Skip to main content

Area of Cooperation: Economy

Sada i svijet može da upozna tajne pastirskih staza

Written on . Posted in Priče.

EU podržava avanture na otvorenom putem fizičkog i digitalnog obilježavanja planinskih staza. Planinski krajevi u okolini Peći na Kosovu imaju u planu da prevaziđu masovni turizam tako što će nuditi personalizovana iskustva koja spajaju domaće tradicije sa strmim okruženjem. Turistički potencijal regiona identifikovan je prije više godina kada su započete investicije kako u infrastrukturu, tako i u ljude. Sada posjetioci provode vrijeme brdareći, pješačeći i vozeći bicikl. Ljubitelji prirode provode vrijeme na albanskim Alpima – Prokletijama – planinskom vijencu koji dijele Kosovo, Crna Gora i Albanija. Grupa entuzijasta, od kojih je nekolicini to i stil života, ponosno dijele svoja lokalna bogatstva sa ostatkom svijeta i sada ubiraju plodove koje donosi turizam.

„Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina.“

Tamo gdje su samo pastiri kročili Lokalno planinarsko udruženje Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu Kosovo – Crna Gora koji finansira Evropska unija, a koji ulaže u obilježavanje postojećih i novih staza za pešačenje i vožnju bicikla. „Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Đikoli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, davalo mišljenje o predloženim maršrutama i obilježilo ih. „Ponosimo se izborom najboljih staza kojima su ranije samo mještani pješačili – poput one iz centra mjesta, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake, pored pastirskih katuna na visini od 1.800 metara“, kaže Đikoli, potvrđujući da je obilježavanje obavljeno prema međunarodnim standardima. Staze prolaze kroz živopisne djelove zaštićenih oblasti i na Kosovu i u Crnoj Gori. Avanturisti mogu da provode dane prelazeći s jedne strane granice na drugu i ukrštajući se sa poznatijim regionalnim planinskim putevima kao što su Vrhovi Balkana ili Via Dinarica.

„Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu.“

O projektu Projekat Prokletije – Čudnovata destinacija nastao je sa ciljem jačanja prekogranične zone između Kosova i Crne Gore kao destinacije u prirodi. Obilježena je mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza između Kosova i Crne Gore. Cjelokupan pogranični region opremljen je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU podsticaće ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti za zapošljavanje. Sve informacije na jednom mjestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetioce od jednog do drugog zadivljujućeg pogleda na Prokletije. Organizacije koje sprovode projekat dobile su pozitivne reakcije od turističkih vodiča koji rade u oblasti u kojoj je postavljeno više stotina oznaka duž 334 km pješačkih i biciklističkih staza. Sokol Luta iz Regionalne razvojne agencije – Zapad, partnera na projektu sa kosovske strane, objašnjava da je sa sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, da su obilježeni izvori vode, a putokazi sada upućuju i ka vidikovcima. „Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu“, kaže Luta. On dodaje da je postojala odlična saradnja između zainteresovanih strana sa obe strane granice u cilju poboljšanja kvaliteta turističke ponude Prokletija, povećanja vidljivosti i, na kraju, predstavljanja prekogranične oblasti kao jedinstvene atraktivne destinacije. Na primer, organizacije koje sprovode program prikupile su na jednom mjestu – na sajtu i u aplikaciji za pametne telefone – sve pružaoce smeštaja, ugostiteljskih i turističkih usluga. Pored digitalizovanih mapa staza, posjetiocima se daje mogućnost da odaberu organizovane ture ili da nezavisno otkrivaju oblast.

Malikowski couture: novi modni brend inspirisan tradicionalnim romskim kostimima

Written on . Posted in Priče.

Mladi romski umjetnik ulazi u svijet mode zahvaljujući projektu koji finansira EU u Sjevernoj Makedoniji

U porodici Muamedaumjetnici uvek imaju finansijskih problema i nemaju budućnost u svojoj struci. Muameda su od malih nogu veoma privlačili umjetnost i dizajn, ali pošto je imao dobre ocjene u skoro svim drugim predmetima u školi, izabrao je da studira prava.

Uz vrijedan rad, Muamed je imao visoke ocjene na fakultetu, ali neposredno prije nego što je trebalo da diplomira, nešto se prelomilo u njemu. „Svi oko mene, uključujući i moju porodicu, očekivali su da budem neko ko nisam ja, neko koga nikada nisam upoznao u duši. Znao sam da ne pripadam tom svijetu i odlučio sam da poslušam svoje srce i slijedim svoje snove“, kaže Muamed.

„Bilo mi je teško jer nisam imao podršku porodice ili prijatelja. Stalno su mi govorili: ‚Ne možeš to da uradiš‘; ‚Odustani, nećeš uspjeti‘; ‚Treba da budeš advokat‘.”

Živjeti san

Odlučio je da upiše Fakultet za modni dizajn na Univerzitetu Goce Delčev u Štipu, u Sjevernoj Makedoniji. Odluka da studira modni dizajn nije bila lak izbor, ali čim je Muamed počeo da studira modu, počeo je da crta ilustracije kako bi oživio svoje inovativne modne ideje. „Bilo mi je teško jer nisam imao nikakvu podršku porodice ili prijatelja. Stalno su mi govorili: ‚Ne možeš to da uradiš‘; ‚Odustani, nećeš uspjeti‘; ‚Treba da budeš advokat‘“, kaže Muamed.

Stvaranje novog brenda i ulazak na modno tržište nije lako, te je budućnost za Muameda izgledala prilično teško. Muamed je 2020. godine, baš kada je razmišljao o odustajanju, čuo za projekat koji finansira Savet Evrope, a koji vodi Evropski institut za umjetnost i kulturu Roma (ERIAC), a koji podržava mlade Rome u kreativnim i poslovnim poduhvatima. Zahvaljujući ERIAC-u i njegovom finansiranju, Muamed je konačno dobio priliku da svoju strast pretvori u biznis.

Ali to je bio samo početak i Muamed je ciljao na mnogo veći uspjeh. On nije imao prodavnicu, za čije otvaranje su bile potrebne znatne finansijske investicije, koje Muamed nije mogao da pokrije. Onda je počela pandemija. Uz patnju i nevolje koje je prouzrokovala, otvorila je i nove načine poslovanja. Drugi projekat koji finansira EU – Romski digitalni podstrek uz podršku Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) – pomogao je Muamedu da prevaziđe taj izazov.

„Projekat za digitalni podstrek Roma koji finansira EU pomogao mi je da podignem svoje poslovanje na viši nivo i započnem putovanje ka tome da postanem poznati brend.“

O projektu

Projekat integracije Roma ima za cilj da se smanji društveno-ekonomski jaz između romske i neromske populacije na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, kao i da se ojačaju institucionalne obaveze vlada da uključe i ostvare specifične ciljeve integracije Roma u redovne javne politike. Sprovodi ga Savet za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacija za otvoreno društvo.

Roma Digital Boost obučio je Muameda za onlajn prodaju, stvaranje brenda i vizuelnog identiteta za njegovu kompaniju, kao i za upravljanje i promociju na kanalima društvenih mreža. „Projekat za digitalni podstrek Roma koji finansira EU pomogao mi je da podignem svoje poslovanje na viši nivo i započnem putovanje ka tome da postanem poznati brend“, kaže Muamed.

Sada je pokrenuo svoju prvu bitnu modnu kolekciju, nadahnutu tradicionalnim romskim kostimima. Njegova kreacija Aurora osvojila je drugo mjesto na takmičenju za Mis slobode svijeta, a još jedna kreacija izabrana je za najbolji nacionalni kostim na takmičenju za Mis leta 2021. u Albaniji. Njegova vizija za budućnost je da otvori veći modni studio u prijestonici Sjeverne Makedonije, Skoplju, a zatim da se proširi i na međunarodno tržište. „Čak i ako to drugima izgleda nemoguće“, kaže Muamed, „hajde da zajedno stvaramo priče koje vredi pričati glasno i ponosno.“

Iako projekat integracije Roma u RCC uglavnom funkcioniše na nivou javnih politika, on nastavlja da podržava programe koji rade direktno sa romskim zajednicama. Digitalni podstrek za Rome, koji RCC podržava kako finansijski, tako i sa ljudstvom, jedan je od tih programa i posebno je važan jer pomaže da se ubrza proces digitalizacije u romskim zajednicama.

„Bez digitalnih vještina nema napretka u procesu integracije u bilo kojoj oblasti, uključujući kvalitetno obrazovanje, ravnopravno učešće na tržištu rada, pristup javnim i zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Visoko motivisani ljudi poput Malikovskog su najbolji primeri kako romska zajednica može da doprinese tekućem preobražaju naših privreda“, kaže Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma u Savetu za regionalnu saradnju.

U međuvremenu, Muamed kaže: „Ohrabrujem sve, a posebno mlade Rome, da slušaju svoja srca i slijede svoje snove. Nikad ne odustajte od onoga što vas čini srećnim u životu. Uvijek budite svoji!“

Mala kutija za velike ideje

Written on . Posted in Priče.

Preduzetnica sa Kosova pokrenula je inovativan proizvod za razvoj elektronskih i inženjerskih vještina kod djece

Arta Šehu Zaimi je mlada preduzetnica sa Kosova. Nakon što je diplomirala informatiku, zaposlila se u banci kao programerka i kasnije napredovala do pozicije softverskog arhitekte. Međutim, ubrzo je postala majka i njen pogled na svijet se promijenio, kao i profesionalni planovi, pa je odlučila da krene u malo drugačiji poslovni poduhvat. „Uvijek sam žalila što sam, kao i mnogi iz moje generacije, morala dobro da se potrudim da bih naučila praktičan rad i osjećala sam potrebu da uradim nešto kako moje ćerke i njihova generacija ne bi imale slične poteškoće“, kaže Arta.

Zbog toga su još 2015. godine Arta i njena sestra odlučile da pokrenu J-Coders akademiju, privatni kurs na kojem djeca od 8 do 18 godina mogu da uče programske jezike, dizajn aplikacija i dizajn kompjuterskih igrica. Princip akademije J-Coders je da nauči djecu ovim konceptima sa što više praktičnih vježbi.

„Vjerujemo da nauka i tehnologija djeci treba da se predstave na realan i jednostavan način, dok ih podstičemo da rješavaju probleme i razmišljaju izvan okvira.“

eNauka i tehnologija koje se lako uče

Međutim, tokom rada na akademiji, Arta i njena sestra su uvidjele da djeca imaju poteškoća da usvoje znanje iz hardverskog inženjeringa i elektronike. To je bilo zato što postojeći pristup djeci nije obezbijedio jednostavno okruženje za eksperimentisanje u ovoj važnoj oblasti. „Vjerujemo da nauka i tehnologija djeci treba da se predstave na realan i jednostavan način, dok ih podstičemo da rješavaju probleme i razmišljaju izvan okvira“, kaže Arta.

Tako je koncipirana ideja Labbox-a, koji Arta smatra revolucionarnim proizvodom. Labbox se sastoji od malecnih kutija koje sadrže kola, konektore kablova i slične djelove koji omogućavaju djeci da sprovode male inženjerske i elektronske eksperimente.

Nakon što je početni proizvod smišljen, predstavljen je grupi roditelja i partnera. Proizvod je naišao na dobar prijem i Arta i njena sestra su odlučile da ga pretoče u biznis. Međutim, s obzirom na to da je njihov poduhvat bio novina na kosovskom i regionalnom tržištu, bilo je dosta izazova. Posebno su imali problema sa proizvodnjom svojih jedinica. „Naš region nije baš prijateljsko okruženje za preduzeća kao što je Labbox, koje isporučuju fizičke elektronske proizvode. Suočili smo se sa ozbiljnim problemima u pronalaženju dobavljača ili preduzeća koja bi preuzela proizvodnju“, kaže Arta.

„Finansijska pomoć koju smo dobile od EU u ranoj fazi bila je od presudnog značaja za naše poslovanje i nadam se da će nastaviti da podržavaju digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenta i ljudskog kapaciteta kojima je potrebna podrška da bi se pretvorili u veće brendove.“

O projektu

Instrument za razvoj i inovacije preduzeća na Zapadnom Balkanu (WB Edif) koji finansira EU ima za cilj da poboljša pristup finansiranju za mala i srednja preduzeća (MSP) na Zapadnom Balkanu. WB EDIF je osmišljen da ponudi komplementarne finansijske instrumente koji se odnose na čitav niz potreba za finansiranjem MSP na Zapadnom Balkanu. Instrument se sastoji od četiri stuba: finansiranja vlasničkog kapitala MSP, garancija za kredite, kreditiranja i usluge podrške MSP.

Druga opcija je bila da Labbox preuzme proizvodnju, ali za to je bila potrebna ozbiljna investicija koju kao startap nisu mogle sebi da priušte. Labbox je stoga morao da usmjeri energiju na obezbjeđivanje minimalne količine sredstava kako bi svoju prvu seriju proizvoda izneo na tržište. Labbox je podnio predlog za podršku Instrumentu EU za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana (WBEDIF) i dobio pozitivan odgovor.

EU im je pomogla u kupovini mašina kako bi mogli da proizvode elektronske kutije samostalno i nezavisno od drugih dobavljača ili potencijalnih partnera. „Finansijska pomoć koju smo dobile od EU u ranoj fazi bila je od presudnog značaja za naše poslovanje i nadam se da će nastaviti da podržavaju digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenta i ljudskog kapaciteta kojima je potrebna podrška da bi se pretvorili u veće brendove.“, kaže Arta.

Labbox-ovi elektronski gradivni blokovi uče decu osnovama nauke i računarskog inženjerstva na zabavan i interaktivan način. Arta i njene kolege su osmislile i razvile niz ovih kutija za sertifikovani STEM (naučni, tehnološki, inženjerski i matematički) nastavni plan. Svaki proizvod koji osmisle povezan je sa određenim ciljem učenja i omogućava djeci da razumiju neki koncept. Nakon uspješnog predstavljanja na domaćem tržištu, Labbox je brzo stekao reputaciju u zemlji i inostranstvu kao pionir u STEM obrazovanju. Državne škole širom Kosova sprovele su pilot projekte sa nastavnim planom i programom Labbox-a, a 2018. godine kompanija je osvojila prvo mjesto na Startap igrama u okviru Investicionog samita Zapadnog Balkana u Londonu. Ali ovo je samo početak, jer je Arta odlučna da iskoristi snažan zamah koji je Labbox dobio do sada. „Planiramo da dođemo do evropskog i američkog tržišta i proširimo distribucione kanale kako bismo uključili maloprodajne lance koji služe državnim školama i obrazovanju“, kaže ona.

Novi rast na vojvođanskim poljima

Written on . Posted in Priče.

Mladi srpski poljoprivrednik ostvario dečački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici. Potiče iz porodice sa dugom tradicijom u poljoprivredi, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da diplomira na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Njegov cilj je da porodični posao podigne na veći nivo. „S poljoprivredom sam rastao. Naprosto je obožavam i nikada nisam ni pomišljao da se bavim nekim drugim poslom”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po plodnom zemljištu koje je vjekovima bilo idealno za poljoprivredne usjeve poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik poljskih usjeva na Zapadnom Balkanu. Kao i Milan, većina ljudi u regionu bavi se poljoprivredom, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama.  „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava sa dva do tri hektara zemlje ili prodaju svoje zemljište ili ga iznajmljuju većim proizvođačima, jer nisu u mogućnosti da investiraju u novu tehnologiju i kupe opremu za modernu poljoprivredu“, kaže on.

„Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva.“

Novi traktor, bolje poslovne prilike

Sa svojih 20 hektara zemlje, Milan sebe smatra proizvođačem srednje veličine, ali i on je imao poteškoća. Posjedovanje traktora je presudno za njegovu djelatnost, a onaj koji je Milanova porodica imala kupljen je 1987. godine. Milan se sjeća radosti kada je prvi put vozio ovaj traktor sa samo 12 godina. Ali kako je vrijeme prolazilo, mašina je počela da pokazuje znake starosti. „Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da uloži u novi traktor, koji može da košta i do 70.000 evra, što je ogroman iznos za proizvođače njihove veličine. Nisu imali dovoljno novca, a podizanje kredita u ovom iznosu je delovalo previše rizično i skupo na duži rok. Ali bez nove opreme, njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Tračak nade se javio kada je Milan čuo za Program pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Uvidjevši da ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da podnese zahtjev za podršku. Prijava je bila uspješna i porodica je uspjela da kupi novi traktor.

„Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose.“

O projektu

Deo Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) usmjeren je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Program IPARD podržao je Milanovu porodicu sa više od 50% iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak je porodica pokrila dijelom od sopstvene ušteđevine, a dijelom od kredita koji su uzeli od banke i koji je bilo lakše dobiti uz podršku IPARD-a. „S novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose“, kaže Milan.

Milan ima viziju daljeg širenja jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, on sada ima i novi Steyr traktor, baš onaj o kojem je sanjao kao dečak. „San svakog mladića koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je da kupi novi traktor. To je bio i moj san. Uz podršku EU, taj san mi se ostvario“, kaže Milan.

Stopama Majke Tereze

Written on . Posted in Priče.

Obnova hodočasničke planinske staze koja povezuje Kosovo i Sjevernu Makedoniju donosi podsticaj lokalnim ekonomijama i zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova sa manje od 5.000 stanovnika. Međutim, tokom nekoliko ljetnjih sedmica, broj stanovnika sela se povećava na preko 30.000. Razlog tome je hodočašće do statue Crne Bogorodice, Gospe od Letnice.

Ova statua stara je više od 300 godina i njena priča počinje u Skoplju, prijestonici Sjeverne Makedonije. Posle povlačenja austrijske vojske iz grada u šesnaestom vijeku i povratka Skoplja pod osmansku vlast, grupa katolika je izbjegla u Letnicu, noseći sa sobom statuu Crne Bogorodice. U devetnaestom vijeku, Fulgencije Carev, arhiepiskop skopski, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

U avgustu 1928, jedna od hodočasnica bila je mlada Anjeze Gondže Bojadžiju, koja je taj put svake godine prelazila od svoje sedme godine. Anjeze se rodila i odrasla u Skoplju, ali je upravo u Letnici na taj dan uspenja čula poziv Gospe od Letnice, Crne Bogorodice, da postane sestra misionarka i služi siromašnima svijeta. Te godine je napustila Skoplje da bi se pridružila časnim sestrama lorentinkama i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobađanje kulturnog i ekonomskog potencijala

Put prekograničnog hodočašća kojim je Majka Tereza prolazila bio je zatvoren i decenijama nije korišćen niti održavan, a ljudi su počeli da odlaze u Letnicu kolima. Kosovska Fondacija za kulturno nasljeđe bez granica (CHwB) i njihova partnerska organizacija Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća iz Skoplja vidjele su da bi obnova i ponovno otvaranje planinske staze bila dobra prilika za promovisanje kulturnog nasljeđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno ako bi se priča povezala sa životom Majke Tereze.

Adea Mekulji je menadžerka projekta. „Majka Tereza je poznata širom svijeta, ali je bilo vrlo malo informacija o mladoj Anjeze Gondže Bojadžiju, prije nego što je postala poznata“, kaže ona. „Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

Ključna podrška EU

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta „Na tragu Majke Tereze“ koji je finansiran u okviru programa EU za prekograničnu saradnju između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Pored restauracije i signalizacije hodočasničkog puta kao planinarske staze, kao i prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je doprinio i restauraciji lokaliteta kulturnog nasljeđa kao što su Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mjesto u Letnici i Manastir Svetog Pantelejmona u Gornjem Nereziju u Skoplju.

„Projekat će imati uticaja na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona.“

O projektu

Glavni cilj projekta „Na tragu kulturne staze Majke Tereze“ koji finansira EU bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji kroz priznavanje zajedničkih vrijednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška EU bila od presudnog značaja za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti širom regiona. „Projekat će imati uticaj na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona“, kaže ona.

Staza Majke Tereze sada je otvorena za posjetioce koji žele da prošetaju ili se pridruže hodočašću na starinski način i usput saznaju nešto više o jednoj od najpoznatijih ličnosti dvadesetog vijeka.

Reciklaža i moda na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Zatvaranje kruga: Projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovu.

Na Kosovu se veoma rijetko nailazi na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom vrše samostalni sakupljači smeća koji prikupljaju metalni, papirni i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji pod nazivom Let ‘s Do It Peja, sakupljanje tekstilnog otpada počelo je u Peći, gradu na zapadu Kosova. Arba Šehu je mlada i zagrižena ekološka aktivistkinja koja je zajedno sa svojim kolegama iz pomenute nevladine organizacije rano identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese rješenju. Sada je ona menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja javila kao reakcija na količinu nastalog tekstilnog otpada i zbog toga što javne institucije nisu uspjele da razviju održivi sistem sakupljanja i upravljanja otpadom u Peći ili u drugim mjestima na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama, od kojih velika većina nije u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

„Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.“

Otpad u modi

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“, koji EU finansira, počeo je u januaru ove godine, a nevladina organizacija je postavila mjesto za prikupljanje tekstila u centru grada. Na zadovoljstvo projektnog tima, mještani se odazivaju pozivu za odlaganje svog tekstilnog otpada preko takvih sabirnih mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ (Reduce, Reuse and Recycle). Međutim, osim ekološkog doprinosa, projekat ima i ekonomski aspekt jer su otvorili prodavnicu polovne odjeće za prodaju doniranog tekstila koji je u dobrom stanju.

Arba smatra da ne može biti dugoročnog uticaja ako mlađe generacije nisu aktivno uključene. Upravo zato ona i njene kolege obrazovnu komponentu projekta vide kao najvažniju. U saradnji sa umjetničkom gimnazijom u Peći, Let ‘s Do It Peja je pokrenula vannastavni kurs modnog dizajna gdje učenici pod mentorstvom iskusnih modnih kreatora angažovanih na projektu rade na dizajniranju i izradi nove odjeće koristeći prikupljeni tekstilni otpad. Arba objašnjava da je ovo za nju najuzbudljiviji dio projekta: „Učenici su veoma strastveni, i smislili su neke veoma zanimljive i atraktivne modele“.

„Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji.“

O projektu

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“ koji finansira EU pokrenut je u januaru i završiće se u decembru 2021. godine. Opšti cilj projekta je podrška razvoju socijalnih preduzeća na Kosovu i povećanje zapošljavanja ugroženih grupa, prije svega žena i mladih, kroz primjenu koncepata kružne ekonomije.

Ilka Ljatifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnoj aktivnosti koja je pokrenuta u okviru projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji“.

Plan je da projekat SEREC postane samoodrživ i da nastavi sa aktivnostima čak i nakon završetka finansijske pomoći EU. NVO Let ‘s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju socijalnog preduzeća sa konceptom i imenom zasnovanim na 3R. Na taj način žele da obezbijede održivost pretvarajući ovaj projekat u preduzeće sa dugoročnom ekonomskom i ekološkom korišću za zajednicu.

Novo socijalno preduzeće imaće za cilj da zaposli radnike koji će raditi na dizajniranju i šivenju recikliranog tekstila, kao i ljude koji će raditi u prodavnici polovne robe. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima u nevolji, jer će novi zaposleni u socijalnom preduzeću prvenstveno dolaziti iz ugroženih grupa kao što su žene, mladi i manjine“, kaže Arba.

Asfaltiranje kosovskog puta ka tržištima EU

Written on . Posted in Priče.

Dobijanje oznake kvaliteta proizvoda EU pomoglo je građevinskom preduzeću da pristupi međunarodnim tržištima i istovremeno poboljša sopstvene standard.

Građevinska industrija na Kosovu cvjeta i daje veliki doprinos ekonomskom rastu. To je djelimično posljedica potražnje za stanovima u i oko Prištine, kao i u drugim većim gradovima. I kako potražnja nastavlja da raste, tako raste i potreba za kvalifikovanom radnom snagom i građevinskim materijalom. Ipak, kao i kod mnogih drugih proizvoda, većina materijala koji se koriste u građevinarstvu se uvoze, stvarajući negativan trgovinski bilans za Kosovo. Međutim, promjena je na vidiku!

Neki domaći proizvođači uvidjeli su da mogu da povećaju svoj tržišni udio poboljšanjem kvaliteta svojih proizvoda kako bi ispunili standarde EU – što zauzvrat otvara pristup unosnim tržištima EU.

„Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara onome koji možete naći bilo gdje u EU.“

Upoznajte Šaljaj, porodičnu firmu čije sjedište se nalazi u Istoku, na zapadu Kosova. Oni godinama ulažu u razvoj da bi bili spremni za udio u ovoj industriji vrijednoj stotine miliona eura. Šaljaj je oduvijek tvrdio da su njihovi materijali za popločavanje njemačkog kvaliteta.

„Kvalitet betonskih ploča koji proizvodimo odgovara onome što se može naći bilo gdje u EU. Naša kompanija već dugi niz godina ulaže u tehnologiju i interne procese kako bi svoje proizvode dovela do evropskih standarda“, kaže Endrit Šaljaj, rukovodilac kontrole kvaliteta preduzeća.

Dobijanje sertifikata o kvalitetu

Međutim, kompanija Šaljaj je tek početkom 2021. godine mogla da potkrijepi svoje tvrdnje sertifikatom. Uz podršku projekta koji finansira EU, Slobodno kretanje robe (FMG), uspjeli su da shvate šta treba da urade da bi dobili oznaku „CE“. To je skraćenica francuskog izraza „conformité européenne”, i predstavlja oznaku za usklađenost sa EU koja se koristi za potvrdu da dati proizvod ispunjava bezbjednosne standarde EU. FMG je vodio preduzeće kroz jednogodišnju proceduru ocjenjivanja usaglašenosti kako bi dokazalo da njegov proizvod ispunjava zahtjeve za dobijanje pristupa tržištu EU.

„Ne možemo dovoljno da naglasimo koliko smo srećni što smo dobili oznaku CE – nešto na čemu smo radili veoma dugo“, kaže Šaljaj o dostignuću koje će utrti put ka povećanju njihovog udjela na domaćem tržištu i otvoriti nove međunarodne mogućnosti.

Ali učenju tu nije bio kraj. Sva stečena iskustva i znanja o postupku sertifikacije, kao i domaći i zahtjevi EU za građevinske materijale, podijeljena su sa drugim proizvođačima u okviru projekta FMG. Jedan od stručnjaka uključenih u proces naglasio je kako to može da podstakne ovaj važan sektor ekonomije. „Projekat FMG dokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE. Sada vlada i pojedinačne kompanije treba da nastave sa radom“, kaže Adam Pini, specijalista za ovu oblast.

Dijeljenje znanja i ekspertize od strane stručnjaka kao što je gospodin Pini u okviru trogodišnjeg projekta FMG takođe je pomoglo da se poboljša zakonodavstvo o proizvodima i obuče agencije za sprovođenje zakona o bezbjednijem tržištu za radnike i potrošače. To je uključivalo izradu zakonskih tekstova, usvajanje evropskih standarda, akreditaciju tijela za ocjenjivanje usaglašenosti, dobijanje uvjerenja o kalibraciji i obuku.

„Projekat FMG pokazao je da je moguće da kosovske kompanije uspiju da dobiju oznaku CE.“

O projektu

Cilj projekta „Podrška slobodnom kretanju robe (FMG)“ bio je razvoj kvalitetne infrastrukture, tržišnog nadzora i prava potrošača u cilju poboljšanja proizvodnih procesa i povećanja kvaliteta i bezbjednosti proizvoda.

Ovo je dio šireg cilja da se podrži vlada Kosova u stvaranju održivijeg poslovnog okruženja usklađenog sa standardima EU i pravnim tijelom – poznatim kao „pravna stečevina“ – kako je zahtijevano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

To je dio truda koji Kosovo čini da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonima EU i da postepeno razvije oblast slobodne trgovine između EU i Kosova, u kojoj su slobodno kretanje robe, usluga i kapitala međusobno zagarantovani. Kosovo i EU potpisali su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2016. godine, kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

Dostignuća kao što je oznaka CE za kompaniju Šaljaj su jasan znak da su kompanije konkurentnije, proizvodi bolji i bezbjedniji, a poslovni partneri mogu  da vjeruju jedni drugima – istinito svjedočenje o tome kako se asfaltiraju novi putevi između tržišta Kosova i EU.

Ko ste vi? Nova tehnologija provjere identiteta iz Srbije

Written on . Posted in Priče.

Uz podršku EU, dva univerzitetska profesora vode preduzeće za digitalni identitet izvan granica Srbije.

Miloš Milovanović je profesor informacionih tehnologija na Univerzitetu u Beogradu i suosnivač IT kompanije Blinking. U životu se bavio svim i svačim: bio je muzičar, radio voditelj i poštar, kratko je radio u građevinarstvu prije nego što je postao univerzitetski profesor i, na kraju, preduzetnik. Jedina konstantna tokom svih tih godina bila je njegova ljubav prema tehnologiji i interesovanje kako ona može da promijeni svijet. Kao naučnik, svoje istraživanje je posvetio digitalnom identitetu i biometriji. Na kraju je sa svojim prijateljem i kolegom profesorom  Miroslavom Minovićem odlučio da osnuje kompaniju koja društvu može da omogući vrhunski digitalni pomak.

Njihova ideja o osnivanju kompanije pošla je od zaključka da je trenutni model ručnog prikupljanja podataka i dokumenata u fizičkim prostorijama ili putem nesigurnih i neprovjerenih digitalnih kanala neispravan i zastario. Tokom procesa podnošenja zahteva za neku uslugu, na primjer, ljudi često ostavljaju kopije svojih podataka ili dokumenata kod svake osobe kroz čije ruke prolazi njihov zahtjev. Miloš i Miroslav su znali da je ovaj model osjetljiv na upade hakera, da lako može doći do krađe identiteta i zloupotrebe privatnih podataka i da košta mnogo vremena i novca pojedinaca i organizacija. Iz tog razloga su radili na stvaranju pouzdanog, sigurnog i jednostavnog načina za potvrdu identiteta.

„Kompanije već godinama traže način da okrenu svoje poslovanje ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja.“

Riješiti se redova ispred banaka

U 2017. godini, univerzitetski profesori Miloš i Miroslav pitali su se kada će redovi ispred poslovnica banaka nestati i kada će ljudi zaista početi da obavljaju bankovne poslove „jednim klikom“. Miloš kaže da su u osnovi samo razvili nešto što su sami željeli da koriste. „Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu ka digitalnoj interakciji, ali im nedostaju adekvatna rešenja“, objašnjava on.

On dalje opisuje kako je, iako je uočena jasna potreba za proizvodom na tržištu, postojalo oklijevanje da proizvod uđe u upotrebu, uprkos činjenici da su tu potrebu prepoznali i ljudi koji donose važne odluke. „Naprosto nisu bili spremni“, kaže on, pa su njih dvojica preduzeli alternativne mjere kako bi se tržište naviklo na digitalnu ličnu kartu. Jedan pristup je bio uvođenje tehnologije dio po dio; drugi je promovisanje koristi od tehnologije na predavanjima i prezentacijama kako bi se uticalo na kompanije i druge zainteresovane strane da koriste proizvod.

Na kraju, svi njihovi napori su se isplatili i Blinking je sada vodeća kompanija u Srbiji za digitalnu provjeru identiteta i jedna od vodećih kompanija u regionu. Međutim, njihove ambicije se nisu tu zaustavile, željeli su da povećaju svoju regionalnu prodaju i uđu na tržište EU i na globalno tržište. Za to im je bila potrebna podrška, koja je došla iz programa PowerUP koji finansira EU, a koji je pokrenut kao podrška malim i srednjim preduzećima (MSP) Zapadnog Balkana da bi se pojačala otpornost na koronavirus i proširilo njihovo prisustvo na tržištu.

„PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

O projektu

PowerUP je besplatan program namijenjen malim i srednjim preduzećima i startapovima koji traže nove načine da privuku klijente i prilagode svoje poslovne modele i koja su zainteresovana za spoljne investicije.  Program je pokrenula Svjetska banka u novembru 2020. godine, a finansira ga EU u okviru Instrumenta za razvoj i inovacije preduzeća Zapadnog Balkana (WB EDIF), sa vodećom konsultantskom kompanijom Deloitte, koja podržava njegovo izvođenje. U programu je učestvovalo preko 200 preduzeća iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, sa Kosova, iz Sjeverne Makedonije i Srbije, koje su prošle obuku u cilju podrške daljem rastu preduzeća, sposobnosti da privuku investicije i otpornosti na krize tokom pandemije koronavirusa.

Program PowerUP koji finansira EU podržao je Blinking kako bi se unaprijedile brojne vještine: od upravljanja ljudima do boljeg rješavanja problema klijenata i marketinga. „PowerUP je bio veoma dobar program gdje smo dobili vrlo korisne informacije i stekli praktične vještine. Najvažniji dio za nas odnosio se na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.“

Blinking trenutno ima 30 stalno zaposlenih i brojne spoljne saradnike. „Kada je u pitanju budućnost, želimo da izgradimo nešto dugotrajno. Ali jedna od stvari koje dobro znam je da moramo biti strpljivi. Takođe treba da nastavimo da vjerujemo da čak i ako dolazite sa Zapadnog Balkana možete postati važan međunarodni igrač na ovom tržištu. Zato ulažemo, unaprjeđujemo i razvijamo nove proizvode, od kojih će neki ugledati svjetlost dana do kraja godine. Zato nas pratite na društvenim mrežama da budete u toku sa najnovijim novostima“, kaže Miloš.

Posle obnove, djedova kuća živi novi život

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU i koji promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže mještanima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da razvijaju turizam.

Domaća hrana bez jelovnika, servirana svježa iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. A smještaj je u kući staroj više od sto godina, sa tradicionalnim namještajem i ukrasima. Maja i Milan Kljajić zajedno sa četvoro svoje djece vode pansion. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvek bio posut ružama. Donio je izazove, slučajnosti, ali i radost uspjeha i široke osmjehe zadovoljnih gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. To je rezultat izuzetno bogate kulture i istorije tog kraja, ali i zaostatka u modernizaciji – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na prostoru između Albanije i Crne Gore.

„Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan je bio uporan i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju.“

Od malih poljoprivrednih proizvođača do turizma i preduzetništva

Do prije deset godina, Maja i Milan nisu imali nikakvu namjeru da se bave turizmom. Porodica je živjela od proizvodnje meda i prodaje poljoprivrednih proizvoda na pijacama u okolnim mjestima. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru više od 100 godina koju je Milan naslijedio od oca i djeda. Nju su koristili kao ostavu za hranu i za nameštaj koji nisu koristili.

Milan je putovao širom regiona da bi učestvovao na pčelarskim seminarima i s vremenom je u njemu sazrela ideja da izdaju staru kuću turistima. „Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može poslužiti za bilo šta. Međutim, Milan je bio uporan i uskoro smo postali pioniri seoskog turizma u našem kraju“, kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i Kljajići su znali da moraju da ulože u renoviranje. Ali nisu imali sredstva. Na početku su dobili podršku jedne donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo najhitnije, i izveli su još neke sitne popravke. Tada su već mogli da počnu da primaju goste. Maja se sjeća prvih posjetilaca, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili 2014. godine. Sjeća se da oka nije sklopila te noći kada su stigli, plašeći se da se neće probuditi na vrijeme da im spremi doručak. „Bilo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i u šoku“, kaže Maja.

Za prvom grupom došla je druga, a zatim još jedna, sve dok kuća nije bila rasprodata za cijelu sezonu. Međutim, povećan promet nije došao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana i još uvijek je bilo problema, a porodici je bila potrebna i podrška u promociji.

„Podrška EU bila je veoma važna. Pored novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.“

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ počeo je 2018. i završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem kulturnog i prirodnog nasljeđa. On je doprinio promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posetiocima kroz izložbe, društvene medije i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog nasljeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra iz Albanije.

Ova prijeko potrebna finansijska pomoć došla je iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo Kljajićima da dovrše renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturnoistorijskih elemenata. „Podrška EU bila je izuzetno važna. Osim novca za konačno renoviranje kuće, dobili smo i podršku za promociju naše gostionice kroz brošure i društvene mreže. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan planiraju da nastave da se bave ovim poslom. Takođe se nadaju da će bar jedno od njihove djece nastaviti da vodi pansion.

Posao pronađen u rancu

Written on . Posted in Priče.

Finansijska sredstva EU pomogla su preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu ka izgradnji preduzeća koje olakšava drugima da putuju.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je voljela da putuje. Do početka pandemije koronavirusa posjetila je brojna mjesta – što poslovno, što iz zadovoljstva. Putovanje joj donosi radost, a put u Berlin od prije nekoliko godina postao je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila da kupi ranac koji bi mogla da koristi na tom putovanju, ali i kasnije, kada se vrati kući. Nije mogla da pronađe ništa što bi baš odgovaralo njenim potrebama, pa je, čim se vratila u Sarajevo, osmislila ranac koji zadovoljava njene potrebe i sašila ga zajedno sa svojim ocem.

„Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan.“

Prvi ranac koji je Azra osmislila i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali to je bilo baš ono što joj je trebalo. Ranac je odmah privukao pažnju njenih kolega na poslu. „Svi su hvalili ranac i pitali odakle mi. Kada sam im rekla da sam ga ja napravila, prijateljica me je pitala da li mogu da napravim i njoj jedan“, kaže Azra.

Nakon ove prve porudžbine uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da to može da se pretvori u dobar biznis. Pokrenula je stranicu na društvenoj mreži i na njoj reklamirala svoje modele kojih je sada bilo više. Takođe je smislila veoma kreativan naziv za svoj biznis. Ispred riječi „ranac“ stavila je englesku skraćenicu za sveca – „st“. Tako je naziv Azrine kompanije postao ST Ranac. Kada se skraćenica i ranac spoje, dobije se riječ „stranac“.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je osmišljavala dizajn ranaca, a njen otac ih je šio. Broj porudžbina je rastao, tako da je Azra morala da pronađe rješenje kako da proširi posao. Bila joj je potrebna obuka iz poslovnog menadžmenta, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim ozbiljniju količinu sirovine jer sam direktno zavisila od prometa. Podrška EU mi je pomogla da pređem na sljedeći nivo. Sada mogu da odgovorim na veću potražnju kupaca i spremna sam da postanem veliko preduzeće.“

O EU4Business-u

CILJ EU4Business-a je da stimuliše razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona eura iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat sprovode GIZ (Njemačka korporacija za međunarodnu saradnju), ILO (Međunarodna organizacija rada) i UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj), a završiće se u martu 2022. godine.

Od prijatelja je čula za program EU4Business koji podržava mlade kompanije i perspektivne preduzetnike u poslovanju i širenju posla. Azra se prijavila i pohađala prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala duže od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, s kojom njen otac uspijeva da za kraće vrijeme proizvede više, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovine na veliko i unaprijed.

Dok svijet pronalazi nove načine da putuje u novoj stvarnosti izazvanoj pandemijom koronavirusa, Azra očekuje dalji rast svog poslovanja. Ona planira da poveća asortiman svojih proizvoda i u bliskoj budućnosti zaposli nove radnike. Razvoj njenog posla svakako nije prošao bez izazova, ali je svojom strašću i trudom – i uz malu pomoć EU – uspjela da ih sve prevaziđe.