Povratak korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU.
Mikel Hodža napustio je Albaniju da bi radio kao građevinski radnik u Grčkoj. Kako kaže, morao je da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova, nedostatka radnih mjesta i poslovnih izgleda u svojoj zemlji. Tamo je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak, a život nimalo lakši. Stoga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i da tamo oproba sreću. Udružio je snage sa drugim članovima porodice kako bi započeo novi posao, ali nikada nije ni pomislio da će imati toliko uspjeha.
Odmah po povratku iz Grčke izgradio je mali staklenik. Namjera je bila da uzgaja manje količine povrća, distribuira na obližnje pijace i tako izdržava sebe i svoju porodicu. U to vrijeme ni u njegovom selu ni u okolini niko nije imao staklenik, tako da je Mikel postao pionir u ovoj vrsti poljoprivrednog biznisa. On se takođe sjeća da je početak bio vrlo težak, jer nije imao značajnu sumu novca za investicije, a ni podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju su se njegov veliki trud i inovativni pristup isplatili i on je ušao u drugačiju vrstu poljoprivrednog biznisa koji je stalno rastao i pretvorio ga u važnog preduzetnika u ovoj oblasti.
„Vidio sam veliku priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik da bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“
Kako siješ, tako žanješ
Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je posjedovanje visokokvalitetnog sjemena i sadnica sa dobrom cijenom. Zato što Mikel nije imao novca da uvozi sjeme za potrebe svog malog plastenika, počeo je sam da ga čuva i priprema. S vremenom se izvještio u tome i mještani iz okoline koji su tada već imali svoje staklenike počeli su da naručuju sadnice od njega. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio sam da proširim staklenik kako bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel.
S vremenom, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika u prodaji sjemena u svom kraju. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Osim toga je već izvezao i sadnice lubenice u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku.
Posao je stalno rastao, ali je Mikelu bila potrebna podrška da bi ga podigao na viši nivo. On je čuo za program Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i pošto se savršeno uklapao u uslove, odlučio je da podnese zahtjev.
„Podrška EU je bila tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslovanju sjemenjem.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Ključni korak ka preduzetništvu
Uz podršku IPARD-a, Mikel je izgradio još jedan savremeni staklenik od 4830 kvm opremljen neophodnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju cjelogodišnju sadnju i uzgoj sadnica. „Podrška EU bila je tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslu sa sjemenjem“, kaže Mikel.
Podrškom IPARD-a pokriveno je 65% investicije, a za ostalo je morao da uzme kredit od banke. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit za proširenje posla, ali mu to nije pošlo za rukom. On objašnjava da su banke, kada mu je odobrena podrška IPARD-a, bile spremne da kreditiraju preostali dio.
Mikel trenutno ima 25 radnika i planira da zaposli još ljudi u budućnosti. Kupio je još zemlje, jer je narudžbina za sadnice sve više. „Poljoprivreda je veoma dobar biznis ako ste spremni vrijedno da radite i posvećeni ste održavanju kvaliteta svojih proizvoda“, kaže on.
Projekat koji finansira EU podržava Albaniju i Crnu Goru u međunarodnoj promociji lokalne kuhinje.
Ivana Babović živi u živopisnom selu Konjuhe kod Andrijevice na sjeveru Crne Gore. Selo je daleko od primorja i drugih mjesta po kojima je Crna Gora poznata u svijetu turizma. Ivana, njeno četvoro djece i suprug uglavnom su živjeli od poljoprivrede, sve dok prije pet godina predstavnici Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije nisu posjetili njihovo selo. Došli su da razgovaraju o mogućem poslu koji bi mještani mogli da pokrenu kroz projekat koji finansira EU. Ivana kaže da je ovo bio šok za nju, njene prijateljice i ostale mještane, jer je rijetko ko zalazio u njihov kraj, a kamoli ljudi koji im nude šansu da postanu poslovne žene.
Osim prirodnih lepota i tradicionalne arhitekture, Ivanino područje ima i bogatu kulinarsku tradiciju. To je rezultat obilja organskog voća i povrća od kojeg se spravljaju raznovrsna tradicionalna jela koja su do početka ovog projekta uglavnom bila nepoznata onima koji ne potiču iz Ivaninog kraja. Među specijalitetima se nalazi i kačamak od kukuruznog brašna mljevenog na starinski način u seoskoj vodenici; pite od kisjelog zelja i domaćeg sira; jela sa mesom životinja koje su uzgajane u domaćinstvu i domaću rakiju.
„Kada je obuka počela, nismo bile baš previše optimistične u vezi sa ishodom, a drugi mještani su bili skeptični i zavitlavali nas da opet idemo u školu. Međutim, kada je stigao prvi gost, stvari su se promijenile.“
Od izolovanog sela do gostiju iz inostranstvaIvana je bila jedna od prvih žena koja je pristala da učestvuje u projektu. Navikla je da kuva za svoju porodicu i da ugošćava rodbinu i prijatelje, ali kuvanje i ugošćavanje stranaca u zamjenu za novčanu nadoknadu bila je potpuno nova priča za nju. „Do tada sam bila domaćica. Nisam imala pojma o biznisu, a odluka da se upustim u preduzetništvo nije bila laka“, kaže ona. Međutim, projekat je pružio punu podršku, uključujući i profesionalne ugostiteljske vještine, kao što su odnos prema gostima, prezentacija hrane i ponuda aktivnosti za turiste.
„Ako mi vjerujete, kada je obuka počela, nismo bile baš previše optimistične u vezi sa ishodom, a drugi mještani su bili skeptični i zavitlavali nas da smo se vratile u školu. Međutim, kada je stigao prvi gost, stvari su se promijenile“, kaže Ivana. Njena prva gošća bila je mlada žena iz Belgije koja je ostala tri dana, živeći i kuvajući sa porodicom.
Nakon pet godina, Ivana i njena porodica redovno primaju posjetioce iz cijelog svijeta, a turizam im je postao glavni izvor prihoda. Jedna od njenih ćerki sada čak i studira turizam i razmišlja o širenju posla.
Projekat prekogranične saradnje (CBC) koji finansira EU i koji se bavi lokalnim kulinarstvom kao turističkom ponudom prekograničnog regiona ima dvije glavne komponente. Ivana i njena porodica iskoristile su komponentu gastronomskih puteva koja je uključivala podršku seoskim domaćinstvima i međusobno povezivanje sela u Albaniji i Crnoj Gori kako bi ponudila integrisani koncept turizma zasnovan na putu koji je usmjeren ka gastronomiji.
Jednako važna komponenta projekta bila je i uključivanje tradicionalnih lokalnih recepata u turističku ponudu putem istraživanja i očuvanja regionalnih jela i njihovim korišćenjem u lokalnim restoranima i na gastronomskim putevima, uključujući i otvaranje degustacionih tačaka u seoskim domaćinstvima. Cilj je bio da se ožive neka od zaboravljenih jela i lokalni kuvari obuče da ih pripremaju, da bi ona našla svoje mesto u jelovnicima lokalnih hotela i restorana.
„Veoma smo ponosni na uspjeh našeg Kuvara, jer je to uspjeh ne samo za naš projekat, već i za zemlje koje su uključene u njega.“
O projektu
Projekat „Lokalna kuhinja kao turistička ponuda u prekograničnom regionu“ koji finansira EU počeo je 2018. godine i završio se 2020. godine. Cilj projekta bio je da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem lokalne gastronomije u ukupnu turističku ponudu prekogranične oblasti. Projekat su realizovali RRA Bjelasica, Komovi i Prokletije i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore u saradnji sa Eko-partnerima za održivi razvoj i Opštinom Puke iz Albanije.
Jelena objašnjava da je hrana slična sa obje strane granice, ali i da ipak ima karakterističan ukus i svojstva. Ovaj važan prekogranični element obogatio je projekat i turističku ponudu regiona.
Kuvar koji je pripremljen u okviru ovog projekta osvojio je drugo mjesto u svijetu u kategoriji najboljih kulinarskih publikacija i prvo mjesto u kategoriji prehrambenog turizma na takmičenju „Svjetski dan održive gastronomije“. Knjiga je od juna do septembra bila izložena u Muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj. „Veoma smo ponosni na uspjeh našeg Kuvara jer je to uspjeh ne samo za naš projekat već i za zemlje koje su uključene u ovaj projekat CBC-a“, kaže Jelena Krivčević, menadžerka projekta.
Projekat koji finansira EU podržava majku preduzetnicu na njenom putu ka izgradnji inovativnog biznisa.
Sarajka Mirna Perendija je majka troje djece. Dugo je radila razne poslove, od bankarstva do trgovine. Prije trinaest godina prvi put je postala majka, a njeno prvorođeno dijete ne samo da joj je donijelo radost i sreću, nego je i trasiralo put inovativnom poslovnom poduhvatu. Danas je ona vlasnica male kompanije koja napreduje, uz podršku EU. Osim pokrivanja lokalnog tržišta, ona planira da svoj proizvod predstavi i tržištu EU.
Mirna se prisjeća da u vrijeme kada je postala majka, u Bosni i Hercegovini nije bilo ergonomskih nosiljki za bebe, takozvanih kengura. Uspjela je da nabavi jednu uz pomoć prijatelja koji su živjeli u inostranstvu. Za svoje drugo dijete odlučila je da sama sašije nosiljku i tada joj je palo na pamet da bi proizvodnja nosiljki za bebe mogla biti dobra poslovna ideja. To bi riješilo problem mnogim drugim roditeljima, koji su, kao i Mirna, morali da ih uvoze ili naručuju iz inostranstva uz pomoć prijatelja i rođaka.
„Tada sam odlučila da više ne radim za druge, već da razvijam sopstveni biznis.“
Od usputnog, do posla s punim radnim vremenom
U početku, Mirna je samostalno kod kuće pravila nosiljke za bebe prijateljima, rođacima i kolegama, što joj je bio usputni posao. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, broj porudžbina je rastao, pa je 2015. godine donijela odluku da ovaj usputni posao pretvori u glavni. „Tada sam odlučila da više ne radim za druge, već da razvijam sopstveni biznis“, kaže ona.
Konstantno je poboljšavala svoje proizvode mijenjajući, prilagođavajući i usavršavajući dizajn i funkcionalnost nosiljki. Kako je potražnja rasla, angažovala je dodatne honorarne saradnike koji su joj pomagali u proizvodnji. Međutim, u određenom trenutku morala je da napravi odlučujući korak. Nije znala dovoljno o poslovnom menadžmentu i šta treba da uradi da bi proširila poslovanje. Bile su joj potrebne i bolje mašine. Tada je čula za projekat EU4Business koji finansira EU. „Vidjela sam njihovu objavu na Fejsbuku i pomislila, ‘ovo je baš ono što mi treba’ i odlučila da se prijavim“, kaže Mirna.
„Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da uz malu podršku preduzetnice mogu da naprave čuda. Zato se nadam da ću u našoj firmi zaposliti još najmanje tri samohrane majke, jer sam nekada i ja bila u njihovoj koži.“
O projektu
Cilj EU4Business-a je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet EU4Business iznosi 16 miliona eura, a zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat sprovode GIZ (Njemačka korporacija za međunarodnu saradnju), ILO (Međunarodna organizacija rada) i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a završiće se u martu 2022. godine.
Uz podršku EU4Business projekta, Mirna je prošla obuku o poslovnom menadžmentu i dobila 5.000 eura finansijske podrške od koje je kupila bolju mašinu. Ovom investicijom uspjela je da poveća kvalitet i količinu proizvodnje i sada ima neophodne međunarodne sertifikate za izvoz u EU.
Sada planira da još više proširi svoje poslovanje i poveća broj radnika i saradnika. „Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da preduzetnice uz malu podrušku mogu da naprave čuda. Zato se nadam da ću u našoj firmi zaposliti još najmanje tri samohrane majke, jer sam nekada i ja bila u njihovoj koži“, kaže Mirna.
Sredstva EU omogućila su nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije doživljaj u virtuelnoj stvarnosti u kojem ćete prisustvovati gladijatorskim borbama kao prije 1.500 godina.
Antički grad Stobi bio je jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine p. n. e, pa u narednih gotovo sedam vekova, zauzimao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskrsnici trgovačkih puteva, izrastao je u važan grad, koji je čak kovao i sopstveni novac. Za vrijeme Rimljana, Stobi je bio glavni grad rimske provincije Makedonija Salutaris, a njegovi stanovnici imali su status rimskih građana. Kao i u svakom drugom bitnom rimskom gradu, gladijatorske borbe bile su neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, kupalištima, amfiteatrom, sinagogom, ostacima puteva i velikih kuća, a čak i kockarnicom. Iako život u gradu vjerovatno nikada neće biti oživljen, njegovi gladijatori se vraćaju!
Koncept korišćenja istorijskih i kulturnih lokacija kao turističkih destinacija još uvijek je u povoju u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i plakata, a angažovanje publike na licu mjesta je malo ili nikakvo. Međutim, visokokonkurentno turističko tržište zahtijeva od lokacija kulturnog nasljeđa da razviju strategije i saradnju sa kreativnim industrijama kako bi im se pomoglo da se istaknu. Jedna od takvih opcija je korišćenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak lokacije u virtuelnoj stvarnosti (VR) kao sredstvo za istraživanje i oživljavanje kulturnog nasljeđa. VR tehnologija nam nudi priliku da uronimo u događaje i priče iz prošlih vremena kao da se zaista tamo nalazimo i na taj način steknemo najstvarniju moguću predstavu o bilo kojoj lokaciji kulturnog nasljeđa.
„3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama.“
U virtuelnom društvu gladijatora
U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi i uz podršku sredstava EU, nevladina organizacija Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvio je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja vodi posjetioce Stobija na gladijatroske borbe u rimskom amfiteatru. Milan Tančeski, menadžer ovog projekta, objašnjava da njihova aplikacija sadrži 3D perspektivu rekonstruisanog amfiteatra.
Tako posjetilac dobija mnogo bolji i cjelovitiji doživljaj prostora, sa neograničenim pogledom na strukture i značajne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama“, kaže Milan.
Priprema ovog projekta bila je prilično izazovna. Od grada su ostale samo ruševine, što znači da je trebalo pripremiti scenario i priču kao osnovu za razvijanje modela u 3D za likove i objekte u okruženju. Tokom procesa, jedan arhitekta je rekonstruisao plan amfiteatra i pretvorio ga u 3D model. Kao poslednji dio aktivnosti, projekat je razvio 3D modele gladijatora u stvarnoj veličini, kao i približno 700 likova iz publike. Tokom rada, tijesno su sarađivali sa stručnjacima i koristili
„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored vas, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Blink 42-21 je bio među primaocima bespovratnih sredstava u drugom krugu grantova u vrijednosti do 54.000 € svaki, dodijeljenih u oktobru 2019. godine. Savjet za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje u regionalnom vlasništvu i sa regionalnim rukovodstvom, koji promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski ga podržava EU.
Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti komplet za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i naočara za VR. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u amfiteatru. Onog trenutka kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1500 godina u prošlost, okruženi ste publikom i u mogućnosti ste da uživate u gladijatorskim borbama koje se održavaju na glavnoj pozornici.
„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored sebe, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.
Uz podršku EU, Crnogorsko preduzeće povećava izvoz, prihode i broj zaposlenih.
Sušena dimljena šunka je specijalitet iz Njeguša, sela u blizini Cetinja. Poznata je po svom posebnom ukusu i aromi koja je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i dima bukovog drveta sagorelog tokom procesa sušenja. Ukus ovog pršuta poznat je lokalnom stanovništvu i svima koji su posjetili Crnu Goru, a sada ga jedno crnogorsko preduzeće plasira na tržište Zapadnog Balkana i šire.
Mediteranea je preduzeće srednje veličine čiji su vlasnici bračni par Marija i Ivan Špadijer. Preduzeće je 2006. godine počelo da radi kao mali distributer mesnih prerađevina i postepeno je povećavalo svoje prihode, pri čemu je njeguški pršut postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da pršut zahtijeva složenu proizvodnju: proces pripreme se sastoji od tronedjeljnog paca u morskoj soli, zatim tronedjeljnog presovanja da bi se uklonio višak tečnosti i tromjesečnog laganog dimljenja i sušenje na svježem planinskom povjetarcu, nakon čega slijedi sazrijevanje. Čitav proces traje oko godinu dana.
„Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe.“
Povećanje kvaliteta i prihoda
Mediteranea je desetak godina kupovala pršut od proizvođača u Njegušima i okolini, a pakovali su ga i drugi podizvođači. Posao je išao dobro, tržište se širilo, ali rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovine bio je konstantan, ali su se javili problemi sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli da dobijaju zahtjeve kupaca za boljim pakovanjem. „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe“, kaže on.
Za to im je bila potrebna dodatna oprema i prostor, jer je ovo bio novi proces za preduzeće. U početku su ulagali sopstvena sredstva, ali to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Zato su odlučili da podnesu zahtjev za podršku iz Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Dobili su skoro 35.000 eura u dodatnoj opremi, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice, koje podižu na visine do 11 metara.
„Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Evropska podrška nam je pomogla da postanemo nezavisniji i da preuzmemo kontrolu nad sopstvenom sudbinom i nad uspjehom naše firme.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Mediteranea sada proizvodi i distribuira više od 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli, restorani i lanci samoposluga. Oko 90% njihovih prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju podizvođači iz Njeguša i okoline, pakovanje i distribuciju sada je u potpunosti preuzelo preduzeće. Takođe su udvostručili broj zaposlenih sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju.
Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za njihov uspjeh. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Podrška koju smo dobili od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše firme“, kaže on.
Projekat koji finansira EU podržava jedinstven način promovisanja kulturnog nasljeđa na Zapadnom Balkanu.
Zamislite oblast u kojoj možete pronaći spomenike iz antičke Grčke, starog Rima, Otomanskog carstva i socijalističkog doba. Mjesto gdje se kulture zapada i istoka miješaju u hrani, narodnim nošnjama, jeziku, i drugim kulturnim nasljeđima: to je Zapadni Balkan. Sada je jedna nevladina organizacija iz Srbije – Udruženje Manifesto – zajedno sa partnerima iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije razvila jedinstven način promovisanja ovog nedovoljno poznatog nasljeđa.
Njihov inovativni koncept razvijen je u okviru projekta Heritage Walks and Talks koji finansira Evropska unija. Oni lokacije kulturnog nasleđa približavaju posjetiocima, a manje poznate lokalitete čine zanimljivijim pomoću inovativnih metoda pripovijedanja koji kombinuju činjenice, usmeno nasljeđe i urbane legende, kao i promovisanjem kroz savremene onlajn metode, uključujući društvene mreže i posebnu mobilnu aplikaciju. Projekat uključuje promociju spomenika iz Drugog svjetskog rata, carske palate i drevna naselja, pješačenje do praistorijskih lokaliteta koji se nalaze u predivnim predjelima.
Koncept „Šetnja nasljeđem“ prvi put je uveden u okviru Farske konvencije Savjeta Evrope o vrijednosti kulturnog nasljeđa za društvo, kao dobra praksa za inicijative zasnovane na nasljeđu koje se dešavaju u zajednici. Ideja projekta razvijena je iz ovog koncepta, gdje se učesnici kroz zanimljivu priču upoznaju sa neotkrivenim djelovima svog okruženja. Osim što dovodi turiste do lokalnih zanimljivosti, šetnje nasljeđem dovode posjetioce i do lokalnih pružalaca usluga, a sve je povezano kroz određenu priču.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju. Željeli smo da uvedemo novi pristup.“
Drugačija vrsta pripovijedanja
Ivan Svetozarević je menadžer projekta iz Udruženja Manifesto, koje je dobilo pomoć za ovaj poduhvat iz Projekta razvoja i promocije turizma koji finansira EU, a sprovodi Savet za regionalnu saradnju. On objašnjava da je ideja projekta razvijena na osnovu brojnih specifičnih izazova sa kojima se turistička industrija suočavala u promovisanju kulturnog nasljeđa. Glavni izazov bio je nedostatak atraktivne interpretacije i pripovjedačkih metoda za kulturno nasljeđe uopšte, a naročito kulturno nasljeđe u ruralnim oblastima.
„U svakom muzeju ili ustanovi kulture imamo stručnjake koji su dobri u svojoj profesiji, kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu podjednako dobri i u pripovijedanju.“
Projekat je izabrao osam lokacija u tri zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Feliks Romulijanu u Srbiji, srednjovjekovnu tvrđavu Švač u Crnoj Gori, Samuilovu tvrđavu u Sjevernoj Makedoniji i druge slične, i angažovao profesionalce da osmisle priče zasnovane na činjenicama ali i na usmenom predanju i urbanim legendama i da kreiraju jedinstven pristup koji postavlja priču u širi kontekst. „Željeli smo da ponudimo novi pripovjedački pristup nasljeđu na Zapadnom Balkanu: novi proizvod“, kaže Ivan. Istovremeno, projekat je razvio specifične rute oko lokacija. Te rute uključuju lokalne biznise kao što su male prodavnice i restorani i na taj način pomažu i zajednici i lokalnoj privredi.
„Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je u pitanju kulturni turizam. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma.”
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Udruženje Manifesto bilo je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 eura – dodijeljenih u oktobru 2019. Savjet za regionalnu saradnju (RCC) je inicijativa koju finansira EU, a koja promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i socijalni razvoj u regionu.
Odabrane lokacije nalaze se u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Rute i priče se postavljaju na sajt i na aplikaciju koju je razvio projekat kako bi posjetioci mogli samostalno da ih posjećuju i uživaju na lokacijama. To pruža priliku posjetiocima da steknu prekogranično iskustvo uživajući u kulturnom nasljeđu koje promoviše projekat. Tako projekat doprinosi zajedničkoj promociji regionalne ponude kulturnog turizma, produžava boravak posjetilaca u regionu i povećava prihode i zaposlenost u turističkoj industriji.
Većina lokacija koje je projekat izabrao nalazi se u ruralnim oblastima, a Ivan objašnjava: „Većina posjetilaca po navici bira veća mjesta i gradove kada je riječ o kulturnom turizmu. Lokacije koje smo izabrali za naš projekat uglavnom se nalaze u ruralnim oblastima koje sada imaju ekonomsku korist od turizma“.
Crnogorska firma pronašla potencijal za razvoj poljoprivrede uz podršku EU.
Crna Gora je neto uvoznik, što znači da više uvozi nego što izvozi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je u poslednjih nekoliko godina trgovinski deficit opao, istraživanje Instituta za perspektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da brojni elementi još uvijek utiču na ovu situaciju. Među njima su fragmentirani posjedi, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijeni sektor prerade i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija.
Potencijal za rast na poljoprivrednom tržištu primijetila je kompanija Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Veleteksovi garden centri Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.
„Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Potencijal za rast
Miloš Golubović je generalni direktor Veleteksa. On objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra dopuna njihovom poslovanju. Sektor distribucije, najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. „Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“
Veletex je zato pokrenuo novu kompaniju – Naše Voće – i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme u okolini Nikšića.
Početna pomoć
Miloš pojašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je neophodan jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate jedan ili 40 hektara zemljišta. „Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.“
Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je popriličan izazov, čak i za etabliranu kompaniju kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da podnese zahtjev za podršku iz programa EU Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji je fokusiran na ruralna područja i sektore agro hrane u zemljama u procesu pridruživanja EU. Zahvaljujući podršci koju su dobili preko IPARD-a, zasadili su, a kasnije i proširili jabučnjak i uložili u protivgradnu mrežu. U okviru posljednjeg poziva za podnošenje predloga projekata, potpisali su ugovor o bespovratnoj pomoći za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadrata, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.
„Sljedeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – koja je takođe crvena jabuka koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
O programu
Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Na taj način EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Osim toga, potpisali su i ugovor o bespovratnoj pomoći za primarnu proizvodnju izgradnjom intenzivnog višegodišnjeg jabučnjaka. Investicija uključuje kupovinu sadnica i traktora.
Jabuke su glavno voće s kojim firma radi, zbog klimatskih uslova Župe Nikšićke koji su najbolji za uzgoj jabuka. Trenutno ovo preduzeće uzgaja sorte crvene jabuke. „Sledeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – takođe crvenu jabuku koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“
Projekat koji finansira EU dovodi starorimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u centar pažnje posjetilaca.
Da li ste znali da između drugog i četvrtog vijeka politički centar Rimskog carstva nije bio u Rimu, već u Ilirikumu? Tako se zvala oblast koja se prostirala od zapadne granice savremene Grčke do Alpa na zapadu i od Dunava na severu do Jadranskog mora, obuhvatajući ono što danas zovemo Zapadni Balkan.
Posjetiocima nije poznato svo bogatstvo rimskog nasljeđa Zapadnog Balkana, ali projekat koji finansira EU sada nudi digitalnu platformu koja predstavlja lokacije u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji i privlači turiste u region.
„Ako posjetite Diokleju, u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije.“
Stari Rim u virtuelnoj stvarnosti
Regionalna nevladina organizacija Dunavski centar za kompetencije (DCC) uspješno je pokrenula Put rimskih careva i dunavski put vina, a onda mu se obratio Savjet za regionalnu saradnju (RCC), mreža saradnje koju finansira EU, da razvije sličnu rutu na Zapadnom Balkanu. Svrha je bila da se napravi ruta na manje poznatom dijelu Balkanskog poluostrva za putnike koji žele da iskuse nešto novo. Prema DCC-u, nedavna istraživanja pokazuju da do 40 odsto svih turističkih putovanja spada u kategoriju kulturnog turizma. Međutim, Zapadni Balkan i ilirikumski ogranak Puta još uvijek su relativno nepoznati među evropskim turističkim operaterima i turistima.
Danko Ćosić je koordinator ovog projekta. On objašnjava da je odabrano devet arheoloških lokacija koje će biti uključene u Iliričku rutu. Među njima su drevni grad Stobi u Sjevernoj Makedoniji, Apolonija i Butrint u Albaniji i Diokleja (Duklja) u Crnoj Gori.
Projekat je osmislio paket virtuelnih tura za sve lokacije. Glavni dio prezentacije svakog arheološkog nalazišta je virtuelna tura, sa audio snimkom. Ali, kako Danko objašnjava: „Ako posjetite Diokleju u blizini Podgorice, na primjer, možda će vam biti potrebni i smještaj i hrana, a ako ostanete duže, možda ćete željeti da posjetite i druga mjesta u okolini. Stoga smo u paket uvrstili restorane, hotele i prirodne atrakcije“.
„Ovim projektom želimo da na kompjuterske ekrane ljudi prenesemo rimsko nasljeđe Zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo.“
O projektu
Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Njegov drugi krug grantova – u vrijednosti do 54.000 evra – dodijeljen je u oktobru 2019. godine. Dunavski centar za kompetencije (DCC) jedan je od 16 primalaca grantova iz drugog kruga.
Zajedno sa prezentacijama za svaku lokaciju, ruta će biti dostupna na adresi https://romanemperorsroute.org za posjetioce koji žele da istraže region. Staza Ilirika biće pretvorena u funkcionalnu platformu za promociju i saradnju ključnih lokacija kulturnog nasljeđa i zainteresovanih strana, kao što su turističke organizacije i firme.
Prema Dankovim rečima, turistički posrednici, agenti i turoperateri su ostaci prošlosti. Savremeni putnik danas bira gdje će da putuje i rezerviše hotel i letove preko interneta. Lokacije i zemlje koje žele da postanu ili ostanu konkurentne na tržištu stoga moraju da imaju savremene promotivne pakete na internetu. „To je upravo ono što ovim projektom pokušavamo da uradimo. Da na ekranima računara ljudi predstavimo rimsko nasleđe zapadnog Balkana u njegovom punom sjaju, a nadamo se da će ih to navesti u iskušenje i da ga vide uživo i provedu neko vrijeme ovdje“, kaže Danko.
Projekat koji finansira EU podržava oživljavanje stogodišnje željezničke trase za biciklizam i turizam u Bosni i Hercegovini.
Krajem 19. vijeka, Austrougarsko carstvo započelo je izgradnju željezničke pruge koja je imala za cilj da poveže veće gradove u centralnoj Bosni i Hercegovini. Radovi su započeti 1891. a nekoliko godina kasnije tom oblašću se moglo putovati vozom.
Za većinu stanovništva ovo je bilo potpuno novo iskustvo. Putovanje vozom takođe je bila izuzetna prilika za razgledanje pejzaža zato što je pruga prolazila kroz planinske klisure i pored srednjovjekovnih zamaka i predivnih predjela. Željeznica je bila u funkciji skoro 80 godina, dok vlasti socijalističke Jugoslavije 1976. nisu odlučile da ukinu prugu, zatvore stanice i uklone tračnice. Razlog je bila izgradnja novih puteva i povećanje broja motornih vozila i njihova sve veća upotreba.
„Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“
Oživljavanje
Miroslav Matošević živi u predgrađu Travnika. Kuća mu se nalazi u blizini trase stare pruge i prisjeća se da se kao dijete igrao na željezničkoj pruzi i oko napuštene željezničke stanice. „Ljudi su bili emotivno vezani za ovu prugu.“ Sjećam se priča da su, kada je pruga zatvorena, neke katolkinje iz regiona mjesecima nosile crne marame u znak žalosti. Kao da im je umro rod rođeni“, kaže on.
Miroslav je sada predsjednik Turističke organizacije Srednjebosanskog kantona. Zajedno sa kolegama i vodećom partnerskom organizacijom, Razvojnom agencijom REZ, on je preduzeo inicijativu za oživljavanje stare željezničke pruge, ali u druge svrhe. Oni rade na pokretanju biciklističke staze duge 100 kilometara koja prati trasu stare pruge i uspješno su konkurisali za podršku Evropske unije i projekta koji finansira Njemačka vlada.
Svrha projekta Stara željeznička staza je proširenje turističke ponude za boravak u prirodi u ovom regionu i omogućavanje dužeg boravka turistima koji posjećuju centralnu Bosnu za vrijeme ljeta.
Predstavljanje regiona
Radovi uključuju uspostavljanje biciklističke staze na trasi stare pruge, međunarodnu promociju staze i regiona i umrežavanje preduzeća koja pružaju usluge u sistemu prilagođenom biciklistima. Miro je posebno naklonjen inovativnom pristupu ove treće komponente koji podrazumijeva pokretanje mobilne aplikacije za bicikliste koja bi ih povezala s lokalnim preduzećima – restoranima, hotelima i drugim. U zamenu za to što su uključeni u aplikaciju, preduzeća bi trebalo da prilagode svoje standarde potrebama biciklista tako što će da obezbijede parking mjesta za bicikle, prostor za presvlačenje i popuste za bicikliste.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta.“
O projektu
Staru željezničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
CILJ EU4Business je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orjentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupan budžet za finansiranje EU4Business iznosi 16 miliona eura i zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i Savezna Republika Njemačka (1,1 milion eura). Projekat zajedno sprovode GIZ, ILO i UNDP i trajaće do marta 2022. godine.
Staza će ići istom putanjom kao i stara pruga i prolaziće kroz pet gradova Srednjebosanskog kantona: kroz Busovaču, Donji Vakuf, Jajce, Travnik i Vitez. Biciklisti će moći da zastanu i posjete ove gradove ali i spomenike kulturnog nasljeđa kao što je srednjovjekovni zamak Travnik.
„Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i hvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. Očigledno, pored ekonomske koristi postoji i emotivna povezanost i uspomene“, kaže Miroslav.
Staru železničku stazu podržavaju projekat Evropske unije EU4Business i sprovode Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turistička asocijacija Srednjebosanskog kantona, i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.
Preduzetnik iz Bosne i Hercegovine pretvorio je kanjon Tare u izvor prihoda za zemlje koje ova rijeka povezuje.
Rafting kamp Encijan nalazi se u kanjonu rijeke Tare, koji povezuje Bosnu i Hercegovinu sa Crnom Gorom. Kanjon se smatra jednim od najljepših na Zapadnom Balkanu, a kamp najutentičnijim u kanjonu.
Sa smještajem u brvnarama, tradicionalnom hranom, terasom iznad rijeke i zadivljujućim okruženjem, kamp je već više od 15 godina omiljeno mjesto ljubitelja raftinga i odmora u prirodi.
Od hobija do ozbiljnog poslovnog poduhvata
Vlasnik kampa je Milan Šupić iz obližnje Foče. Do prije 20 godina rafting mu je bio samo omiljeni hobi, ali je onda donio odluku da hobi pretvori u posao. Ta odluka mu je promijenila život, ali i stvorila novi izvor prihoda za mnoge građane njegovog rodnog grada. „Na početku posao nije išao dobro. Ali onda, u narednih četiri do pet godina, kamp je prerastao u ozbiljan posao. Kada radiš nešto što voliš, uspjeh je neizbježan“, kaže Milan.
„Na početku posao nije išao dobro. Ali onda, u narednih četiri do pet godina, kamp je prerastao ozbiljan posao. Kada radiš nešto što voliš, uspjeh je neizbježan.”
Milan objašnjava da kada je odlučio da se bavi biznisom, tamo nije bilo ničega. Sada je kanjon rijeke Tare popularna destinacija za ljubitelje raftinga na Zapadnom Balkanu. Od tada je oko kanjona otvoreno dvadeset pet novih rafting kampova. U svakoj od protekle dvije godine kanjon je posjetilo oko 50.000 turista.
Region nudi i avanturistički turizam, uključujući kanjoning i planinarenje kroz prirodne ljepote nacionalnih parkova Sutjeska i Durmitor. Milan objašnjava da posjetioci obično ostaju pet dana da bi u potpunosti uživali u paketu ponude. Noći provode uz tradicionalnu hranu, piće i logorsku vatru, a danju idu na rafting ili uživaju u nekoj od drugih vrsta avanturističkog turizma.
Međutim, kao i mnogi drugi započeti poslovi na Zapadnom Balkanu, i Milanov je prošao kroz izazove. Prisjeća se da prije 20 godina nije postojao put do kanjona. Jedini način da se dođe do njega bilo je peške, kroz gustu šumu, ili rijekom. „Kada sam odlučio da napravim kamp, morao sam sav materijal prvo odnijeti na drugu stranu granice, u Crnu Goru, a odatle čamcem prevesti materijal do lokacije kampa“, kaže on. Asfaltirani put sada omogućava da se do kanjona dođe automobilom i minibusom, ali sve veći broj posetilaca je tražio da se poboljša bezbjednost i putokazi.
„Projekat je postavio nove putokaze duž puta; pored toga postavili su klupe i obiljležili vidikovce. Ovo su možda bili mali, ali svakako važni elementi za međunarodnu turističku destinaciju kao što je kanjon Tare.“
Projekat T.A.R.A. je finansiran u okviru Programa prekogranične saradnje BiH-CG 2014-2020. Vodeći partner je opština Plužine iz Crne Gore, a ostali partneri su Park prirode Piva, opština Foča i Turistička organizacija opštine Foča iz Bosne i Hercegovine.
Podrška EU za bezbjednije i bogatije turističko iskustvo
Kako bi se odgovorilo na ove izazove, podrška projektu Turizam, adrenalin i rafting avantura (T.A.R.A.) koju je pružila EU „došla je u pravo vrijeme“, tvrdi Milan. On objašnjava da je nakon izgradnje nove saobraćajnice povećan broj posjetilaca koji su počeli da dolaze svojim vozilima. Put nije bio obeležen, a neki od njih bi se izgubili ili zakasnili. Zahvaljujući projektu, put je sada propisno obilježen, sa klupama i vidikovcima na trasi.
Druga poboljšanja infrastrukture su u toku. U planu je izgradnja platformi za splavove na mjestima polaska i pristajanja, plutajućih platformi na Pivskom jezeru, platformi za osmatranje prirode i staza za penjanje. Projekat takođe doprinosi bezbjednosnim protokolima za posjetioce uz pojačanu koordinaciju spasilačkih službi sa obje strane granice, razvoj zajedničkih bezbjednosnih procedura sa zajedničkim vježbama u vanrednim situacijama i vježbama spasavanja i nabavkom opreme za spasavanje.
We use cookies and similar technologies to improve your experience on our website.
Read our Privacy Policy.
