Skip to main content

Vještačka inteligencija za bezbjedniju železnicu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Meet the railway robot invented by a team of scientists from Serbia to keep passengers safe!

Međunarodni željeznički propisi nalažu da lokomotive moraju često da se pregledaju. To može podrazumijevati vizuelni pregled, podrobnija mjerenja ili otvaranje dijela vozila. Vrsta pregleda zavisi od serije proizvodnje lokomotive, vremena rada ili pređene kilometraže. Željeznički inspektor vizuelne preglede obično vrši iz servisnog kanala, koristeći pritom ručnu lampu za osvjetljenje. Ali ovo često nije tako jednostavno kao što zvuči.

Zahvaljujući liberalizaciji tržišta za teretne željezničke prevoznike koja se dogodila u posljednjih nekoliko godina u Srbiji, došlo je do pojave brojnih malih željezničkih operatera. Većina njih je donekle specijalizovana za prevoz određenih proizvoda i raspolažu sa ograničenim brojem lokomotiva, vagona i uslužnih resursa. Međutim, bez obzira na veličinu transportnog preduzeća, pravila inspekcije su ista za sve. S obzirom na to da manja preduzeća ne posjeduju depoe sa kanalima za pregled, vozila moraju biti van upotrebe danima ili nedjeljama da bi se pregledala u kolektivnim depoima. To dovodi do kašnjenja, prekida u pružanju usluga i gubitka prihoda. Grupa naučnika iz Srbije uhvatila se u koštac sa ovim izazovom, ne bi li pronašla rješenje.

„Odlučili smo da dalje razvijamo ovu zamisao, tako da čitav posao bude zaokružen uz podršku veštačke inteligencije, to jest robota.“

Profesor Aleksandar Miltenović sa Mašinskog fakulteta u Nišu rukovodilac je tima naučnika koji su razvili „ATUVIS“ (Autonomni sistem vizuelnog pregleda podvozja voza). Ovo promućurno i efikasno rješenje zasnovano na vještačkoj inteligenciji omogućiće inspekciju vozova izbjegavajući skupe i dugotrajne postupke održavanja koji podrazumijevaju isključivanje iz saobraćaja i odvoženje na inspekcijski kanal. Robot koji su izmislili profesor Miltenović i njegov tim može se montirati između tračnica, tako da kada voz pređe iznad njega fotografiše i automatski generiše izveštaj o stanju vozila.

Profesor Miltenović objašnjava da na ovom rješenju rade preko pet godina, na zahtjev privatnih željezničkih firmi. U početku su razvili primitivniji uređaj koji je uključivao mehaničko rješenje zasnovano na upotrebi kamere, ali im je i dalje bila potrebna ljudska podrška. „Međutim, odlučili smo da dalje razvijamo ovu zamisao, tako da čitav posao bude zaokružen uz podršku vještačke inteligencije, to jest robota“, kaže profesor Miltenović.

Od prototipa do tržišta

Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške iz programa Proof of Concept (Dokaz o konceptu) koji finansira EU (EU4TECH PoC). Ovaj program podržava napredovanje intrigantnih tehnologija pružajući podršku javnim istraživačkim timovima i malim i srednjim preduzećima koji imaju ideje u fazi „dokazivanja koncepta“, uključujući i izradu prototipa i patentiranje, sa ciljem da se na kraju plasiraju na tržište. Podrška za izradu prototipa EU4TECH PoC za ATUVIS bila je usmjerena na provjeru izvodljivosti pregleda na neravnom terenu i sposobnosti komponenti kamere, dijela sistema koji treba da se prilagodi položaju podvozja, kao i da bude postavljen u bočnom smjeru. Pored toga, EU4TECH PoC je pomogao timu da istraži mogućnosti patentiranja izuma i da izabere pravi poslovni model.

„Čim smo završili projekat EU4TECH, podnijeli smo zahtjev za više sredstava i dobili pozitivan odgovor. Bez EU4TECH-a, naša ideja bi i dan-danas bila na papiru.“

O projektu

EU4TECH Proof of Concept (PoC) Western Balkans bio je dvogodišnji projekat Instrumenta za pretpristupnu saradnju (IPA) koji je uključivao više zemalja i koji je finansirala EU kroz Instrument za preduzetništvo i razvojne inovacije Zapadnog Balkana (WBEDIF). Projekat je obuhvatio šest privreda regiona Zapadnog Balkana. Podržani projekti potekli su i od javnih istraživačkih organizacija i od startapa i MSP-a.

WBEDIF je jedan od instrumenata privatnog sektora podržan od strane Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) – zajedničke inicijative EU, finansijskih organizacija, bilateralnih donatora i korisnika, čiji je cilj unaprjeđenje harmonizacije i saradnje u investicijama za socio-ekonomski razvoj regiona i doprinos evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana.

WBIF je glavno sredstvo za implementaciju ambicioznog Ekonomskog i investicionog plana EU za Zapadni Balkan. Unaprjeđenje konkurentnosti privatnog sektora i jačanje podrške istraživanju i inovacijama su srž Plana.

Tim je uz podršku EU4TECH-a uspeo da razvije naredni prototip koji je bio mnogo napredniji od prethodnog. „Čim smo završili projekat EU4TECH, podnijeli smo zahtjev za više sredstava i dobili pozitivan odgovor. Bez EU4TECH-a, naša ideja bi i dan-danas bila na papiru“, kaže profesor Miltenović.

Za sljedeću i posljednju fazu razvoja ideje, tim Mašinskog fakulteta iz Niša dobio je 300.000 eura podrške iz Inovacionog fonda Srbije, koji takođe dobija finansijsku pomoć od Evropske unije. Plan je da se u roku od dvije godine ATUVIS stavi na raspolaganje željezničkom tržištu. „Kada sam krajem devedesetih počeo da studiram, nisam mogao ni da zamislim da ćemo jednog dana razvijati robote za ovakve svrhe. I dalje imam utisak da je ovo san”, kaže profesor Miltenović.

Zaštita prava ljudi u pokretu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz podršku Evropske unije, jedna crnogorska nevladina organizacija pružila je podršku migrantima besplatnim pravnim uslugama.

Irfan* je tridesetogodišnjak porijeklom iz Maroka koji o svojoj rodnoj zemlji kaže: „Ljudska prava se tamo ne poštuju, nije bilo posla: privreda je loše išla. Sve je bilo loše!”. On je pobjegao iz Maroka 2011. godine, prvo za Tursku, redovnim letom. Ubrzo je morao odande da ode i tada je imao prvi kontakt sa krijumčarima ljudi. Prebacili su ga u Grčku, zatim u Albaniju, dok na kraju nije stigao u Crnu Goru. „Moj život je bio u rukama krijumčara. Mogli su da urade šta god su htjeli sa mnom, nisam imao pravo na mišljenje. U Crnu Goru sam stigao umoran od bježanja i nisam imao snage da nastavim dalje”, dodaje Irfan.

Irfan sada živi u Crnoj Gori duže od 10 godina. Ubrzo po dolasku zaposlio se u jednom hotelu, gdje se zaljubio u Crnogorku Jovanu*. Sada su u braku i imaju dvoje divne djece. U međuvremenu, Irfan je naučio i crnogorski jezik i, po mnogo čemu, osjeća se potpuno integrisanim u društvo svog novog doma. Međutim, to nije bio slučaj sa pravne tačke gledišta. Stekao je pravo da podnese zahtjev za crnogorsko državljanstvo, ali zbog pravnih komplikacija i činjenice da su određeni zakoni u međusobnom sukobu, još uvijek nije u mogućnosti da to pravo ostvari. U cilju rješavanja ovog problema, pokucao je na vrata crnogorske nevladine organizacije Pravni centar, koja pruža pravnu pomoć strancima koji traže azil u Crnoj Gori kroz projekat koji finansira EU pod nazivom „Moj advokat – besplatna profesionalna pravna pomoć za migrante“ u saradnji sa Karitasom. Sada dobija pravnu pomoć od njih po ovom pitanju.

“Pošto je broj migranata koji žele da ostanu u Crnoj Gori mali, Vlada nema politiku za njihovu integraciju u smislu obrazovanja i zapošljavanja.”

Besplatne pravne usluge za one kojima je potrebna pomoć

Luka Kovačević je direktor NVO Pravni centar koja je osnovana 2007. godine sa ciljem pružanja podrške raseljenim licima i izbeglicama iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Tada Crna Gora nije imala ni najosnovniju pravnu infrastrukturu vezanu za azilante, kao ni Vladin plan pružanja podrške azilantima ili raseljenim licima. Luka i njegov tim u početku su radili na pružanju podrške Vladi u prevazilaženju tih prepreka, a Vlada je uvela pravnu infrastrukturu koja od tada postoji.

Međutim, u međuvremenu su migranti iz drugih delova svijeta počeli da pristižu u Crnu Goru i bila im je potrebna podrška. Prema statistici Pravnog centra, preko 95 odsto izbjeglica u zemlji koristi Crnu Goru kao tranzitnu rutu, a samo mali broj njih odlučuje da ostane, jer većina za cilj ima zemlje sa boljom ekonomskom perspektivom. Ali onima koji ostanu potrebna je podrška. Luka objašnjava da država nema mnogo toga da im ponudi. „Pošto je broj migranata koji žele da ostanu u Crnoj Gori mali, Vlada nema politiku za njihovu integraciju u smislu obrazovanja i zapošljavanja”, kaže on.

Pružanje podrške ovim migrantima i drugima koji Crnu Goru vide samo kao tranzitnu rutu razlog je zašto je Lukina nevladina organizacija pokrenula projekat „Moj advokat – besplatna profesionalna pravna pomoć za migrante“ koji finansira EU u saradnji sa Karitasom.

„Obavili smo preko 146 terenskih posjeta: bili smo u svim crnogorskim opštinama, obilazili i podržavali migrante na formalnim i neformalnim mjestima okupljanja. Migranti koje smo podržali prošle godine došli su iz Avganistana, Alžira, Irana, Maroka i šire.“

O projektu

Projekat „Moj advokat – besplatna profesionalna pravna pomoć za migrante“, koji finansira EU, pokrenut je početkom 2020. godine i završen u julu 2021. godine. Ukupna finansijska vrijednost projekta je bila preko 130.000 eura. Projekat je imao za cilj zaštitu prava različitih kategorija migranata kroz pružanje pravne pomoći, informisanje i savjetovanje, humanitarnu pomoć i psihosocijalnu podršku, kao i rad na jačanju kapaciteta lokalnih organizacija civilnog društva i relevantnih institucija za sprovođenje politika koje se odnose na upravljanje migracijama, integraciju stranaca kojima je odobrena međunarodna zaštita i reintegraciju povratnika nakon readmisije.

*Ime je promijenjeno da bi zaštitilo pravi identitet pomenutih osoba

Kroz ovaj projekat, 677 korisnika je dobilo podršku, od neregularnih migranata i osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Crnoj Gori, do povratnika na osnovu sporazuma o readmisiji. Pored besplatne pravne pomoći, migrantima je podijeljeno 350 paketa humanitarne pomoći. „Obavili smo preko 146 terenskih posjeta: bili smo u svim crnogorskim opštinama, obilazili i podržavali migrante na formalnim i neformalnim mjestima okupljanja. Migranti koje smo podržali prošle godine došli su iz Avganistana, Alžira, Irana, Maroka i šire“, kaže Luka.

Ispričati pravu priču

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Već duže od deset godina, program Balkanska tranziciona pravda donosi pouzdane informacije publici Zapadnog Balkana

Kula u Hrvatskoj i Hrtkovci u Srbiji su dva sela na Zapadnom Balkanu koja imaju tužnu zajedničku priču. Nakon izbijanja oružanog sukoba u Jugoslaviji 1992. godine, Srbi i Hrvati iz Kule i Hrtkovaca zamijenili su kuće jedni s drugima i preselili se u susjedne novonastale države. Ovo je opisano kao „humano preseljenje“, ali je to zapravo bila prinudna razmjena stanovništva usred rata. Priča o ova dva sela zabilježena je u dokumentarnom filmu „Tvoja kuća je bila moj dom“ u produkciji Balkanske mreže istraživačkog novinarstva (BIRN).

Dokumentarac je proizveden u okviru programa Balkanska tranziciona pravda, regionalne platforme koju sufinansira EU. Platforma objavljuje onlajn vijesti o lokalnim pitanjima vezanim za ratne zločine, čime se poboljšava razumijevanje javnosti o pitanjima tranzicione pravde na teritoriji nekadašnje Jugoslavije.

„Mi smo jedina medijska kuća u regionu koja detaljno i u potpunosti pokriva suđenja za ratne zločine zasnovana na činjenicama. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari koje je Balkanska tranziciona pravda postigla u proteklih deset godina.“

Više od deset godina izvještavanja o ratnim zločinima

Nejra Mualomerović, saradnica u programu, objašnjava da je glavna namjera programa da se osigura redovan i ažuran protok informacija o pitanjima tranzicione pravde, uglavnom suđenja za ratne zločine u regionu. To se postiže kroz posvećenu mrežu dopisnika širom bivše Jugoslavije i saradnika iz drugih medijskih kuća, organizacija civilnog društva, vladinih ustanova i akademske zajednice. „Mi smo jedina medijska kuća u regionu koja detaljno i u potpunosti pokriva suđenja za ratne zločine zasnovana na činjenicama. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari koje je Balkanska tranziciona pravda postigla u proteklih deset godina“, kaže Nejra.

Međutim, Program je počeo da razvija druge aktivnosti sa istim ciljem, jer je broj suđenja za ratne zločine opadao, koristeći svoje iskustvo i već prikupljene informacije. Jedan od njihovih projekata je baza podataka o masovnim grobnicama. Programski tim sastavlja ovu bazu od 2020. godine, noseći se sa izazovima velikog broja masovnih grobnica i raštrkanih informacija. Nejra objašnjava da je zbog toga što informacije nisu bile na jednom mjestu, a većina je bila dostupna samo u štampanom obliku, programsko osoblje moralo da posjeti brojne ustanove i organizacije. Takođe su otišli sa fotografom na lokacije masovnih grobnica kako bi ih snimili i smjestili u bazu podataka. Informacije su tada javno objavljene.

Tokom ovih posjeta postalo je jasno da većina lokacija masovnih grobnica nije obilježena ili dostojno obilježena i da im nije omogućen pristup. „Neki od njih su bili na privatnim posjedima, neki su pretvoreni u deponije, a na nekim lokacijama su izgrađene crkve“, kaže Nejra.

Međutim, tim je već uspio da locira, snimi, fotografiše i sačuva u bazi podataka nekoliko desetina lokacija, dok rad na bazi i dalje traje.

„Mislim da su svi ljudi koji su radili sa BIRN-om u proteklih deset godina bili svjesni uticaja koji će to imati na buduće generacije i na način kako će one vidjeti istoriju .“

O projektu

Program Balkanska tranziciona pravda je regionalna platforma koja ima za cilj da unaprijedi razumijevanje tranzicione pravde u zemljama bivše Jugoslavije (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Severna Makedonija i Srbija). Program podržavaju Evropska unija, Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju (Sida) i Ambasada Kraljevine Holandije.

Još jedna od nedavnih inicijativa programa je Muzej izvještavanja koji će ove jeseni biti otvoren u Sarajevu. To će biti prvi nezavisni neprofitni regionalni muzej na Balkanu koji prikazuje sveobuhvatnu priču, ispričanu iz novinarske perspektive, o raspadu i ratovima u Jugoslaviji i njihovim posledicama. Muzej će raspolagati prostorom od 600 kvadratnih metara u jednoj trospratnici u centru grada. Prva dva sprata zauzimaće stalna postavka koja će pričati priču o ratnim zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji, uključujući priče o izbjeglicama, etničkom čišćenju, genocidu i ratnim logorima, kao i o životu novinara tokom rata. Na trećem spratu će se nalaziti zajednički prostor za novinare, ljude iz civilnog društva i šire javnosti i biće korišćen za razgovore o izvještavanju iz konfliktnih zona i o ulozi medija danas.

Nejra priznaje da teme tranzicione pravde nije lako pokrivati. „Mislim da su svi ljudi koji su radili sa BIRN-om u proteklih deset godina bili svjesni uticaja koji će to imati na buduće generacije i na način kako će one vidjeti istoriju“, kaže ona.

Prekogranična borba protiv zagađenja

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Pogranične opštine u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji udružuju snage u borbi protiv zagađenja

Pogranične opštine Lipkovo u Sjevernoj Makedoniji i Preševo u Srbiji su opštine sa malim brojem stanovnika: Lipkovo ima 13.000, a Preševo 27.000 stanovnika. Većina stanovništva ovih opština živi u selima, a čitava oblast dijeli zajedničku kulturu, tradiciju, ekonomski sistem i snažne porodične i prijateljske veze. Međutim, dijele i važan problem: zabrinjavajući nivo zagađenosti sa ilegalnih deponija smeća. U opštini Preševo nalazi se 11 ilegalnih deponija, a u Lipkovu sedam.

U obije opštine smeće odnose javna komunalna preduzeća. Ipak, ona ne uspijevaju da pokriju svoje opštine u potpunosti. Preduzeće Piša u Lipkovu sakuplja smeće u deset od ukupno 22 sela, a preduzeće Moravica sa srpske strane granice pokriva 11 od ukupno 34 sela. Problem sela koja nisu pokrivena nije mogao da se riješi na opštinskom nivou zbog nedostatka sredstava i koordinacije, pa su Lipkovo i Preševo podršku za rešavanje ovog problema potražili spolja.

„Broj ljudi sa zaraznim bolestima je bio veoma visok u odnosu na malu veličinu opština, i bilo nam je očigledno da je jedan od glavnih razloga ilegalno odlaganje otpada i zagađena životna sredina.“

Udruživanje snaga za bolju okolinu

Aleksandar Gumberovski je rukovodilac projekata u opštini Lipkovo. On objašnjava da je prema zvaničnim podacima dobijenim od Regionalne bolnice u Vranju, broj oboljelih od zaraznih bolesti u opštini Preševo u 2017. godini bio 20, u 2018. godini 30, a u samo prvoj polovini 2019. godine bilo ih je 35. Na njegovoj strani granice, u Lipkovu, broj oboljelih od zaraznih bolesti iznosio je 23 u 2017. godini, 38 u 2018. godini a u samo prvoj polovini 2019. godine bilo ih je čak 42, što je ukazivalo na očigledan stalni rast zaraze. „Broj ljudi sa zaraznim bolestima je bio veoma visok u odnosu na malu veličinu opština, i bilo nam je očigledno da je jedan od glavnih razloga ilegalno odlaganje otpada i zagađena životna sredina“, kaže Aleksandar.

Nijedna od opština nema dovoljno sredstava da na odgovarajući način pruži sve usluge svojim stanovnicima, budući da su obije male i uglavnom seoske, pa je tako slučaj i sa odnošenjem otpada. Međutim, kako je opština Lipkovo imala dobro iskustvo sa podrškom donatora, udružili su snage sa susjednim Preševom sa srpske strane granice i odlučili da apliciraju za podršku EU kako bi im pomogli u rješavanju ovog problema.

Oni su zajedno osmislili projekat pod nazivom „Manje smeća, manje opasnosti, više zdravlja“ i dobili podršku iz programa prekogranične saradnje Sjeverna Makedonija–Srbija koji finansira EU. Preko projekta su kupili dva kamiona za prikupljanje otpada, 20 velikih kontejnera za otpad i preko 1700 kanti za smeće koje će biti razdijeljene domaćinstvima.

„Ove opštine su nerazvijene i nedostaje sredstava u gotovo svakoj oblasti. Podrška EU je stoga zaista važna za rješavanje naših problema – ponekad čak i onih najosnovnijih.“

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Manje smeća, manje rizika, više zdravlja“ započet je početkom 2021. godine i trajaće do kraja 2022. Ukupna vrijednost projekta je preko 250.000 eura, od čega oko 85% finansira EU. Specifični ciljevi projekta uključuju:

povećanje kapaciteta za upravljanje rizicima i opasnostima izazvanim ljudskom djelatnošću u vezi sa odlaganjem čvrstog otpada i zaštitom životne sredine; povećanje kapaciteta i unapređenje pristupa institucija uslugama za organizovano prikupljanje otpada; podizanje svijesti kod lokalnog stanovništva o posljedicama zagađenja; i smanjivanje broja zaraznih bolesti.

Pored podrške u opremi, projekatom će se pokrenuti i kamapanja podizanja svijesti, putem letaka i video klipova, kako bi se promijenile navike građana koje se odnose na životnu sredinu, podstičući ih da za svoj otpad koriste nove kante.

Ovo nije prvi projekat koji EU finansira a od kojeg opština Lipkovo ima koristi. Aleksandar ističe da su, s obzirom da se opština nalazi i na granici sa Bugarskom i Kosovom, bili dio drugih programa prekogranične saradnje. „Ove opštine su nerazvijene i nedostaje sredstava u gotovo svakoj oblasti. Podrška EU je stoga zaista važna za rješavanje naših problema – ponekad čak i onih najosnovnijih“, kaže on.

Doživljaji u divljini kao biznis

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Pogranična oblast između Crne Gore i Srbije spremna je da ugosti ljubitelje prirode uz podršku Evropske unije

Crna Gora je prije pandemije imala preko dva miliona posjetilaca i preko sedam miliona noćenja godišnje, što se može smatrati uspjehom za zemlju sa nešto više od 600.000 stanovnika. Ovi posjetioci su uglavnom boravili na prelijepom primorju ljeti i na skijalištima na sjeveru zimi. Međutim, Crna Gora ima i druge veoma uzbudljive mogućnosti za turizam u divljini, posebno u sjeveroistočnom regionu koji se graniči sa Srbijom i koji je veoma malo iskorišten. NVO Centar za zaštitu i istraživanje ptica (CZIP) iz Podgorice, zajedno sa partnerima iz Crne Gore i Srbije, radi na otvaranju ovog područja kao destinacije za ljubitelje divljine.

Boravak u divljini i posmatranje ptica postali su sve popularnija turistička aktivnost u svijetu, prepoznata kao važno specijalizovano turističko tržište. Međutim, s obzirom na relativnu udaljenost ovog dijela zemlje i na loše saobraćajne veze, turistička infrastruktura je nedovoljno razvijena, uprkos tome što se u ovoj regiji nalaze četiri nacionalna parka.

„Budući da je postojao ogroman potencijal za razvoj turizma, ali i potreba za podrškom, odlučili smo da preduzmemo mjere kako bismo otvorili ovu bajkovitu oblast za posjetioce.“

Zadovoljavanje potrebe za razvojem turizma

Lejla Abdić je ekološka aktivistkinja i menadžerka projekata u Centru za zaštitu i istraživanje ptica. Abdić objašnjava da su ona i njene kolege bile svjesne nedovoljne razvijenosti regiona u smislu turističke infrastrukture i aktivnosti u prirodi. „Budući da je postojao ogroman potencijal za razvoj turizma, ali i potreba za podrškom, odlučili smo da preduzmemo mjere kako bismo otvorili ovu bajkovitu oblast za posjetioce“, kaže Lejla.

S tim ciljem, oni su se prijavili na konkurs EU za prekograničnu saradnju Crna Gora/Srbija i odobrena su im sredstva za pokretanje projekta pod nazivom „Hoo project – Creation of Owl and Other Wildlife Experience“. Kako je populacija ptica u regionu veoma raznovrsna, glavni fokus njihovog projekta bio je na aktivnostima vezanim za posmatranje ptica kroz mapiranje i signalizaciju staza. Oni takođe rade na obuci i motivisanju lokalnog stanovništva da se bavi poslovima vezanim za turizam u divljini, kao i brendiranjem i promocijom turističkih proizvoda koji su osmišljeni u okviru projekta.

„Ova oblast raspolaže jedinstvenim potencijalom za turizam u divljini koji još uvek nije iskorišćen, ali će uskoro biti promovisan na lokalnom i međunarodnom nivou, kako bi posjetioci mogli da uživaju u njemu.“

O projektu

Projekat „Hoo: Creation of Owl and Other Wildlife Experiences“ započet je u februaru 2021. godine. Glavni cilj projekta je podsticanje turizma u divljini zasnovanog na prirodnom nasljeđu u prekograničnom području između Srbije i Crne Gore. Ukupna vrijednost projekta je 262.029 eura, a planirano trajanje projekta je 24 mjeseca. Između ostalog, projekat predviđa uspostavljanje dva itinerera za turizam u divljini, obuku turističkih vodiča za divljinu, posmatranje ptica i studijske posjete i uspostavljanje digitalne platforme za promociju regionalnog turizma u divljini.

Lejla objašnjava da projektno područje ima mnogo toga da ponudi turistima koji vole prirodu: sove, na primjer, imaju zov koji pruža uzbudljiva turistička iskustva. Pored toga, ova oblast je dom i drugim privlačnim pticama, kao što su suri i orao krstaš, bjeloglavi sup i sivi soko, ili jarebica kamenjarka i ruževac (vrsta tetreba), kao i rijetke vrste ptica kojima su za stanište potrebna veća šumska prostranstva. „Ova oblast raspolaže jedinstvenim potencijalom za turizam u divljini koji još uvek nije iskorišćen, ali će uskoro biti promovisan na lokalnom i međunarodnom nivou, kako bi posjetioci mogli da uživaju u njemu“, kaže Lejla.

Abdić dalje objašnjava da je u pogledu prekogranične saradnje projekat uspješan. Organizacije koje sarađuju na projektu organizovaće studijske ture i koordinirane aktivnosti sa ciljem povezivanja zajednica, preduzeća i turoperatera sa obije strane granice. „Na kraju krajeva, razvoj regiona je usko povezan sa prekograničnom saradnjom“, kaže ona.

Svijet upoznaje hercegovački bijeli luk

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kompanija iz Bosne i Hercegovine postala je regionalni tržišni lider u proizvodnji bijelog luka uz podršku projekta koji finansira EU

Preko 300 sunčanih dana u godini i zemlja bogata krečnjakom samo su neke od karakteristika koje izdvajaju zemljište u okolini mjesta Ljubinje na jugu Bosne i Hercegovine. Nekada su njive u Ljubinju bile zasađene hercegovačkim duvanom, koji je zahvaljujući svom kvalitetu nudio pristojan život stanovništvu ovog kraja. Međutim, zbog propasti domaće duvanske industrije, poljoprivrednici su morali da diversifikuju svoju proizvodnju.

Pošto je zemljište veoma plodno, nisu imali mnogo problema da to urade, usmjeravajući se na beli luk koji se vjekovima proizvodi i koristi u regionu kao zdrav sastojak za kuvanje, ali i kao narodni lijek. Poslovnu priliku je u belom luku videlo preduzeće Farmavit iz ljubinjskog kraja, i odlučilo je da se okuša ne samo u proizvodnji, već i u preradi ovog proizvoda za distribuciju na strana tržišta.

„Analiza svjetski priznatih ustanova pokazala je da se hercegovački bijeli luk nalazi u prvih pet na svijetu po kvalitetu i uticaju na zdravlje.”

Savremena tehnologija za unapređenje proizvodnje

Stefan Šalvarica je rukovodilac zadužen za proizvodnju i preradu bijelog luka u preduzeću u kojem radi od 2020. godine. Farmavit je osnovan 2000. godine da bi se uglavnom bavili proizvodnjom stočne hrane. Međutim, vidjevši potencijal za proizvodnju niza drugih usjeva, odlučili su da pokušaju nešto što bi bilo interesantnije i privlačnije širim tržištima. „Analiza svjetski priznatih ustanova pokazala je da se hercegovački bijeli luk nalazi u prvih pet na svijetu po kvalitetu i uticaju na zdravlje”, kaže Stefan.

Farmavit je danas vodeća kompanija za proizvodnju bijelog luka u Bosni i Hercegovini, a većina njihovih proizvoda namijenjena je izvozu, uključujući i tržište EU. Na putu ka uspjehu podržala ih je i inicijativa koju finansira EU a sprovodi UNDP – EU4Business. Ova podrška pomogla je preduzeću da riješi veliki problem sa izvorima toplote, kao i problem sa parom koja nastaje u procesu termičke obrade bijelog luka, što je otežavalo proizvodnju. „Sada kada imamo novu ventilaciju i klimatizaciju objekta, rešavamo se pare za nekoliko minuta. Pored toga, ranije smo veliki dio posla obavljali ručno, ali sada su procesi punjenja, etiketiranja i zatvaranja tegli uz pomoć novih mašina unaprijeđeni i ubrzani“, objašnjava Stefan.

Kompanija ima sopstvene plantaže belog luka, ali i kupuje određene količine od svojih kooperanata u Hercegovini. Sav kupljen bijeli luk šalje se na analizu prije nego što se stavi u proizvode dostupne kupcima na policama supermarketa u Bosni i Hercegovini pod brendom „Miris Hercegovine“.

„Zahvaljujući projektu EU4Business, uspjeli smo da poboljšamo uslove rada i produktivnost, smanjimo troškove i našim kupcima ponudimo jedinstvene proizvode. Otkad smo unaprijedili pogone za obradu bijelog luka, naše godišnje količine su porasle za 10 tona.“

O projektu

EU4Business je projekat EU koji ima za cilj jačanje kapaciteta Bosne i Hercegovine za ekonomski rast i zapošljavanje podsticanjem konkurentnosti i inovacija u odabranim sektorima. Ima budžet od 16,1 miliona eura: 15 miliona eura finansira Evropska unija, a 1,1 milion eura Savezna Republika Njemačka.

EU4Business je dio Strategije lokalnog razvoja njemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) – Programa razvoja lokalne samouprave i privrede u Bosni i Hercegovini.

Stefan dalje objašnjava da oni proizvode i pire od bijelog luka, kao i marinade sa začinima i maslinovim i suncokretovim uljem. Pored toga, zahvaljujući projektu EU4Business, Farmavit sada proizvodi i takozvani crni bijeli luk. Crni bijeli luk nastaje procesom fermentacije svežeg bijelog luka. U ovom procesu ubrzanog starenja, bijeli luk mijenja boju i karamelizuje se, a njegova svojstva su pojačana. Ova vrsta bijelog luka veoma je cijenjena na svjetskom tržištu. Kupovinom mašine za vrenje i zahvaljujući podršci EU, preduzeće Farmavit je postalo jedini proizvođač ove vrste bijelog luka u Bosni i Hercegovini.

„Zahvaljujući podršci EU4Business projekta, uspjeli smo da poboljšamo uslove rada i produktivnost, smanjimo troškove i našim kupcima ponudimo jedinstvene proizvode. Otkad smo unaprijedili pogone za obradu bijelog luka, naše godišnje količine su porasle za 10 tona“, kaže Stefan.

Preduzeće Farmavit nastavlja da ulaže u svoj razvoj, pored već postojećih planova za nove marinade, kao i za plasman crnog i svježeg bijelog luka na međunarodno tržište, kako bi zadržalo poziciju lidera na tržištu. „Uložili smo svoja dodatna sredstva u kupovinu opreme koja će nam pomoći u proizvodnji želatinskih kapsula punjenih ekstraktom bijelog luka. Bićemo prva firma u regionu koja će proizvoditi dodatke ishrani ovog tipa“, sa zadovoljstvom kaže Stefan.

Kompanija Farmavit podržana je kroz projekat EU4Business sa 150.000 KM, dok je vrijednost investicije iznosila ukupno 300.000 KM.

Zvuci džeza oživljavaju kulturne prostore

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Muzičke inicijative nastale tokom pandemije razvijaju se uz podršku EU

Kada su se mladi Pećanci našli pred izazovom da osmisle nove kulturne događaje koji će privući građane, improvizovali su sa onim što su imali: starom bioskopskom zgradom, renomiranim umjetnicima i volonterizmom. Simbolično, inicijativa kojom je rukovodila nevladina organizacija Anibar usmjerila se na žanr muzike koji se zasniva na improvizaciji – džez. Da bi improvizacija bila još neizvjesnija, planirano je da niz džez koncerata počne krajem 2020. godine u jeku pandemije koronavirusa. Međutim, uprkos svim preprekama, rođen je „Peja Jazz“, najnovija kulturna aktivnost u gradu.

“Uvijek sam govorio sebi da me u Peć mogu vratiti samo kulturni događaji.”

Ključni čovjek u sklapanju svih djelova Peja Jazz-a bio je Dardan Selimaj, kustos mnogih kulturnih događaja na Kosovu u posljednjih dvadeset godina. Kako on navodi, nije mogao da odoli zamisli o džezu u Peći. „Uvijek sam govorio sebi da me u Peć mogu vratiti samo kulturni događaji“, kaže Dardan o gradu iz kojeg vodi porijeklo i gdje su događaji ove prirode rijetki. „U manjim gradovima u kojima se tokom većeg dijela godine ništa ne dešava, mladi ljudi treba da imaju priliku da vide nastupe koji mogu da ih inspirišu da postanu neko – solo muzičari ili da osnuju bend – i pomjere granice“, kaže Dardan. Sličan put su odabrali brojni muzičari koji su odrasli u Peći. Oni su bili inspiracija Dardanu da prihvati ulogu kustosa jednog događaja kao što je Peja Jazz.

U godini u kojoj je počela pandemija, prepreke u ostvarivanju ove primamljive ideje su bile neizbježne. Koncerti su morali da se završe u ranim večernjim satima, a bio je ograničen i broj posjetilaca, prema pravilima javne bezbjednosti koja su u tom trenutku bila na snazi. Međutim, i takve okolnosti imale su svoju dobru stranu.

„Pošto je 2020. godine kulturna scena bila u potpunom zastoju i pošto umjetnici nisu mogli nigdje da nastupaju, oni su se posvetili stvaranju i napisali nove komade“, kaže Dardan ne uspijevajući da sakrije uzbuđenje u glasu zato što je mogao da istražuje muzičke dragulje koji su nastali tokom lokdauna.

„Bili smo domaćini četiri koncerta na kojima su premijerno svirani novi albumi“, kaže on, ubijeđen da će se tako izuzetan događaj teško ponoviti. Međutim, element za koji se ispostavilo da se može ponoviti godinu dana kasnije, u drugom izdanju, bila je posvećenost kvalitetnim koncertima. Ovoga puta Peja Jazz je otišao izvan granica Kosova, pošto su regionalni izvođači i izvođači iz EU mogli da putuju.

„Činjenica da je Peja Jazz organizovan pod pokroviteljstvom Anibara mnogo znači za njegovu održivost, kako sa organizacionog stanovišta, tako i za inspirisanje budućih izvođača.“

O projektu

Projekat građansko-javnog partnerstva za inovativno upravljanje javnom infrastrukturom u Peći, Prizrenu i Mitrovici ima za cilj unapređenje trenutnog stanja kulturnih prostora, kao i stvaranje novih širom Kosova. Između ostalog, projekat služi kao značajna intervencija u demokratizaciji kulturne i urbane politike na Kosovu, ali takođe pomaže u omogućavanju većeg učešća građana u javnom životu.

Ulaganje u organizacije, a ne pojedince, zarad zdravih kulturnih događaja

Na kulturni život malog grada kao što je Peć mnogostruko utiče pokretanje jedne ovakve muzičke manifestacije. jPrvo, ugošćavanje Peja Jazz-a u jedinom bioskopu u gradu pomoglo je da se ovo staro zdanje sačuva od potencijalnih intervencija. Drugo, grad je otvoren za druge prekogranične pogodnosti, kao što su povećanje broja turista i kulturna razmjena. Najvažnije od svega je prilika pružena mladim generacijama, da postanu svjesniji svog potencijala, dajući im priliku da vide nastupe renomiranih umjetnika.

„Činjenica da je Peja Jazz organizovan pod pokroviteljstvom Anibara mnogo znači za njegovu održivost, kako sa organizacionog stanovišta, tako i za inspirisanje budućih izvođača“, kaže Dardan, koji volonterima sa zadovoljstvom prenosi svoje znanje o menadžmentu muzičkih dešavanja. On tu misli na uspjehe koje je Anibar pokazao u oblasti animacije, gdje su mladi ljudi od učenja osnova stigli do prikazivanja njihovih animacija na godišnjem festivalu. Anibar se nadovezuje na svoje iskustvo uvođenja novih kulturnih aktivnosti u gradovima kao što je Peć, a sada je već sklopio saradnju i sa drugim organizacijama širom Kosova i izvan njega, kako bi poboljšao trenutno stanje kulturnih prostora. Uz finansijsku pomoć EU, njihov cilj je da kao kulturni akteri budu bolje pripremljeni za upravljanje javnom infrastrukturom i da povećaju saradnju sa lokalnim samoupravama za održivo korišćenje javne infrastrukture, javnih politika i finansija.

Na tragu ugroženog balkanskog risa

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Tim novinara iz Sjeverne Makedonije osvojio prestižnu nagradu EU za istragu o opasnostima sa kojima se suočavaju ugroženi risovi

Balkanski ris je vrsta divlje mačke koja spada u veoma ugrožene vrste. Vjeruje se da u regionu postoji svega 45 risova ove vrste. Krivolov, sječa šuma i građevinske aktivnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju najvećoj mački u regionu.

Balkanski ris se može naći u Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu. Iako je lov ili loše postupanje prema bilo kojem balkanskom risu strogo zabranjeno zakonom u sve tri zemlje, istraga je pokazala da je situacija u praksi mnogo drugačija. Tim novinara makedonskog Radija MOF zaključio je da je životinja zapravo veoma slabo zaštićena i da je u velikoj opasnosti od izumiranja.

Njihova priča pod nazivom „Tragom balkanskog risa – istražna priča u dva dijela“ plod je višemjesečne istrage. Priča prikazuje sumornu sliku o balkanskim risovima koji se nalaze u stalnoj opasnosti od krivolova. Tokom svoje istrage, tim je pronašao preparirane risove na zidovima restorana u blizini njihovog staništa, risove zatočene u kavezima koji služe kao atrakcija i tragove koji ukazuju da su možda i policijski službenici uključeni u krivolov. Pored toga, istraga je pokazala da su pored opasnosti od krivolova, balkanski risovi takođe ugroženi divljim deponijama i građevinskim radovima kao što su izgradnja puteva i hidroelektrana u i oko prirodnih ili nacionalnih parkova.

„U našem regionu imamo odlične zakone na papiru, ali oni se često ne sprovode na pravi način.“

Priznanje za trud

Tim novinara koji je sproveo i objavio istraživačku priču sačinjavali su Bojan Šaševski, Danijel Evrosimoski, Emilija Petreska i Jasmina Jakimova. Jasmina objašnjava da je njihova istraga bila plod želje da ispričaju priču o temi koja se rijetko spominje u javnosti, kao i da istraže da li se zakoni o zaštiti prirode i divljih životinja sprovode na pravi način. „U našem regionu imamo odlične zakone na papiru, ali oni se često ne sprovode na pravi način“, kaže ona.

Po reakcijama slušalaca i čitalaca može se reći da je priča je postigla veliki uspjeh, a takođe je osvojila nagradu EU za istraživačko novinarstvo za Sjevernu Makedoniju 2021. godine. Nagrada je dodijeljena kroz projekat koji finansira EU pod nazivom „Jačanje kvalitetnih vijesti i nezavisnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“, a žiri je opisao članak kao proizvod izvanrednog istraživačkog rada.

Na svečanosti povodom dodjele nagrada, Emilija Petreska sa Radija MOF rekla je: „Razočaravajuće je da ni posle više od godinu dana od kada smo objavili priču institucije nisu reagovale… Kakvu budućnost možemo da očekujemo ako nastavimo da uništavamo ekosisteme, da uništavamo staništa balkanskih risova i prirodno nasljeđe koje imamo i – time – uništavamo sebe?“.

„Nagrada nam je bila veoma važna, ne zbog novca, već zbog priznanja: sjajan je osjećaj kada neko prepozna vaš trud.“

O projektu

Cilj projekta „Jačanje kvalitetnih vijesti i nezavisnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“, koji finansira EU, jeste da se poveća povjerenje građana u medije i stvori bezbjedno okruženje za novinare u kojem će moći da stvaraju nezavisne informativne sadržaje, kroz obuku, mentorstvo, tehničku i finansijsku podršku i objavljivanje. Projekat se sprovodi od 2019. godine u zemljama kandidatima za prijem u EU i potencijalnim kandidatima: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Severnoj Makedoniji, Srbiji i Turskoj.

Jakimova je izjavila da je njen tim, pošto je iz male medijske organizacije, bio iznenađen kada im je saopšteno da su osvojili prvu nagradu. „Nagrada nam je bila veoma važna, ne zbog novca, već zbog priznanja: sjajan je osjećaj kada neko prepozna vaš trud“, kaže ona.

Nagrade EU za istraživačko novinarstvo imaju opšti cilj da odaju priznanje i promovišu izuzetna dostignuća istraživačkih novinara iz zemalja Zapadnog Balkana i Turske, kao i da poboljšaju vidljivost kvalitetnog istraživačkog novinarstva u tim zemljama.

Povratak zlatoveza

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Savremeno žensko preduzetništvo i drevni crnogorski zanat protkani su podrškom EU

Crnogorski zlatovez koristi se na narodnim nošnjama više od tri vijeka, ali je bio izložen opasnosti pada u zaborav zbog promjene ukusa i prekida u prenošenju zanata sa starijih na mlađe generacije. Drugi razlog je bio taj što je čak i tamo gdje su ljudi željeli predmete sa zlatovezom, dodavanje zlata na ionako skupu narodnu nošnju ili svilene košulje bilo je veoma skupo. Međutim, zanat je nedavno podstaknut inicijativom lokalne crnogorske organizacije civilnog društva i podrškom Evropske unije.

Biserka Raičević je prevalila šezdesetu i potiče iz crnogorske porodice koja njeguje tradiciju, posebno u vezi sa rukotvorinama. Iako je veći dio života radila kao ekonomista, iz hobija je nastavila da se bavi i tradicionalnim rukotvorinama koje je naučila u mladosti. Međutim, do nedavno se nikada nije okušala u zlatovezu, vrhuncu tradicije crnogorskog veza. To se promijenilo kada se pridružila radionici organizovanoj uz podršku projekta ReLoAD koji finansira EU.

„Rad na zlatovezu zahtijeva mnogo strpljenja i veoma specifičnu i zahtjevnu vještinu izrade.“

Oživljavanje zaboravljenog umijeća

Biserka kaže da je za radionicu čula od svog supruga koji je vidio poziv na društvenim mrežama i skrenuo joj pažnju na priliku, znajući da voli ručni rad. Nije bila sigurna da li da se prijavi, jer je rad na zlatovezu veoma zahtjevan, a i skup zbog zlatnog konca koji se koristi. Međutim, ipak je otišla na radionicu, vođena osjećajem poštovanja i velike ljubavi prema tradiciji, iako ju je iskustvo naučilo da rad na zlatovezu iziskuje, kako ona kaže, „mnogo strpljenja i vrlo specifičnu i zahtjevnu veštinu izrade“.

Obuka je organizovana u okviru projekta „Očuvanje i razvoj tradicionalnog crnogorskog zanata – zlatoveza“ koji je finansirala EU, a ciljna grupa koja je pokrivena su bile žene različitih godina i društvenog porijekla. Starije vezilje prenijele su svoje znanje na polaznice. Pored obuke, projekat je obuhvatio i podršku komunikaciji i izradi marketinškog plana za promociju zlatoveza, kao i pokretanje publikacije koja detaljno opisuje istoriju i značaj zanata.

„Ova obuka mi je bila velika inspiracija.“

O projektu

Projekat „Očuvanje i razvoj tradicionalnog crnogorskog zanata – zlatoveza“ sprovodi Institut za preduzetništvo i ekonomski razvoj u saradnji sa Udruženjem likovnih i zanatskih umjetnika NIT. Projekat ima podršku Regionalnog programa za lokalnu demokratiju (ReLOaD), koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP).

Cilj projekta je promocija crnogorskog zlatoveza kroz izradu marketinškog plana, unapređenje ekonomskog i društvenog statusa žena kroz širenje vještine zlatoveza i popularizaciju zlatoveza kroz saradnju sa modnim kreatorima.

„Ova obuka mi je bila velika inspiracija“, kaže Biserka, a sa vještinama koje je stekla kroz projekat, odlučila je da pokrene mali biznis sa ciljem da predstavi i omogući pristup ovim lijepim kreacijama što većem broju ljudi. Modeli sa zlatovezom preovlađuju među proizvodima preduzeća RB Ethno Fashion Hand Made, uključujući moderne predmete za svakodnevnu upotrebu kao što su tašne, marame ili maske.

Pored proizvodnih i prodajnih aktivnosti, Biserka je organizovala i besplatne radionice kroz koje doprinosi prenošenju ove vještine na druge žene iz svoje zajednice. „Smatram da ova tradicija treba da se održi, tako da sam zainteresovana da pomognem da što više mladih ljudi nauči ovu vještinu“, kaže ona.

Žene su perjanica brzog razvoja IKT servisa na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Sužavanje digitalnog rodnog jaza: za ovaj sektor kojim dominira izvor, veća zastupljenost žena u IKT je od suštinskog značaja

Sektor informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) na Kosovu se brzo mijenja, uglavnom zbog sve veće potražnje i rješenja koja kompanije nude. Široka upotreba interneta daje rezultate na Kosovu, posebno za njegovu omladinu i nova (IKT) preduzeća.

Eurostat je 2021. godine izvijestio da je 96% stanovništva Kosova starosti od 16 do 74 godine koristilo internet u prethodna tri mjeseca, što znači da je Kosovo na prvom mjestu u regionu po korišćenju interneta, a čak i nekoliko procenata iznad prosjeka Evropske unije. Ovaj kontekst je preduslov za razvoj digitalne transformacije mnogih usluga u društvu, ali ne nužno samo na Kosovu. Nekoliko kompanija sa sjedištem u i oko Prištine pružaju IKT usluge za Evropu i Sjevernu Ameriku. Neki od njih čak i nemaju domaće klijente, što se odražava u studiji IKT asocijacije STIKK, koja potvrđuje da je preko 90% ovih usluga za instranstvo.

„IKT je nekada smatran muškim poslom, ali to se brzo mijenja.“

Sužavanje digitalnog rodnog jaza

Jedna od pozitivnih posledica ovog rasta je da se nude radna mjesta u društvu pogođenom nezaposlenošću i da ta radna mjesta zaustavljaju odlazak mladih sa Kosova. IKT sektor takođe postaje sve inkluzivniji.

Žene se nalaze u svim djelovima sektora, od tehničkih pozicija u programiranju, do menadžmenta i kreiranja politika u IKT-u. Jedan od primera je Ilirijana Ibraj, koja vodi odjsek za poslovni rast LinkPlusa, jedne od pionirskih kompanija koja već skoro deset godina izvozi usluge.

„IKT je nekada smatran muškim poslom, ali se to brzo mijenja“, kaže Ibraj, koja dodaje da se osjeća dobro u tom sektoru, između ostalog i zato što može da pruži drugačiju perspektivu. Žene čine više od jedne trećine ukupnog broja zaposlenih u njenom preduzeću. „Sve veći broj žena u IT-u mijenja način razmišljanja i stereotipe na radnom mjestu, ali i u odnosu na klijente gdje perspektiva koja ne dolazi od muškaraca može biti ključna.“

Mogućnost da se promijeni procenat djevojaka u ovom sektoru počinje od obrazovanja, gdje takozvani STEM (Nauka Tehnologija Energetika i Matematika) predmeti doživljavaju povratak kao profesije sa potencijalom zapošljavanja. Pored tradicionalnih univerziteta, postoje i inovacioni centri, privatne inicijative i međunarodni donatori koji nude obučavanje mladih u pomenutim predmetima. Među njima je i projekat koji finansira EU i koji je u okviru podrške konkurentnosti kosovskog IKT sektora obučio oko 100 predavača i 1.000 studenata. Većina učesnika je sertifikovana za veb razvoj, sajber bezbijednost i programske jezike koji se najčešće traže u IKT sektoru.

Druga komponenta na kojoj projekat radi sa sektorom je jačanje veza sa kompanijama čije je sjedište u Evropskoj uniji.

„Jedna od naših strategija za rast dolazi iz uvjerenja da možemo da proširimo naše poslovanje zajedno sa budućim partnerima u EU.“

O projektu

Opšti cilj projekta EU Podrška konkurentnosti kosovskog IKT sektora je unapređenje konkurentnosti kosovskih digitalnih i tradicionalnih preduzeća podržavajući širenje kosovskog IKT sektora, što dovodi do rasta i otvaranja novih radnih mjesta.

Projekat takođe ima za cilj da pomogne premošćavanje jaza u digitalnim i poslovnim vještinama na održiv način koji zadovoljava potrebe tržišta i povećava konkurentnost kosovskih digitalnih i tradicionalnih preduzeća, kao i da povećava izvoz kosovskih IKT preduzeća i tradicionalnih preduzeća korišćenjem IKT-a.

IKT ne zna za granice

Najpopularnije izvozne usluge kosovskih kompanija uključuju IT konsalting, razvoj veb dizajna, mobilna rješenja i e-trgovinu. LinkPlus nudi ove usluge klijentima koji posluju u EU, ali i onima na sjeveroameričkim tržištima. Budućnost izgleda sjajno za preduzeće koja razmatra saradnju sa kompanijama identifikovanim na nedavnim direktnim sastancima.

„Jedna od naših strategija za rast dolazi iz našeg uvjerenja da možemo da proširimo poslovanje zajedno sa budućim partnerima u EU“, objašnjava ona. „Uspostavili smo početne kontakte, sa fokusom na sektore za koje smo se specijalizovali, a sada znamo više o tržištu i ključnim igračima.“ Ona ističe da je zadovoljna početnim predstavljanjem investicionog potencijala Kosova, što podrazumijeva kosovsku omladinu, poslovnu klimu, blizinu EU, korišćenje eura kao valute i prijateljske odnose sa klijentima koje vidi kao najvažnije osobine svog društva.

Takođe je dodala da je njena misija i lična i da se tiče unapređenja položaja žena i koristi inicijativu „DigiWomen“, gdje je članica odbora, kao platformu za pridruživanje ženama u IT-u koje mogu da posluže kao uzor. „Ako želimo da postignemo rodnu ravnopravnost, najvažnije je da budemo uzor i inspirišemo nove generacije: promjena mora da dođe od nas samih da bismo učinili društvo boljim.“