Skip to main content

Area of Cooperation: Environment

Toplije zime za školarce u Prištini

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava proširenje mreže i energetski efikasno daljinsko grijanje u Prištini

Osnovna i niža srednja škola Naim Frašeri jedna je od najvećih u Prištini, glavnom gradu Kosova. Škola ima preko 1.000 učenika i površinu od oko 5.000 kvadratnih metara. Šćipe Vlasalija Mehmedi je direktorka ove ogromne organizacije. Očekivalo bi se da će najveći izazov za nju u ovoj ulozi biti vezan za obrazovanje, ali ispostavilo se da je u pitanju nešto sasvim drugo: „Zimi smo imali ogromne probleme s grijanjem, tolike da smo ponekad morali čak i da otkažemo nastavu“, kaže Šćipe.

Kada je 2018. godine preuzela školu, zgrada je imala sopstveni sistem centralnog grijanja na naftu, koja je bila isporučivana jednom mjesečno. Isporuku su za ovu i druge škole organizovale opštinske vlasti. Šćipe objašnjava da je sa grijanje na naftu bilo više problema, uključujući nestajanje goriva prije dolaska naredne isporuke kada su temperature bile niske, i ozbiljnu štetu za životnu sredinu oko škole. „Sjećam se da su 2018. godine i nastavnici i učenici sjedeli u kaputima tokom nastave, jer je grijanje bilo slabo“, kaže Šćipe.

„U ekonomskom smislu, Termokos je mnogo profitirao od kada je, osim smanjenja gubitaka u mreži, dobio 3.000 novih potrošača, uključujući javne ustanove kao što su dva vrtića, pet škola, policijske stanice, Centralnu univerzitetsku bolnicu i Kosovsko nacionalno pozorište.“

Kvalitetnije grijanje i bolja zaštita životne sredine

Problem grijanja i zagađenja u Prištini ne postoji samo u školi Naim Frašeri. Većina stanovnika ovog grada grije se na ugalj ili struju iz obližnjih elektrana Kosovo A i B, mada neki koriste mnogo efikasnije Termokosovo daljinsko grijanje. To je grijanje parom iz termoelektrane. Međutim, znatan broj privatnih i javnih zgrada u Prištini, uključujući i osnovnu školu Naim Frašeri, nije bio povezan sa daljinskim grijanjem, jer je Termokos imao problema sa svojim starim distributivnim sistemom nedovoljnog kapaciteta.

Kako bi se pomoglo u rješavanju ovog pitanja, Kancelarija EU na Kosovu je 2019. godine pokrenula projekat obnove mreže daljinskog grijanja u Prištini. Svrha projekta bila je da se omogući povezivanje novih privatnih i javnih potrošača na sistem daljinskog grijanja i poboljša snabdijevanje postojećih potrošača. U roku od dvije godine, u okviru projekta je renovirano 120 starih podstanica, postavljeno 50 novih i zamijenjeno preko sedam kilometara podzemnih cijevi novim izolovanim cijevima, što je rezultiralo povećanom efikasnošću i značajnim smanjenjem gubitka toplote i vode.

Naim Bitići, direktor odeljenja za distribuciju i rukovodilac projekta ispred Termokosa, kaže da je projekat bio veoma uspješan. „U ekonomskom smislu, Termokos je mnogo profitirao od kada je, osim smanjenja gubitaka u mreži, dobio 3.000 novih potrošača, uključujući javne ustanove kao što su dva vrtića, pet škola, policijske stanice, Centralnu univerzitetsku bolnicu i Kosovsko nacionalno pozorište.“

„Veoma smo zahvalni Evropskoj uniji jer zahvaljujući njihovoj podršci sada imamo visokokvalitetno grijanje, a i učenici i nastavnici mogu u potpunosti da se usredsrijede na obrazovanje u prijatnom i toplom okruženju.“

O projektu

Projekat rehabilitacije mreže daljinskog grijanja u Prištini  završen je u aprilu 2021. godine i finansiran je od strane Evropske unije u okviru programa Instrument pretpristupne pomoći (IPA).

Prijatno i toplo okruženje u školi

Ali ono što je prema Bitićiju takođe veoma važno je činjenica da ovi novi potrošači više ne moraju da koriste fosilna goriva za grijanje. „Pre priključenja na mrežu daljinskog grijanja, sve javne ustanove su se grijale na naftu. Osim što su se zbog visokih cijena nafte nosile sa ogromnim finansijskim troškovima, ove ustanove bile su i zagađivači, posebno problematični jer se uglavnom nalaze u centru grada.

„Stambeni potrošači, koji su sada priključeni na Termokosovu mrežu, takođe više ne koriste električnu energiju za potrebe grijanja. To pozitivno utiče na ekonomiju domaćinstava, smanjuje potražnju za električnom energijom i poboljšava kvalitet vazduha“, zaključuje Bitići.

Sada, nakon završetka projekta, škola Naim Frašeri ima 24-časovno grijanje koje pokriva čitav školski prostor, uključujući učionice, hodnike i toalete. Kako kaže direktorka: „Veoma smo zahvalni Evropskoj uniji jer zahvaljujući njihovoj podršci sada imamo visokokvalitetno grijanje, a i učenici i nastavnici mogu u potpunosti da se usredsrijede na obrazovanje u prijatnom i toplom okruženju.“

Tradicionalna umjetnost od plastičnih čepova za flaše

Written on . Posted in Priče.

Nevladina organizacija iz Sarajeva proizvodi uzbudljiva umjetnička djela koristeći upotrebljene čepove za flaše

U sarajevskom prigradskom naselju Ciglane vidljivo je izložen tepih. Ima nečeg drugačijeg u tom takozvanom ‚Čepoćilimu‘: napravljen je od 25.000 čepova plastičnih boca. Dizajniran je i napravljen u okviru projekta Udruženja zelene umjetnosti, nevladine organizacije iz Sarajeva. Alma Hrasnica Dervišević, predsjednica udruženja, objašnjava da je sve počelo prije deset godina kada je došla na ideju da se u okviru aktivnosti za Evropsku nedjelju za smanjenje otpada u Sarajevu proizvodi umjetnost koristeći čepove za flaše. „Tada je ovo bio prilično ambiciozan projekat za nas, jer nismo znali da li će ljudi cijeniti ovu inicijativu i kakve ćemo povratne informacije dobiti“, kaže Alma.

Prvobitni izazov je bio da se prikupe zatvarači boca. Alma je postavila mjesto za prikupljanje čepova i kontaktirala škole, firme i druge ustanove da pita da li su voljni da doprinesu ovom projektu prikupljanjem i isporukom odbačenih čepova plastičnih flaša. „Na moje iznenađenje, odziv je bio veoma dobar, za kratko vrijeme uspjeli smo da prikupimo znatnu količinu čepova i tako je počeo Čepoćilimski trend“, kaže Alma.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu.“

Izrada jednog čepoćilima godišnje

Nakon uspjeha prvog čepoćilima, Alma i kolege iz Udruženja zelene umjetnosti odlučili su da ovo pretvore u godišnju aktivnost u kojoj dizajniraju i izrađuju najmanje jedan čepoćilim. Odlučili su da se zadrže na dezenu tradicionalnog bosanskog ćilima, koji će biti umjetnička, ali i turistička atrakcija, doprinoseći promociji kulturnog nasljeđa.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu“, kaže Alma.

Alma smatra da su uključivanjem mladih uspjeli značajno da podignu svijest među grupama koje mogu da doprinesu budućoj zaštiti životne sredine kroz smanjenje otpada i upravljanje otpadom.

Udruženje Zelena umjetnost nedavno je dobilo podršku iz programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. Program im je pomogao u njihovom najnovijem projektu dizajniranja i proizvodnje klupa od plastičnih čepova, sa dezenom tradicionalnog bosanskog ćilima. U ovu najnoviju aktivnost uključili su djecu iz OŠ Vladislav Skarić, OŠ Mjedenica za djecu sa poteškoćama u učenju i sirotište Bjelave. U okviru projekta realizovano je 30 eko-umjetničkih radionica o pretvaranju otpada u eko-umjetnost. Na tim radionicama koristili su materijale kao što su plastične flaše i konzerve. U svom završnom projektu, koristili su oko 15.000 plastičnih čepova za izradu klupa.

„Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU.“

O programu

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi ga Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP). ReLOaD je sada u svojoj drugoj fazi, koja traje do 2024. godine.

Projekat je stvorio sredinu u kojoj su djeca i mladi mogli da razvijaju i kulturno-ekološke inicijative i da se druže kroz umetničke aktivnosti. „Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU“, kaže Alma.

Klupa napravljena od čepova sada se nalazi u samom centru Sarajeva u Gimnazijskoj ulici, okružena osnovnim i srednjim školama. Alma je ponosna na to, jer sva djeca koja su radila na njoj, kao i njihovi školski drugovi, mogu da je vide svakog dana i da se podsjete na važnost smanjenja otpada i upravljanja njime.

Zaštita staništa koja su dobra za ljude, biljke i životinje

Written on . Posted in Priče.

Poboljšano upravljanje zaštićenim područjima u Albaniji smanjuje gubitak biodiverziteta

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanskom poluostrvu. Nalazi se na sjeveru Albanije i kroz njega prolazi granica sa Crnom Gorom. Kao prirodni rezervat, to je jedno od evropskih područja za najbogatijim biodiverzitetom, sa obiljem vrsta riba i ptica koje se mogu naći samo ovdje. Jezero takođe igra važnu ulogu kao tranzitno područje – takozvani Jadranski preletni put – za stotine hiljada ptica selica.

Međutim, već duže vremena ovo prirodno bogatstvo je u opasnosti od zagađenja i iskorišćavanja od strane čovjeka. Bila je potrebna stručna intervencija kako bi se uvele najbolje prakse iz Evropske unije, što je rezultiralo prvim Planom upravljanja Skadarskim jezerom.

„Uz pomoć EU, počela je nova era ispravnog upravljanja zaštićenim područjima.“

Održivo upravljanje zaštićenim područjima

Plan upravljanja uspostavila je Nacionalna agencija za zaštićena područja (NAPA), a realizovala Regionalna uprava za zaštićena područja. Age Martini, glavna nadzornica regionalne administracije u Skadru, potvrđuje da plan predstavlja veliku promjenu u pristupu osoblja zaštićenom području i obezbjeđivanju željenih ishoda. „Osoblje u našoj regionalnoj kancelariju sada ima jasnu predstavu o protokolima koje treba poštovati u tom području i kako koristiti novu opremu za izradu izveštaja o flori i fauni“, kaže ona.

Plan je počeo da se sprovodi uz pomoć EU, koja je donijela znanje i iskustvo njenih država članica. Njihova podrška se kretala od praćenja divljih životinja, obuke i izgradnje drugih kapaciteta, do razvijanja odnosa sa zajednicama koje žive u zaštićenom području, kao i obezbjeđivanja profesionalne opreme koja pomaže osoblju da obavi posao. „Uz pomoć EU počela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima, jer svaki službenik ima jasne smjernice, dok smo svi svjesni opšteg cilja“, kaže Martini, navodeći primjer kako sada postoji protokol čak i za odnos prema turistima.

Zaštićena područja i NAPA rastu zajedno

Posljednjih godina milioni prijavljenih turista svake godine posete zaštićene oblasti u Albaniji. Ovaj uspeh pripisuje se planovima upravljanja koje je NAPA razvila uz pomoć EU, a koji se sprovode u zaštićenim područjima zemlje. Reputacija Albanije raste među turistima koji su privučeni niskim cijenama, dobrom hranom i prirodnim ljepotama.

Međutim, fokus ostaje na zaštiti biodiverziteta putem metoda mehanizma za praćenje u zaštićenim područjima uvedenim u skladu sa standardima EU Natura 2000. Više od 100 zaposlenih U NAPA-i je do sada prošlo obuku za borbu protiv požara i prirodnih nepogoda; upoznati su sa procesom prikupljanja i obrade informacija o sistemima koji postoje u divljini, a prije svega imaju strategije za povećanje saradnje između zajednica koje žive u zaštićenim područjima, kao i za upravljanje tih područja.

„Svjedoci smo mijenjanja stava zajednica prema našim namjerama, koji se iz sumnjičavosti pretvorio u podršku pozitivnim promjenama koje su one donijele u njihova područja.“

 

O projektu

Projekat NaturAl doprineo je usklađivanju mreže zaštićenih područja u Albaniji sa mrežom EU Natura 2000, a prihvatanjem standarda EU Albanija napreduje ka članstvu u EU.

Od 2015. do 2019. godine, fokusirajući se na deset odabranih zaštićenih područja, projekat je radio na poboljšanju upravljanja tih područja, fokusirajući se na: obuku i izgradnju kapaciteta Nacionalne agencije za zaštićena područja i regionalnih agencija; praćenje divljih životinja; obezbjeđivanje opreme; i jačanje odnosa sa zajednicama.

Direktor NAPA-e, Zamir Dedej, potvrđuje da postoje ogromne koristi od postojanja dugoročnih ciljeva kojima su prioritet i prirodno stanište i zajednice koje tamo žive. „Svjedoci smo mijenjanja stava zajednica prema našim namjerama, koji se iz sumnjičavosti pretvorio u podršku pozitivnim promenama koje su one donele u njihova područja.“ Dedej objašnjava da zajednice sada shvataju da treba pratiti njihovu aktivnost i da to doprinosi smanjenju ilegalnih radnji kao što su ilegalna sječa šuma ili krivolov. Štaviše, shvatili su da što se bolje upravlja zaštićenim parkovima, to ima više turista i ekonomske koristi za sve.

Za takav pozitivan razvoj događaja zaslužna je pomoć EU, koja je došla u trenutku kada je bila najpotrebnija, a NAPA je postala operativna tek 2016. godine. Od tada, Albanija je ostvarila značajan napredak u proširenju mreže zaštićenih područja i povećanju nivoa implementacije svojih planova upravljanja sa 19 na 53 odsto. Ovi rezultati dodatno su ohrabrili Agenciju i oni su sigurni da će se saradnja sa EU nastaviti novom fazom koja će dodatno smanjiti gubitak biodiverziteta, ali i spriječiti ekološki kriminal i povećati ulaganja u zaštićena područja u Albaniji.

Biciklisti: sve ih je više u Podgorici

Written on . Posted in Priče.

Svi na bicikle! Kako nevladina organizacija iz Crne Gore uz podršku EU koristi snagu pedala da pedalanje postane opšteprihvaćeno

Smještena u ravnici, sa površinom od oko 100 kvadratnih kilometara i mediteranskom klimom, Podgorica – glavni grad Crne Gore – ima sve peduslove da postane biciklistički grad. Međutim, gradu je nedostajala čak i najosnovnija infrastruktura za vožnju bicikla sve dok lokalna organizacija civilnog društva Biciklo.me 2013. godine nije počela da razvija tu vrstu kulture u gradu. „Zaista smo željeli da pretvorimo Podgoricu u grad koji je dobar i bezbjedan za bicikliste, a to želimo da učinimo vidljivim i ljudima koji ne koriste bicikle – još uvijek“, kaže Sonja Dragović, jedna od članica organizacije.

U proljeće 2012. godine organizovan je prvi Bike-Up: ljudi su putem društvenih mreža pozvani da se okupe i proslave Dan planete Zemlje odlaskom na vožnju biciklom. Odaziv je bio takav da je inspirisao nove inicijative i ubrzo je mala grupa zaljubljenika u biciklizam počela da organizuje redovne mjesečne vožnje Kritične mase u Podgorici. Po lijepom vremenu, Kritična masa bi privukla nekoliko stotina biciklista svih uzrasta. U gradu od oko 200.000 stanovnika, bez skoro ikakve biciklističke infrastrukture, to je već bio dobar početak.

„Još u Beču i Kopenhagenu naučila sam da vozim bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ti gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam, OK, sada treba da nabavim bicikl i da se povežem sa ljudima iz Biciklo.me“.

Imati pravo glasa u gradskoj mobilnosti

Sonja Dragović se učlanila u Biciklo.me nakon što je magistrirala urbanističke studije, koje su uključivale periode studija u Beču i Kopenhagenu. Pre toga je povremeno vozila bicikl, ali je tokom studija počela da koristi bicikl kao redovno prevozno sredstvo. Za to vrijeme je pratila Biciklo.me na društvenim mrežama. „Još u Beču i Kopenhagenu naučila sam da vozim bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ti gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam, OK, sada treba da nabavim bicikl i da se povežem sa ljudima iz Biciklo.me“, kaže Sonja.

Biciklo.me je pokrenut kao inicijativa slobodnog udruživanja, koja se bavi samo organizacijom masovnih biciklističkih vožnji kako bi doprinijela vidljivosti biciklista u Podgorici. U 2013. godini ukazala se prilika za dobijanje određenih sredstava za poboljšanje uslova za bicikliste, pa se inicijativa registrovala kao NVO, i uspješno realizovala svoj prvi projekat – postavljanje prvih pravih parkinga za bicikle na 18 lokacija u Podgorici.

Od tada su osmislili i organizovali brojne male projekte koji su poboljšali sveukupne uslove za vožnju bicikla u gradu. „Sve u svemu, radimo u nekoliko različitih, ali međusobno povezanih pravaca kao što su unaprjeđenje infrastrukture, saobraćajnih politika i politika vezanih za mobilnost i edukacija javnosti o prednostima održive urbane mobilnosti“, kaže Sonja.

Podstaknuti uspjehom parkinga za bicikle, ubrzo su uslijedili i drugi projekti koje je vodila ili zagovarala NVO – od uvođenja prvih biciklističkih staza u prijestonici i prvog plana održive gradske mobilnosti od strane gradskog vijeća, do studija o unaprjeđenju saobraćaja i biciklističkog okruženja i pripremanja obrazovnog materijala za učenike osnovnih i srednjih škola.

„Ova i buduće podrške EU su veoma važne. Ne samo zbog novca, već više zbog činjenice da kada EU podrži akciju, postaje lakše ubijediti lokalne vlasti da i one to učine.“

O projektu

Biciklo.me je podržala EU kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji ima za cilj jačanje participativne demokratije i procesa integracije u EU na Zapadnom Balkanu osnažujući civilno društvo da aktivno učestvuje u donošenju odluka. Ostali projekti koje je finansirala EU, a koji su podržali Biciklo.me su „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“, koji se finansira u okviru instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), projekta „Bolji saobraćaj, bolji grad“ i projekta pod nazivom „Unaprjeđenje kapaciteta za bolju životnu sredinu u Crnoj Gori“.

EU je podržala četiri od ovih projekata – studije o uslovima saobraćaja i mobilnosti u Podgorici, izradu predloga za unaprjeđenje zakonodavstva, kampanju podizanja svijesti u podgoričkim srednjim školama o prednostima biciklizma i postavljanje parkinga za bicikle u tri grada u sjevernom dijelu zemlje. „Ova i buduće podrške EU su veoma važne. Ne samo zbog novca, već više zbog činjenice da kada EU podrži akciju, postaje lakše ubijediti lokalne vlasti da i one to učine“, kaže Sonja.

U Podgorici je izgrađeno nekoliko kilometara biciklističkih staza, pa iako je kvalitet, kako dizajna tako i održavanja, mogao biti bolji, evidentno je da je ovaj bezbjedan biciklistički prostor privukao nove korisnike i podstakao ljude da izađu i prevezu se svojim biciklima.

Za Sonju je sada važno da grad uspostavi odgovarajuće procedure za planiranje i izgradnju biciklističkih staza, kao i da uloži u edukaciju gradskih planera o najnovijim trendovima i najboljim praksama u vezi sa biciklističkom infrastrukturom. „Što više ljudi vozi bicikl na ulici, to je bolje za sve. Kako ljudi koji voze bicikl ne koriste automobile, oni takođe ne zagađuju i ne prave buku. To čini grad boljim okruženjem za sve”, kaže Sonja.

Rijeka Cernica – od opasnosti do užitka

Written on . Posted in Priče.

Kako je projekat EU i saradnja dvije zajednice pomogla da se spreče poplave i poboljša kvalitet života ljudi u pograničnom regionu između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Cernica je selo sa oko 600 stanovnika na kosovskoj strani granice sa Sjevernom Makedonijom. Istoimena rijeka koja protiče kroz centar sela čini ga jednim od najljepših u tom kraju, ali i jednim od najizloženijih poplavama. Fatljum Mehmeti iz Cernice ponosan je na prirodne ljepote svog sela i njegove vrijedne meštane, ali dodaje da bi njihov život mogao da bude mnogo bolji kada bi samo mogli da izbjegnu smrad koji dolazi iz rijeke zbog otpadnih voda koje se u nju slivaju, kao i štete koju prave poplave. „Svake božije jeseni i zime živjeli smo u strepnji zbog moguće štete koju bi poplave nanijele našim kućama, njivama i životima“, kaže on.

Problem s poplavama nema samo selo Cernica. Čitav taj pogranični region već decenijama ima isti problem, a sa klimatskim promjenama poplave su postale češće. Samo ovog ljeta preko 60 porodica u regionu moralo je da bude evakuisano iz svojih kuća zbog poplava. Nije bilo ljudskih žrtava, ali je materijalna šteta bila značajna. Opština Gnjilane procijenila je štetu od ovogodišnjih poplava na oko 1,5 miliona eura. Preko 30 kuća postalo je neuseljivo, pet mostova je srušeno, a hektari obradivog zemljišta oštećeni.

„Mještani već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i našeg rukovodstva da im pomognu da poprave rječno korito kako bi se šteta od poplava smanjila.“

Nema više poplava

Besim Haziri iz javnog vodovodnog preduzeća Hidromorava na Kosovu objašnjava da poplave imaju prirodne uzroke, mada sa značajnim ljudskim uticajem kao rezultat klimatskih promjena. Međutim, u slučaju Cernice i okoline, poplave su takođe rezultat nedostatka odgovarajuće infrastrukture. „Mještani već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i našeg rukovodstva da im pomognu da poprave rječno korito kako bi uticaj poplava bio smanjen“, kaže Besim.

Iako su bili veoma voljni da pomognu, preduzeće i lokalne vlasti nisu imale ni finansijska sredstva ni stručnost za ovaj važan projekat. Prilika se ukazala 2019. godine kada su otkrili da mogu da dobiju podršku iz programa prekogranične saradnje (CBC) Kosova i Sjeverne Makedonije koji finansira EU. Preduzeće Hidromorava uspješno se prijavila zajedno sa Javnim preduzećem Vodovod Kumanovo, iz makedonskog grada koji se nalazi s druge strane granice. To je bio početak projekta koji su nazvali „Značajne koristi za životnu sredinu i zdravlje u pograničnom području“, koji bi imao dugoročan pozitivan uticaj na živote lokalnih stanovnika.

Za dvije godine, u okviru projekta izvršeno je nekoliko značajnih infrastrukturnih intervencija. To je podrazumijevalo preuređenje korita rijeke i smanjenje zagađenja zemljišta razdvajanjem otpadnih i atmosferskih voda – sve to znači da otpadne vode više ne teku direktno u rijeku i takođe se oslobađaju neprijatnog mirisa. Pored toga, projekat je donio i neke estetske promjene izgradnjom šetališta i prostorima za sjedenje i rekreaciju uz rijeku. Slična poboljšanja izvršena su i sa druge strane granice u opštini Kumanovo.

„Zahvaljujući podršci EU, sada ne moramo da brinemo o opasnosti po naše živote i imovinu od poplava svake zime.“

O projektu

Projekat CBC-a koji finansira EU, „Značajne koristi za životnu sredinu i zdravlje u pograničnom području“ pokrenut je u februaru 2020. i završen u oktobru 2021. godine. Ukupna vrijednost projekta bila je preko pola miliona eura.

Da bi se obezbijedila održivost, projekat je takođe pokrenuo i sproveo kampanju podizanja ekološke svijesti o održavanju rijeke i okolnog područja čistim. Besim napominje da je, osim finansiranja EU, prekogranična razmjena znanja i ideja sa kolegama iz Vodovoda Kumanovo imala značajan uticaj na uspjeh projekta.

Fatljum objašnjava da je ovaj projekat imao bitan uticaj na njihove živote. „Zahvaljujući podršci EU sada ne moramo da brinemo o opasnosti po naše živote i imovinu od poplava svake zime“, kaže on.

Novi rast na vojvođanskim poljima

Written on . Posted in Priče.

Mladi srpski poljoprivrednik ostvario dečački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici. Potiče iz porodice sa dugom tradicijom u poljoprivredi, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da diplomira na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Njegov cilj je da porodični posao podigne na veći nivo. „S poljoprivredom sam rastao. Naprosto je obožavam i nikada nisam ni pomišljao da se bavim nekim drugim poslom”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po plodnom zemljištu koje je vjekovima bilo idealno za poljoprivredne usjeve poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik poljskih usjeva na Zapadnom Balkanu. Kao i Milan, većina ljudi u regionu bavi se poljoprivredom, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama.  „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava sa dva do tri hektara zemlje ili prodaju svoje zemljište ili ga iznajmljuju većim proizvođačima, jer nisu u mogućnosti da investiraju u novu tehnologiju i kupe opremu za modernu poljoprivredu“, kaže on.

„Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva.“

Novi traktor, bolje poslovne prilike

Sa svojih 20 hektara zemlje, Milan sebe smatra proizvođačem srednje veličine, ali i on je imao poteškoća. Posjedovanje traktora je presudno za njegovu djelatnost, a onaj koji je Milanova porodica imala kupljen je 1987. godine. Milan se sjeća radosti kada je prvi put vozio ovaj traktor sa samo 12 godina. Ali kako je vrijeme prolazilo, mašina je počela da pokazuje znake starosti. „Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da uloži u novi traktor, koji može da košta i do 70.000 evra, što je ogroman iznos za proizvođače njihove veličine. Nisu imali dovoljno novca, a podizanje kredita u ovom iznosu je delovalo previše rizično i skupo na duži rok. Ali bez nove opreme, njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Tračak nade se javio kada je Milan čuo za Program pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Uvidjevši da ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da podnese zahtjev za podršku. Prijava je bila uspješna i porodica je uspjela da kupi novi traktor.

„Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose.“

O projektu

Deo Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) usmjeren je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Program IPARD podržao je Milanovu porodicu sa više od 50% iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak je porodica pokrila dijelom od sopstvene ušteđevine, a dijelom od kredita koji su uzeli od banke i koji je bilo lakše dobiti uz podršku IPARD-a. „S novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose“, kaže Milan.

Milan ima viziju daljeg širenja jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, on sada ima i novi Steyr traktor, baš onaj o kojem je sanjao kao dečak. „San svakog mladića koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je da kupi novi traktor. To je bio i moj san. Uz podršku EU, taj san mi se ostvario“, kaže Milan.

Zapadni Balkan bruji od organskog uzgoja

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU pomaže pčelarima iz Sjeverne Makedonije da se prebace na ekološki uzgoj.

Opština Kavadarci nalazi se u tikveškom okrugu u Sjevernoj Makedoniji. S manje od 40.000 stanovnika, kao i mnoge druge ruralne oblasti na Zapadnom Balkanu, opština pati od iseljavanja mladih ljudi i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Iseljavanje mladih bila je glavna motivacija za pokretanjeprojekta inkubatora Vitac koji finansira EU, a koji promoviše ekološko pčelarstvo, jer se zna da je nedostatak ekonomskih mogućnosti glavni razlog migracije u veće gradove. Zlatka Milkov jedna je od onih koji za sada još uvijek žive u Kavadarcima. Završila je poljoprivredni fakultet, ali je radila kao računovođa nekoliko godina. U međuvremenu, Zlatkin muž, koji radi kao električar, gaji pčele. „Ali ja nikada nisam bila zainteresovana za pčelarstvo; samo sam pomagala mužu da pakuje med tek kada smo imali konačan proizvod“, kaže Zlatka.

Međutim, njen suprug je 2020. godine čuo za program koji nudi obuku o ekološkoj proizvodnji meda, obezbijeđen u okviru projekta Vitac, a koji je osmišljen i realizovan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka je imala više slobodnog vremena od svog muža jer tada nije radila, pa ju je pitao da li bi mu se pridružila. Nevoljno je pristala.

„Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv.”

Organsko pčelarstvo, poslovna prilika budućnosti

Obuka je trajala devet mjeseci i obuhvatala je teorijska i praktična znanja o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U toku jedne godine, 15 osoba je učestvovalo u projektu, uključujući žene i mlade iz tog kraja. Tokom praktične obuke učesnici su uzgojili 30 ekoloških kolonija pčela koje su im potom date kako bi mogli da započnu ili prošire svoja pčelarska dobra sa organskim pristupom. Učesnici su takođe dobili sertifikate za organski uzgoj pčela. Učesnici su naučili kako se organska hrana, uključujući i organski med, uzgaja bez upotrebe sintetičkih pesticida i đubriva i bez genetski modifikovanih organizama (GMO). Samim tim što mnogi veruju da je organska hrana bezbjednija, hranljivija i ukusnija, učesnici su dobili pristup svjetskom tržištu organske hrane koje je u razvoju.

 

“Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem.“

O projektu

 Osnovni cilj projekta inkubatora Vitac za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja i doprinos oživljavanju sela u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti obuhvataju teorijsku i praktičnu obuku za ciljnu grupu u proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i kolonija pčela.

Pored toga, kroz novoosnovani informacioni centar, poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako da svoju proizvodnju pretvore u organsku.   Projekat je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita , a finansiran je u okviru ReLOaD programa za koji sredstva obezbjeđuje EU, a sufinansira Opština Kavadarci.

Biljana Georgievska, rukovoditeljka projekta, objašnjava da je za njegovu uspješnu realizaciju bilo potrebno mnogo truda, ali i da je rezultat zavisio od posvećenosti učesnika. „Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem“, kaže ona.

Zlatka je postala stožer porodičnog uzgoja pčela koji je sada gotovo u potpunosti organski. U međuvremenu, njihov proizvod je osvojio prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem nacionalnom takmičenju u Tetovu. „Razmišljam o otvaranju prodavnice organske hrane u bliskoj budućnosti. Ako nam to uspije, onda bih možda mogla u potpunosti da se posvetim tom poslu“, kaže Zlatka.

Reciklaža i moda na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Zatvaranje kruga: Projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovu.

Na Kosovu se veoma rijetko nailazi na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom vrše samostalni sakupljači smeća koji prikupljaju metalni, papirni i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji pod nazivom Let ‘s Do It Peja, sakupljanje tekstilnog otpada počelo je u Peći, gradu na zapadu Kosova. Arba Šehu je mlada i zagrižena ekološka aktivistkinja koja je zajedno sa svojim kolegama iz pomenute nevladine organizacije rano identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese rješenju. Sada je ona menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja javila kao reakcija na količinu nastalog tekstilnog otpada i zbog toga što javne institucije nisu uspjele da razviju održivi sistem sakupljanja i upravljanja otpadom u Peći ili u drugim mjestima na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama, od kojih velika većina nije u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

„Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa pravnim okvirom EU, otpad je i dalje jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.“

Otpad u modi

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“, koji EU finansira, počeo je u januaru ove godine, a nevladina organizacija je postavila mjesto za prikupljanje tekstila u centru grada. Na zadovoljstvo projektnog tima, mještani se odazivaju pozivu za odlaganje svog tekstilnog otpada preko takvih sabirnih mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ (Reduce, Reuse and Recycle). Međutim, osim ekološkog doprinosa, projekat ima i ekonomski aspekt jer su otvorili prodavnicu polovne odjeće za prodaju doniranog tekstila koji je u dobrom stanju.

Arba smatra da ne može biti dugoročnog uticaja ako mlađe generacije nisu aktivno uključene. Upravo zato ona i njene kolege obrazovnu komponentu projekta vide kao najvažniju. U saradnji sa umjetničkom gimnazijom u Peći, Let ‘s Do It Peja je pokrenula vannastavni kurs modnog dizajna gdje učenici pod mentorstvom iskusnih modnih kreatora angažovanih na projektu rade na dizajniranju i izradi nove odjeće koristeći prikupljeni tekstilni otpad. Arba objašnjava da je ovo za nju najuzbudljiviji dio projekta: „Učenici su veoma strastveni, i smislili su neke veoma zanimljive i atraktivne modele“.

„Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji.“

O projektu

Projekat „Promovisanje kružne ekonomije kao održivog modela razvoja socijalnih preduzeća – SEREC“ koji finansira EU pokrenut je u januaru i završiće se u decembru 2021. godine. Opšti cilj projekta je podrška razvoju socijalnih preduzeća na Kosovu i povećanje zapošljavanja ugroženih grupa, prije svega žena i mladih, kroz primjenu koncepata kružne ekonomije.

Ilka Ljatifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnoj aktivnosti koja je pokrenuta u okviru projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio projekta SEREC koji EU finansira. Učim mnogo novih stvari i proširujem svoje stručne horizonte novim znanjem o modnoj industriji“.

Plan je da projekat SEREC postane samoodrživ i da nastavi sa aktivnostima čak i nakon završetka finansijske pomoći EU. NVO Let ‘s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju socijalnog preduzeća sa konceptom i imenom zasnovanim na 3R. Na taj način žele da obezbijede održivost pretvarajući ovaj projekat u preduzeće sa dugoročnom ekonomskom i ekološkom korišću za zajednicu.

Novo socijalno preduzeće imaće za cilj da zaposli radnike koji će raditi na dizajniranju i šivenju recikliranog tekstila, kao i ljude koji će raditi u prodavnici polovne robe. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima u nevolji, jer će novi zaposleni u socijalnom preduzeću prvenstveno dolaziti iz ugroženih grupa kao što su žene, mladi i manjine“, kaže Arba.

Sjeme uspjeha

Written on . Posted in Priče.

Povratak korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hodža napustio je Albaniju da bi radio kao građevinski radnik u Grčkoj. Kako kaže, morao je da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova, nedostatka radnih mjesta i poslovnih izgleda u svojoj zemlji. Tamo je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak, a život nimalo lakši. Stoga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i da tamo oproba sreću. Udružio je snage sa drugim članovima porodice kako bi započeo novi posao, ali nikada nije ni pomislio da će imati toliko uspjeha. Odmah po povratku iz Grčke izgradio je mali staklenik. Namjera je bila da uzgaja manje količine povrća, distribuira na obližnje pijace i tako izdržava sebe i svoju porodicu. U to vrijeme ni u njegovom selu ni u okolini niko nije imao staklenik, tako da je Mikel postao pionir u ovoj vrsti poljoprivrednog biznisa. On se takođe sjeća da je početak bio vrlo težak, jer nije imao značajnu sumu novca za investicije, a ni podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju su se njegov veliki trud i inovativni pristup isplatili i on je ušao u drugačiju vrstu poljoprivrednog biznisa koji je stalno rastao i pretvorio ga u važnog preduzetnika u ovoj oblasti.

„Vidio sam veliku priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik da bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Kako siješ, tako žanješ Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je posjedovanje visokokvalitetnog sjemena i sadnica sa dobrom cijenom. Zato što Mikel nije imao novca da uvozi sjeme za potrebe svog malog plastenika, počeo je sam da ga čuva i priprema. S vremenom se izvještio u tome i mještani iz okoline koji su tada već imali svoje staklenike počeli su da naručuju sadnice od njega. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio sam da proširim staklenik kako bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. S vremenom, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika u prodaji sjemena u svom kraju. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Osim toga je već izvezao i sadnice lubenice u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali je Mikelu bila potrebna podrška da bi ga podigao na viši nivo. On je čuo za program Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i pošto se savršeno uklapao u uslove, odlučio je da podnese zahtjev.

„Podrška EU je bila tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslovanju sjemenjem.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Ključni korak ka preduzetništvu Uz podršku IPARD-a, Mikel je izgradio još jedan savremeni staklenik od 4830 kvm opremljen neophodnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju cjelogodišnju sadnju i uzgoj sadnica. „Podrška EU bila je tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslu sa sjemenjem“, kaže Mikel. Podrškom IPARD-a pokriveno je 65% investicije, a za ostalo je morao da uzme kredit od banke. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit za proširenje posla, ali mu to nije pošlo za rukom. On objašnjava da su banke, kada mu je odobrena podrška IPARD-a, bile spremne da kreditiraju preostali dio. Mikel trenutno ima 25 radnika i planira da zaposli još ljudi u budućnosti. Kupio je još zemlje, jer je narudžbina za sadnice sve više. „Poljoprivreda je veoma dobar biznis ako ste spremni vrijedno da radite i posvećeni ste održavanju kvaliteta svojih proizvoda“, kaže on.

Čista voda za Prištinu! obezbijeđeno snabdijevanje vodom za godine što dolaze

Written on . Posted in Priče.

Od sporadičnog do konstantnog: kako je projekat koji je podržala EU spasio glavni grad Kosova od nestašice vode. Musa Hasani radi kao telefonista u prištinskom vodovodu duže od tri decenije. Njegov posao je na prvi pogled jednostavan: odgovara na telefonske pozive građana i prosljeđuje žalbe odgovornim odeljenjima. Međutim, oko 2000. godine, ovaj naizgled jednostavan posao postao je naporan i stresan. Musa se prisjeća kako je primao preko 200 poziva dnevno, od kojih su većina bile pritužbe građana na nestašicu vode. Posle rata 1999. godine, Priština se suočila sa velikim prilivom stanovništa iz ostalih djelova Kosova. Komunalna infrastruktura koja je planirana za manje od 150.000 stanovnika sada je morala da zadovolji potrebe više od 300.000 ljudi. Tokom sljedeće decenije, dešavalo se da prekidi snabdijevanja vodom budu duži i od deset sati dnevno u bilo kojem prištinskom naselju. „Ljudi su bili bijesni, jer je to značajno uticalo na kvalitet njihovog života. Iskaljivali su svoj bijes na nas preko telefona”, seća se Musa.

„U martu 2014. godine, Gračaničko jezero je imalo vode samo za još mjesec dana, a Batlavsko za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi ostale bez vode za piće.“

Priča o dva jezera Sokol Džafa je direktor Regionalnog vodovoda u Prištini. On se prisjeća da je još 2010. godine ovo preduzeće izvelo određene intervencije koje su u izvjesnoj mjeri poboljšale situaciju. Ali postojala je potreba za dugoročnim rješenjem. Tada su jedina izvorišta gradske vode bila dva vještačka akumulaciona jezera u blizini Prištine – Batlavsko i Gračaničko. Količina vode u ovim jezerima zavisi od padavina. A sa klimatskim promjenama koje su uticale na nivo vode u jezerima, zalihe su značajno varirale od prekomjerne akumulacije do blizu presušivanja. Kosovo je 2014. godine doživjelo najgoru nestašicu vode u posljednje tri decenije. „U martu 2014. godine, Gračaničko jezero je imalo vode samo za još mjesec dana, a Batlavsko za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi ostale bez vode za piće“, kaže Džafa. Međutim, situacija se promijenila nabolje zahvaljujući projektu regionalnog vodovoda za Prištinu vrijednog 35 miliona eura, uključujući i bespovratna sredstva EU u iznosu od 5 miliona eura. Zahvaljujući ovoj investiciji i finansiranju, usmjerenim kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan, projekat je spasio Prištinu od problema nestašice vode u narednim godinama i obezbijedio pouzdano snabdevanje za okolinu. Dio projekta bio je razvoj novog izvorišta vode u jezeru Gazivode. Infrastruktura omogućava da se voda kanališe od Ibarskog kanala do novoizgrađenog postrojenja za prečišćavanje vode u Škabaju. Novo postrojenje se sastoji od laboratorije, pogona i kancelarija, sa radionicom i zajedničkim prostorijama.

„Da nismo otvorili novu fabriku, morali bismo da objavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi se u protekle dvije godine suočavale sa svakodnevnom dvanaestočasovnom nestašicom vode.“

O projektu Projekat regionalnog vodosnabdijevanja u Prištini imao je koristi od kombinovanog ulaganja bespovratnih sredstava i kredita koji se usmjeravaju kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan (WBIF). To je uključivalo 5 miliona eura bespovratnih sredstava od Evropske unije, kredit od 20 miliona eura od razvojne banke KfW u ime njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj, kao i doprinos od 10 miliona eura od regionalnog Vodovoda. O WBIF-u Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja prikuplja sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF pruža finansiranje i tehničku pomoć strateškim investicijama u energetskom, ekološkom, socijalnom, transportnom i digitalnom infrastrukturnom sektoru. Takođe podržava inicijative za razvoj privatnog sektora. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. „2019. i 2020. godina bile su godine sa najdužom sušom posljednjih godina. Da nismo otvorili novu fabriku, morali bismo da objavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi se u protekle dvije godine suočavale sa svakodnevnom dvanaestočasovnom nestašicom vode“, kaže Sokol Džafa. Isplativo i stabilno snabdijevanje Voda se crpi iz prirodnog izvora i kanališe otvorenim gravitacionim cjevovodom do stanice gdje se pumpa do postrojenja za tretiranje, preradu i filtriranje vode. Fabrika vode Škabaj ima kapacitet 700 l/s – dovoljno da obezbijedi isplativo i kontinuirano snabdijevanje vodom Prištinu, Obilić, Kosovo Polje, Gračanicu i Podujevo. Musa Hasani je svakako primijetio razliku otkako je sproveden ovaj projekat, zadovoljstvo Prištevaca i stanovnika okolnih mjesta, kao i kvalitet njihovog života svakako se poboljšao – a samim tim ima i manje bijesnih telefonskih poziva s kojima mora da se nosi. Nova infrastruktura donijela je i tehnološki napredak koji vlastima omogućava da prate vodostaj Badovačkog i Batlavskog jezera, čime se obezbjeđuje održivost vodnih resursa regiona.