Skip to main content

Nagrađena flaša broj četiri

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

EU pomaže crnogorskoj vinariji da razvije svoj biznis.

Goran Radević je doktor medicine sa iskustvom rada na četiri kontinenta. Svoju domovinu, Crnu Goru, napustio je kao mlad i preko 27 godina radio u zemljama kao što su Kajmanska ostrva, Kina, Oman, Južna Afrika i Sjedinjene Američke Države.

Goran je oduvijek imao ideju da će se jednog dana vratiti u svoju domovinu i izgraditi vinariju. Vinarstvo je bilo tradicionalno u Goranovoj porodici i njegova ljubav prema pravljenju vina počela je prije nego što je napunio pet godina. Njegov djed po majci posjedovao je vinograd i bio je stručnjak za proizvodnju vina. „Naučio sam kalemljenje vinove loze prije nego što sam naučio da čitam i pišem“, kaže Goran.

Međutim, pokretanje sopstvenog vinograda ne bi bilo lako jer su bila potrebna značajna ulaganja. Ipak, kako su godine prolazile, pomisao na to se pretvorila u prinudu i na kraju, zajedno sa porodicom, Goran je donio veliku odluku da se vrati u Crnu Goru i pokrene svoju kompaniju iz snova. Finansijska ulaganja i strast su bili tu, ali ovo nije bila laka vožnja za Gorana i njegovu suprugu.

„Bilo je puno izazova: prve flaše su proizvedene u garaži i bez ikakve stručne podrške.”

Prvu lozu su zasadili 2007. godine, a do 2009. godine imali su prvu berbu i izašla je prva flaša. „Bilo je mnogo izazova: prve flaše su proizvedene u garaži i bez odgovarajuće stručne podrške“, kaže Goran. Ipak, nevjerovatno, ukus je bio odličan i proizvod je bio kandidat za uspjeh. Te godine Goran je uspio da pošalje uzorke svog početnog proizvoda na takmičenje za degustaciju vina u poznatom restoranu na Menhetnu. Bilo je sedam takmičara, a boca broj četiri bila je njihova, sjeća se Goran. „Svih pet članova žirija, koji su bili vlasnici poznatih restorana, označili su bocu četiri kao najbolju. Pretpostavljam da je to bila početnička sreća“, osmjehuje se.

Odmah su počeli da izvoze svoje vino u SAD, ali su se suočili sa problemima. Brojni elementi – od kvaliteta etikete do kvaliteta zatvarača flaše – nisu bili kompatibilni sa međunarodnim standardima i shvatili su da ovim pitanjima treba posvetiti više pažnje. Goranova supruga, inače američkog porijekla, preuzela je marketinški dio kompanije. Počeli su da koriste visokokvalitetne čepove za flaše iz Francuske i papir za etikete iz Njemačke. Ubrzo je uspjeh bio neizbježan jer je kompanija počela da izvozi u Nemačku, Skandinaviju, Švajcarsku, pa čak i Japan.

Kako je tržište raslo, 2011. godine Goran i njegova supruga su odlučili da angažuju profesionalne konsultante kako bi obezbijedili održiv rast svog poslovanja. Angažovali su agronoma i visokokvalifikovanog tehnologa sa dugogodišnjim domaćim i međunarodnim iskustvom. Obojica su pomogli da vinarija postane priznati međunarodni brend.

„Zahvaljujući podršci EU, mogao sam da iskoristim planirani novac za ova neophodna ulaganja u druge djelove poslovanja.”

O projektu

Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore i ruralna područja te zemlje. Kroz ovaj alat, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Na putu vinarije ka uspehu, imali su i podršku Evropske unije. U 2018. prijavili su se za program Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj koji finansira EU (IPARD) i dobili su podršku za nabavku mašina kao što su viljuškar, traktor, vibrokultivator, vinogradarski plug i motorna drljača. Sa usporavanjem poslovanja tokom pandemije, ova podrška je stigla u pravo vrijeme. „Zahvaljujući podršci EU, planirani novac mogao sam da iskoristim za ova neophodna ulaganja u druge djelove poslovanja“, kaže Goran.

Goran ima četvoro djece, a najmlađi sin Luka studira tehnologiju vina na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. „Sanjao sam o ovoj vinariji 27 godina i naporno sam radio da uštedim novac za njeno pokretanje. Moj sin će ovo naslijediti i nastaviti tradiciju. To me čini izuzetno srećnim i ispunjenim“, kaže Goran.

Inkluzivno obrazovanje za djecu iz Albanije

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

EU podržava vaspitače iz Albanije inovativnim praksama u učionici.

Viola je vaspitačica. Dugi niz godina je upravljala učionicama sa velikim brojem djece iz različitih sredina i različitih sposobnosti. Ona kaže da su izazovi bili ogromni: „Bilo mi je teško da zadovoljim različite potrebe sve djece u odjeljenju. Podržavam ideju predškolske inkluzije i znam prednosti, ali nedostajalo mi je znanja i vještina za inkluzivnu praksu“ . Uprkos poboljšanju obrazovnog sistema u Albaniji, ideja inkluzije, posebno u predškolskom obrazovanju, nije dovoljno promovisana. Nastavnici su često bili ostavljeni da rade u izolaciji sa djecom sa širokim spektrom sposobnosti učenja, i nudili su malo obuke.

„Bilo je nekih raštrkanih malih intervencija NVO-a, ali nije postojao holistički pristup tome kako se pozabaviti inkluzivnim obrazovanjem u predškolskim ustanovama.”

„Inkluzivno obrazovanje je gotovo nova stvarnost u albanskom obrazovnom sistemu, posebno za predškolski uzrast“, kaže Mirlinda Bušati, specijalista za obrazovanje u Unicef-u Albanija. Ona objašnjava da Unicef veoma blisko sarađuje sa albanskim Ministarstvom obrazovanja na razvoju nacionalne strategije obrazovanja koja uključuje važnu komponentu o inkluzivnom obrazovanju, kao i o standardima za vaspitače. Međutim, uprkos dobrom radu na strategiji i standardima, Unicef je identifikovao da postoji značajan jaz u sprovođenju strategije. „Bilo je nekih raštrkanih malih intervencija nekih nevladinih organizacija, ali nije postojao holistički pristup o tome kako se pozabaviti inkluzivnim obrazovanjem u predškolskim ustanovama“, kaže Mirlinda.

Vaspitačima su bili potrebni programi praktične obuke nastavnika koji njeguju pozitivne stavove i najbolje prakse za uspješnu inkluziju predškolskog uzrasta. Intervencije su bile potrebne kako bi se osiguralo da nastava ima pravi ritam za one koji se suočavaju sa većim poteškoćama u učenju. Uz podršku Evropske unije, Unicef je pomogao Ministarstvu obrazovanja i Agenciji za osiguranje kvaliteta u preduniverzitetskom obrazovanju (AAQPE) u Albaniji da razviju metodologije inkluzivnog obrazovanja za predškolske ustanove.

Unicef je takođe izradio priručnik za obuku i, zajedno sa AAQPE, obezbijedio obuku o praktičnoj primjeni metodologije za 582 vaspitača i direktora škola. Viola je bila jedan od vaspitača koji su učestvovali u obuci. „Novi alati uvedeni u obuku pomogli su mi da razvijem inovativne pristupe i unaprijedim svoju nastavu. Postepeno sam počela da usvajam nove stilove nastave koji uključuju različite načine učenja. Ako želimo da djeca budu od pomoći jedni drugima – da prihvate, komunicirajte i budite prijateljski nastrojeni jedni prema drugima – moramo to naučiti”, kaže ona.

 „Pored finansiranja EU, činjenica da je svaki dio ove inicijative bio u skladu i sa zahtjevima za pristupanje EU učinila je podršku EU još značajnijom u smislu saradnje sa vladom i institucijama.”

O projektu

Promovisanje inkluzivnog obrazovanja dio je programa „Ublažavanje uticaja COVID-19 na živote djece i roditelja na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ koji sprovodi Unicef, a finansira EU preko Generalnog direktorata Evropske komisije za politiku susjedstva i Pregovora o proširenju (DG NEAR). Očekuje se da će kroz ovaj program vrijedan 5 miliona eura 490.000 djece i roditelja širom programske oblasti imati bolji pristup javnim uslugama koje promovišu rani razvoj djece, obrazovanje, zdravlje i zaštitu kao dio oporavka od COVID-19.

Metodologiju za predškolsko inkluzivno učenje je ove godine akreditovalo i Ministarstvo obrazovanja Albanije. Prema Mirlindi, ovo je veliki korak naprijed: „To znači da sada svi vaspitači mogu da koriste ovu metodologiju koja obezbjeđuje kvalitetno inkluzivno obrazovanje“, kaže ona.

Činjenica da je projekat podržala Evropska unija značila je mnogo u ovom kontekstu. „Pored finansiranja EU, činjenica da je svaki dio ove inicijative bio u skladu i sa zahtjevima za pristupanje EU učinila je podršku EU još važnijom u smislu saradnje sa vladom i institucijama“, kaže Mirlinda.

Bivši rudnik uglja prerađen je u prvu veliku solarnu elektranu u Sjevernoj Makedoniji

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Podrška EU za diversifikaciju izvora energije.

Nad šibljem i šikarom doline nadvisuje se ogroman stari dimnjak termoelektrane. Ova oslomejska termoelektrana na ugalj u Kičevu, Sjeverna Makedonija, počela je sa radim 1980-ih i bila je ponos tadašnje Republike Makedonije. U decenijama koje su uslijedile, fabrika je propadala sve dok nije ostalo samo nekoliko veterana koji su otišli u autobusima na kraju smjene. Postrojenje od 125 MW je držano na smanjenom radnom nivou uglavnom kao rezerva u slučaju problema na drugim mjestima u sistemu. Međutim, ono što se dogodilo u okolnom šikaru je bio uzbudljiv razvoj događaja koji će pomoći Sjevernoj Makedoniji da odlučno napreduje sa dekarbonizacijom.

Zemlje Zapadnog Balkana i dalje su u velikoj mjeri zavisne od uglja, posebno lignita. U 2016. godini, 16 elektrana na ugalj širom Zapadnog Balkana emitovalo je isto toliko sumpor-dioksida kao svih 250 elektrana u Evropskoj uniji. U 2018. godini je u Sjevernoj Makedoniji skoro polovina energije u zemlji dolazila je od uglja, a zemlja je bila u velikoj mjeri zavisna od fosilnih goriva. Tada su postojale dvije termoelektrane koje su radile na lignit – REK Oslomej u Kičevu i REK Bitola – a Skoplje je proglašeno za najzagađeniju prijestonicu Evrope.

„Ova elektrana je primjer dekarbonizacije i prelaska na obnovljive izvore energije kako u Sjevernoj Makedoniji tako i u regionu. Ovo je prva elektrana koja je izgrađena na nekadašnjoj deponiji rudnika uglja na Zapadnom Balkanu.”

Međutim, Sjeverna Makedonija je željela da diverzifikuje svoje izvore energije i očisti vazduh, a sada ova želja postaje stvarnost. Prva velika solarna elektrana u zemlji, Oslomej 1, finansirana je uz podršku Evropske unije, bilateralnih donatora Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i sada je povezana na mrežu i proizvodnju čiste električne energije.

Postrojenje od 10 MW izgrađeno je na nekadašnjem rudniku lignita Oslomej. EBRD je obezbijedila kredit od 5,9 miliona eura, a projekat od 8,7 miliona eura uključuje grant od 1,6 miliona eura iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan. „Ova elektrana je primjer dekarbonizacije i prelaska na obnovljive izvore energije kako u Sjevernoj Makedoniji tako i u regionu. Ovo je prva elektrana koja je izgrađena na nekadašnjoj deponiji rudnika uglja na Zapadnom Balkanu“, kaže Aleksandar Stefanovski, inženjer za nove tehnologije u Termoelektranama Sjeverna Makedonija.

„Postoji budućnost u zelenoj energiji. Vidimo pozitivnu stranu jer bi to trebalo da obezbijedi stalno, sigurno zaposlenje radnicima jer ti objekti traju 25 do 35 godina. To je veoma udobno mjesto za osobu da dostigne starosnu granicu za penziju i uživa u sigurnosti posla.“

O projektu

U februaru 2022. godine, Evropska komisija je predstavila investicioni paket od 3,2 milijarde eura za podršku 21 projektu povezivanja u oblasti transporta, digitalnih podataka, klime i energije na Zapadnom Balkanu. Ovo je prvi veliki paket projekata u okviru ambicioznog Ekonomskog i investicionog plana EU za Zapadni Balkan, koji je Komisija usvojila u oktobru 2020. godine, a projekti su osmišljeni da donesu konkretne koristi za svih šest partnera u regionu. Solarna elektrana Oslomej 1 je jedan od ovih 21 vodećih projekata (21 flagship projects), odabranih za finansiranje EU preko WBIF-a 2022. Projekat je identifikovan kao „Flagship 4 – Obnovljiva energija“ u Ekonomskom i investicionom planu EU za Zapadni Balkan 2021- 2027.

Projektom je planirana izgradnja druge fotonaponske elektrane, Oslomej 2, kao nastavak na ovu. Ona će imati kapacitet od 10 megavata. Zajedno, dvije elektrane će proizvoditi energiju za 5.000 domaćinstava u Kičevu i regionu. „Postoji budućnost u zelenoj energiji. Vidimo pozitivnu stranu jer bi to trebalo da obezbijedi stalno, sigurno zaposlenje radnicima jer ti objekti traju 25 do 35 godina. To je veoma udobno mjesto za osobu da dostigne starosnu granicu za penziju i uživa u sigurnom poslu“, kaže Čedomir Arsovski, rukovodilac razvoja i investicija kompanije Oslomej Energy and Mining.

U Sjevernoj Makedoniji planiraju se dodatna ulaganja u solarne elektrane. WBIF je već odobrio finansiranje proširenja postrojenja u Oslomeju 2 i izgradnje novog postrojenja u Bitolju za kombinovani ukupni kapacitet od 30 MW. EU podržava ovu investiciju sa investicionim grantom od 5,1 milion eura.

Bosanska kompanija plasirala se na Svjetsko prvenstvo u Kataru

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mala modna kompanija iz Travnika u Bosni i Hercegovini izvozi robu u Katar uz pomoć EU.

Mirela Džinić je osnivač i kreativna direktorka modne kuće Senses iz Travnika, Bosna i Hercegovina. Kaže da su joj članovi porodice koji su se bavili šivenjem odjeće još od rane mladosti usađivali ljubav prema kreativnom radu i modi. Međutim, s obzirom na okolnosti nakon rata u Bosni i Hercegovini, morala je da prihvati prvi posao na koji je naišla, a to je bila administrativna pozicija u lokalnoj filijali banke. „Iako sam željela da radim u poslu vezanom za modu, nisam imala izbora. Prilike su bile rijetke i imala sam sreću da sam dobila ovaj posao u banci“, kaže ona.

Mirela je ovaj posao obavljala preko deset godina, a vjerovatno bi ostala do kraja života da banka nije bankrotirala i zatvorena. Imala je tridesetak godina, majka dvije djevojčice, bez posla i trebalo je da nađe rješenje. Na kraju se zaposlila u fabrici tekstila, gdje je radila više od dvije godine na raznim poslovima. „To je bio potpuno drugačiji svijet. Radila sam kao koordinatorka projekta, modelarka, konstruktorka i tehnološkinja. Pokrila sam cio ciklus od ideje do uzorka i do serijske proizvodnje i distribucije“, kaže ona.

„Ciklus obuke koji je obezbijedio projekat koji finansira EU bio je zaista kreativan i inspirativan i povećao je moju ambiciju i motivaciju da započnem nešto svoje.”

Nakon dvije godine, sa osjećajem ispunjenosti i potrebom da istražuje više, jer je osjećala da nema više šta da pruži ovoj kompaniji i ništa novo da nauči, odlučila je da napravi veliki hrabri korak ka otvaranju sopstvene kompanije. Praktično iskustvo, motivacija i kreativnost su postojali, ali Mireli je nedostajalo iskustvo u upravljanju i prikupljanju sredstava za pokretanje nove kompanije. Upravo u to vrijeme naišla je na projekat koji je finansirala EU i koji je podržavao start-apove sa obukom za menadžment i početnim finansiranjem za pokretanje njihovih poslovnih poduhvata. Projekat joj je pomogao da nauči da razmišlja kao preduzetnik i obučio je za cio poslovni ciklus, počevši od osnovne poslovne ideje pa do biznis plana, ciljnih grupa i marketinškog plana. „Ciklus obuke koji je obezbijedio projekat koji finansira EU bio je zaista kreativan i inspirativan i povećao je moju ambiciju i motivaciju da započnem nešto svoje“, kaže Mirela.

Odabrala je da razvija ideju zasnovanu na dječjoj modi, jer je tako nešto, prema njenim riječima, nedostajalo u Bosni i Hercegovini, te je pokrenula svoju kompaniju Senses. Zajedno sa svojim timom razvila je jedinstven poklon paket dječje odjeće koji je bio nešto sasvim novo na tržištu, a uspjeh je usledio odmah po predstavljanju proizvoda na tržištu. „Ideja je bila da se pokrene mali, ali kvalitetan brend koji će biti konkurentan međunarodnim i drugim brendovima na tržištu. Korišćenjem visokokvalitetnih sirovina, jedinstvenim dizajnom i ručnim radom to smo i postigli“, kaže Mirela.

„Kao maloj kompaniji iz Travnika, biti prepoznat na tržištu kao što je Katar – koje sebi može priuštiti kupovinu proizvoda bilo kojeg brenda na svijetu – bila je privilegija i mnogo nam je značilo.”

O projektu

EU4Business je projekat EU koji ima za cilj jačanje kapaciteta Bosne i Hercegovine za ekonomski rast i zapošljavanje podsticanjem konkurentnosti i inovativnosti u odabranim sektorima. Ima budžet od 16,1 milion eura: 15 miliona eura finansira Evropska unija i 1,1 milion eura Savezna Republika Njemačka.

EU4Business je dio Strategije lokalnog razvoja njemačkog saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj – Program lokalne samouprave i ekonomskog razvoja u Bosni i Hercegovini.

 

Podrška EU i napredak za Senses nastavljeni su čak i nakon početnog procesa pokretanja. Ove godine, EU u Bosni i Hercegovini odlučila je da podrži niz malih kompanija za promociju svojih brendova povezujući ih sa onlajn influenserima. Senses je bila među kompanijama koje su odabrane da budu dio ovog programa. Mirela je uparena sa influenserkom, majkom dvije djevojčice, koja je bila voljna da promoviše Senses proizvode.

Osim očekivanog povećanja prisustva na društvenim mrežama i prometa na lokalnom tržištu, po Mirelinim riječima, desilo se nešto nevjerovatno. Dama bosanskog porijekla koja živi u Kataru, koja je slučajno pratila influenserku, vidjela je brend i odlučila da kontaktira Mirelu radi poslovnog dogovora. Dogovor je rezultirao proizvodnjom i isporukom prvog komada Senses proizvoda na međunarodno tržište. „Kao maloj kompaniji iz Travnika, biti prepoznat na tržištu kao što je Katar – koje sebi može priuštiti kupovinu proizvoda bilo kojeg brenda na svijetu – bila je privilegija i mnogo nam je značilo“, kaže Mirela.

Prva pošiljka bila je dječja odjeća sa dezenima vezanim za Svjetsko prvenstvo. Pošto je bila veoma zadovoljna, partnerka iz Katara je već naručila drugu pošiljku koja će biti zasnovana na drugoj temi i isporučena 2023. godine.

Sljedeća stanica: budućnost

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

EU podržava nadogradnju crnogorske željezničke infrastrukture.

Prva željeznička pruga u Crnoj Gori bila je uskotračna pruga iz Gabele Zelenike, koja je otvorena 1901. godine. Ovu prugu je izgradila Austrougarska, koja je u to vrijeme upravljala teritorijom Boke Kotorske. Željeznički sistem je nastavio da se unaprijeđuje tokom decenija, a najveći skok je napravljen sedamdesetih godina 20. vijeka puštanjem u promet pruge koja povezuje glavni grad Srbije Beograd sa glavnom crnogorskom lukom Barom.

Kada je ova pruga otvorena 1976. godine, bila je to najsavremenija željeznica, moderna i udobna kao i svaka druga željeznička mreža na svijetu. Bio je to najveći i najskuplji infrastrukturni projekat u bivšoj jugoslovenskoj federaciji i jedno od najljepših putovanja u Evropi. Prvi voz koji je prešao 167 kilometara bio je Plavi voz, luksuzni prevoz tadašnjeg jugoslovenskog lidera Josipa Broza Tita, koji je u njemu zabavljao strane dostojanstvenike i kraljevske porodice, uključujući kraljicu Elizabetu II i bivšeg etiopskog cara Hailea Selasija.

„Teške krizne godine ostavile su traga na crnogorskim željeznicama, jer je željezničkom sistemu potrebno kontinuirano praćenje i remont. U vrijeme ekonomske krize za državu i društvo to nije bilo moguće uraditi kako treba.”

Dragan Radević je zamjenik direktora za kapitalne investicije u Željeznicama Crne Gore i u kompaniji radi od 2004. godine. Međutim, njegovo iskustvo i ljubav prema željeznici datira iz davnina. Dragan se živo sjeća svog prvog iskustva putovanja vozom, osamdesetih godina prošlog vijeka – zlatnog doba crnogorskih željeznica – kada je imao samo pet godina, a roditelji su najavljivali da će porodica na ljetovanje ići vozom na more. „Sjećam se da nisam spavao cijelu noć od uzbuđenja: ne samo što smo išli na more, već više zato što ćemo putovati vozom. Putovanje vozom je u to vrijeme bilo poseban događaj, a putovanje vozom i danas mi donosi romantičan i gotovo mističan osećaj“, kaže Dragan.

Međutim, nedovoljno finansiranje ostavilo je velike probleme željeznici 1990-ih godina. Crnogorski dio pruge je u velikoj mjeri patio od neodržavanja, a putovanje željeznicom do Beograda koje je nekada trajalo sedam sati počelo je da traje skoro 11 sati jer je voz morao često da usporava zbog loših kolosjeka i infrastrukture. Broj putnika je pao sa vrhunca od skoro 2 miliona u 1987. na 1,2 miliona u 2016. Teretni promet je smanjen sa skoro 4 miliona tona na 1,4 miliona. „Teške krizne godine ostavile su traga na crnogorskim željeznicama, jer je željezničkom sistemu potrebno kontinuirano praćenje i remont. U vrijeme ekonomske krize za državu i društvo to nije bilo moguće uraditi kako treba“, kaže Dragan.

Postojala je potreba za revitalizacijom, ali ni željeznička kompanija ni Vlada Crne Gore nijesu imali finansijskih sredstava da podrže nadogradnju.

„Očekujemo uspješnu saradnju sa EU i Evropskom investicionom bankom i u budućim projektima.”

O projektu

Produženje koridora Orijent/Istok-Med ka Zapadnom Balkanu duž rute 4 je dugačko oko 580 km i ide od Vršca (granica Srbije i Rumunije) do Beograda (Srbija), a zatim do Podgorice i Bara (Crna Gora). Bar – Vrbnica (posljednja na granici Crne Gore i Srbije) je najznačajnija dionica crnogorske željezničke mreže, koja prevozi oko 20% svih putnika i oko 60% tereta. Preko WBIF-a i nacionalnog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), EU je izdvojila milione eura za pripremu konkretnih investicionih paketa, kao i hitne radove na sanaciji padina u opasnosti od klizišta. Pored toga, u okviru Agende povezivanja, EU je izdvojila više od 20 miliona eura za pokrivanje 50% troškova vezanih za postavljanje savremenih signalnih i telekomunikacionih sistema u Podgorici i okolini, kao i rehabilitaciju 29 betonskih mostova i 20 tunela.

Godine 2017. je prišla EU. Evropska investiciona banka (EIB) odobrila je kredit od 20 miliona eura za sanaciju najkritičnijih kosina, tunela, mostova i signalnih sistema na pruzi od Bara do Vrbnice na granici Srbije. Pored toga, zajam je kombinovan sa grantom u vrijednosti od 20 miliona eura, u okviru Agende povezivanja EU kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). To je značilo da će skoro 90% ukupnih troškova projekta od 45 miliona eura biti pokriveno iz budžeta EU. Projekat je pri kraju i rukovodstvo željezničke kompanije očekuje povećanje prevoza putnika i robe kao rezultat ove investicije. „Zbog toga očekujemo uspješnu saradnju sa EU i Evropskom investicionom bankom i u budućim projektima“, kaže Dragan.

Kako se ovaj projekat privodi kraju, Dragan objašnjava da se očekuje da crnogorske željeznice uz podršku EU krenu u novi projekat. Novi projekat obuhvata sanaciju daljih tunela i mostova, zamjenu kolosjeka od Lutova do Bioča i renoviranje tri radionice, sve na koridoru Bar Vrbnica.

Kad dječija strast preraste u profesiju

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima na Kosovu da ostvare svoje profesionalne ambicije u IKT i digitalnom sektoru.

Detjon Ćoćaj je 21-godišnjak iz Prizrena i jedan je od mnogih mladih ljudi koji posljednjih godina vide informacionu tehnologiju kao atraktivan sektor za svoj profesionalni život. Odluka da se otisne na profesionalno putovanje u IKT za Detjona nije bila tehničke prirode: počela je kao strast kada je imao samo 10 godina. Tada se Detjon u kući jednog druga prvi put susreo sa kompjuterom. „To je bilo polje gdje ste mogli beskrajno da pronalazite nove informacije: bila je to ljubav na prvi pogled“, kaže on. Posle tog nezaboravnog iskustva počeo je da moli roditelje da mu kupe kompjuter. Kada su mu uslišili molbu, za Detjona je počelo uzbudljivo putovanje.

„Iako je fakultet na koji idem prilično ažuran, oni i dalje ne mogu u potpunosti da prate brzi razvoj IKT-a. Profesionalni kursevi su uvijek dobra opcija za popunjavanje ove praznine.”

Detjon je dalje razvijao svoje IKT i digitalne vještine, a kada je došlo vrijeme za fakultet, nije se dvoumio šta će studirati. Započeo je studije 2020. godine, ali je želio da uči više i brže. Shodno tome, počeo je da traži dodatne opcije i mogućnosti za unaprjeđenje svojih vještina i naišao je na obavještenje o projektu koji finansira EU, a koji nudi besplatne kurseve o IKT vještinama za mlade sa Kosova. „Iako je fakultet na koji idem prilično ažuran, oni i dalje ne mogu u potpunosti da prate brzi razvoj IKT-a. Profesionalni kursevi su uvijek dobra opcija za popunjavanje ove praznine”, kaže Detjon.

Projekat EU Podrška konkurentnosti IKT sektora na Kosovu bio je usmjeren na pružanje obuke o IKT-u, digitalne vještine i poslovno upravljanje, uključujući razvoj veba, Java programiranje, sajber bezbijednost, Pajton, big data, mašinsko učenje, upravljanje IT projektima i meke vještine. Pored toga, projekat je obezbijedio kurseve poslovne obuke o menadžmentu i liderstvu u IKT sektoru. Detjon je učestvovao u dva modula kursa: razvoj Jave i Androida i veb razvoj.

„Znanje stečeno na ovom kursu mi je mnogo pomoglo. Na primjer, na mom razgovoru za posao bilo je nekih tehničkih pitanja na koja sam znao da odgovorim zahvaljujući kursu, što je uticalo na moj uspjeh na intervjuu.”

O projektu

Podrška EU konkurentnosti kosovskog IKT sektora, brendirana kao „IKT za rast Kosova“, ima za cilj da poboljša konkurentnost kosovskih digitalnih i tradicionalnih preduzeća podržavajući širenje kosovskog IKT sektora, što dovodi do otvaranja novih radnih mjesta. Štaviše, projekat namjerava da premosti jaz digitalnih i poslovnih vještina na održiv način koji zadovoljava potrebe tržišta i povećava izvoz kosovskih IKT preduzeća, kao i izgradnju konkurentnosti kosovskih digitalnih i tradicionalnih preduzeća kroz upotrebu IKT-a.

Projektom upravlja Kancelarija Evropske unije na Kosovu, a sprovodi ga WeGlobal u partnerstvu sa European Projects Management Ltd i Prištinskom REA-om. Traje 42 mjeseca, od januara 2020. do jula 2023. godine.

Kao rezultat vrijednog rada, znanja stečenog na fakultetu, a posebno onog stečenog na kursevima koje je finansirala EU, Detjon je dobio posao u Bottomline Technologies, kompaniji koja posluje u više od 90 zemalja širom sveta. „Znanje stečeno na ovom kursu mi je mnogo pomoglo. Na primjer, na mom razgovoru za posao bilo je nekih tehničkih pitanja na koja sam znao da odgovorim zahvaljujući kursu, što je uticalo na moj uspjeh na intervjuu”, kaže on.

Detjon ima velike lične ambicije u IKT i digitalnom sektoru. „U budućnosti sebe vidim kao vlasnika nekog proizvoda i generalnog direktora važne IKT kompanije koja zapošljava i stvara pozitivne perspektive za druge mlade ljude“, kaže on.

Približavanje mladih kulturi i umjetnosti

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Interaktivni, inovativni alati u programu rada sa mladima koji finansira EU približavaju kulturne institucije mladima u Srbiji i šire.

Galerija Matice srpske u Novom Sadu, osnovana 1847. godine, danas predstavlja jedan od najbogatijih umjetničkih muzeja u Srbiji. Stalna zbirka izlaže značajna umjetnička djela iz osamnaestog, devetnaestog i dvadesetog vijeka i ilustruje porijeklo i razvoj srpske umjetnosti novog doba, pokazujući položaj nacionalne srpske kulture u evropskom kontekstu. Pored stalne izložbe, Galerija je mjesto gdje se održavaju međunarodni, monografski, tematski i drugi privremeni prikazi. Galeriji nikada nije nedostajalo posjetilaca, međutim, među njima je bilo razočaravajuće malo mladih ljudi.

Nedostatak mladih posjetilaca nije nešto specifično samo za ovu galeriju. Taj problem primijećen je i u drugim zemljama u regionu i šire. Da bi se ovaj problem riješio u širem kontekstu i kulturne ustanove se, sve u svemu, približile mladima, udruženje nevladinih organizacija iz Srbije NAPOR, pokrenulo je projekat The Melting Pot zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije. Projekat je realizovan u tri zemlje – Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.

„Ideja projekta bila je da se mladi približe kulturnim sadržajima uopšte, ali i da se kulturne ustanove podstaknu da stvaraju programe za mlade.“

Nedeljka Ivošević je menadžerka za komunikacije u Naporu. Ona objašnjava da je ideja ovog projekta bila zasnovana na strateškom planu organizacije, a to je da okupi ustanove i omladinske radnike i metodologiju rada s mladima. „Ideja projekta bila je da se mladi približe kulturnim sadržajima uopšte, ali i da se kulturne ustanove podstaknu da stvaraju programe za mlade“, kaže Nedeljka.

U početku je projekat u ove tri zemlje sproveo istraživanje o potrebama različitih omladinskih grupa u oblasti kulture. Rezultati istraživanja su pokazali da je 60% mladih reklo da je kultura važan dio njihovog života, ali 90% njih je utvrdilo da ih ustanove nikada nisu konsultovale kada je u pitanju uključivanje u planiranje programa, dodjeljujući im tako ulogu pasivnih potrošača kulturnih sadržaja. Kao druge bitne razloge zbog kojih ne učestvuju redovno u kulturnim događajima, naveli su nedostatak informacija, da sadržaj nije privlačan i nedostatak kulturnih aktivnosti u oblasti u kojoj žive.

Kako bi se pružili dobri primjeri povezivanja mladih sa kulturnim ustanovama i isprobali ovi dobri primeri, projekat je razvio i sproveo šest kulturnih programa: dva u svakoj zemlji. Programi su uključivali 20 mladih ljudi u svakoj zemlji i svaki je trajao oko četiri mjeseca. Na primjer, u Srbiji je Galerija Matice srpske osmislila program pod nazivom „Igrajmo se: umjetnost i slobodno izražavanje“ koji povezuje slike u galeriji sa informacijama pored slika kao što su podaci o drugim umjetnicima koji su živjeli u istom vijeku kada je slika nastala. „Svrha je bila da mladi osjete galerijski prostor kao nešto što nije samo namenjeno eliti“, kaže Nedeljka.

 

„To je bio veliki i složen projekat koji se sprovodi u tri zemlje. Podrška EU bila je presudna jer bez tih sredstava ne bismo mogli da sprovedemo projekat.“

O projektu

Projekat  Melting Pot počeo je u martu 2021. i završio se u septembru 2022. godine. Projekat je realizovan u tri zemlje – Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji – kroz partnerstvo sa Naporom, Galerijom Matice srpske, Mrežom mladih Hrvatske, Pogonom – Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, Sojuzom za mladinsku rabotu Skoplje i Opštinskom ustanovom Muzej na gradu Negotino. Projekat finansira fondacija Tempus kroz ERAZMUS+ program Evropske unije.

Projekat je takođe osmislio obrazovni program za primjenu neformalnih pristupa sa ciljem povećanja kapaciteta omladinskih radnika i kulturnih radnika da razumiju pristupe i principe koji podržavaju lični i društveni razvoj mladih. Njihova knjižica „Melting Pot, inovacija u omladinskom radu i institucijama kulture“sadrži pregled omladinskog rada i kulture u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama EU. U brošuri se navode primjeri inovativnog i kreativnog digitalnog omladinskog rada i više od 50 digitalnih platformi, alata i pristupa.  

Preko 600 mladih bilo je direktno i indirektno uključeno u projektne aktivnosti. Nedeljka smatra da je projekat imao značajan uticaj i da je podrška EU bila od suštinskog značaja. „To je bio veliki i složen projekat koji se sprovodi u tri zemlje. Podrška EU bila je presudna jer bez tih sredstava ne bismo mogli da sprovedemo projekat“, kaže ona.

Čitanje sa READ-om širom Zapadnog Balkana

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU promoviše čitalačke navike i vještine, kao i kulturnu saradnju.

Jedna od prvih stvari koje je bivša direktorka Gete instituta za Sjevernu Makedoniju Tanja Kriger primijetila kada je preuzela dužnost bio je nedostatak čitalačkih navika među mladim Makedoncima. Stoga je odlučila da tokom svog mandata ona i njen tim treba da daju prioritet poboljšanju čitalačkih navika među mladima, posebno u ruralnim i udaljenim djelovima zemlje. Gete institut je već imao projekte koji se sprovode na ovu temu u Sjevernoj Makedoniji, ali je postojala potreba da se uradi više, sjeća se Marija Čorbeva Penovska iz Instituta u Skoplju.

Prilika je došla uz poziv za podnošenje predloga kulturnih aktivnosti iz Programa civilnog društva i medija Evropske unije. Uz njihovu podršku, Gete institut je, zajedno sa partnerima iz drugih zemalja u regionu, pokrenuo projekat Regionalne mreže za kulturnu raznolikost (READ) koji ima za cilj promovisanje interkulturalnih vještina čitanja i demokratskih vrijednosti kroz kulturu čitanja i rukovanje nadregionalnim visokokvalitetnim književnim djelima.

„Naše posjete bile su usmjerene ka teško dostupnim zajednicama: mjestima gdje djeca nikada ranije nisu imala priliku da učestvuju na kulturnom događaju.

Marija Čorbeva Penovska je menadžerka projekta READ. Ona objašnjava da projekat uključuje četiri različita programa, od kojih je jedan „READ (čitanje) na točkovima“, regionalna mobilna biblioteka opremljena knjigama i drugim sadržajima iz zemalja partnera projekta. Biblioteka obilazi region i Tursku sa posebnim fokusom na škole i biblioteke, u periodu od tri godine. Mobilna biblioteka je sa svojom ekipom u kombiju već obišla Sjevernu Makedoniju i Srbiju, obilazeći uglavnom udaljena sela gdje su organizovale radionice pripovijedanja i kreativnog pisanja, zatim predstavljanje novih pisaca, predavanja i rasprave, izdavanje knjiga i donacije knjiga i slični kulturni događaji sa djecom i mladima. „Naše posjete bile su usmjerene ka teško dostupnim zajednicama: mjestima gdje djeca nikada ranije nisu imala priliku da učestvuju na kulturnom događaju“, kaže Marija.

Druga komponenta projekta je podrška književnim festivalima u pet ciljanih zemalja, što je ključno sredstvo za promovisanje međukulturne saradnje u regionu. Projekat obuhvata i rezidencijalni program koji, kroz otvorene konkurse, pruža autorima u pet zemalja priliku da upoznaju književnu, umjetničku i kulturnu scenu u regionu i podrže regionalnu diseminaciju književnih djela iz ciljanih zemalja. Istovremeno, lokalna publika dobija jedinstvenu priliku da se upozna sa radom odabranih umjetnika.

Četvrta komponenta projekta je podrška kapacitetima civilnog društva, kroz sistem davanja podgrantova koji pruža podršku manjim organizacijama u oblasti prevođenja, objavljivanja i/ili promocije radova kako bi se povećao pristup i svijest o književnosti izvan nacionalnog konteksta. Komponenta uključuje inovativne višejezične i interkulturalne projekte.

Marina Terpovska Stargo, koordinatorka projekta zadužena za grantove, objašnjava da su do sada obezbijedili bespovratna sredstva za 54 organizacije kroz dva poziva za podnošenje predloga. Očekuje se da će kroz bespovratna sredstva projekta biti podržano ukupno 90 organizacija.

„Vjerujem da ćemo izgradnjom ove velike mreže kulturnih radnika i organizacija civilnog društva koje rade u kulturnom sektoru obezbijediti održivost projekta.“

O projektu

Regionalna mreža za kulturnu raznolikost (READ) je četvorogodišnji regionalni kulturni projekat koji finansira EU, a sprovodi Gete Institut u Skoplju zajedno sa partnerskim organizacijama: Centrom za balkansku saradnju – Loja (Sjeverna Makedonija), Instituti i Librit dhe i Promocionit (Albanija), Udruženjem za kulturu Kalem (Turska), Krokodilom (Srbija) i Qendra Multimedia (Kosovo). Projekat doprinosi pomirenju i interkulturalnoj toleranciji otvaranjem novih kanala komunikacije između nezavisnih kulturnih društava, nudeći im mogućnosti umrežavanja daleko od političke scene. Projekat ima za cilj da promoviše interkulturalne vještine čitanja i demokratske vrijednosti kroz kulturu čitanja i rukovanje nadregionalnim visokokvalitetnim književnim djelima.

Marija Čorbeva Penovska kaže da su veoma zadovoljni dosadašnjim rezultatima projekta, a posebno rezultatima podgrantova. „U početku smo bili skeptični prema ishodu ovih malih projekata jer je finansijski iznos bespovratnih sredstava bio simboličan. Međutim, svaki mali projekat se pretvorio u uspješnu priču zahvaljujući vrijednom radu ovih manjih organizacija “, kaže Marija.

Međutim, Marija smatra da je najvažniji uspjeh projekta olakšavanje saradnje između kulturnih organizacija i mladih u regionu „Vjerujem da ćemo izgradnjom ove velike mreže kulturnih radnika i OCD-a koje rade u kulturnom sektoru obezbijediti održivost projekta“, kaže ona.

Udvostručena radna snaga u Catwalk-u Sarajevo

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržao je modnu kompaniju iz Bosne i Hercegovine da razvija svoje poslovanje.

Catwalk Sarajevo je modna kompanija iz Sarajeva, koju je 2011. godine osnovala Ema Burdžović, u početku kao trgovačku firmu koja je uvozila robu u Bosnu i Hercegovinu i prodavala je u svojoj sarajevskoj radnji. Međutim, kako objašnjava Ema, uprkos visokom kvalitetu robe koju je uvozila, prodavnica nije uspjela da ostvari zadovoljavajući promet zato što su cijene bile isuviše visoke za kupovnu moć i sveukupnu ekonomsku situaciju potrošača u Bosni i Hercegovini. Prije šest godina odlučila je da promijeni strategiju i pređe sa trgovine na proizvodnju tako što je zaposlila dva iskusna krojača.

Međutim, taj prelaz nije bio lak. Ema je ekonomista po profesiji i u vrijeme kada je mijenjala djelatnost znala je vrlo malo o specifičnostima procesa proizvodnje tekstila. Sjeća se da se suočavala sa brojnim izazovima u obezbjeđivanju sirovina, odgovarajuće opreme i potrebne radne snage. „Nažalost, postoji trend da kvalifikovani radnici odlaze iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom. Nije bilo lako, ali smo uspjeli da pronađemo kvalifikovane i ambiciozne radnike koji su kamen temeljac naše kompanije“, kaže Ema.

„Projekat koji finansira EU značajno je poboljšao naše poslovanje i pomogao nam da prevaziđemo negativne efekte pandemije koronavirusa.“

Taman kada je kompanija počela da se ustaljuje i gradi viziju za bolju budućnost, počela je pandemija koronavirusa. Tekstilne kompanije u Bosni i Hercegovini suočile su se sa brojnim izazovima u tom periodu. Narudžbe i prodaja su se značajno smanjile, a lanci snabdijevanja su poremećeni, što je veoma otežalo kupovinu sirovina od početka februara 2020. godine. Tekstilna industrija procjenjuje je se svaki treći posao izgubljen u zemlji tokom pandemije bio u tekstilnom sektoru.

Ema nije morala da otpusti nijednog radnika; međutim, nije mogla da raste kako je planirala. U to vrijeme naišla je na projekat EU4Business Recovery koji finansira EU i koji pruža finansijsku i tehničku podršku tekstilnoj industriji u Bosni i Hercegovini, ublažavajući uticaj pandemije na prodaju i radna mjesta. Ema se prijavila i dobila podršku koja joj je bila potrebna. „Projekat koji finansira EU značajno je poboljšao naše poslovanje i pomogao nam da prevaziđemo negativne efekte pandemije koronavirusa“, kaže ona.

Ključni doprinosi projekta uključivali su kupovinu nove opreme i pokretanje online prodavnice, kao i nove maloprodajne radnje u Crnoj Gori.

„Uz podršku koju smo dobili od EU, udvostručili smo broj naših radnika sa 12 na 24.“

O projektu

Projekat „COVID-19 Investment Response-EU4 Business Recovery“ koji finansira EU sprovodi Međunarodna organizacija rada, u partnerstvu sa njemačkom razvojnom agencijom GIZ i Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Cilj projekta je podrška oporavku privrede BiH od efekata pandemije koronavirusa. Specifični cilj je pružanje hitne podrške mikro, malim i srednjim preduzećima kako bi se osigurao njihov kontinuitet poslovanja, zadržalo više od 1.000 radnih mjesta i stvorilo najmanje 100 novih, posebno za podršku ženama preduzetnicama, mladim ljudima i drugim ugroženim grupama.

Kao rezultat podrške projekta, uprava je prvobitno planirala da otvori pet novih radnih mjesta. Ema ponosno ističe da taj cilj ne samo da je postignut, već je na kraju i prevaziđen. „Uz podršku koju smo dobili od EU, udvostručili smo broj naših radnika sa 12 na 24“, kaže ona.

Kompanija trenutno pokreće svoju novu liniju proizvoda – kupaće kostime – i poboljšali su svoje proizvodne procese kupovinom softvera za dizajn odjeće. Oni takođe imaju za cilj da počnu da izvoze u zemlje EU. Prema Emi, njihova vizija je da izgrade jaku fabriku srednje veličine koja neće postati prevelika, ali će biti u stanju da ostvari dovoljan profit i, što je još važnije, da dobro plaća svoje radnike.

Nova mašina za elitni kvalitet

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mliječna kompanija u Bosni i Hercegovini unaprjeđuje svoj proizvodni proces uz pomoć EU.

Meggle BH jedno je od najuspješnijih preduzeća za proizvodnju mliječnih proizvoda na tržištu u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući uvođenju inovativnih pristupa u radu i usklađenosti sa visokim proizvodnim standardima, plava djetelina na ambalaži bijelih mliječnih proizvoda postala je nezaobilazna oznaka za kvalitet u bosanskohercegovačkim domaćinstvima. Megle grupa ima dugu tradiciju u proizvodnji mlijeka, koju je 1887. započeo Jozef Anton Megle u Bavarskoj.

„S obzirom na zahtjeve domaćeg i inostranog tržišta, bilo nam je potrebno da modernizujemo fabriku i proširimo kapacitete za proizvodnju svežeg sira i kajmaka, što smo i učinili instaliranjem najsavremenije opreme, za koju smo djelimično dobili podršku kroz projekat EU4AGRI.“

Meggle je ušao na bosansko tržište početkom devedesetih godina. U početku su uvozili i distribuirali Megleove proizvode. Uskoro je kompanija počela da pravi planove za pokretanje proizvodnih pogona u zemlji, a početkom 2000-ih kupili su fabriku mlijeka u Bihaću i etablirali se kao kompanija za proizvodnju mliječnih proizvoda. Megle BH nudi više od 150 proizvoda u svom asortimanu; posebno mjesto u mnogim domaćinstvima zauzimaju domaće mlijeko, jogurt, kefir, pavlaka, pavlaka za kuvanje, kajmak, vaj-krem i drugi proizvodi.

Jadranka Penava pridružila se Megleu na samom početku njihovog rada u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina i danas je generalna direktorka preduzeća Megle BH. Ona objašnjava da ih je bosansko tržište srdačno primilo od početka, te da su imali kontinuirani uspjeh i stalni rast od početka svog poslovanja u Bosni i Hercegovini. „Prošle godine smo prikupili 50 miliona litara mlijeka od naših 2.500 poljoprivrednika širom zemlje, koje smatramo veoma važnim dijelom našeg poslovanja, jer ako nemate kvalitetno mlijeko u svojoj okolini onda ne možete biti uspješni u ovom poslu“, kaže Jadranka.

Tokom 2021. godine, uz podršku projekta EU4AGRI, kompanija je unaprijedila svoje proizvodne procese kupovinom savremene mašine za pakovanje svježeg sira i kajmaka. Kapaciteti stare mašine za proizvodnju i pakovanje sira i kajmaka bili su 1.800 pakovanja na sat, dok nova ima kapacitet od 3.200 do 4.100 pakovanja različitih težina, u istom vremenskom periodu. Ova mašina takođe omogućava pakovanje proizvoda u različite oblike ambalaže, što je od suštinskog značaja prilikom stavljanja proizvoda na tržište. „S obzirom na zahtjeve domaćeg i inostranog tržišta, bilo nam je potrebno da modernizujemo fabriku i proširimo kapacitete za proizvodnju svježeg sira i kajmaka, što smo i učinili instaliranjem najsavremenije opreme, za koju smo djelimično dobili podršku kroz projekat EU4AGRI“, objašnjava Jadranka.

„Kao lider na tržištu BiH, očekuje se da će Meggle zadovoljiti potrebe tržišta i poboljšati i razviti proizvodne procese, kao i da će imati kontinuirano lansiranje novih i inovativnih proizvoda. Ova investicija nam mnogo pomaže u tom pogledu.“

O projektu

Projekat EU4AGRI je četvorogodišnja inicijativa (2020-2024) usmjerena na modernizaciju poljoprivredno-prehrambenog sektora, otvaranje novih radnih mjesta i zadržavanje postojećih, kao i na pružanje podrške u oporavku od krize izazvane pandemijom koronavirusa u Bosni i Hercegovini. Ukupna vrijednost projekta je 20,25 miliona eura, uglavnom finansiranih od strane Evropske unije, ali zajednički implementiranih i sufinansiranih od strane Češke razvojne agencije i Programa za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH.

Projekat EU4AGRI do sada je podržao poljoprivrednike i preduzeća u BiH sa 45 investicija u vrijednosti od skoro 5,5 miliona eura, od čega je preko 3,2 miliona finansirala Evropska unija.

Nabavka nove mašine doprinijela je i povećanju kvaliteta proizvoda i bezbjednosti proizvodnog procesa, a automatizacija određenih koraka smanjila je mogućnost ljudske greške. „Kao lider na tržištu BiH, očekuje se da će Megle zadovoljiti potrebe tržišta i poboljšati i razviti proizvodne procese, kao i da će imati kontinuirano lansiranje novih i inovativnih proizvoda. Ova investicija nam mnogo pomaže u tom pogledu“, dodaje Jadranka.

Podrška EU4AGRI projekta kroz uvođenje novih tehnologija svakako će doprinijeti daljem razvoju i pozicioniranju ove kompanije na domaćem i inostranom tržištu, a posebno u ispunjavanju kvalitetnih standarda za proizvode obilježene plavom djetelinom.

Vrijednost investicije podržane kroz EU4AGRI projekat je oko 730.000 KM (skoro 375.000 €) od čega je sufinansiranje Evropske unije iznosilo oko 300.000 KM (skoro 155.000 €).