Skip to main content

Area of Cooperation: Environment

Život u zagađenom gradu

Organizacija za zaštitu životne sredine skuplja podatke kako bi predočila skriveni, ali očigledan problem u albanskim gradovima. Tirana je živ, ustreptao grad u kojem živi trećina albanskog stanovništva. Broj stanovnika stalno raste, trenutno ih je 850.000, a ovaj grad predstavlja grotlo u koje se slivaju svi koji traže priliku u obrazovanju ili biznisu. Međutim, linije gradskog prevoza su ograničene, tako da su mnogi primorani da za prevoz koriste automobile, dok je potražnja za stanovima pokrenula građevinsku industriju u posljednje tri decenije. Sve to uzima danak u obliku stalnog povećanog nivoa zagađenja vazduha. U zemlji sa samo nekoliko monitora, Albanci mogu samo da nagađaju kakav je kvalitet vazduha koji udišu. Međutim, etablirana organizacija za zaštitu životne sredine Milieukontakt željela je to da promijeni. Željela je da izmjeri zagađenje u mnogo većim razmjerama – na 500 lokacija. Plan je bio da se istovremeno uključi i što više ljudi kako bi se povećala svijest o ovom nevidljivom, ali očiglednom ekološkom problemu.

 „Svi koji žive u Tirani svjesni su lošeg kvaliteta vazduha, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je on tačno loš.“

„Svi koji žive u Tirani svjesni su lošeg kvaliteta vazduha, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je tačno loš“, kaže Arion Sauku, koordinator projekta Green Lungs, koji je prvi pružio tako sveobuhvatne podatke o ovom problemu. Koristeći alternativne tehnike praćenja, projekat je mjerio zagađenje mobilnim brojilima na stotinama lokacija na području prijestonice. Među njima su se našli užurbani centar grada, prometni djelovi u blizini škola, kao i stanice duž najdužih autobuskih linija u Tirani. Projekat Green Lungs proučavao je osam različitih parametara za mjerenje zagađujućih materija. „Najveći zagađivači vazduha su transportna i građevinska industrija. Nivoi koje smo redovno mjerili premašuju standarde EU, a u nekim slučajevima su tri do četiri puta viši“, kaže Sauku. Tokom trogodišnjeg perioda, EU je finansirala Green Lungs koja je proširila svoje mjerenje na još tri velika grada — Drač, Elbasan i Skadar. Rezultat: iste zagađujuće materije koje su posljedica ono za čim je najveća potražnja: stanovanje i automobili. Građevinska industrija nema nikakve ekološke standarde, a ona je uzrok visokom nivou prašine u vazduhu tokom čitave godine. U međuvremenu, stalni zagađivači su i stari automobili koji ispuštaju opasne čestice prilikom sagorijevanja goriva. Prema zvaničnim podacima, u zemlji je u upotrebi oko 700 hiljada automobila.

„Postoje brojne informacije o sve tri komponente, kako bi donosioci odluka mogli da reaguju – generisali smo podatke, obiljeležili mape i ilustrovali narative kako bismo ukazali na žarišta.“

O programu Projekat Green Lungs osmislio je i sproveo alternativnu i inkluzivnu platformu za praćenje kvaliteta vazduha, zagađenja bukom i procjenu usluge koju pruža urbani ekosistem ozelenjavanja. To je postignuto uz finansijsku podršku Evropske unije za jačanje međusektorske saradnje između Vlade i civilnog društva i razvoj kapaciteta organizacija civilnog društva. Ovi sektori zahtijevaju brzu i kontinuiranu intervenciju kako bi se smanjilo zagađenje vazduha – sada kada se problem može podržati sveobuhvatnim i obimnim podacima. Međutim, ovaj problem se očigledno proširio i na druga urbana područja u regionu. Nivo zagađenja vazduha na Zapadnom Balkanu jedan je od najviših u Evropi i ima direktan uticaj na zdravlje građana. Zato je Evropska unija postavila smanjenje zagađenja, uključujući tu i vodu i zemljište, među glavne oblasti koje treba riješiti u okviru Zelene agende. To je nova strategija rasta koja teži prelasku sa tradicionalnog ekonomskog modela na održivu ekonomiju, u skladu sa Evropskim zelenim dogovorom. Pored mjerenja kvaliteta vazduha, alternativna platforma koju je uspostavila organizacija Green Lungs takođe je pratila zagađenje bukom koju proizvodi čovjek i urbani ekosistem ozelenjavanja. „Postoje brojne informacije o sve tri komponente kako bi donosioci odluka mogli da reaguju – generisali smo podatke, obiljeležili mape i ilustrovali narative kako bismo ukazali na žarišta“, kaže Sauku, koji smatra da politike moraju da budu višestruke kako bi se poboljšao kvalitet života ljudi u najvećim albanskim gradovima. Do tada, ostvaren je pionirski rad na predočavanju problema kvaliteta vazduha. Istovremeno, dok sprovodi projekat, Green Lungs je uspjela da informiše omladinu o ovom pitanju oko njihovih škola i građane u svakodnevnom putovanju na posao. Pored znatiželjnih prolaznika koji su primijetili stotine mobilnih brojila u svom komšiluku, projekat je ostavio jedinstvenu onlajn bazu podataka u kojoj svi mogu da lociraju žarišta zagađenja vazduha u svom gradu.

Promovisanje zelenijeg života na Kosovu

Keep It Green i njena mreža volontera podižu svijest o industrijskom zagađenju i drugim ekološkim pitanjima u industrijskom gradu Obiliću. Na samo deset minuta vožnje od Prištine nalazi se Obilić, centar kosovske rudarske industrije. U okolini mjesta koje ima samo 6.800 stanovnika nalaze se tri rudnika uglja i dvije elektrane koje proizvode veći deo kosovske električne energije. Riječ je o regionu koji se u velikoj mjeri oslanja na radna mjesta u elektranama, a u industriji radi 5.000 ljudi iz Obilića i susjednih sela. Ne iznenađuje da su ove rudarske i industrijske aktivnosti prouzrokovale veliku štetu po životnu sredinu.

 „Sjedjeli smo i pili kafu i kada smo počeli da pričamo o svim [ekološkim] problemima sa kojima se naša zajednica suočava, shvatili smo da moramo nešto da preduzmemo.“

Keep it Green je lokalna omladinska organizacija koja radi na podizanju svijesti o ekološkim pitanjima u Obliću i uticaju koji ona imaju na stanovništvo. „Oko 30 odsto ljudi u Obiliću boluje od respiratornih bolesti”, kaže za EED Gudzim Klinaku, direktor organizacije Keep It Green. On objašnjava kako je nastanak organizacije Keep It Green začet razgovorom u kafiću 2015. godine. Klinaku se prisjeća: „Sjedjeli smo i pili kafu i kada smo počeli da pričamo o svim [ekološkim] problemima sa kojima se naša zajednica suočava, shvatili smo da moramo nešto da preduzmemo“.  Podsticanje građana da zaštite svoju životnu sredinu Šest godina kasnije, Keep It Green je mreža od gotovo 60 ljudi koji se u svojoj zajednici usredsrjeđuju na projekte koji podstiču mještane da se više zainteresuju za zaštitu sopstvene životne sredine. Posljednjih nekoliko godina nisu bile lake, s obzirom na ekonomske teškoće sa kojima se mnogi suočavaju u ovom industrijskom regionu. „Teško je natjerati ljude da vode računa o životnoj sredini kada jedva krpe kraj s krajem“, priznaje Klinaku. Aktivisti Keep It Green-a su svjesni te stvarnosti, ali se i dalje zalažu za zeleniju energiju u Obiliću. Prije pandemije koronavirusa održavali su nedjeljne proteste ispred termoelektrane zalažući se za primjenu ekoloških zakona u Obiliću. Organizovali su mnoge akcije za poboljšanje kvaliteta života u gradu. Volonteri su nedavno očistili park i ukrasili ga strit-artom kako bi ga učinili prijatnijim za svoje sugrađane. Oni su pokrenuli godišnji Green Art Fest, gradski festival za podizanje svijesti o ekološkim pitanjima. Keep It Green takođe radi sa lokalnim školama od 2016. godine, sprovodeći radionice „Smanji, opet upotrijebi, recikliraj“, učeći đake kako da stvaraju što manje smeća. Keep It Green je aktivna i u organizovanju omladinskih ljetnjih kampova koji se bave ekološkim temama. Glavni cilj ovih kampova je stvaranje nove generacije ekoloških lidera na Kosovu. Suočavanje sa pandemijom Kao i druge slične organizacije, Keep It Green je morala da smisli kreativne načine za prilagođavanje pandemiji koronavirusa. Iako su se radionice „Smanji, opet upotrijebi, recikliraj“ pokazale uspješnim čak i u formi vebinara, 2020. godine su morali da otkažu održavanje Green Art Festa. Ovog ljeta planiraju da organizuju jedan od svojih ekoloških kampova koji su njihov zaštitni znak, sa 20 učesnika koji će pohađati trodnevnu obuku o podizanju ekološke svijesti.

„Ova finansijska pomoć dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Ekologija je sada izuzetno popularna tema …i nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas.“

O Evropskoj zadužbini za demokratiju Evropska zadužbina za demokratiju (EED) je nezavisna organizacija koja dodjeljuje grantove. Zadužbinu su 2013. godine osnovale Evropska unija (EU) i zemlje članice EU radi podsticanja demokratije u Evropskom susjedstvu, na Zapadnom Balkanu, u Turskoj i šire. EED podržava organizacije civilnog društva, prodemokratske pokrete, građanske i političke aktiviste i nezavisne medijske platforme i novinare koji podržavaju pluralistički, demokratski politički sistem. Ovo je skraćena verzija članka koji je objavila Evropska zadužbina za demokratiju. Pročitajte originalni članak Podrška Evropske zadužbine za demokratiju (EED) sada omogućava organizaciji Keep It Green da pređe iz volonterskog načina rada, koji opstaje na entuzijazmu, u stabilniju organizaciju sa stalno zaposlenim osobljem. To će takođe omogućiti da aktivnosti kao što je kamp za podizanje ekološke svijesti postanu stalna aktivnost, što omogućava strateško planiranje i razvoj. „Ova finansijska pomoć dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Ekologija je sada izuzetno popularna tema širom svijeta, sve više ljudi je zainteresovano da se uključe. Dok je svijest na Kosovu za sada manje razvijena, nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas“, kaže Klinaku.

Crnogorski pršut kreće u svijet

Uz podršku EU, Crnogorsko preduzeće povećava izvoz, prihode i broj zaposlenih. Sušena dimljena šunka je specijalitet iz Njeguša, sela u blizini Cetinja. Poznata je po svom posebnom ukusu i aromi koja je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i dima bukovog drveta sagorelog tokom procesa sušenja. Ukus ovog pršuta poznat je lokalnom stanovništvu i svima koji su posjetili Crnu Goru, a sada ga jedno crnogorsko preduzeće plasira na tržište Zapadnog Balkana i šire. Mediteranea je preduzeće srednje veličine čiji su vlasnici bračni par Marija i Ivan Špadijer. Preduzeće je 2006. godine počelo da radi kao mali distributer mesnih prerađevina i postepeno je povećavalo svoje prihode, pri čemu je njeguški pršut postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da pršut zahtijeva složenu proizvodnju: proces pripreme se sastoji od tronedjeljnog paca u morskoj soli, zatim tronedjeljnog presovanja da bi se uklonio višak tečnosti i tromjesečnog laganog dimljenja i sušenje na svježem planinskom povjetarcu, nakon čega slijedi sazrijevanje. Čitav proces traje oko godinu dana.

 „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe.“

Povećanje kvaliteta i prihoda Mediteranea je desetak godina kupovala pršut od proizvođača u Njegušima i okolini, a pakovali su ga i drugi podizvođači. Posao je išao dobro, tržište se širilo, ali rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovine bio je konstantan, ali su se javili problemi sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli da dobijaju zahtjeve kupaca za boljim pakovanjem. „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe“, kaže on. Za to im je bila potrebna dodatna oprema i prostor, jer je ovo bio novi proces za preduzeće. U početku su ulagali sopstvena sredstva, ali to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Zato su odlučili da podnesu zahtjev za podršku iz Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Dobili su skoro 35.000 eura u dodatnoj opremi, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice, koje podižu na visine do 11 metara.

 „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Evropska podrška nam je pomogla da postanemo nezavisniji i da preuzmemo kontrolu nad sopstvenom sudbinom i nad uspjehom naše firme.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Mediteranea sada proizvodi i distribuira više od 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli, restorani i lanci samoposluga. Oko 90% njihovih prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju podizvođači iz Njeguša i okoline, pakovanje i distribuciju sada je u potpunosti preuzelo preduzeće. Takođe su udvostručili broj zaposlenih sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju. Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za njihov uspjeh. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Podrška koju smo dobili od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše firme“, kaže on.

Japanske jabuke postaju „naše voće“ u Crnoj Gori

Crnogorska firma pronašla potencijal za razvoj poljoprivrede uz podršku EU. Crna Gora je neto uvoznik, što znači da više uvozi nego što izvozi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je u poslednjih nekoliko godina trgovinski deficit opao, istraživanje Instituta za perspektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da brojni elementi još uvijek utiču na ovu situaciju. Među njima su fragmentirani posjedi, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijeni sektor prerade i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija. Potencijal za rast na poljoprivrednom tržištu primijetila je kompanija Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Veleteksovi garden centri Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.

„Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“

Potencijal za rast Miloš Golubović je generalni direktor Veleteksa. On objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra dopuna njihovom poslovanju. Sektor distribucije, najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. „Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“ Veletex je zato pokrenuo novu kompaniju – Naše Voće – i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme u okolini Nikšića. Početna pomoć Miloš pojašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je neophodan jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate jedan ili 40 hektara zemljišta. „Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.“ Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je popriličan izazov, čak i za etabliranu kompaniju kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da podnese zahtjev za podršku iz programa EU Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji je fokusiran na ruralna područja i sektore agro hrane u zemljama u procesu pridruživanja EU. Zahvaljujući podršci koju su dobili preko IPARD-a, zasadili su, a kasnije i proširili jabučnjak i uložili u protivgradnu mrežu. U okviru posljednjeg poziva za podnošenje predloga projekata, potpisali su ugovor o bespovratnoj pomoći za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadrata, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.

„Sljedeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – koja je takođe crvena jabuka koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Na taj način EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Osim toga, potpisali su i ugovor o bespovratnoj pomoći za primarnu proizvodnju izgradnjom intenzivnog višegodišnjeg jabučnjaka. Investicija uključuje kupovinu sadnica i traktora. Jabuke su glavno voće s kojim firma radi, zbog klimatskih uslova Župe Nikšićke koji su najbolji za uzgoj jabuka. Trenutno ovo preduzeće uzgaja sorte crvene jabuke. „Sledeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – takođe crvenu jabuku koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“

Upoznajte slavnog medvjeda iz Crne Gore

Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na prekograničnom projektu, naučnici su došli do novih podataka u vezi ovih legendarnih stvorenja. Borko ima samo pet godina, ali je već poznata ličnost u Crnoj Gori. Prošle godine su o njemu izvještavali svi crnogorski mediji i još uvijek se gleda 24 sata dnevno, kao da je lik iz TV rijalitija. Borko je medvjed, a prate ga i nadgledaju u naučne svrhe u sklopu projekta „Bear in Mind“ (čiji naziv je igra riječi koja znači i „Imajte na umu“ i „Medvjed na umu“) koji finansira EU. Borko je nakratko uhvaćen prije godinu dana kada mu je tim naučnika zakačio ogrlicu sa GPS čipom i satelitskim predajnikom prije nego što su ga pustili na slobodu. Predajnik se sastoji od kartice koja do sedam puta dnevno kontrolnom centru šalje Borkove koordinate. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da sazna mnogo o njegovom kretanju, ishrani i ostalim navikama.

“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.”

Jasmin Murić je koordinator projekta. On opisuje šta ih je sve iznenadilo u Borkovom ponašanju: „Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, a ono je ogromno: odličan je plivač. Nismo znali da tako mlad medvjed ima snage za to.“ Jasmin navodi još jednu Borkovu osobenost: da većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice, gdje se najvjerovatnije sklanja od hladnoće, jer je tamo strujanje vazduha slabije. Prekogranični rad Broj medvjeda u oblasti u kojoj Borko živi daleko je od minimalno održive populacije i oni se suočavaju sa brojnim prijetnjama od strane ljudi. To je zbog, kako Jasmin opisuje, preuveličane percepcije rizika od napada medvjeda, kao i gubitka staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Razdvojeno prekogranično upravljanje takođe je bilo prepreka u prošlosti. Međutim, pošto medvjedi ne poznaju granice bilo je važno da se udruže sa organizacijama u Bosni i Hercegovini, da podijele iskustva i osmisle zajedničke planove. Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje. Uz pomoć podataka dobijenih zahvaljujući Borkovom GPS tragaču, Jasminov tim radi na izradi sveobuhvatnog desetogodišnjeg plana koji će obezbijediti strateški pristup uspješnijem očuvanju ove vrste i njenog okruženja. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog dijela Nacionalnog parka Durmitor, oni mogu da preporuče proširenje teritorije parka. Ako vide da ide u sela, onda mogu da rade na mjerama koje bi podigle svijest kod lokalnih stanovnika kako bi se osiguralo da medvjedi ne budu ugroženi zamkama. Jasmin zna da će zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.

“Zahvaljujući prekograničnoj saradnji na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništem Borku i njegovoj široj porodici biti bolje.

O projektu Projekat “Bear in Mind” sprovodi Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru Programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora IPA 2014-2020. Nadovezivanje na dobre rezultate Projekat se ne bavi samo Borkom, niti čak samo mrkim medvedom. Tim naučnika takođe planira da uhvati i obilježi dvije lokalne vrste ptica – jarebicu kamenjarku i crnog tetrijeba. To bi na sličan način trebalo da pomogne da se izvrše bitni uvidi i razumiju njihove navike i kretanje. Borko je sada u zimskom snu u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će do kraja aprila ponovo biti budan, što oni s nestrpljenjem očekuju i jedva čekaju da ga ponovo prate. Jasmin objašnjava da su informacije o vrsti staništa koje medvjed koristi za hibernaciju i vremenu kada odlazi u zimski san i budi se takođe važne. „Ti podaci mogu da nam pomognu da dođemo do zaključaka kako klimatske promjene utiču na sezonske navike medvjeda.“

Plima prosperiteta

Uklanjanje potopljenih brodova iz Drugog svjetskog rata čini plovidbu Dunavom bezbjednijom i predstavlja podsticaj za srpsku privredu. Dunav je po dužini druga evropska rijeka i protiče kroz deset država. Cio njegov tok u Srbiji (588 km) je plovan, ali je dunavski vodostaj znatno uži kod Đerdapske klisure, zbog velike količine plovila koja su tamo potopljena krajem Drugog svjetskog rata. U dijelu Dunava uzvodno od Prahova, rijeka je široka svega 180 metara, a 23 potonula plovila sužavaju vodeni put na samo 100 metara. Projekat Evropske investicione banke za uklanjanje ovih potonulih plovila je upravo zbog toga od velikog značaja, jer prepreke pod vodom ometaju plovidbu, naročito kada je nivo vode nizak. Prvi dio projekta usmjeren je na pronalaženje pravog načina za razminiranje i uklanjanje opasnih supstanci iz plovila, kao i na pronalaženje njihovih tačnih lokacija.

„Investicija će unaprijediti rječni saobraćaj u Srbiji zato što zemlja gubi i do pet miliona eura godišnje zbog nebezbjedne plovidbe u ovom dijelu Dunava.“

Brža i bezbjednija plovidba Dunavom Neki djelovi brodova koji duže od sedam decenija leže na dnu Dunava biće izloženi, a ostali će biti vraćeni u Njemačku. Ovo čišćenje rječnog korita učiniće plovidbu u ovom dijelu rijeke daleko bezbjednijom i bržom, a takođe će unaprijediti i životnu sredinu. Investicija će unaprijediti rječni saobraćaj u Srbiji, jer zemlja gubi i do pet miliona eura godišnje zbog nebezbjedne plovidbe u ovom dijelu Dunava, kako tvrdi bivša ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović. Projekat uklanjanja plovila biće finansiran kreditom Evropske investicione banke (EIB) po izuzetno povoljnim uslovima, u saradnji sa Vladom Srbije.„Učiniti plovidbu Dunavom ponovo bezbjednom je način na koji volimo da funkcionišemo: uklanjanje prepreka i rušenje vidljivih i nevidljivih barijera, u ovom slučaju ispod površine vode“, kaže Sem Fabrici, ambasador EU u Srbiji. Integracija u EU je pre svega proces mira i jedinstva. Od svog osnivanja EU je usredsrijeđena na prevazilaženje poteškoća iz prošlosti i oslobađanje puta daljoj integraciji. „Mi smo posvećeni cilju da Srbija i čitav region Zapadnog Balkana postanu dio ove velike avanture“, kaže Fabrici.

„Svi stanovnici ove zemlje emotivno su vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti.“

O EIB-u Evropska investiciona banka je kreditna ustanova Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska institucija na svijetu i jedan od najvećih pružalaca klimatskih finansijskih sredstava, koja ulaže u održivu budućnost za sve. Evropska investiciona banka aktivna je u Srbiji od 1977. Najveći dio sredstava – gotovo 40 odsto (2,1 milijarda eura) – uložen je u transportne projekte, a u energetski sektor uloženo je 165 miliona eura. Rijeka predstavlja neprocjenjiv prirodni resurs za energiju, hranu i pijaću vodu, odgovorna je za 22 odsto nacionalnog snabdijevanja energijom. Istovremeno se proteže duž ključne plovidbene rute, nudeći mogućnosti za efikasan prevoz unutar regionalnih i tržišta EU. Dubravka Negre, šefica EIB na Zapadnom Balkanu, kaže da je ovaj projekat važan za ekonomski razvoj Srbije ali i od velikog istorijskog značaja. „Svi stanovnici ove zemlje emotivno su vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti.“ Negre dodaje da doprinosom proširenju međunarodnih ekonomskih veza rijeka ponovo povezuje narode Balkana, koji dijele istu prošlost. Danas, posle mnogo decenija, mogu da se sastanu na istom putu ka novom, zajedničkom tržištu sa evropskim vrijednostima i izgledima za bolje sjutra.