Plana rasta da državama kandidatkinjama ponudi više novca i više mogućnosti za njihovu privredu i građane, na osnovu tempa kojim provode reforme.

Profesorica Lejla Ramić-Masihović iz Odjeljenja za međunarodne odnose na Međunarodnom Burch univerzitetu (IBU), kaže da ovo predstavlja važnu priliku.

„Plan rasta je izvrsna prilika za jačanje Zajedničkog regionalnog tržišta Zapadnog Balkana i povezivanje sa Jedinstvenim tržištem EU, na koje smo svi usmjereni. U biti je riječ o vreći novca kojoj svi imamo pristup.“

Težište Plana rasta je na sedam ključnih oblasti: slobodno kretanje roba, usluga i radnika; pristup jedinstvenom području plaćanja u eurima; lakši cestovni prevoz; dekarbonizacija i integracija tržišta energije; zajedničko digitalno tržište; i integracija u industrijske lance nabavke. Neke od ovih mogućnosti su nove perspektive zapošljavanja, besplatni pristup javnom internetu, jeftiniji i brži transferi novca (posredstvom sistema SEPA), kraće vrijeme čekanja na granicama za cestovni prevoz (zelene trake) i digitalni centri za start-up preduzeća. Preduslov za ove prednosti su usklađivanje propisa o graničnoj kontroli, potpisivanje Konvencije o zajedničkom tranzitnom postupku, reforma javnih finansija u skladu s evropskim standardima, te uzajamno priznavanje vještina i kvalifikacija između EU i Zapadnog Balkana, uključujući stručnu spremu, na osnovu postojećih sporazuma o mobilnosti.

Plan rasta obuhvata period od 2024. do 2027. godine, a izdvojena sredstva će biti raspodijeljena na osnovu formule koja obuhvata BDP, broj stanovnika i nekoliko drugih kriterija. Prema prvim procjenama, Albanija bi mogla dobiti 922 miliona eura, Crna Gora 383 miliona eura, Kosovo 880 miliona eura, Sjeverna Makedonija 750 miliona eura, Srbija 1,85 milijardi eura, dok bi Bosna i Hercegovina, nakon finalizacije programa reformi, mogla dobiti 1,85 milijardi eura. Najmanje 50% od ukupnog iznosa bit će usmjereno na investicije kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). Preostala sredstva će ići direktno vladama zemalja Zapadnog Balkana, a pristup sredstvima će zavisiti od napretka ostvarenog u provođenju programa reformi koji je pripremila svaka zemlja pojedinačno.

Isplate će se vršiti dva puta godišnje, na osnovu zahtjeva koje će dostavljati vlade zemalja Zapadnog Balkana, ali tek nakon što Evropska komisija potvrdi da su ispunjeni svi uslovi, kao što su makroekonomska stabilnost, dobro upravljanje javnim finansijama, transparentnost i nadzor budžeta.

Plan rasta je usvojen 8. novembra 2023. godine, a do aprila 2025. godine je Evropska komisija odobrila programe reformi Albanije, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. Bosna i Hercegovina još nije dobila „zeleno svjetlo“.

Vlade zemalja Zapadnog Balkana su upozorene da će, ako ne ispune uslove za isplatu sredstava, Komisija obustaviti isplatu ili uskratiti odgovarajući iznos sredstava. Pored toga, zemlje koje ne provedu reforme u roku od godinu ili dvije godine bit će u obavezi da vrate sredstva, koja će zatim biti preraspodijeljena drugim zemljama.

U zemljama zapadnog Balkana žene nisu adekvatno zastupljene u politici i upravljačkim strukturama preduzeća i nemaju uticaj na donošenje odluka i raspored javnog novca, čine veći dio nezaposlenih, a ekonomija brige i besplatni kućni rad je gotovo u cjelini zasnovan na njima. No žene i osnaživanje njihovog položaja u  društvu su fokus mnogih aktivnosti Evropske unije u zemljama zapadnog Balkana: borba protiv nasilja i diskriminacije, pravna pomoć, prava pripadnika/ca LGBTIQ+ zajednice, politički angažman, zdravlje, tranziciona pravda, podrška poduzetnicama, umrežavanje, očuvanje kulturne tradicije, više žena u policiji i na granicama  su samo neka od pitanja kojima je EU posvećena.

Međunarodni dan žena 8. mart je prilika da se ukaže na snagu i sposobnost žena i tim povodom će u Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, BiH i Srbiji biti upriličen niz događaja, a i pokrenute su razne kampanje.

U Crnoj Gori kampanja “Heroine i vještine” slavi žene koje su uspješno transformisale svoje karijere: ekonomistkinja koja se bavi zlatovezom, profesorica koja uzgaja pečurke, grafička dizajnerica pravi terarijume, ekonomistkinji izrađuje nakit…

U Srbiji je delagcija EU, sa željom da podrži veću vidljivost napora za rodnu ravnopravnost, ustanovila nagradu „Dobrila“. Nagrada nosi ime Dobrile Vasiljević Smiljanić koja je prepoznala potencijal tradicionalnih ženskih vještina i svoj radni vijek posvetila ekonomskoj i društvenoj jednakosti žena u ruralnim oblastima Zlatibora.

Ove godine je dobitnica Radmila Gujaničić iz Užica.

„Važna mi je ova nagrada jer zaokružuje moj rad nakon što sam otišla u penziju, a posebno mi je drago što sam prva i što je na zlatiborskom okrugu – Dobrila je kroz zadrugu Sirogojno osnažila žene zlatiborskog kraja i svetski je poznata. Meni ova nagrada daje i društvenu moć koju ću podeliti s drugim ženama“, kaže Gujaničić. Smatra da je doprinos EU na osnaživanju žena zapadnog Balkana izuzetno značajan.

„Da biste negde došli morate odnekud da krenete i EU kao neko ko je izvan našeg područja ima moć da neke stvari pokrene i jako je važno da ulažu sredstva u poboljšanje položaja žena. Volela bih kada bi bilo više novca za ekonomsko osnaživanje jer su žene osetile snagu svojih ekonomskih aktivnosti, možda manje komercijalni krediti. Mnogo je projekata koji ne bi bili realizovani ili organizacija koje ne bi opstale bez podrške EU“, kaže Gujaničić i naglašava da je mnogo projekata koje je EU realizovala i s partnerima poput  UN WOMEN  koji su imali izuzetno dobre rezultate.

Dobri rezultati organizacija civilnog društva se prenose i na javni sektor.  Fondacija INFOHOUSE iz Sarajeva je, u saradnji s Udruženjem građana Budućnost Modriča, kroz projekat “Ekonomske i socijalne prilike ka nezavisnosti žena žrtava nasilja u porodici” promijenila politiku javnih fondova za samozapošljavanje. Oni su omogućili da 65 žena žrtava nasilja dobije edukaciju za poduzetništvo i pomoć za izradu biznis-plana, a njih 18  dobilo je grant i mentorstvo za pokretanje biznisa.

„Kao rezultat  naših zagovaranja Zavod za zapošljavanje u Federaciji BiH (jedan od dva administrativna entiteta u BiH) je za 10% povećao sredstva koja  putem javnih poziva dodjeljuje ženama za samozapošljavanje“, kaže Dženana Alađuz, direktorica Infohouse.

Na Kosovu, gdje je cijeli mjesec mart posvećen većoj vidljivosti žena, je moguće izdvojiti projekat Integra koji u opštinama Glogovac, Mališevo, Gračanica, Južna Mitrovica, Istok, Prizren, Klina, Orahovac, Lipljan, Suva Reka i Vučitrn cilja na 563 pojedinca i pojedinke, žene i mlade povratnike, te osobe iz ugroženih grupa koje će dobiti perspektivu da se vrate ili ostanu.

Uz pojedinačne, EU provodi i regionalne projekte u koje uključuje više organizacija iz svih zemalja zapadnog Balkana što je korisno za razmjenu znanja i iskustava. Primjera radi, „Osnaživanje žena da djeluju protiv energetskog siromaštva na Mediteranu“  vrijedan 2 miliona EURa provođen je u Španiji, Francuskoj, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i Albaniji.

U Ženskom centru u Užicu  kažu da je saradnja s EU posebno važna za male organizacije koje nemaju vlastita sredstva ili ne mogu dobiti novac iz javnih budžeta.

„Mi smo uz pomoć EU pokrenuli reciklažu tekstila što je ekonomski osnažilo žene iz marginalizovanih grupa, uspostavili smo prekograničnu saradnju s Crnom Gorom i to funkcioniše i danas, 15 godina kasnije“, kažu u ŽC Užice. Naglašavaju da su, zahvaljujući EU, od male organizacije koja nije mogla sama aplicirati za grantove postali konkurentni na tržištu ideja.

Međunarodni dan žena 8. mart se obilježava povodom borbe žena za kraće radno vrijeme, bolje uslove rada i pravo glasa koja je počela u 8. marta 1857 godine u New Yorku. 1910. godine je Socijalistička Internacionala na prijedlog Clare Zetkin ustanovila Međunarodni dan žena, a  Ujedinjene nacije  Međunarodni dan žena obilježavaju od 1975. godine. Opšta skupština UN-a je 1977. godine pozvala članice da 8. mart proglase službenim UN-ovim praznikom za ženska prava i svjetski mir.