Uz podršku EU, jedna pionirska LGBTI organizacija maršira u odbranu zajednice na Kosovu.
Kako biste okarakterisali pripadnike LGBTI (lezbejske, gej biseksualne, transrodne i interseksualne) zajednice? Odgovor prosečnog Kosovara na ovo pitanje podrazumjeva ekstravaganciju, duginu zastavu i Paradu ponosa. Takvi stereotipi su uglavnom rezultat ograničenih informacija koje pružaju masovni mediji, u kombinaciji s tradicionalnim ograničenjima koja usporavaju proces gradnje otvorenog društva. Ali o kosovskoj LGBTI zajednici može se reći mnogo više od same Parade ponosa, a to nije tako šareno kao što se čini na slikama.
“Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da bismo izrazili zabrinutost zbog kršenja tih prava. U osnovi, to je protestna šetnja”, kaže Arber Nuhiu iz CSGD-a, Centra za razvoj društvenih grupa.
Ova organizacija je jedno od najvažnijih tijela civilnog društva koja radi na poboljšanju položaja zajednice i ključni je organizator svih događaja koji se održavaju oko Parade ponosa. Posljednjih godina naslov ovog događaja bio je istopolni brak, zakonsko pravo koje kosovske institucije uskraćuju iako je zagarantovano Ustavom. CSGD i druge LGBTI organizacije i organizacije za ljudska prava godinama su lobirale da se ova odredba unese u novi Građanski zakonik, ali su njihovi pozivi do sada ignorisani.
“Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da bismo izrazili zabrinutost zbog kršenja tih prava. U suštini, to je protestna šetnja.”
“Naš pristup je bio sistematičan u ostvarivanju našeg cilja. Znamo šta želimo i znamo kako to učiniti”, kaže Nuhiu, govoreći o pregovorima činjenim za tu zajednicu. Odaje priznanje Evropskoj uniji što je bila tu za njih kada je to bilo najpotrebnije. CSGD je dobio operativni grant od EU za jačanje kapaciteta organizacije, omogućavajući joj da bolje služi zajednici.
LGTBI zajednica na Kosovu nedavno je proslavila svoj prvi uspjeh kada su u novi Krivični zakon uspjeli da unesu odredbe koje proširuju djelovanje pravne zaštite LGBTI osoba. Ovo je bio direktan uspjeh strateškog zagovaranja. Međutim, nastavlja se borba za implementaciju zakonskog okvira. Slučajevi zločina iz mržnje protiv LGBTI osoba obično se ne istražuju na odgovarajući način niti iznose pred sud. Zajednica smatra da sljedeće poboljšanje treba da se dogodi među državnim organima koji procesuiraju, istražuju i izvršavaju presude. Zbog toga su LGBTI organizacije takođe aktivne u pogledu obuke policije, tužilaca i sudija o najboljim praksama.
Rješavanje problema gdje je potrebno
Iskustvo CSGD-a ,u trajanju od skoro dvije decenije,građeno je kroz društvene interakcije i podršku zajednici. To iskustvo pokazuje da na Kosovu postoje dvije LGBTI realnosti: jedna je život u glavnom gradu Prishtina/Prištini, a druga u ostatku zemlje gde je situacija sumorna. Glavni grad je mjesto gdje LGBTI osobe stiču slobodu, ali ih je pandemija koronavirusa natjerala da se vrate kući, bilo zbog prekida školovanja ili gubitka posla.
“Najveći strah LGBTI osoba je neprihvatanje, prvenstveno od strane porodice. Ne možemo zamisliti kakav pritisak imaju u svojim domovima. Svaki dan. Kao drugo, tu je i strah od neprihvatanja od strane društva.”
O programu
Evropska unija je finansirala organizaciju Centar za razvoj društvenih grupa i njene osnovne aktivnosti u okviru nacionalnog programa Civil Society Facility 2015. Cilj operativnog granta je bio da se unaprijede aktivnosti zastupanja, profilizacija, umrežavanje i izgradnja koalicija. Globalni cilj je bio da se omogući i stimuliše participativna demokratija na Kosovu stvaranjem okruženja koje promoviše partnerstvo i dijalog između civilnog društva i javnih institucija, i izgradnjom kapaciteta OCD koji bi ih učinili efikasnim i odgovornim nezavisnim akterima.
“Najveći strah LGBTI osoba je neprihvatanje, prvenstveno od strane njihove porodice. Ne možemo zamisliti kakav pritisak imaju u svojim domovima. Svaki dan. Kao drugo, tu je i strah od neprihvatanja od strane društva”, kaže Nuhiu.
Pandemija korona virusa je znatno uticala na LGBTI populaciju. Od početka pandemije došlo je do skoka u broju ljudi koji traže savjetodavnu podršku i u broju slučajeva nasilja prema toj populaciji. CSGD-ov odgovor na to se već razvijao: online platforma koja pruža profesionalno i besplatno savjetovanje i pravnu podršku svima. Platforma je najnovije dostignuće misije CSGD-a koje vodi daljem osnaživanju zajednice. Sada je organizacija tu u digitalnom obliku za svakog LGBTI Kosovara kome je potrebna, gdje god da živi.
Istraživačko novinarstvo je dragocjenost svakog društva i EU smatra da vrijedi ulagati u njega.
Na Kosovu je konzumacija digitalnih vijesti doživjela procvat prije nekoliko godina. S obzirom da je pandemija prisilila ljude da provode više vremena u zatvorenom prostoru, moć digitalnih platformi se samo povećala, a ove platforme su najčešći izvori lažnih ili obmanjujućih informacija.
Broj internet portala za vijesti na Kosovu porastao je oko opštih izbora 2017. godine, kaže Arta Berisha, istaknuta novinarka koja je pratila fenomen lažnih vijesti. Tada je tek počela da podučava novinarstvo kao kurs na fakultetu „Kao novinarka, bila sam zabrinuta zbog nedostatka standarda na ovim portalima“, kaže ona.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno proizvode sadržaj; da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska proizvodnje sadržaja u svojim redakcijama.”
U poređenju sa američkim tržištem, gde je sadržaj lažnih vijesti kreiran za finansijsku dobit, na Kosovu su obmanjujuće informacije uglavnom namijenjene za političku dobit. „U izobilju se mogu naći sadržaji prepuni privlačnih naslova kao i pristrasnog izvještavanja i neprovjerenih informacija . Te sadržaje kreiraju, i to za čisto političke interese, predstavnici medija koji su povezani sa cijelim političkim spektrom na Kosovu“, kaže Berisha koja je opširno pisala o ovoj temi od 2017. godine. Situacija je potvrđena u Studiji Evropskog parlamenta koja se poziva na Berishin rad i zaključuje da dezinformacije na Zapadnom Balkanu proizvode i šire domaći akteri u domaće svrhe. Ova studija o dezinformacijama, sprovedena u periodu od 2018. do 2020. godine, otkriva tri ključna izazova dezinformacija: spoljni izazovi kredibiliteta EU; dezinformacije u vezi s pandemijom COVID-19; i uticaj dezinformacija na izbore i referendume.
Serija od 12 Berishinih članaka baca svjetlo na ovaj široko rasprostranjeni fenomen među digitalnim medijima koji pokrivaju niz tema, od izbora do provjere činjenica i neopravdanog državnog finansiranja odabranih medija s potencijalom da utiču na njihovu uređivačku politiku. U svojim člancima Berisha se posebno osvrće na novinske portale koji su članovi Vijeća za štampu i koji su u više navrata objavljivali priče sa lažnim informacijama koje potencijalno narušavaju reputaciju osobe ili subjekta. Javni emiter, RTK, nije bio izuzetak u ovim Bershinim osvrtima.
„U izobilju se mogu naći sadržaji prepuni privlačnih naslova kao i pristrasnog izvještavanja i neprovjerenih informacija . Te sadržaje kreiraju, i to za čisto političke interese“
O programu
BIRN i Udruženje novinara Kosova realizovali su projekat „Doprinos jačanju nezavisnog, istraživačkog i javno korisnog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu“ finansiran iz granta EU. Stipendija je pomogla u finansiranju 20 pojedinačnih novinara, dok je šema sub-grantiranja pružila podršku za 48 korisnika grantova, uključujući 26 individualnih novinara (od kojih su 12 bile žene) i 22 medijske organizacije, od kojih je 16 sa sjedištem u nevećinskim zajednicama. U međuvremenu, program stažiranja omogućio je stažiranje za 57 pripravnika, od kojih su 41 bile žene. U okviru projekta proizvedeno je 440 novinarskih priloga, a veliki dio radova je ponovo objavljen u medijima širom Kosova i u regiji.
Berisha je bila jedna od 46 novinara koji su objavili svoja istraživanja na niz tema od javnog interesa i to u okviru programa koji finansira EU za jačanje istraživačkog novinarstva i slobode izražavanja na Kosovu. Šema, implementirana kroz stipendije i grantove, omogućila je novinarima da sprovode dubinska istraživanja u periodu do šest mjeseci.
„Željeli smo da obezbijedimo platformu za novinare koji nisu u stanju da samostalno kreiraju sadržaj; da im se omogući da rade svoj posao bez uticaja oglašivača ili svakodnevnog pritiska da kreiraju sadržaj u svojim redakcijama“, kaže Albulena Sadiku iz Balkanske istraživačke mreže – BIRN.
Istraživački tekstovi izazvali su javnu i medijsku debatu, pa čak i parlamentarne rasprave o pitanjima od velikog javnog interesa. Osim toga, novinari su dobili nagrade za svoj rad, kao što je slučaj sa pričom o pravima djeteta koju dodjeljuje koalicija nevladinih organizacija koje su aktivne na terenu. Članci Arte Berishe također su naširoko objavljivani u lokalnim medijima i šire. Sve to doprinosi izgradnji kredibiliteta u novinarstvu, kaže ona. “Lažne vijesti čine da ljudi gube povjerenje u novinarstvo.” Berisha dodaje da to narušava našu sposobnost da identifikujemo vjerodostojne izvore informacija. Organizovala je izložbu na kojoj su predstavljeni štampani uzorci uzeti iz njenih istraživanja, s ciljem podizanja svijesti o ovom problemu u medijskoj zajednici. “Nijedan predstavnik medija koji je bio dio mog istraživanja nije se pojavio.”
Crnogorska kompanija pronalazi potencijal za rast u poljoprivredi uz podršku EU.
Crna Gora je neto uvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je trgovinski deficit u posljednjih nekoliko godina opao, istraživanje Instituta za prospektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da niz elemenata još uvijek ima uticaja na ovu situaciju. To uključuje fragmentirane farme, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijen prerađivački sektor i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija.
Potencijal za rast na tržištu poljoprivrede uočio je Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Baštenski centri kompanije Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.
“Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju”
Potencijal za rast
Miloš Golubović je generalni direktor Veletex-a. Objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra za njihov posao. Sektor distribucije, koji je najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. “Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju.”
Veletex je stoga pokrenuo novo preduzeće Naše Voće i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme na području Nikšića.
Pomoć da se pokrene ovaj posao
Miloš objašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je potreban jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate hektar ili 40 hektara zemlje. “Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.”
Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je značajan izazov, čak i za dobro etablirano preduzeće kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da konkuriše za podršku programa EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor u zemljama u procesu pridruživanja EU. Kroz IPARD im je pružena podrška u osnivanju i kasnijem proširenju zasada jabuka i ulaganju u protivgradne mreže. Sada su posljednjim pozivom za podnošenje prijedloga potpisali ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadratnih metara, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.
„Plan daljeg širenja se odnosi na sortu Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena i nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru.”
O programu
Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, je i Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor tih zemalja. Uz pomoć ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim i uskladili ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Osim toga, potpisan je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za primarnu proizvodnju uz izgradnju intenzivnog višegodišnjeg zasada jabuke. Investicija se odnosi na kupovinu sadnica i traktora.
Jabuke su primarno voće na kome kompanija radi zbog klimatskih uslova Župske kotline koji su najbolji za rast jabuke. Trenutno, kompanija uzgaja sorte crvene jabuke. „Plan daljeg širenja se odnosi na Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena I nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru“, kaže Miloš.
Sve veće mogućnosti za mlade u rastućem sektoru: Program obuke koji podržava EU pomaže pokretanju tehnoloških karijera na Kosovu.
Na Kosovu, visoka nezaposlenost je trajni izazov, ali to je realnost koja posebno pogađa mlade ljude: skoro polovina mladih, mlađih od 24 godine je bez posla i mnogi traže prilike u inostranstvu. Međutim, jedna 20-godišnja grafička dizajnerica odbila je da se preda ovoj mračnoj stvarnosti i našla je posao prvom prilikom.
„Radila sam na nekom poslu kada sam dobila poziv iz IKT start-up kompanije da radim na kratkoročnom projektu. Kada je taj projekat uspješno završen u roku, to je otvorilo put za moj stalni angažman gdje i dan-danas zadovoljno radim “, kaže Arbra Šalja, ostvareni radnik u AmamStudiju u Prištini.
“Uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da prikazujem svijet onako kako ga ja vidim.”
Tržišno orijentisano stručno mentorstvo u školama
U posljednje dvije godine proces učenja novih vještina se ubrzao za Arbru jer kombinuje pohađanje univerzitetske nastave iz grafičkog dizajna sa radom za klijente u studiju. Njena odlučnost nije prošla nezapaženo dok je pohađala program obuke na kom je mentor bio njen trenutni poslodavac.
Zajedno sa ostalim studentima, Arbra je bila dio jednomjesečne prilagođene obuke o vještinama informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), koja je uključivala grafički dizajn, dizajn pokreta, društvene mreže i multimedije. Škola koju je ona pohađala bila je jedna od dvije visoke škole za stručno obrazovanje i obuku koje su odabrane da dobiju podsticaj od programa finansiranog od strane EU koji sprovodi Inovacioni centar Kosovo (ICK).
Nakon uspješno završene obuke, studenti su upućeni na stručnu praksu gdje su stekli radno iskustvo iz prve ruke, od kojih su mnogi zaposleni u kompanijama koje su osnovane ranije. “Ovdje uživam u svom kreativnom okruženju koje mi omogućava da prikazujem svijet onako kako ga ja vidim. U svakom dizajnu, ili ilustraciji, postoje elementi pretjerivanja koji me definišu”, kaže Arbra o svom radu.
Uključivanje većeg broja žena u IKT sektor
U sektoru u kojem tradicionalno dominiraju muškarci, povećanje broja žena u IKT-u je važno – ne samo zato što je raznolikost radne snage dobra za poslovanje, već sektor nudi mnoge mogućnosti. IKT je jedan od sektora koji najviše obećava za ekonomski rast na Kosovu. Programi obuke koje nudi ICK su veoma vrijedni i traženi i dali su impresivne rezultate do sada.
U programu obuke je učestvovala 61 devojka od ukupno 205 učenika i 30 nastavnika iz dvije srednje škole za stručno obrazovanje i obuku u Prištini i Prizrenu. To je omogućilo 51 mladoj odrasloj osobi da nađe posao u IKT – sektoru koji se pojavljuje kao svjetionik nade za mlađe generacije koji će im pomoći da otkriju svoj potencijal kod kuće i doprinesu svjetlijoj budućnosti zemlje. Pored razvoja vještina, projekat je doprinio jačanju preduzetničkog ekosistema, podržavši 70 start-up-ova i kompanija sa prilagođenim konsultantskim uslugama i uslugama inkubacije u centru.
“Zaista vjerujem da grafički dizajn može biti moje profesionalno zanimanje.”
O projektu
Projekat „Obuka i obrazovanje sa tržišnim IKT vještinama za zapošljavanje i samozapošljavanje na Kosovu“, koji vodi Inovacioni centar Kosovo, osnovan je uz IPA finansiranje EU. Cilj projekta je bio stvaranje novih radnih mjesta i stvaranje poslovnog prosperiteta na Kosovu, kroz razvoj vještina i inovacija, kao i podršku preduzetnicima, početnicima i postojećim preduzećima.
Vještine u velikoj potražnji
„Ovaj program je imao veliki uticaj na omladinu jer su ove vještine veoma tražene“, kaže Dorina Grezda iz ICK-a. „Omogućili smo mladim ljudima da steknu potrebne vještine i da ih primjene u praksi tokom stažiranja. Kako su bili tako obučeni, povećale su se njihove šanse za zapošljavanje i samozapošljavanje, a mladima je pružena prilika da IKT razmotre kao svoj put karijere.”
Infuzija vještina se pokazala uspješnom u otvaranju mogućnosti za mlade koji su u procesu definisanja svoje karijere. Takav je slučaj i sa Arbrom, kojoj je trening omogućio da otkrije da je grafički dizajn ono što najbolje radi. Namjerava da gradi na postojećim kreativnim osnovama i učvrsti svoje zanimanje kao profesionalni grafički dizajner. „Zaista vjerujem da grafički dizajn može biti moje profesionalno zanimanje,“ kaže ona sa samopouzdanjem.
Projekat koji finansira EU stavlja rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana u centar pažnje posjetilaca.
Da li ste znali da između drugog i četvrtog vijeka politički centar Rimskog carstva nije bio u Rimu, već u Iliriku? Ovo je bio naziv za zemlje koje su se protezale od zapadne granice moderne Grčke do Alpa na zapadu i od rijeke Dunav na sjeveru do Jadranskog mora, uključujući ono što danas zovemo zapadni Balkan.
Posjetiocima nije poznato svo bogato rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, ali projekat koji finansira EU sada nudi digitalnu platformu za predstavljanje lokacija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji i za privlačenje turista u region.
“Ako, na primjer, posjetite Diocleu kod Podgorice, možda će vam trebati i smještaj i hrana, a možda ćete poželjeti posjetiti i druga mjesta u blizini. Stoga smo u paket uključili restorane, hotele i prirodne atrakcije.”
Stari Rim u virtuelnoj stvarnosti
Regionalna nevladina organizacija, Dunavski centar kompetencija (DCC), uspješno je pokrenula Put rimskih careva i dunavskog vina, a obratila mu se mreža saradnje koju finansira EU, Vijeće za regionalnu saradnju, da razvije sličnu rutu na zapadnom Balkanu. Svrha je bila kreiranje rute u manje poznatom dijelu Balkanskog poluostrva za putnike koji žele da dožive nešto novo. Prema DCC-u, nedavna istraživanja pokazuju da je do 40% svih putovanja vezanih za turizam u kategoriji kulturnog turizma. Međutim, zapadni Balkan i Ilirik ogranak Rute još uvijek su relativno nepoznati među evropskim turoperatorima i turistima.
Danko Ćosić je koordinator ovog projekta. On objašnjava da je devet arheoloških lokaliteta odabrano za uvrštavanje u Iliričku rutu. Uključuju antički grad Stobi u Sjevernoj Makedoniji, Apoloniju i Butrint u Albaniji i Diokleju u Crnoj Gori.
Projekat je kreirao paket virtuelnih tura za obilazak svih istaknutih lokacija. Glavni element prezentacijskog paketa za svako arheološko nalazište je virtuelni obilazak, uključujući audio interpretaciju. Ali, kako Danko objašnjava: „Ako, na primjer, posjetite Diokleju kod Podgorice, možda će vam trebati i smještaj i hrana, a ako ostanete duže, možda ćete poželjeti posjetiti i druga mjesta u blizini. Stoga smo u paket uključili restorane, hotele i prirodne atrakcije.”
„Ovim projektom želimo da rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, u svom punom sjaju, prenesemo na ekrane kompjutera ljudi, i nadamo se privučemo ih da posjete lokalitete u ponudi.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnoj promociji zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest ekonomija Zapadnog Balkana (WB6), produžujući boravak turista u regionu. Njegov drugi krug grantova – u vrijednosti do 54.000 evra svaki – dodijeljen je u oktobru 2019. Dunavski centar kompetencija (DCC) je među 16 primalaca grantova iz drugog kruga.
Uz prezentacijske pakete za svaku lokaciju, ruta će biti dostupna na web stranici https://romanemperorsroute.org za posjetioce koji žele istražiti regiju. Staza Ilirika će se transformisati u funkcionalnu platformu za promociju i saradnju između ključnih lokaliteta baštine i zainteresovanih strana kao što su turističke organizacije i preduzeća.
Prema Danku, putnički posrednici, agenti i turoperatori su stara škola. Savremeni putnik bira mjesta koja će posjetiti i rezerviše hotel i letove online. Stoga lokacije i zemlje koje žele postati ili ostati konkurentne na tržištu moraju imati napredne promotivne pakete online. „Upravo to pokušavamo da uradimo kroz ovaj projekat. Pokušavamo donositi rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, u njegovom punom sjaju, na ekrane kompjutera ljudi i, nadamo se, privući ih da posjete ove lokacije i provedu neko vrijeme ovdje“, kaže Danko.
Biblioteka igračaka u Bosni i Hercegovini nudi ugroženoj djeci priliku da se igraju i uče čak i usred pandemije.
Petogodišnji Denis* sebe vidi kao doktora i želi da to bude kada poraste. Denis svakodnevno crta ljude odjevene u mantile medicinskih radnika i igra se da liječi drugu djecu koju naziva svojim pacijentima. Sva ova kreativnost prošla bi nezapaženo da nije bilo inovativne Biblioteke igračaka stvorene u centru za podršku Romalen Roma u Denisovom gradu Kaknju u središnjoj Bosni i Hercegovini. Visokokvalitetne edukativne igračke i knjige priča učinile su biblioteku uspjehom cijele zajednice, s do 84 djece koja posjećuju biblioteku, većinom iz romske zajednice.
Romi su jedna od najvećih i najobespravljenijih manjinskih grupa u Evropi. Diskriminacija romskih zajednica je uobičajena pojava, što podstiče njihovu isključenost iz društva. Problemi s kojima se romska djeca suočavaju mogu početi rano u životu i imati doživotni uticaj. Mali broj Roma se obrazuje u ranom djetinjstvu, a samo 50% završi obavezno obrazovanje. Zbog toga je podrška njihovom razvoju u ranom djetinjstvu od vitalnog značaja, s ciljem da se pokušaju eliminisati ti problemi.
„Biblioteka igračaka je mjesto gdje se dešava magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju svoj svemir, a istovremeno otkrivaju svijet.”
Inicijativu koju podržava EU vodi Fond za obrazovanje Roma (REF). REF je od 2017. godine osnovao 64 biblioteke igračaka u 13 zemalja centralne i istočne Evrope, uključujući i zapadni Balkan, u koje je uključeno hiljade djece.
“Posvećeni smo stvaranju takvih prostora za romsku djecu, posvećenih njihovom učenju i igri,” kaže Ioan Tănase, REF-ov projekt menadžer. „Biblioteka igračaka je mjesto gdje se dešava magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju svoj svemir, a istovremeno otkrivaju svijet. To je igra i obrazovanje u isto vrijeme – to je magično.”
Ostanite povezani unatoč držanju distance
Kao i mnoge druge aktivnosti širom svijeta, aktivnosti u Biblioteci igračaka Kakanj su zaustavljene zbog pandemije koronavirusa 2020. godine. Centar je zatvoren u rano proljeće, ali se koncept Biblioteke igračaka održao uglavnom zahvaljujući dva ključna faktora. Prvo, djeca su i dalje bila u mogućnosti da posuđuju igračke, slagalice i knjige. Drugo, koncept biblioteke igračaka je podstakao angažman cijele zajednice, posebno u izgradnji odnosa između djece, porodice i bibliotečkog osoblja. Roditelji su znali da biblioteka nudi rješenje za iznenadni prekid edukovanja njihove djece zbog pandemije.
“Biblioteke igračaka imaju dosta toga za ponuditi roditeljima koji nisu u mogućnosti da priušte svom djetetu boravak u vrtiću.”
O projektu
Projekat „Regionalna akcija EU za obrazovanje Roma: Povećane obrazovne mogućnosti za romske studente i mlade na Zapadnom Balkanu i Turskoj“ (RARE) sufinansiraju IPA II godišnji višedržavni akcioni program 2017. i Fond za obrazovanje Roma, koji takođe implementira projekat.
“Biblioteke igračaka imaju dosta toga za ponuditi roditeljima koji nisu u mogućnosti da priušte svom djetetu boravak u vrtiću. To što nude je svakodnevna prilika za djecu da provedu vrijeme na mjestu gdje mogu da razviju svoje vještine i uveliko povećaju stepen svoje inkluzije u društvu”, kaže Tănase.
Romski centar za podršku Roma morao je pronaći brza rješenja za njihovu djecu. Postavili su online obrazovni program koristeći aplikacije za video komunikaciju gdje bi se djeca mogla povezati. Nije bilo garancija da će ovaj sistem funkcionisati, nije bilo bitno da li će biti uspješan, ali rezultati su bili izvanredni. Kako su bili inspirisani napretkom koji je postignut prije pandemije i odlučnošću da se održe veze uspostavljene između centra i porodica i djece, broj učesnika u ovom projektu ostao je sličan onome prije COVID-19.
Što se tiče malog Denisa, on se brzo prilagodio novom formatu komunikacije koji je nametnula pandemija i začas postao neprikosnoveni vođa svoje digitalne zajednice. On je sada još čvršći u svojoj posvećenosti da postane ljekar koji nudi medicinsku pomoć svojoj zajednici i svima kojima je potrebna.
*Ime djeteta je promijenjeno radi zaštite njegovog identiteta.
Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na jednom prekograničnom projektu, naučnici su stekli nova znanja o ovim legendarnim stvorenjima.
Borko ima samo pet godina, ali je već poznat u Crnoj Gori. Prošle godine je bio u svim crnogorskim medijima i i dalje ga gledaju 24 sata, kao lika u TV rijalitiju. Borko je medvjed i praćen je u naučne svrhe, u sklopu projekta „Bear in Mind“ koji finansira EU.
Borko je zarobljen prije godinu dana kada mu je projektni tim naučnika stavio ogrlicu sa GPS uređajem za praćenje i satelitskim predajnikom, prije nego što bi ga odmah pustio na slobodu. Odašiljač uključuje karticu, koja šalje do sedam poruka dnevno kontrolnom centru dajući koordinate njegove lokacije. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da nauči više o njegovom kretanju, hranjenju i drugim navikama.
“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo.”
Jasmin Murić je koordinator projekta. Opisuje iznenađenja koja su doživijeli prateći Borkovo kretanje: “Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero: odličan je plivač. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo”, kaže on. On opisuje još jednu Borkovu naviku: većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice gdje je strujanje vazduha slabije, možda tu traži zaklon od hladnih zima.
Rad preko granica
Broj medvjeda na području gdje Borko živi daleko je od minimalne održive populacije, a suočavaju se s brojnim prijetnjama od ljudi. Razloge za to Jasmin objašnjava kroz pretjeranu percepciju rizika od napada medvjeda, gubitak staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Fragmentirano prekogranično upravljanje je takođe predstavljalo izazov u prošlosti. Kako medvjedi ne poznaju granice, bilo je važno udružiti se sa organizacijama u Bosni i Hercegovini da bismo razmijenili iskustva i izradili zajedničke planove. Jasmin zna da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i na upravljanju njihovim staništem i preko granica.
Uz pomoć podataka dobijenih preko Borkovog GPS uređaja za praćenje, Jasminov tim radi na izradi robusnog desetogodišnjeg plana upravljanja, koji će omogućiti strateški pristup boljem očuvanju ove vrste i njenog okoliša. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog područja Nacionalnog parka Durmitor, može se preporučiti proširenje teritorije parka. Ako tim vidi da Borko ide u sela, onda se može raditi na mjerama koje bi osvijestile lokalno stanovništvo o ponašanju medvjeda s ciljem da medvjedi ne budu u opasnosti od zamki, pripremljenih od strane mještana.
Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje kad budemo radili na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima i preko granica.
“Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima preko granica.”
O projektu
Projekat Bear in Mind implementira Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru IPA programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020.
Nadovezujući se na dobre rezultate
Projekat nije samo o Borku ili čak mrkom medvjedu. Tim takođe planira uhvatiti i označiti dvije lokalne vrste ptica – jarebicu i tetrijeba. Ovo bi na sličan način trebalo pomoći da se steknu ključni uvidi za razumijevanje njihovih navika i kretanja.
Borko sada hibernira u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će ponovo biti budan krajem aprila i raduju se što će ga tada nastaviti pratiti. Jasmin objašnjava da su takođe važne informacije o staništu koje medvjed koristi za hibernaciju i o vremenu kada mu počinje zimski san i kada se budi iz njega. “Ovi podaci su od velikog značaja i služe nam da dođemo do nekih zaključaka o tome kako su klimatske promjene povezane sa sezonskim navikama medvjeda.”
Projekat koji finansira EU podržava oživljavanje stoljetne željeznice, dajući joj novu svrhu – svrhu promovisanja biciklizma i turizma u Bosni i Hercegovini.
Krajem 19. vijeka Austro-Ugarska je započela izgradnju željezničke pruge koja bi povezivala glavne gradove srednje Bosne i Hercegovine. Radovi su započeli 1891. godine i nakon nekoliko godina ljudi iz regije mogli su putovati vozom.
Za većinu stanovništva ovo je bilo potpuno novo iskustvo. Putovanje vozom je takođe bila izuzetna prilika za razgledanje krajolika jer je željeznica prolazila kroz planinske klisure i pored srednjovijekovnih zamkova i prelijepih pejzaža. Pruga je bila u funkciji skoro 80 godina sve dok vlasti socijalističke Jugoslavije nisu 1976. godine odlučile da ugase prugu, zatvore stanice i uklone šine. Razlog njenog zatvaranja bila je izgradnja novih puteva i povećanje broja motornih vozila i njihovog korištenja.
“Ljudi su bili emotivno vezani za ovu željeznicu.”
Preporod
Miroslav Matošević živi u prigradskom naselju Travnika. Njegova kuća je blizu stare pruge i sjeća se kako se kao dijete igrao na pruzi i oko napuštene željezničke stanice. “Ljudi su bili emotivno vezani za ovu željeznicu. Sjećam se priča da su, kada je pruga zatvorena, neke katolkinje iz regije mjesecima nosile crne marame u znak žalosti. Kao za člana porodice”, kaže.
Miroslav je sada na čelu Turističke organizacije Srednjobosanskog kantona. Zajedno sa kolegama i vodećom partnerskom organizacijom, Razvojnom agencijom REZ, pokrenuo je inicijativu za oživljavanje stare željezničke pruge, ali u drugu svrhu. Oni rade na pokretanju 100 kilometara duge biciklističke staze duž stare pruge i uspješno su aplicirali za podršku projekta koji finansira Evropska unija i njemačka vlada.
Svrha projekta Old Rail Trail je proširiti ponudu turizma na otvorenom u regiji i omogućiti duži boravak turistima koji posjećuju Srednju Bosnu tokom ljeta.
Predstavljanje regije
Radovi obuhvataju uspostavljanje biciklističke staze na trasi stare pruge, međunarodnu promociju staze i regiona i umrežavanje preduzeća koja pružaju usluge u sistemu prilagođenom biciklizmu. Miri je posebno drag inovativni pristup ove treće komponente koja uključuje pokretanje mobilne aplikacije prilagođene biciklima koja bi povezivala bicikliste i lokalna poduzeća – restorane, hotele i druge. U zamjenu da budu dio aplikacije, kompanije bi morale implementirati standarde prilagođene biciklizmu kao što su parking prostor za bicikle, prostor za presvlačenje biciklista i popusti za bicikliste.
“Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i pohvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. ”
O projektu
Staru željezničku stazu podržavaju Evropska unija i Vlada Njemačke kroz EU4Business projekat u BiH, a implementiraju Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turističko udruženje Srednjobosanskog kantona, te Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, sektora orijentisanih izvozu, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet za finansiranje EU4Business-a iznosi 16 miliona eura i zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i Savezna Republika Njemačka (1,1 milion eura). Projekat zajednički provode GIZ, ILO i UNDP i biće završen do marta 2022. godine.
Staza će ići istim putem kao i stara pruga i proći će kroz pet gradova Srednjobosanskog kantona: Busovaču, Donji Vakuf, Jajce, Travnik i Vitez. Biciklisti će moći zastati i posjetiti ove gradove, ali i spomenike kulturne baštine poput srednjovjekovnog travničkog dvorca.
“Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i pohvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. Očigledno, osim ekonomske koristi tu su i emocionalna povezanost i sjećanje”, kaže Miroslav.
Stara željeznička staza je podržana od strane EU4Business projekta Evropske unije, a implementiraju je Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turističko udruženje Srednjobosanskog kantona i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
Upoznajte Doniku, vizuelnu umjetnicu iz Tirane koja čuva uspomenu na staru kuću i njenog prkosnog vlasnika koji je odbio da se prepusti nemilosrdnoj plimi urbanog razvoja.
Myslym Shyri je jedna od najprometnijih ulica u Tirani, glavnom gradu Albanije. Decenijama je to bilo mirno, stambeno naselje bez prodavnica ili kafića. To se promijenilo nakon pada komunizma 1990-ih, kada su gotovo sve kuće i stanovi pretvorili svoja prizemlja u prostorije za komercijalne poslovne poduhvate. Sve osim jedne.
Ovo je stambena građevina kao i mnoge druge, ali njeno prizemlje nije zauzela nijedna trgovina niti kafić. Mnogi ljudi prolaze pored nje svaki dan, a jedan od putnika koji bi tokom svoje vožnje redovno prolazio pored ove zgrade bila je Donika Çina, vizuelna umjetnica koja živi u Tirani. Bila je inspirisana da uključi taj stan u svoj umjetnički izražaj.
„Bilo je i još uvijek postoji toliko mnogo glasina o Biji: njenom životu, njenim namjerama i njenom mentalnom stanju. Njena odluka da nikada ne proda i ne iznajmi svoj dom u komercijalne svrhe, činila se jako značajnom.”
Sjećanje živi
Donika je postala zaintrigirana jednom starijom gospođom koja je redovno čistila i farbala eksterijer vlastitog stana u prizemlju. Gospođa se zvala Bia. „Bilo je i još uvijek postoji toliko mnogo glasina o Biji: njenom životu, njenim namjerama i njenom mentalnom stanju. Njena odluka da nikada ne proda ne iznajmi svoj dom u komercijalne svrhe, kao što su to učinili mnogi drugi u ulici Myslym Shyri, činila se značajnom”, kaže Donika.
2017 godine, kada je Donika počela da radi na svom performansu, saznala je da je Bia preminula. Kuća je još uvijek bila tamo, ali nije bila sigurna koliko će dugo ostati tu. „Morala sam da poduzmem nešto“, kaže ona, „da očuvam sjećanje, prije nego što je kuća pretvorena u još jedan kafić.“
U sklopu svog performansa, Donika je ponovila Bijine svakodnevne rituale čišćenja ispred kuće. Performans je snimljen sa tri sigurnosne kamere i prenosio se uživo na monitoru izložbenog prostora galerije Zeta u Tirani.
Njen performans imao je za cilj da se osvrne na pitanja vezana za Bijin svakodnevni ritual čišćenja ispred kuće: da li je Bijina borba bila izvjestan znak protesta protiv zanemarivanja grada, čega je ona bila svjesna? Da li je smatrala da je prostor ispred svoje kuće produžetak njenog privatnog prostora? “Ne možemo joj postavljati ova pitanja. Ali možemo nastaviti da preispitujemo našu uključenost u javni prostor; značaj naših svjesnih radnji; uticaj koji imaju na nas naši zidovi, beton i drveće koji su izbijeljeni“, kaže Donika.
“Performans će sačuvati gradsko kulturno sjećanje i Bijin gest kao ne veoma jak, ali značajan individualni protest.”
O projektu
Ove rezidencije su zamišljene u okviru dugoročnog projekta Beyond Matter, koji je međunarodni, zajednički istraživački projekat zasnovan na praksi koji kulturno nasljeđe i kulturu dovodi do ivice virtuelne stvarnosti. Jedan od ciljeva projekta je razvoj novih rješenja za dostupnu digitalnu dokumentaciju i umreženu prezentaciju izložbi koje trenutno postoje ili su postojale u fizičkom prostoru – uključujući umjetnička djela, artefakte i edukativne materijale. Projekat je podržan kroz program Evropske unije Kreativna Evropa.
Nije posustala
Eksterijer Bijine kuće i dalje je netaknut, čak i sada, pet godina nakon što je preminula. Međutim, potrebni su još neki dodani radovi kako bi izgledao kao kada je Bia bila živa. Nedavno je Donika preuzela inicijativu da nadogradi svoj umjetnički projekat, radeći na eksterijeru stana, te snimajući eksterijer u 3D formatu, prije nego što stan postane poslovni, kao i ostali prizemni stanovi u susjedstvu.
Za nastavak rada na svom projektu, Donika je tražila podršku umjetničke rezidencije u Tirani koju finansira EU. „Predstava će sačuvati gradsko kulturno sjećanje i Bijin gest kao ne veoma jak, ali značajan individualni protest“, kaže Donika.
Poziv za podršku koju nudi rezidencija objavili su Tirana Art Lab – Centar za savremenu umjetnost, Tallinn Art Hall i ZKM I Centar za umjetnost i medije, pozivajući evropske praktičare ili teoretičare umjetnosti da se prijave za jednu od tri produkcijske rezidencije koje se održavaju u Karlsruheu, Tallinn. i Tirana.
Škole u Srbiji prelaze na digitalno obrazovanje uz podršku Evropske investicione banke.
Zatvaranje škola i univerziteta zbog korona virusa pogodilo je više od 90% globalne studentske populacije u 194 zemlje.
Vlade su morale brzo reagovati i uspostaviti učenje na daljinu, pri čemu su mnogi usvojili programe učenja na mreži. Kriza je tako razotkrila digitalni jaz između i unutar zemalja, kao i globalnu potrebu za digitalnom transformacijom obrazovne infrastrukture. Evropska investiciona banka (EIB) spremno je podržala Srbiju u tome, a pomoć banke znači da će sve škole u Srbiji biti digitalne do kraja 2021.
“Bolja digitalna infrastruktura poboljšava efikasnost škole u slučaju vanrednih situacija.”
Projekat koji zadovoljava potrebe na vrijeme
Kada je Srbija ušla u izolaciju u martu 2020. godine, časovi su prešli iz učionica na televizore. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja počelo je sa emitovanjem obrazovnih sadržaja za osnovce i srednjoškolce na nacionalnim kanalima javne televizije Srbije.
Kao i mnoge druge zemlje, Srbija je morala da razmišlja u hodu i da se prilagodi „novoj normalnosti“ tako što je kreirala specijalizovane sadržaje za više razrede. Međutim, Srbija je pripremala svoje digitalne obrazovne sadržaje poslednjih nekoliko godina. Naime, Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja započeli su 2019. godine realizaciju svog projekta Povezane škole, sa ukupnim procenjenim troškovima od 111 miliona evra. Prije ovog projekta širom Srbije je bilo 2.000 digitalno opremljenih učionica, ali je u 2019. taj broj porastao na preko 10.000. Prema podacima Eurostata, nivo individualnih digitalnih veština u Srbiji porastao je sa 32 odsto u 2015. na 46 odsto u 2019.
“Do kraja sljedeće godine, više od 1.800 većih škola će biti u potpunosti pokrivene brzim bežičnim internetom.”
O EIB-u
Evropska investiciona banka je kreditna jedinica Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska institucija na svijetu i jedan od najvećih pružatelja finansijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena, koja ulaže u održivu budućnost za sve.
U novembru prošle godine, EIB je pristala da podrži ovaj projekat kreditom od 65 miliona eura. Projekat je modernizovao osnovne i srednje škole u Srbiji novom digitalnom opremom i vezom. Investicija EIB-a će na taj način podržati nacionalnu obrazovnu strategiju Srbije i doprinijeti ekonomskom rastu i rastu produktivnosti, zapošljivosti mladih i razvoju kapaciteta zemlje za inovacije.
“Pandemija COVID-19 i nametnuta socijalna ograničenja izazvali su ozbiljne poremećaje u obrazovnim sistemima i procesima. Ove okolnosti pokazale su, bez presedana, da bolja digitalna infrastruktura poboljšava efikasnost škole u hitnim slučajevima”, kaže Isabelle Stoffel, viši službenik za kredite EIB-a koji je radio na ovom dogovoru.
Milan Dobrijević rukovodi odjeljenjem za digitalnu agendu u Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija Srbije i na projektu radi od samog početka. “Do kraja sljedeće godine više od 1.800 većih škola će biti u potpunosti pokriveno brzim bežičnim internetom, dok će preostale udaljene škole biti povezane pomoću mobilnih širokopojasnih jedinica”, kaže on.
Pored digitalne infrastrukture, projekat ulaže u obuku nastavnika širom zemlje. Ukupno će oko 50.000 nastavnika iz cijele zemlje unaprijediti svoje digitalne vještine kroz ovu obuku. Od ove školske godine informatika će postati obavezna i za prvačiće, dok će se u trećem razredu uvesti programiranje.
