Skip to main content

Autor: WeBalkans

Zapadni Balkan je prepun prilika za organsku poljoprivredu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržava pčelare iz Sjeverne Makedonije da pređu na organsku poljoprivredu.

Opština Kavadarci se nalazi u regionu Tikveš u Severnoj Makedoniji. Ova opština ima manje od 40.000 stanovnika, i kao i mnoga druga ruralna područja na Zapadnom Balkanu, suočava se s problemom migracije mladih i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Migracija je bila glavni motiv za pokretanje Vitac incubator projekta finansiranog od strane EU koji promoviše organsko pčelarstvo u ruralnim područjima. Budući da su migracije uslovljene nedostatkom prilika za zaradu u ruralnim područjima, EU staje tome u kraj finansirajući ovaj projekat. Zlatka Milkov je jedna od mještanki koja nije napustila Kavadarce. Ona je diplomirani agronom, ali je nekoliko godina radila kao knjigovođa. Zlatkin suprug radi kao električar, a u slobodno vrijeme čuva pčele. „Nikada me nije pretjerano zanimalo pčelarstvo; Suprugu sam pomagala u pakovanju meda tek kada smo dobili finalni proizvod – kaže Zlatka.

Međutim, 2020. godine njen suprug je čuo za program obuke za organsku proizvodnju meda, koji je obezbijedio Vitac projekat, a koji je osmišljen i implementiran kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka u tom period nije radila i imala je više slobodnog vremena od svog supruga koji joj je predložio da se pridruži projektu. Pristala je na to, ali nevoljko.

„Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”

Organsko pčelarstvo, buduća poslovna prilika

Obuka je trajala devet mjeseci i uključivala je teorijsko i praktično znanje o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U tih godinu dana, projekat je podržao 15 učesnika, uključujući žene i mlade iz regiona. Tokom praktične obuke, učesnici su napravili 30 organskih pčelinjih zajednica koje su im potom date kako bi mogli započeti ili proširiti svoju organsku proizvodnju meda. Učesnici su takođe dobili certifikate za organski uzgoj pčela. Pored toga, naučili su kako se uzgaja organska hrana, uključujući organski med, i kako se to radi bez upotrebe pesticida i gnojiva i genetski modifikovanih organizama (GMO). Zbog široko rasprostranjenog uvjerenja da je organska hrana sigurnija, hranljivija i boljeg ukusa, oni su dobili pristup tržištu organske hrane, a ono je u povoju i jako cijenjeno širom svijeta.

„Podrška EU je bila ključna za ovaj projekat, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice.”

O projektu

Osnovni cilj Vitac incubator projekta za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja stanovništva i doprinos oživljavanju seoskih naselja u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti su uključivale teorijsko i praktično obučavanje učesnika o proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i o organizaciji pčelinjih zajednica.

Osim toga, preko osnovanog informativnog centara poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako svoju poljoprivrednu proizvodnju pretvoriti u organsku. Ovaj projekat, kojeg je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita, finansiran je u okviru ReLOaD-programa kojeg finansira EU, a sufinansiran je od opštine Kavadarci.

Biljana Georgievska, menadžerka projekta, kaže da je projekat iziskivao mnogo truda da bi se pravilno realizovao, i da je uspješnost projekta zavisila od posvećenosti učesnika. „Podrška EU je bila ključna, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice”, kaže ona.

Zlatka danas vodi porodični pčelarski biznis koji je sada skoro 100% organski. Zanimljivo je da je u međuvremenu Zlatkina porodica osvojila prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem državnom takmičenju u Tetovu. “Razmišljam da uskoro otvorim prodavnicu organske hrane. Ako uspjemo s tim, onda bih možda mogla da se posvetim organskom uzgoju u potpunosti”, kaže Zlatka.

“Konačno dom koji je moj”

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Program koji sufinansira EU nudi hrvatskoj izbjeglici novi dom i život u Srbiji.

Četrdesetrogodišnja Mira Mihajlović odrasla je sa ocem, majkom i mlađim bratom u selu kod Karlovca u Hrvatskoj. Imala je sretno djetinjstvo, išla je u srednju turističku školu i maštala da postane menadžer u turizmu. Njen život se promijenio tokom rata 1995. kada je Mira imala 17 godina. „Bilo je užasno; nismo znali šta da radimo u toj situaciji, ali instinkt nam je govorio da treba da idemo – da trčimo“, kaže Mira.

Tako su se Mira i njena porodica zaputili u nepoznato. Prvo su se pridružili koloni izbjeglica, a kako nisu imali vozilo, u pomoć im je pritrčao komšija koji je imao traktor. Nakon nekog vremena nestalo im je goriva pa su morali nastaviti pješice da idu još nekoliko dana. Dok su pješačili kroz šumu, Mirin brat – koji je imao samo 13 godina – odlutao je od svoje porodice pa su se oni vraćali nazad, u potrazi za njim. Srećom, pronašli su ga, ali Mira govori da je njen brat zbog ovog iskustva imao problema i noćne more izvjesno vrjeme.

„Nisam vjerovala da ću dobiti podršku da izgradim sopstveni dom. Zapravo, uopšte nisam vjerovala.”

Kada su tek došli u Srbiju, Mira i njena porodica živijeli su u kolektivnim centrima za izbjeglice i radili na poljima kukuruza, čistili kuće i cijepali drva da bi zaradili za život. Nakon nekog vremena Mira se udala, ali taj brak je bio neuspješan i nakon dvije godine ona je izlašla iz njega. Vratila se da živi sa svojom porodicom. “Bilo je jako teško. Bilo je teško naći posao, a morali smo da plaćamo kiriju i druge troškove”, kaže ona.

Ponovo se odselila, ovaj put od roditelja, i nastanila se sa svojim malim sinčićem u selu Ratar kod Obrenovca. Imala je sreću da je počela da radi kao čistačica u obližnjoj školi, ali joj je i dalje bilo teško plaćati kiriju svojom platom.

Mira je od susjeda čula da Regionalni stambeni program (RHP) pomaže izbjeglicama i raseljenim licima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine rješavajući im stambene probleme. Odlučila je da se prijavi za njihovu pomoć, iako je bila veoma skeptična u razmišljanjima da bi mogla da dobije krov nad glavom. “Nisam vjerovala da ću dobiti podršku da izgradim sopstveni dom. Zapravo, uopšte nisam vjerovala”, kaže ona.

Pozitivna budućnost je pred nama

Regionalni stambeni program, čiji je glavni donator EU, pozitivno je odgovorio na Mirin zahtjev. Miri je ponuđeno više mogućnosti. Rečeno joj je da može dobiti stan, ili, ako ima zemljište, projekat bi joj pomogao da na njemu sagradi kuću. Mira je odabrala treću opciju, gdje joj je program pomogao da kupi kuću u kojoj je već živjela kao podstanar.

“Prvi put u životu imam nešto svoje. Zaista sam sretna i opuštena. Mirno zaspim kad legnem.”

O projektu

Regionalni stambeni program (RHP) je zajednička inicijativa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. RHP ima za cilj da doprinese rješavanju situacije raseljenosti i obezbijedi dugoročna stambena rješenja najugroženijm izbjeglicama i raseljenim osobama nakon sukoba 1991-1995 u bivšoj Jugoslaviji.

Na osnovu trenutnih obećanja međunarodne donatorske zajednice, do kraja 2022. godine, RHP bi trebao obezbijediti trajno stambeno rješenje za 11.800 najugroženijih porodica – što znači više od 36.000 ljudi u četiri partnerske zemlje. Ukupni troškovi ovih projekata su 291 milion eura, od čega će 237 miliona eura (80%) biti finansirano od strane donatora RHP, a preostalih 54 miliona eura (20%) iz partnerskih zemalja. Evropska unija koja izdvaja 235 miliona eura je glavni donator ovog programa.

Kada je konačno kupila kuću, njen život se promijenio iz korijena, i to na bolje, jer se oslobodila bremena plaćanja kirije. Uz podršku Catholic Relief Services, uspjela je izgraditi i staklenik u svom vrtu u kojem uzgaja povrće koje prodaje na lokalnom tržištu i tako ostvaruje dodatni prihod. “Prvi put u životu imam nešto svoje. Zaista sam sretna i opuštena. Mirno zaspim kad legnem – kaže Mira.

Mira kaže da je budućnost pozitivna. Kako selo još uvijek nema prodavnicu, jedan od njenih planova je da otvori malu prodavnicu u bivšoj štali koja se nalazi u njenom dvorištu. Tim bi dodatno zarađivala i mogla da obezbijedi bolju budućnost svom sinu. Sada kada osjeća da joj je sreća naklonjena, vjeruje da bi mogla dobiti dodatnu podršku od donatora za svoj biznis.

Pobrinimo se da reciklirano postane moda na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Closing the loop: projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovo.

Na Kosovu, rijetko da možete naići na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom obavljaju pojedinačni sakupljači smeća koji sakupljaju metalni, kartonski i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji Let’s Do It Peja, u Peći, gradu na zapadu Kosova, počelo je sakupljanje tekstilnog otpada. Arba Shehu je mlada i strastvena ekološka aktivistica koja je zajedno sa svojim kolegama iz nevladine organizacije identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese njegovom rješenju. Sada je menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja za projekat rodila iz potrebe da se učini nešto povodom velike količine proizvedenog tekstilnog otpada i zato što javne institucije nisu uspjele da razviju održiv sistem prikupljanja i upravljanja otpadom u Peći niti bilo gdje drugo na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama koje većinom nisu u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

 

“Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.”

Modni proizvodi napravljeni od otpada

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela razvoja društvenih preduzeća – SEREC“, finansiran od strane EU, započeo je u januaru ove godine. Nevladina organizacija postavila je punktove za sakupljanje tekstila na par mjesta, u samom centru grada. Projektni tim je bio obradovan velikim odzivom lokalnog stanovništva za ovu akciju. Lokalci su donosili svoj tekstilni otpad na ova mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ („Reduce, Reuse and Recycle“). Osim ekološkog doprinosa, projekat je pružio i ekonomski doprinos jer su otvoreni i second-hand butici u kojim se prodaje donirana odjeća koja je u dobrom stanju.

Arba smatra da će dugoročni efekat projekta izostati ako mlađe generacije nisu aktivno uključene u njega. Iz tog razloga, obrazovna komponenta ovog projekta je najvažnija za Arbu i njene kolege. U saradnji sa srednjom umjetničkom školom u Peći, Let’s Do It Peja pokrenuo je vannastavni kurs dizajna. Tokom tog kursa mladi učenici, pod mentorstvom iskusnih modnih dizajnera koji su angažovani na projektu, rade na dizajnu i šiju novu odjeću od prikupljenog tekstilnog otpada. Arba objašnjava da joj je ovo najuzbudljiviji dio projekta: „Učenice su jako strastvene, a vidjeli smo kako osmišljavaju vrlo zanimljive dizajne.“

„Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

O projektu

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela za razvoj društveno odgovornih preduzeća – SEREC“ finansiran od strane EU pokrenut je u januaru i završit će se u decembru 2021. Glavni cilj projekta je da podrži razvoj društveno odgovornih preduzeća na Kosovu i utiče na veće zapošljavanje ugroženih grupa, prvenstveno žena i mladih, kroz primjenu koncepata cirkularne ekonomije.

Yllka Latifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnom kursu koji je dio ovog projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

Cilj SEREC projekta je da bude samoodrživ i da nastavi sa svojim aktivnostima i nakon što EU prestane da ga finansira. NVO Let’s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju društveno odgovrnog preduzeća koje promoviše 3R koncept i ima 3R u svom nazivu. Na taj način planiraju da obezbijede održivost ovog projekta pretvarajući ga u preduzeće sa dugoročnim ekonomskim i ekološkim koristima za zajednicu.

Ovo novo, društveno odgovorno preduzeće, imat će za cilj da zaposli osoblje koje će raditi na dizajniranju i šivanju recikliranog tekstila, kao i ljude za rad u second-hand buticima. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima koji su u nepovoljnom položaju. To ćemo činiti tako što ćemo u ovom preduzeću zapošljavati prvenstveno te ljude: žene, mlade i pripadnike manjine“, kaže Arba.

Sarajevo je na putu da postane zeleniji i čišći grad

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz finansiranje Evropske investicione banke, sarajevska tramvajska mreža prvi put u 40 godina dobija nova vozila.

Dok je Sarajevo bilo pod austrougarskom upravom, ono je služio kao poligon za testiranje novih izuma prije nego što bi ih koristili u Beču. Sarajevski tramvaj pušten je kao probna tramvajska linija na Novu godinu 1885., čime je sarajevska tramvajska mreža postala jedna od najstarijih u Evropi.

Tramvajska mreža je nastavila da funkcioniše više od jednog vijeka, čak i u teška vremena kao što su Prvi i Drugi svjetski rat. Tokom opsade Sarajeva 1992.-1995., kolosijek i brojna vozila su teško oštećeni. Iako je rad tramvaja zaustavljen na neko vrijeme tokom opsade, saobraćaj je nastavljen u aprilu 1994. Od tada se tramvajska mreža suočava s poteškoćama, a većina vozila stara su oko 40 godina.

 “Mnogi tramvaji koje ja vozim su isti oni u kojim sam se vozio kada sam bio dijete, prije 40 godina!”

Smanjenje zagušenja, povećanje sigurnosti

Hidajet Šarić ima 46 godina. Više od 20 godina radi kao vozač tramvaja za sarajevsku tramvajsku mrežu. Sjeća se kako je kao školarac putovao u školu tramvajem. „Mnogi tramvaji koje ja vozim su isti oni u kojim sam se vozio kada sam bio dijete“, kaže on. Hidajet objašnjava da su posljednja nova vozila kupljena neposredno prije Zimskih olimpijskih igara koje su održane u Sarajevu 1984. godine.

Grad je godinama kupovao neke polovne tramvaje i radio na njihovom održavanju i unapređenju, ali kvalitet postojećeg  voznog parka je daleko od kvaliteta tramvaja koji se koriste u drugim evropskim gradovima i širom svijeta. Hidajet govori da on i njegove kolege povremeno imaju tehničke probleme kada se tramvaji pokvare i moraju biti odvučeni sa šina da bi se popravili. To odvlačenje tramvaja je opasan postupak jer se tramvaji tada moraju voziti unazad. Pri tom se nailazi i na zavoje koji onemogućavaju dobru vidljivost što predstavlja ozbiljnu opasnost od nesreće. Dodaje da ni putničko iskustvo pri vožnji nije uvijek zadovoljavajuće jer tramvaji nemaju klimu.

Međutim, ovi problemi će uskoro biti prevaziđeni uz podršku Evropske investicione banke (EIB) – kreditnog ogranka Evropske unije – koja je ponudila 40 miliona eura za modernizaciju sarajevskog javnog prevoza. Ova poboljšanja će značajno povećati sigurnost i smanjiti saobraćajne gužve i zagađenje zraka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i okolnim opštinama.

“Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo gužve u saobraćaju u gradu, a istovremeno učinimo Sarajevo čišćim i zelenijim.”

O projektu

EIB je obezbijedila 40 miliona eura za mrežu gradskog saobraćaja u Kantonu Sarajevo. Finansiranje, obezbjeđeno po najpovoljnijim uslovima, omogućit će modernizaciju i proširenje tramvajske i trolejbuske mreže tako što će se zamijeniti postojeća vozila i izgraditi nove tramvajske linije. Očekuje se da će uspostavljanje efikasnijeg i pouzdanijeg sistema javnog prevoza podstaći putnike da koriste javni prevoz umjesto sopstvenog.

Time će se skratiti vrijeme putovanja na posao, zatim smanjiti emisija gasova sa efektom staklene bašte, nivo buke i broj saobraćajnih nesreća u Kantonu Sarajevo. Projekat će pomoći da se ispune uslovi postavljeni u Strategiji EU za Zapadni Balkan te da se postignu ciljevi akcija po pitanju klime koje je EIB postavila pred region a koji se tiču održivog transporta.

Sarajevo, kao i drugi gradovi na Zapadnom Balkanu, ima ozbiljnih problema sa zagađenjem zraka. Dijelom je za to zaslužna povećana upotreba vozila kao prevoza do posla, posebno tokom zimske sezone. Adnan Šteta, ministar prometa Kantona Sarajevo, pojašnjava da je ideja za projekat modernizacije gradskog javnog prevoza proizašla iz potrebe da se smanji zagađenje zraka u gradu. On je zahvalan za ovu investiciju i podršku Evropske investicione banke. “Novi sistem i vozila opremljena najnovijom tehnologijom pomoći će nam da povećamo broj putnika koji koriste javni prevoz i smanjimo gužve u saobraćaju u gradu, a istovremeno učinimo Sarajevo čišćim i zelenijim”, kaže on.

Popločati put od Kosova do EU tržišta

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Oznaka kvaliteta proizvoda EU pomaže građevinskoj kompaniji da pristupi međunarodnim tržištima i istovremeno poboljša standarde.

Građevinska industrija na Kosovu je u procvatu i daje najveći doprinos ekonomskom rastu. Jedan od razloga za to je potražnja za stanovanjem u glavnom gradu Prištini, u njenoj okolini, i u drugim većim gradovima. Sa rastom potražnje, raste i potreba za kvalifikovanom radnom snagom i građevinskim materijalom. Međutim, kao što je slučaj sa mnogim proizvodima, većina materijala koji se koriste u građevinarstvu se uvozi, stvarajući negativan trgovinski bilans za Kosovo. Ali promjena je na pomolu!

Neki domaći proizvođači su uvidjeli da mogu povećati svoj tržišni udio poboljšanjem kvaliteta svojih proizvoda kako bi zadovoljili standarde EU – što zauzvrat otvara pristup unosnim tržištima EU.

„Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara kvalitetu koji očekujete da ćete naći u EU.”

Upoznajte Shalaj, porodično preduzeće koje se nalazi u Istogu, na zapadu Kosova. Godinama su ulagali u svoj biznis kako bi bili spremni da budu dijelom ove industrije, čija se vrijednost procjenjuje na stotine miliona eura. Shalaj je oduvijek tvrdio da su njihovi materijali za popločavanje njemačkog kvaliteta.

„ Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara kvalitetu koji očekujete da ćete naći u EU. Naša kompanija već dugi niz godina ulaže u tehnologiju i interne procese kako bi naše proizvode uskladili sa standardima EU“, kaže Endrit Shalaj, menadžer kontrole kvaliteta u kompaniji.

Oznaka kvaliteta

Međutim, tek početkom 2021. godine kompanija Shalaj dobija certifikat o kvalitetu kojim može potvrditi svoje tvrdnje o kvalitetu proizvoda. Uz podršku projekta koji finansira EU, Slobodno kretanje robe (FMG), saznali su šta treba da urade da bi dobili oznaku „CE“. Ta skraćenica dolazi iz francuskog jezika “conformité européenne”, i služi kao oznaka usklađenosti sa EU standardima te se koristi za potvrdu da niz proizvoda ispunjava sigurnosne standarde EU. FMG je vodio kompaniju kroz proceduru ocjenjivanja usklađenosti u trajanju od godinu dana kako bi dokazao da njihov proizvod ispunjava uslove da izađe na EU tržište.

“Nema riječi kojim možemo opisati koliko smo sretni što smo dobili oznaku CE – na tome smo radili jako dugo vremena”, kaže Shalaj o postignuću koje će im omogućiti da budu prisutniji na domaćem tržištu i da počnu poslovati na međunarodnom tržištu.

Ali učenje tu ne prestaje. Sva stečena iskustva i znanja o proceduri certifikacije, kao i o domaćim i EU zakonskim zahtjevima za kvalitet građevinskih materijala, podijeljena su sa drugim proizvođačima u sklopu FMG projekta. Jedan od stručnjaka uključenih u taj proces istakao je kako to može biti podsticaj ovom važnom sektoru privrede. „FMG projekat je pokazao da kosovske kompanije mogu dobiti oznaku CE. Sada vlada i pojedinačne kompanije moraju da nastave da rade na tome“, kaže Adam Pinney, stručnjak za ovu oblast.

Znanje i iskustvo koje je tokom ovog trogodišnjeg FMG projekta podijelio Pinney, stručnjak za FMG projekte, takođe je pomoglo da se poboljša zakonodavstvo o proizvodima i da se obuče agencije za provođenje tih zakona kako bi tržište postalo sigurnije za radnike i potrošače. To je porazumijevalo izradu pravnih tekstova, usvajanje evropskih standarda, akreditaciju tijela za procjenu usaglašenosti, dobijanje sertifikata o kalibraciji i obuku.

„FMG projekat je pokazao da kosovske kompanije mogu dobiti oznaku CE.”

O projektu

Cilj projekta „Podrška slobodnom kretanju robe (FMG)“ bio je razvoj infrastrukture kvaliteta, nadzora nad tržištem i prava potrošača u cilju poboljšanja proizvodnih procesa i povećanja kvaliteta i sigurnosti proizvoda.

To je dio većeg cilja – da se podrži Vlada Kosova u stvaranju održivijeg poslovnog okruženja usklađenog sa standardima EU i zakonskim tijelom – poznatim kao „acquis“ – kako se zahtijeva u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Ovo je samo dio napora koje Kosovo čini da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonima EU i da postepeno razvije zonu slobodne trgovine između EU i Kosova, gdje je slobodno kretanje roba, usluga i kapitala međusobno garantovano. Kosovo i EU potpisali su 2016. godine Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

Postignuća poput oznake CE koju je dobila Shalaj kompanija, jasan su znak da su kompanije konkurentnije, proizvodi bolji i sigurniji, a poslovni partneri mogu da vjeruju jedni drugima – istinito svjedočanstvo o tome kako povezuju tržišta Kosova i EU.

‘Ko si ti? Nova srbijanska digitalna identifikacija’

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Uz podršku EU, dva univerzitetska profesora izlaze na tržište van Srbije sa svojom kompanijom za digitalni identitet.

Miloš Milovanović je profesor informatike na Univerzitetu u Beogradu i suosnivač IT kompanije Blinking. Okušao se u mnogim vodama tokom svoje karijere: bio je muzičar, radio voditelj, poštar, kratko je radio u građevinarstvu prije nego što je postao univerzitetski profesor, a na kraju se ostvario i kao preduzetnik. Miloševu svestranost u poslovima sve vrijeme prati konstantna ljubav prema tehnologiji i zainteresovanost za pronalaženje načina na koji ona može promijeniti svijet. Kao naučnik, u svojim istraživanjima posvećuje se radu na digitalnom identitetu i biometriji. Konačno u njegovoj krarijeri, on i njegov prijatelj i kolega, profesor Miroslav Minović, odlučuju se da osnuju kompaniju koja će omogućiti društvu da načini neminovan digitalni pomak.

Ideja za osnivanje kompanije proizašla je iz potrebe da se mijenja trenutni model ručnog pribavljanja podataka i dokumenata. Njih dvojica su smatrali da je takav model manjkav i zastario jer pribavlja podatke u fizičkim prostorijama ili putem nesigurnih i neprovjerenih digitalnih kanala. Na primjer, tokom procesa apliciranja za uslugu, ljudi daju u ruke kopije svojih podataka ili dokumenata svakoj osobi do koje dođe njihova prijava. Miloš i Miroslav su znali da se ovaj model ne može oduprijeti krađi informacija, krađi identiteta i zloupotrebi privatnih podataka, te da je skup u pogledu vremena i novca kojeg utroše pojedinci i organizacije. Stoga su njih dvojica radili na stvaranju pouzdanog, sigurnog i jednostavnog načina za potvrdu identiteta.

„Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu digitalnoj interakciji, ali su im nedostajala adekvatna rješenja.”

Nema više čekanja u redovima ispred banaka

Još 2017. godine, univerzitetski profesori, Miloš i Miroslav su se zapitali kada će nestati redovi ispred ekspozitura banaka i kada će ljudi zaista početi da obavljaju poslove “na klik”. Miloš kaže da su u njih dvojica samo razvili nešto što su sami htjeli da koriste. „Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu digitalnoj interakciji, ali su im nedostajala adekvatna rješenja“, objašnjava on.

On dalje govori o tome kako je postojala očigledna potreba za takvim proizvodom na tržištu, i to su prepoznali i ključni donosioci odluka, ali nije postojala volja da se proizvod predstavi. “Jednostavno nisu bili spremni”, kaže on, pa su njih dvojica poduzeli alternativne korake kako bi navikli tržište na digitalni ID. Jedan pristup bio je uvođenje tehnologije dio po dio; drugi je bio promovisanje prednosti tehnologije putem predavanja i prezentacija kako bi se uticalo na kompanije i druge zainteresovane strane da koriste proizvod.

Na kraju se sav njihov trud isplatio i Blinking je sada vodeća kompanija u Srbiji za digitalnu verifikaciju identiteta i jedna od vodećih kompanija u regionu. Ali njihove ambicije se nisu tu zaustavile, željeli su povećati regionalnu prodaju i ući na EU tržište kao i na globalno. Za to im je bila potrebna podrška, koja je došla iz programa PowerUP koji je finansirala EU, a koji je pokrenut da pruži podršku malim i srednjim preduzećima (MSP) Zapadnog Balkana da izgrade otpornost na COVID-19 i postanu više prisutni na tržištu.

“PowerUP je bio jako dobar program koji nam je pružio vrlo korisne informacije i vještine. Za nas je bio najvažniji dio programa koji se odnosi na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.”

O projektu

PowerUP je besplatan program dizajniran za mala i srednja preduzeća i start-up preduzeća koja traže nove načine da privuku kupce i prilagode za njih svoje poslovne modele te za one koji su zainteresovani za strana ulaganja. Program je pokrenula Svjetska banka u novembru 2020. godine, a finansira ga EU u okviru Fonda za razvoj preduzeća i inovacija na Zapadnom Balkanu (WB EDIF), uz podršku vodeće konsultantske kompanije Deloitte. U programu je učestvovalo više od 200 drugih kompanija iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije, kojim je pružena obuka u cilju podrške daljem rastu kompanija, sposobnosti privlačenja investicija i otpornosti na krize tokom pandemije COVID-19.

Program PowerUP koji finansira EU podržao je Blinking za nadogradnju brojnih vještina: od upravljanja ljudima, do boljeg obraćanja kupcima i marketinga. “PowerUP je bio jako dobar program u kojem smo dobili vrlo korisne informacije i vještine. Za nas je bio najvažniji dio programa koji se odnosi na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana“, kaže Miloš.

Blinking trenutno ima 30 stalno zaposlenih i druge spoljne saradnike. „Kada govorimo o budućnosti, želimo da izgradimo nešto dugotrajno. Ali siguran sam da moramo biti strpljivi. Moramo i dalje vjerovati da čak i ako dolazite sa Zapadnog Balkana možete postati važan međunarodni igrač na ovom tržištu. Zato investiramo, unapređujemo i razvijamo nove proizvode od kojih će neki ugledati svjetlo dana do kraja godine. Pratite nas na društvenim mrežama da dobijete najnovije informacije – kaže Miloš.

Obnovljena dedina kuća dobija drugi život

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU i promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže seljacima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da napreduju u turizmu.

Domaća hrana i bez menija, a sve servirano svježe iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. Njihov boravak je u kući staroj više od sto godina, opremljenoj sa tradicionalnim nameštajem i dekorom. Maja i Milan Kljajić vode ovaj pansion, zajedno sa svoje četvoro dece. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvijek bio popločan ružama. Donio je izazove ali i radost kada bi vidjeli krajnji rezultat svog rada i velike osmijehe na licima gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. Razlog za to je veoma bogata kultura i istorija regiona,, kao i kasni dolazak modernizacije regiona – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na području između Albanije i Crne Gore.

“Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti korisna za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima.”

Od male poljoprivrede do turističkog preduzetništva

Do prije deset godina Maja i Milan nisu imali namjeru da se bave turizmom. Milan je proizvodio organski med, a od ove i druge manje poljoprivredne proizvodnje porodica je ostvarivala prihode, prodajući te proizvode na pijacama obližnjih gradova. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru preko 100 godina. Milan ju je naslijedio od oca i djeda. Ovu kuću su koristili kao skladište za hranu i namještaj koji im više nije bio potreban.

U okviru svoje delatnosti proizvodnje meda, Milan je putovao širom regiona na seminare i tako je došao na ideju da njihovu staru kuću pretvori u pansion za turiste. “Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti od koristi za bilo šta. Međutim, Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima – kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i porodica Kljajić je morala da investira u renoviranje ali nisu imali sredstava za to. U početku su dobili podršku donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo hitno, i uradili još neke sitne popravke. Tada su već mogli početi primati posjetitelje. Maja se prisjeća prvih gostiju, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili još 2014. godine. Prisjeća se da noć njihovog dolaska nije spavala jer se bojala da se neće probuditi na vrijeme da im pripremi doručak. “Izgledalo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i šokirano”, kaže Maja.

Nakon ove prve grupe slijedila je još jedna grupa, pa još jedna, sve dok se kuća nije počela rezervisati za cijelu sezonu. Međutim, rast popularnosti ovog pansiona nije prošao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana , što je stvaralo probleme, a porodici je bila potrebna podrška u promociji njihovog novog pansiona.

„Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.”

O projektu

Projekat prekogranične saradnje finansiran od strane EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ započeo je 2018. godine, a završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio unapređenje konkurentnosti turističkog sektora, povezujući kulturno i prirodno nasljeđe. Projekat je doprinijeo promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posjetiteljima kroz izložbe, društvene mreže i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog naslijeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra u Albaniji.

Ova prijeko potrebna finansijska sredstva došla su iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo porodici da završi renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturno-istorijskih elemenata. “Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan sada planiraju nastaviti ovaj posao u narednim godinama. Takođe se nadaju da će barem jedno od njihove djece podijeliti njihovu strast i držati pansion otvoren.

Od ranca do posla

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Sredstva EU pomogla su jednoj preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu da izgradi posao koji podržava putovanja drugih.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je bila entuzijastičan putnik. Dok nije počela pandemija COVID-19, putovala je poslovno i iz zadovoljstva i posjetila brojna mjesta. Putovanja joj donose radost, a putovanje u Berlin, od prije nekoliko godina, postalo je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila odgovarajući ranac koji bi mogla koristiti na ovom putovanju, ali i kada se vrati s putovanja svojoj kući. Tada nije mogla pronaći ništa što bi odgovaralo tim njenim specifičnim potrebama, ali je zato po povratku u Sarajevo osmislila ranac koji će joj služiti za tu svrhu i sašila ga je sa svojim ocem.

”Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju.”

Ovaj prvi ranac koji je Azra dizajnirala i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali je bio upravo ono što joj je trebalo. To su odmah primijetile i njene kolege u firmi u kojoj je radila. “Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju”, priča Azra.

Nakon ove prve narudžbe uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da se to može pretvoriti u dobar posao. Pokrenula je stranicu na društvenim mrežama na kojoj je reklamirala modele različitih dizajna. Takođe je došla na vrlo kreativnu ideju kako nazvati svoj posao. Ranac , riječ na bosanskom jeziku, prevodi se na engleski jezik kao “backpack”, a St ,po ortografiji engleskog jezika , je skraćenica za riječ svetac, na engleskom “saint”. Na taj način je nastalo ime Azrine firme ST RANAC. Međutim, Azra je takođe uvidjela da kada spojite dvije riječi dobijete drugo značenje. Stranac , riječ iz bosanskog jezika, na engleskom jeziku znači “foreigner”.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je dizajnirala, a njen otac šio. Ali sa stalnim povećanjem narudžbi, Azra je morala pronaći rješenje kako bi mogla dalje razviti posao. Nedostajala joj je odgovarajuća obuka za upravljanje poslovanjem, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“

O EU4Business-u

EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ovaj program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona evra iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion evra). Projekat sprovode GIZ (Nemačka korporacija za međunarodnu saradnju), Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih nacija za razvoj,  i njegovo provođenje se završava u martu 2022. godine.

Prijateljica joj je rekla za EU4Business program koji podržava kompanije koje tek počinju s poslovanjem i ambiciozne preduzetnike u njihovom poslovnom upravljanju i razvoju. Azra se prijavila za taj program i dobila prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala više od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, koja omogućava njenom ocu da proizvodi više u kraćem vremenskom periodu, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovina na veliko unaprijed.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“, kaže Azra.

Kako ljudi pronalaze nove načine putovanja u periodu COVID-19, Azra očekuje dalji razvoj svog poslovanja. Planira da poveća svoj asortiman proizvoda i da u bliskoj budućnosti zaposli nekoliko radnika u svojoj kompaniji. Svakako je imala izazova na ovom putu, ali svojom strašću i trudom – i malom pomoći EU – uspjela ih je sve savladati.

Mladi Srbijanci i Kosovari se pitaju “Kako te vidim?”

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da se liše predrasuda i izraze svoje iskustvo, koje otvara oči, u kratkim filmovima. Dvije kulturne organizacije – – Dokufest u Prizrenu i Fond B92 u Beogradu – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da vide da li su njihove predrasude, koje gaje jedni o drugima, opravdane. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da ospori svoje predrasude kroz projekat “Kako te vidim?”. 24-godišnji Prizrenac Ismail Myrseli objašnjava razloge zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca – i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svog izleta, Myrseli se družio sa Kruševljanima u Srbiji,u gradu Kruševcu, koji na njegovo iznenađenje veoma liči na njegov rodni grad. Proveo je samo dijelić vremena objašnjavajući stvari koje radi na Kosovu. Ostalo vrijeme je govorio o onome što mu je najvažnije: interesovanju za film, pozorištu i kulturi. “Vjerujem da ako popunimo informacijsku prazninu univerzalnim vrijednostima, nećemo ostaviti mjesta za bilo kakvu vrstu podjela.”

„Htio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.”

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta zadrže fokus na kulturi, kao načinu istraživanja, ali i kao načinu na koji učesnici mogu kreativno izraziti svoje iskustvo. Bilo je radionica, bilo je posjeta kulturnim lokalitetima, i na kraju stvaranje videa koji odgovaraju na jednostavno pitanje:  kako je susret s vršnjacima licem u lice promijenio način na koji ih vide. Zbog ograničenja usljed koronavirusa, prva grupa od 2020. morala se ograničiti na internetske videopozive, ali njihova filmska kreativnost i dalje blista u short videos koje su napravili jedni o drugima. “Kako te vidim?” Menadžer projekta, Zana Arapi Xheladini, kaže da su takvi projekti ono što je mladim ljudima potrebno da se zaista upoznaju, i na Kosovu i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je izazvalo cijelu ideju projekta, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi tima Dokufesta prisustvovali festivalu u Srbiji i tamo su ljudi bili iznenađeni kada su čuli šta se dešava u Prizrenu – o čemu do tada nisu znali ništa. Zana dodaje da je važan dio projekta praćenje medija, u potrazi za konfliktnim, narativima i njihovo dijeljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.  

“Mi smo samo mladi ljudi, koji se zabavljamo i uživamo u ovim sastancima i bioskopu.”

O projektu Projekat “Kako te vidim?” osmislile su i sprovele dvije organizacije civilnog društva sa Kosova i iz Srbije: Dokufest i Fond B92. Organizacije smatraju da stavovima mladih dominiraju predrasude i posljedice sukoba – prepreke koje stoje na putu mobilnosti cijelog regiona. Projekat je dobio sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, kao dio Programa za civilno društvo i medije za Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najljepših u životu. 23-godišnja Sara Ećimović odmah se povezala sa vršnjakom sa Kosova. Prije nego što su se zapravo upoznali, danima su razgovarali telefonom o zajedničkim interesima, poput evropskih filmova. „Saznala sam o njegovoj porodici, muzici koju je stvarao i njegovim planovima za budućnost“, kaže Ećimović, jedna od prvih učesnica na Dokufest-u , festivalu kratkog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Konačno stižem da posjetim Prizren i Kosovo“, dodaje ona. Kasnije 2021. godine ona i njeni kolege učesnici će prikazati svoje videe na festivalu Slobodna zona u Beogradu. To je sve učinjeno zahvaljujući istom programu kulturne razmjene. Ona to sažima: „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim sastancima i filmovima“.

Putovanje kroz vrijeme: kako je škola u Skoplju ušla u digitalno doba

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kako su velike infrastrukturne investicije ustupile svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata u školi u Sjevernoj Makedoniji. Jedna od najstarijih škola u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, zove se 25. maj. Izgrađena je 1967. godine, trenutno ima oko 1.500 učenika. Gotovo 50 godina na njoj nisu vršene nikakve značajnije obnove. Prozori, toaleti, krov, pa čak i stolice i stolovi bili su isti kao 1970-ih, zbog čega je škola izgledala gotovo kao muzej. Fadil Murtezani je pohađao ovu školu dok je bio dijete, 1970-ih godina. Sjeća se da je tada škola slovila za jednu od najopremljenijih u gradu. Četrdeset godina kasnije, 2011. godine, Fadil postaje direktor te škole. “Krov je prokišnjavao, zimi smo imali problema sa hladnoćom, a čak su još uvijek tu i stolica i klupa za kojima sam sjedio kao đak. Vidio sam svoje ime na njemu”, kaže on s dozom nostalgije. Zajedno sa novim menadžerskim timom, Fadil je preuzeo inicijativu da se stvari hitno poboljšaju.

“Infrastrukturna ulaganja za školu ustupila su svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata.”

Ušteda energije i ulaganje u digitalne alate Radovi na renoviranju prvobitno su započeli na inicijativu roditelja. Počeli su sa manjim renoviranjem, krečenjem školske ograde i sređivanjem školskog dvorišta. Međutim, ovo je bilo daleko od dovoljnog. Školi su bili potrebni mnogo značajniji radovi, a nije bilo sredstava. Međutim, polet i entuzijazam lokalne zajednice zadobili su pažnju Ministarstva prosvjete i nauke, koje je ubrzo odobrilo zahtjev za renoviranje i rekonstrukciju škole i to je bilo finansirano uz podršku Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). WBIF je platform, vođena od strane EU, koja ujedinjuje resurse iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju, bilateralne donatore i međunarodne finansijske institucije. Zahvaljujući tim ulaganjima, škola 25. maj je obnovila krov i fasade školske zgrade, zamijenila prozore i renovirala podne površine i sisteme grijanja i električne energije. Ova ulaganja su posebno poboljšala energetsku efikasnost škole, omogućavajući joj da uštedi energiju i da unaprijedi nastavu. Ušteda energije, više od 100% godišnje, ostvarena ovim investicijama, oslobodila je finansijska sredstva koja su tada namijenjena za druge potrebe.

„Naši časovi su sada zanimljiviji, a mi se mnogo više zabavljamo; smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu.”

O projektu Renoviranje škole 25. maja dio je većeg projekta koji uključuje izgradnju 70 novih objekata fizičkog vaspitanja u osnovnim i srednjim školama i renoviranje 60 osnovnih i srednjih škola širom Sjeverne Makedonije. U projekat se ulagalo i iz grantova i iz zajmova koji su obezbjeđeni posredstvom Investicioniog okvira za Zapadni Balkan uz podršku EU. Ovo je uključivalo dva granta stavljena na raspolaganje od strane WBIF bilateral donor , kao i dva zajma u ukupnom iznosu od 42,5 miliona eura od Council of Europe Development Bank (CEB). O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateške investicije u sektorima : energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava inicijative private sector development. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. Bolji pristup za sve Nastavnici i učenici škole sada imaju novi namještaj i nastavnu opremu, kao što su interaktivne ploče i video projektori u svakoj učionici, čime se poboljšavaju digitalne vještine učenika. „Naši časovi su sada zanimljiviji, i mnogo se više zabavljamo, smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu“, kaže Anila Ibishi, učenica devetog razreda škole. Ovo renoviranje poboljšava ne samo digitalni pristup školi već i fizički, koji je od velikog značaja za učenike sa invaliditetom. Škola važi za jednu od vodećih u regiji i druge obrazovne institucije u Sjevernoj Makedoniji uzimaju je kao referentnu tačku za pristup adekvatnoj obrazovnoj infrastrukturi. Postizanje evropskih obrazovnih standarda u školi 25. maja privuklo je pažnju svih i praćeno je prijemom novih učenika. Fadil ponosno kaže: “Broj upisanih đaka je takođe značajno porastao nakon renoviranja, pogotovo kako se upisuju u školu i djeca koja su iz drugih opština”.