Skip to main content

Area of Cooperation: Economy

Dragocjeni artefakti sada izloženi u dragocjenoj zgradi

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU pomogao je da se osmanska palata pretvori u kulturni resurs koji će služiti kako mještanima tako i posjetiteljima na području između Kosova i Sjeverne Makedonije. Svadbena škrinja stara više od dvjesto godina, tradicionalna nošnja, obućarski i srebrni alat i druge istorijske artefakte sada mogu da vide posjetitelji u Etnološkom muzeju u Gnjilanu, na istoku Kosova. Smješteni su u zgradi poznatoj mještanima kao Hysen Pasha Palace jer ju je sagradio Hysen Pasha Milla, jedan od vodećih osmanskih administratora u regionu. Izgrađena je 1887. godine i nekoliko decenija je služila kao porodična kuća, sve dok je nije konfiskovala jugoslovenska vlada nakon Drugog svjetskog rata i od tada je u njoj bila smještena škola, preko sedam decenija. Danas je to jedan od najboljih arhitektonskih ostvarenja iz otomanskog doba na Kosovu. Konkretno, njeni rezbareni drveni plafoni čine ga jedinstvenim mjestom za posjetu, ali donedavno korištenje zgrade u svrhe muzičke škole značilo je da su posjetitelji imali ograničen pristup ovom zdanju. Ovo se promijenilo inicijativom opštine Gjilan/Gnjilane uz podršku EU.

„Pošto nismo imali namjenski prostor, morali smo da izložimo naše arheološke i etnološke artefakte u Nacionalnom muzeju u prijestolnici.”

Nova zgrada muzeja za kulturnu baštinu Grad Gjilan/Gnjilane i okolina su bogati arheološkim i etnološkim artefaktima, ali do prije pet godina nije postojao namjenski prostor za njihovo izlaganje. „Pošto nismo imali namjenski prostor, morali smo da izložimo naše arheološke i etnološke artefakte u Nacionalnom muzeju u prijestolnici“, kaže Gjylshen Doko Berisha, direktor muzeja u Gnjilanu. Ova situacija se promijenila 2016. godine otvaranjem Arheološkog muzeja, a zatim se dodatno poboljšala otvaranjem Etnološkog muzeja, koji je dobio podršku EU. Đellza Ademi je bila koordinator projekta prekogranične saradnje (CBC) finansiranog od strane EU koji se fokusirao na unaprijeđenje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa koji je omogućio renoviranje zgrade i otvaranje etnološkog muzeja. Ona objašnjava da opština Gjilan/Gnjilane ima veliki broj posjetitelja tokom godine, posebno onih iz dijaspore koji redovno posjećuju grad jednom ili dva puta godišnje. „Uprkos ovom bogatom kulturnom i prirodnom nasljeđu, imali smo vrlo malo toga da ponudimo posjetiteljima“, kaže Đellza. Na inicijativu opštine i u saradnji sa opštinom Kumanovo s druge strane granice, u Sjevernoj Makedoniji, odlučeno je da se napravi bolja turistička atrakcija. Poziv za prekograničnu saradnju Kosovo-Sjeverna Makedonija bio je savršen za ovu vrstu inicijative jer nijedna od ovih opština nije imala ni finansijsku podršku ni kadrovsku stručnost.

 „Opština Gnjilane je imala koristi od brojnih projekata koje je finansirala EU prethodnih godina, čije bi aktivnosti, kao i u ovom slučaju, bilo veoma teško sprovesti bez podrške EU.”

O projektu Cilj projekta prekogranične saradnje koji finansira EU „Unaprijeđenje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa“ bio je dovođenje investicija i promocija prekograničnog područja kao turističke destinacije, unaprijeđenje vrijednosti kulturne i prirodne baštine kroz očuvanje i restauraciju stare zgrade, te uspostavljanje tradicionalnih kulturnih događaja u prekograničnom području. Rezultati projekta uključuju konzervaciju i restauraciju objekata kulturne baštine, izgradnju sportskih lokacija i bolju promociju kulturnog nasljeđa. Ukupna vrijednost projekta bila je preko 477.000 € i realizovan je za 20 mjeseci. Uz podršku EU, dvije partnerske opštine na projektu uspjele su da izvrše restauraciju stare zgrade i adaptiraju je za Etnografski muzej, da izgrade amfiteatar i stvore prostor za fudbal, košarku i tenis u Kumanovu. Pored poboljšanja u infrastrukturi, projektni partneri su pokrenuli i online platformu sa svim informacijama vezanim za turizam i kulturu u prekograničnom području. Organizovali su i folklorne festivale i događaje umrežavanja sa turističkim operaterima i pružaocima usluga, te druge aktivnosti za promociju prekogranične regije kao turističke destinacije. „Opština Gnjilane je imala koristi od brojnih projekata koje je finansirala EU prethodnih godina, čije bi aktivnosti, kao i u ovom slučaju, bilo veoma teško sprovesti bez podrške EU,“ kaže Đellza Ademi.

Dijelite tajne lokalne staze sa svijetom

Written on . Posted in Priče.

EU podržava avanturu na otvorenom putem fizičkog i digitalnog označavanja planinskih ruta. Planinski region Peći na zapadu Kosova fokusiran je na prevazilaženje masovnog turizma nudeći personalizovana iskustva koja spajaju lokalnu tradiciju sa neravnim terenom. Potencijal ove regije za turizam prepoznat je prije mnogo godina te se već ranije započelo s ulaganjima u infrastrukturu i ljudski kapital. Sada ovdje ima posjetitelja koji svoje vrijeme provode u šetnjama po planinskim stazama, planinareći i vozeći bicikle. Ljubitelji prirode biraju da provode vrijeme u albanskim Alpima, čije se ime sa lokalnih jezika prevodi kao „Proklete planine“ – planinski lanac koji dijeli Kosovo, Crnu Goru i Albaniju. Grupa entuzijasta, od kojih je nekima ovo postao izvor egzistencije, ponosni su što svoja lokalna bogatstva dijele sa ostatkom svijeta i sada ubiru plodove ove industrije.

“Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje provedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina.”

Gdje su samo pastiri hodali Lokalno planinarsko društvo Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu između Kosova i Crne Gore koji finansira Evropska unija ulažući u obilježavanje postojećih i novih staza za planinarenje i biciklizam. „Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje sprovedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Gjikolli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, dajući savjete o predloženim rutama i označavajući ih. „Ponosni smo što biramo najbolje rute kojima su hodali samo lokalni stanovnici – kao što je ona iz centra grada, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake i pored pastirskih koliba u planinskim lancima na 1.800 metara nadmorske visine“, kaže Gjikolli , potvrđujući da su postavljene oznake međunarodnog standarda. Rute se protežu preko živopisnih dijelova zaštićenih područja na Kosovu i u Crnoj Gori. Ljubitelji prirode mogu dane provesti prelazeći granice i nailazeći na poznatije regionalne planinske rute koje se ukrštaju sa ovim kojim koračaju, kao što su vrhovi Balkana ili poznata mega planinarska staza Via Dinarica.

“Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji.”

O projektu Projekat Proklete planine – Izuzetna destinacija na otvorenom, kreiran je s ciljem ulaganja u prekograničnu zonu između Kosova i Crne Gore, činivši je više privlačnom i poznatom destinacijom na otvorenom. Mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza je označena i pruža veze između Kosova i Crne Gore. Cijela pogranična regija opremljena je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU potaknut će ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja. Sve informacije na jednom mestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetitelje rutama s veličanstvenim pogledom na Proklete planine. Organizacije za implementaciju ovog projekta dobile su pozitivne povratne informacije od turističkih vodiča koji rade na području gdje je postavljeno na stotine oznaka duž 334 kilometra pješačkih i biciklističkih ruta. Sokol Luta iz Agencije za regionalni razvoj – Zapad, implementacionog partnera na kosovskoj strani, objašnjava da je sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, identifikovano nekoliko izvora vode, te postavljeno mnogo putokaza koji sada upućuju na puteve sa panoramskim pogledom. “Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su s lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji”, kaže Luta. Dodaje da je postojala velika saradnja između dioničara s obje strane granice kako bi se poboljšao kvalitet turističke ponude Prokletih planina, povećala vidljivost i u konačnici prekogranično područje predstavilo kao jedinstvena atraktivna outdoor destinacija. Na primjer, implementacijske organizacije su na jednom mjestu – i kao web stranica i kao aplikacija za pametne telefone – prikupile i popisale sve pružatelje usluga smještaja, gastronomije i izleta. Uz digitalizovane karte staza, posjetiteljima se pruža mogućnost izbora između organizovanih obilazaka ili samostalnog otkrivanja područja.

Malikowsky Couture: novi modni brend inspirisan tradicionalnim romskim nošnjama

Written on . Posted in Priče.

Mladi romski umjetnik ulazi u svijet modnog dizajna zahvaljujući projektu koji finansira EU u Sjevernoj Makedoniji.

U porodici Muameda Malikovskog, vladalo je stereotipno viđenje umjetnika kao osobe koja ima finansijske poteškoće i manjak profesionalne budućnosti. Premda su Muameda, još od djetinjstva zanimale umjetnost i dizajn, on se, kao odličan đak, u svim školskim predmetima, odlučio ipak da studira pravne nauke.

Učeći marljivo Muamed je dobijao visoke ocjene na pravnom fakultetu, ali pred samo diplomiranje nešto se dogodilo. „Svi oko mene, uključujući i moju porodicu, očekivali su od mene da budem neko drugi, neko koga ne prepoznajem u svom srcu. Osjećao sam da ne pripadam tom svijetu i odlučio sam da slušam svoje srce i slijedim svoje snove”, kaže Muamed.

“To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’.”

Živjeti san

Odlučio je da upiše Fakultet za modni dizajn na Univerzitetu Goce Delchev u Štipu, Sjeverna Makedonija. Nije bilo lako odlučiti se studirati modni dizajn, međutim, čim je Muamed započeo studije mode, počeo je da radi ilustracije kako bi oživio svoje inovativne ideje za modu. “To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’,“ prisjeća se Muamed.

Pokretanje novog brenda i ulazak na modno tržište je samo po sebi izazov, a budućnost se činila neizvijesnom za Muameda. Međutim, 2020. godine, baš kada je razmišljao da odustane od svog sna, Muamed je čuo za projekat koji sufinansira Vijeće Evrope, a koji vodi Evropski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC), koji podržava mlade Rome u kreativnim i poslovnim poduhvatima. Zahvaljujući ERIAC-u i njegovom finansiranju, Muamed je konačno dobio priliku da napravi posao od onoga što istinski voli da radi.

Međutim, ovo je bio samo početak, s obzirom da je Muamed težio mnogo većem uspjehu. Nije imao radnju, a otvaranje jedne je zahtijevalo znatna finansijska ulaganja, koja Muamed nije mogao priuštiti. U tom je počela i pandemija. Pored problema i nevolja koji su nastupili s pandemijom, otvorio se i prostor za nove načine poslovanja. Izazovi za Muameda nisu prestajali da naviru, ali zahvaljujući još jednom projektu koji finansira EU – Roma Digital Boost uz podršku Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) – Muamed je uspio da prevlada ovaj sljedeći izazov.

„Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat.”

O projektu

Projekat integracije Roma ima za cilj smanjenje socio-ekonomskog jaza između romske i neromske populacije na Zapadnom Balkanu i Turskoj, te jačanje institucionalnih obaveza vlada da inkorporiraju i isporuče specifične ciljeve integracije Roma u glavne tokove razvoja politike. Realizuje ga Vijeće za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo.

Roma Digital Boost obučavao je Muameda o online prodaji, kreiranju brenda i vizuelnog identiteta za njegovu kompaniju, te menadžmentu i promociji na kanalima društvenih medija. „ Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat,“ govori Muamed.

Nedavno je promovisao svoju prvu značajnu modnu kolekciju, inspirisanu tradicionalnom romskom nošnjom. Njegov dizajn Aurore osvojio je drugo mjesto na izboru za Miss Slobode Svijeta, a drugi njegov dizajn je izabran za najbolju nacionalnu nošnju na izboru za Miss Ljeta 2021. u Albaniji. Muamed strijemi ka tome da u budućnosti otvori veći modni studij u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, a zatim da proširi svoje poslovanje i na međunarodno tržište. „Čak i kad se drugima čini nemogućim“, kaže Muamed, „počnimo stvarati priče vrijedne pomena, glasno i s ponosom.“

Iako projekat integracije Roma RCC-a radi uglavnom na nivou određene politike, projekat nastavlja da podržava programe koji rade direktno sa romskim zajednicama. Roma Digital Boost – koji RCC podržava i finansijskim i ljudskim resursima ¬– jedan je od tih programa i posebno je važan jer pomaže da se ubrza proces digitalizacije u romskim zajednicama.

„Bez digitalnih vještina, nema napredovanja u procesu integracije u bilo kojoj oblasti, uključujući kvalitetno obrazovanje, ravnopravno učešće na tržištu rada, pristup javnim i zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Izuzetno motivisani ljudi, poput Malikovskog, najbolji su primjeri kako romska zajednica može doprinijeti započetim transformacijama naših ekonomija,” izjavljuje Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma Vijeća za regionalnu saradnju.

Muamed bodri svakoga svojim primjerom i kaže: „Ohrabrujem sve, a posebno mlade Rome, da slušaju svoja srca i slijede svoje snove. Nikada ne odustajte od onoga što vas čini srećnim u vašem životu. I uvijek budi svoj!”

Velike ideje u malim elektroničkim setovima

Written on . Posted in Priče.

Preduzetnica sa Kosova pokrenula inovativni proizvod za razvoj elektronskih i inženjerskih vještina kod djece

Arta Shehu Zaimi je mlada preduzetnica sa Kosova. Nakon što je diplomirala na studiju informatike, počela je da radi u komercijalnoj banci kao programer, a kasnije napredovala u svom pozivu do pozicije softverskog arhitekte. Međutim, ubrzo je postala majka i njen pogled na svijet se promijenio, kao njena i profesionalna vizija. Stoga je odlučila da se oproba u nešto drugačiji poslovnim vodama. „Uvijek mi je bilo krivo što sam, kao i mnogi iz moje generacije, morala da se pomučim da savladam praktičnu primjenu do tad usvojenih znanja, i osjećala sam potrebu da uradim nešto povodom toga, kako moje kćeri i njihova generacija ne bi prolazili slične probleme“, kaže Arta .

Zbog toga su, još 2015. godine, Arta i njena sestra odlučile pokrenuti J-Coders Academy, što je privatni kurs na kojem djeca od 8 do 18 godina mogu naučiti programske jezike, dizajn aplikacija i dizajn kompjuterskih igrica. Princip J-Coders akademije je podučiti djecu ovim konceptima, uz što više praktičnih vježbi.

“Smatramo da djeci treba približiti nauku i tehnologiju, učinivši je opipljivom i lakom za usvajanje, te da ih treba ohrabrivati da samostalno rješavaju probleme i razmišljaju van zadanih okvira.”

Nauka i tehnologija – lako za naučiti

Međutim, tokom rada na J-Coders akademiji, Arta i njena sestra su uvidjele da djeca imaju poteškoća u razumijevanju hardverskog inženjeringa i elektronike. Djeca nisu mogla razumijeti tu materiju jer postojeće metode za podučavanje nisu obezbijeđivale okruženje, blisko djeci, u kom bi mogli da eksperimentišu. „ Smatramo da djeci treba približiti nauku i tehnologiju, učinivši je opipljivom i lakom za usvajanje, te da ih treba ohrabrivati da samostalno rješavaju probleme i razmišljaju van zadanih okvira “, govori Arta.

Tako je nastala ideja o Labboxu, koji Arta smatra revolucionarnim proizvodom. Labbox se sastoji od malih kutija koje uključuju strujna kola, konektore za kablove i slične materijale koji djeci omogućavaju eksperimentisanje na malim inženjerskim i elektroničkim projektima.

Kada je prvobitni proizvod osmišljen, predstavljen je grupi roditelja i partnera. Proizvod je bio dobro prihvaćen pa su Arta i njena sestra odlučile da pokrenu posao sa tim proizvodom. Međutim, ovo je bio nov biznis za Kosovo, kao i region, i naišao je na dosta izazova. Posebno su imali problema sa fizičkom proizvodnjom njihovih jedinica. „Naš region nije baš najpovoljnije okruženje za kompanije kao što je Labbox, koje isporučuju fizičke elektronske proizvode. Suočili smo se sa ozbiljnim problemima u pronalaženju dobavljača ili partnerskih kompanija koje bi preuzele proizvodnju”, kaže Arta.

„Finansiranje početne faze našeg poslovanja, koje je bilo od ključnog značaja, obezbijedila je EU za koju se nadam da će nastaviti da podržava digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenata i ljudskih kapaciteta kojima je potrebna podrška da postanu veći brendovi .”

O projektu

Fond za razvoj preduzeća i inovacije Zapadnog Balkana (WB EDIF), koji finansira EU, ima za cilj da poboljša pristup finansiranju za mala i srednja preduzeća (MSP) na Zapadnom Balkanu. WB EDIF je dizajniran da ponudi komplementarne finansijske instrumente koji se odnose na sve moguće potrebe za finansiranjem MSP na Zapadnom Balkanu. Instrument se sastoji od četiri različita stuba: vlasničko finansiranje malih i srednjih preduzeća, garancija zajma, pozajmljivanje i usluge podrške malim i srednjim preduzećima.

Druga opcija je bila da Labbox sam preuzme proizvodnju, ali za to su im bila potrebna ozbiljna finansijska ulaganja koja, kao start-up, nisu mogli priuštiti. Labbox je stoga morao usredotočiti svoje napore na pronalazak finansija za početnu fazu poslovanja kako bi svoju prvu seriju proizvoda izbacili na tržište. Labbox je podnio prijedlog za podršku EU Fondu za razvoj preduzeća i inovacija za Zapadni Balkan (Western Balkan Enterprise Development and Innovation Facility ) (WBEDIF) i dobio je pozitivan odgovor.

EU im je pomogla u nabavci mašina kako bi mogli samostalno proizvoditi elektronske kutije i neovisno od drugih dobavljača ili potencijalnih partnera. „Finansiranje početne faze našeg poslovanja, koje je bilo od ključnog značaja, obezbijedila je EU za koju se nadam da će nastaviti da podržava digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenata i ljudskih kapaciteta kojima je potrebna podrška da postanu veći brendovi ,” govori Arta .

Elektronički blokovi Labbox uče djecu osnovama nauke i računarskog inženjeringa na zabavan i interaktivan način. Arta i njene kolege dizajnirali su i razvili seriju ovih kutija za sertifikovani STEM (nauka, tehnologija, inženjering i matematika) nastavni plan i program. Svaki proizvod koji razvijaju povezan je s određenim ciljem učenja i omogućava djeci da shvate određeni koncept. Nakon uspješnog pozicioniranja na domaćem tržištu, Labbox je brzo stekao reputaciju u zemlji i inostranstvu kao pionir u STEM obrazovanju. Državne škole širom Kosova su pilotirale nastavni plan i program Labbox, a 2018. godine kompanija je osvojila prvo mjesto na Startup igrama u okviru Investicionog samita Zapadnog Balkana (Western Balkans Investment Summit)  u Londonu. Ali ovo je samo početak, jer je Arta spremna da iskoristi ovaj trenutak i posveti se daljoj izgradnji, do sad već uspješnog, Labbox-a. „Planiramo da se probijemo na evropsko i američko tržište i da proširimo naše distribucijske kanale kako bismo došli do maloprodajnih lanaca koji opskrbljuju državne škole i obrazovanje“, govori Arta.

Razvoj poljoprivrednih gazdinstava na vojvođanskim poljima

Written on . Posted in Priče.

Mladi srbijanski poljoprivrednik ostvaruje svoj dječački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici u pokrajini Vojvodini, na sjeveru Srbije. Potiče iz porodice koja se generacijama bavi poljoprivredom, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da završi poljoprivredni fakultet u Novom Sadu. Njegov cilj je da unaprijedi porodični biznis. “Od djetinjstva sam navikao na poljoprivredu. Jednostavno volim taj posao i nikada nisam razmišljao da se bavim drugim”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po svom bogatom zemljištu koje je već vijekovima idealno za poljoprivredne kulture poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Ta pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik ratarskih kultura u regionu Zapadnog Balkana. Poput Milana, većina ljudi u regionu radi u poljoprivredi, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama. „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava, sa dva do tri hektara zemlje, prodaju svoju zemlju ili je iznajmljuju većim proizvođačima jer nisu u mogućnosti da ulažu u novu tehnologiju i nabavku opreme za modernu poljoprivredu“, kaže on.

“Stari traktor je počeo da predstavlja pravi problem, jer nije više dobro radio i nismo mogli ispoštovati rokove niti proizvesti potrebne količine usjeva.”

Novi traktor i bolje poslovne prilike

Milan kaže za sebe da pripada skupini srednjih proizvođača, a ima 20 jutara zemlje. Traktor je ključan za njegov rad, a njegova porodica posjeduje jedan koji je kupljen još davne 1987. godine. Milan se prisjeća svoje radosti kada je po prvi put vozio taj traktor. Imao je tada samo 12 godina. Međutim, vremenom se mašina rashodovala i pokazala se starom za predviđene poslove. „Stari traktor je počeo da predstavlja pravi problem, jer nije više dobro radio i nismo mogli da ispoštujemo rokove niti proizvedemo potrebne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da investira u novi traktor, koji može koštati i do 70.000 eura – inače veoma skup dio opreme, uzevši u obzir veličinu njihovog posla. Nisu imali dovoljno novca za ulaganje, a uzimanje kredita za ovaj iznos izgledalo je previše rizično i skupo na duže staze. Međutim, bez nove opreme njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Ipak, dobili su tračak nade kada je Milan čuo za program Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Kako je ustanovio da njegovo gazdinstvo ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da se prijavi za tu podršku. Prijava je uspješno odabrana za podršku i porodica je mogla kupiti novi traktor.

“Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu raditi brže i bezbijednije i imati kvalitetnije usjeve.”

O projektu

Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) koji je kreiran da podrži zemlje na putu ka članstvu u EU, znan kao Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i ruralnih područja. Putem ovog alata, EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijima, usklađujući ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

IPARD program je podržao Milanovu porodicu tako što je finansirao 50% ukupnog iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak iznosa porodica je obezbijedila svojom ušteđevinom i tako što je podigla kredit u banci, koji je lakše odobren zahvaljujući IPARD podršci. „Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu raditi brže i bezbijednije i imati kvalitetnije usjeve“, kaže Milan.

Milan ima viziju da proširi svoj posao jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, sada ima i novi Steyr traktor. To je baš onaj austrijski traktor o kojem je sanjao kada je bio dječak. „San svakog dječaka koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je kupovina novog traktora. To je bio i moj san. Uz podršku EU, ovaj san se ostvario”, kaže Milan.

Putevima Majke Tereze

Written on . Posted in Priče.

Kako obnovljena hodočasnička planinska staza jača lokalne ekonomije Kosova i Sjeverne Makedonije i doprinosi zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova koje broji manje od 5.000 stanovnika. Međutim, u nekoliko sedmica tokom ljeta, broj ljudi u tom selu poraste na 30.000 radi poznatog hodočašća ka kipu Crne Madone, Gospe Letničke.

Ovaj kip je star više od 300 godina, a njegova istorija seže do Skoplja, glavnog grada Sjeverne Makedonije. Nakon povlačenja austrijske vojske iz Skoplja, što se desilo u šesnaestom vijeku, i povratka tog grada pod osmansku vlast, neki od gradskih katolika pobijegli su u Letnicu i ponjijeli sa sobom kip Crne Madone. U devetnaestom vijeku Fulgencije Carev, skopski nadbiskup, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„S obzirom da je Majka Tereza porijeklom iz Prizrena na Kosovu, a odrastala u Skoplju, njeno djetinjstvo je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da povezuje ljude iz ta dva mjesta i šire.”

Na tom hodočašću, u avgustu 1928., jedan od hodočasnika bila je i mlada Agnesa Gondže Bojadžiju, koja je inače bila poklonik na tom putovanju od svoje sedme godine. Agnesa je rođena i živjela u Skoplju, ali je upravo u Letnici na dan Uspenja Bogorodičnog čula njen poziv, poziv Gospe Letničke, Crne Madone, zbog kog je odlučila da postane misionarka i služi siromašnima širom svijeta. Te godine je napustila Skoplje i pridružila se časnim sestrama Loreto i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobođen kulturni i ekonomski potencijal

Prekogranična hodočasnička staza kojom je išla Majka Tereza bila je zatvorena i nije korištena decenijama, nije bila održavana i ljudi su počeli koristiti vozila za dolazak u Letnicu. Kosovska fondacija za kulturno nasljeđe bez granica (CHwB Kosovo) i njihova partnerska organizacija, Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća u Skoplju (RECS – Skoplje), uvidijeli su da će obnova i ponovno otvaranje planinskog puta biti dobra prilika za promociju kulturnog nasljeđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno kada se taj put dovede u vezu sa životom Majke Tereze.

Adea Mekuli je menadžer projekta. „Majka Tereza je poznata širom svijeta, ali ne postoji mnogo informacija o mladoj Agnesi Gondže Bojadžiju, o njenom životu prije nego što je postala poznata“, kaže Adea. „S obzirom da je Majka Tereza porijeklom iz Prizrena na Kosovu, a odrastala u Skoplju, njeno djetinjstvo je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da povezuje ljude iz ta dva mjesta i šire.”

Podrška Evropske unije je bila od krucijalnog značaja

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta “Kulturna ruta – Putevima Majke Tereze”koji je razvijen u okviru Programa prekogranične saradnje između Kosova i Sjeverne Makedonije i finansiran od Evropske unije.

Osim obnove i označavanja hodočasničke rute kao pješačke staze, te prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je takođe doprinio restauraciji objekata kulturnog naslijeđa kao što je Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mjesto u selu Letnica i manastiru Svetog Pantelejmona u Gornjim Nerezima u Skoplju.

“Projekat će uticati na dalje kulturno obrazovanje ljudi u prekograničnom području i na dalji ekonomski razvoj prekograničnog regiona.”

O projektu

Glavni cilj projekta „Kulturna ruta – Putevima Majke Tereze“ koji finansira Evropska unija bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji kroz prepoznavanje zajedničkih vrijednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška Evropske unije bila ključna za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti u cijelom regionu. „Projekat će uticati na dalje kulturno obrazovanje ljudi u prekograničnom području i na dalji ekonomski razvoj prekograničnog regiona“, kaže ona.

Ruta Majke Tereze sada je otvorena za posjetioce koji žele pješačiti ili pridružiti se hodočašću u starom stilu, a usput i saznati više o jednoj od najznačajnijih ličnosti dvadesetog stoljeća.

Pobrinimo se da reciklirano postane moda na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Closing the loop: projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovo.

Na Kosovu, rijetko da možete naići na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom obavljaju pojedinačni sakupljači smeća koji sakupljaju metalni, kartonski i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji Let’s Do It Peja, u Peći, gradu na zapadu Kosova, počelo je sakupljanje tekstilnog otpada. Arba Shehu je mlada i strastvena ekološka aktivistica koja je zajedno sa svojim kolegama iz nevladine organizacije identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese njegovom rješenju. Sada je menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja za projekat rodila iz potrebe da se učini nešto povodom velike količine proizvedenog tekstilnog otpada i zato što javne institucije nisu uspjele da razviju održiv sistem prikupljanja i upravljanja otpadom u Peći niti bilo gdje drugo na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama koje većinom nisu u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

 

“Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.”

Modni proizvodi napravljeni od otpada

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela razvoja društvenih preduzeća – SEREC“, finansiran od strane EU, započeo je u januaru ove godine. Nevladina organizacija postavila je punktove za sakupljanje tekstila na par mjesta, u samom centru grada. Projektni tim je bio obradovan velikim odzivom lokalnog stanovništva za ovu akciju. Lokalci su donosili svoj tekstilni otpad na ova mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ („Reduce, Reuse and Recycle“). Osim ekološkog doprinosa, projekat je pružio i ekonomski doprinos jer su otvoreni i second-hand butici u kojim se prodaje donirana odjeća koja je u dobrom stanju.

Arba smatra da će dugoročni efekat projekta izostati ako mlađe generacije nisu aktivno uključene u njega. Iz tog razloga, obrazovna komponenta ovog projekta je najvažnija za Arbu i njene kolege. U saradnji sa srednjom umjetničkom školom u Peći, Let’s Do It Peja pokrenuo je vannastavni kurs dizajna. Tokom tog kursa mladi učenici, pod mentorstvom iskusnih modnih dizajnera koji su angažovani na projektu, rade na dizajnu i šiju novu odjeću od prikupljenog tekstilnog otpada. Arba objašnjava da joj je ovo najuzbudljiviji dio projekta: „Učenice su jako strastvene, a vidjeli smo kako osmišljavaju vrlo zanimljive dizajne.“

„Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

O projektu

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela za razvoj društveno odgovornih preduzeća – SEREC“ finansiran od strane EU pokrenut je u januaru i završit će se u decembru 2021. Glavni cilj projekta je da podrži razvoj društveno odgovornih preduzeća na Kosovu i utiče na veće zapošljavanje ugroženih grupa, prvenstveno žena i mladih, kroz primjenu koncepata cirkularne ekonomije.

Yllka Latifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnom kursu koji je dio ovog projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

Cilj SEREC projekta je da bude samoodrživ i da nastavi sa svojim aktivnostima i nakon što EU prestane da ga finansira. NVO Let’s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju društveno odgovrnog preduzeća koje promoviše 3R koncept i ima 3R u svom nazivu. Na taj način planiraju da obezbijede održivost ovog projekta pretvarajući ga u preduzeće sa dugoročnim ekonomskim i ekološkim koristima za zajednicu.

Ovo novo, društveno odgovorno preduzeće, imat će za cilj da zaposli osoblje koje će raditi na dizajniranju i šivanju recikliranog tekstila, kao i ljude za rad u second-hand buticima. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima koji su u nepovoljnom položaju. To ćemo činiti tako što ćemo u ovom preduzeću zapošljavati prvenstveno te ljude: žene, mlade i pripadnike manjine“, kaže Arba.

Popločati put od Kosova do EU tržišta

Written on . Posted in Priče.

Oznaka kvaliteta proizvoda EU pomaže građevinskoj kompaniji da pristupi međunarodnim tržištima i istovremeno poboljša standarde.

Građevinska industrija na Kosovu je u procvatu i daje najveći doprinos ekonomskom rastu. Jedan od razloga za to je potražnja za stanovanjem u glavnom gradu Prištini, u njenoj okolini, i u drugim većim gradovima. Sa rastom potražnje, raste i potreba za kvalifikovanom radnom snagom i građevinskim materijalom. Međutim, kao što je slučaj sa mnogim proizvodima, većina materijala koji se koriste u građevinarstvu se uvozi, stvarajući negativan trgovinski bilans za Kosovo. Ali promjena je na pomolu!

Neki domaći proizvođači su uvidjeli da mogu povećati svoj tržišni udio poboljšanjem kvaliteta svojih proizvoda kako bi zadovoljili standarde EU – što zauzvrat otvara pristup unosnim tržištima EU.

„Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara kvalitetu koji očekujete da ćete naći u EU.”

Upoznajte Shalaj, porodično preduzeće koje se nalazi u Istogu, na zapadu Kosova. Godinama su ulagali u svoj biznis kako bi bili spremni da budu dijelom ove industrije, čija se vrijednost procjenjuje na stotine miliona eura. Shalaj je oduvijek tvrdio da su njihovi materijali za popločavanje njemačkog kvaliteta.

„ Kvalitet betonskih ploča koje proizvodimo odgovara kvalitetu koji očekujete da ćete naći u EU. Naša kompanija već dugi niz godina ulaže u tehnologiju i interne procese kako bi naše proizvode uskladili sa standardima EU“, kaže Endrit Shalaj, menadžer kontrole kvaliteta u kompaniji.

Oznaka kvaliteta

Međutim, tek početkom 2021. godine kompanija Shalaj dobija certifikat o kvalitetu kojim može potvrditi svoje tvrdnje o kvalitetu proizvoda. Uz podršku projekta koji finansira EU, Slobodno kretanje robe (FMG), saznali su šta treba da urade da bi dobili oznaku „CE“. Ta skraćenica dolazi iz francuskog jezika “conformité européenne”, i služi kao oznaka usklađenosti sa EU standardima te se koristi za potvrdu da niz proizvoda ispunjava sigurnosne standarde EU. FMG je vodio kompaniju kroz proceduru ocjenjivanja usklađenosti u trajanju od godinu dana kako bi dokazao da njihov proizvod ispunjava uslove da izađe na EU tržište.

“Nema riječi kojim možemo opisati koliko smo sretni što smo dobili oznaku CE – na tome smo radili jako dugo vremena”, kaže Shalaj o postignuću koje će im omogućiti da budu prisutniji na domaćem tržištu i da počnu poslovati na međunarodnom tržištu.

Ali učenje tu ne prestaje. Sva stečena iskustva i znanja o proceduri certifikacije, kao i o domaćim i EU zakonskim zahtjevima za kvalitet građevinskih materijala, podijeljena su sa drugim proizvođačima u sklopu FMG projekta. Jedan od stručnjaka uključenih u taj proces istakao je kako to može biti podsticaj ovom važnom sektoru privrede. „FMG projekat je pokazao da kosovske kompanije mogu dobiti oznaku CE. Sada vlada i pojedinačne kompanije moraju da nastave da rade na tome“, kaže Adam Pinney, stručnjak za ovu oblast.

Znanje i iskustvo koje je tokom ovog trogodišnjeg FMG projekta podijelio Pinney, stručnjak za FMG projekte, takođe je pomoglo da se poboljša zakonodavstvo o proizvodima i da se obuče agencije za provođenje tih zakona kako bi tržište postalo sigurnije za radnike i potrošače. To je porazumijevalo izradu pravnih tekstova, usvajanje evropskih standarda, akreditaciju tijela za procjenu usaglašenosti, dobijanje sertifikata o kalibraciji i obuku.

„FMG projekat je pokazao da kosovske kompanije mogu dobiti oznaku CE.”

O projektu

Cilj projekta „Podrška slobodnom kretanju robe (FMG)“ bio je razvoj infrastrukture kvaliteta, nadzora nad tržištem i prava potrošača u cilju poboljšanja proizvodnih procesa i povećanja kvaliteta i sigurnosti proizvoda.

To je dio većeg cilja – da se podrži Vlada Kosova u stvaranju održivijeg poslovnog okruženja usklađenog sa standardima EU i zakonskim tijelom – poznatim kao „acquis“ – kako se zahtijeva u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Ovo je samo dio napora koje Kosovo čini da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonima EU i da postepeno razvije zonu slobodne trgovine između EU i Kosova, gdje je slobodno kretanje roba, usluga i kapitala međusobno garantovano. Kosovo i EU potpisali su 2016. godine Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) kojim se utvrđuju međusobna prava i obaveze.

Postignuća poput oznake CE koju je dobila Shalaj kompanija, jasan su znak da su kompanije konkurentnije, proizvodi bolji i sigurniji, a poslovni partneri mogu da vjeruju jedni drugima – istinito svjedočanstvo o tome kako povezuju tržišta Kosova i EU.

‘Ko si ti? Nova srbijanska digitalna identifikacija’

Written on . Posted in Priče.

Uz podršku EU, dva univerzitetska profesora izlaze na tržište van Srbije sa svojom kompanijom za digitalni identitet.

Miloš Milovanović je profesor informatike na Univerzitetu u Beogradu i suosnivač IT kompanije Blinking. Okušao se u mnogim vodama tokom svoje karijere: bio je muzičar, radio voditelj, poštar, kratko je radio u građevinarstvu prije nego što je postao univerzitetski profesor, a na kraju se ostvario i kao preduzetnik. Miloševu svestranost u poslovima sve vrijeme prati konstantna ljubav prema tehnologiji i zainteresovanost za pronalaženje načina na koji ona može promijeniti svijet. Kao naučnik, u svojim istraživanjima posvećuje se radu na digitalnom identitetu i biometriji. Konačno u njegovoj krarijeri, on i njegov prijatelj i kolega, profesor Miroslav Minović, odlučuju se da osnuju kompaniju koja će omogućiti društvu da načini neminovan digitalni pomak.

Ideja za osnivanje kompanije proizašla je iz potrebe da se mijenja trenutni model ručnog pribavljanja podataka i dokumenata. Njih dvojica su smatrali da je takav model manjkav i zastario jer pribavlja podatke u fizičkim prostorijama ili putem nesigurnih i neprovjerenih digitalnih kanala. Na primjer, tokom procesa apliciranja za uslugu, ljudi daju u ruke kopije svojih podataka ili dokumenata svakoj osobi do koje dođe njihova prijava. Miloš i Miroslav su znali da se ovaj model ne može oduprijeti krađi informacija, krađi identiteta i zloupotrebi privatnih podataka, te da je skup u pogledu vremena i novca kojeg utroše pojedinci i organizacije. Stoga su njih dvojica radili na stvaranju pouzdanog, sigurnog i jednostavnog načina za potvrdu identiteta.

„Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu digitalnoj interakciji, ali su im nedostajala adekvatna rješenja.”

Nema više čekanja u redovima ispred banaka

Još 2017. godine, univerzitetski profesori, Miloš i Miroslav su se zapitali kada će nestati redovi ispred ekspozitura banaka i kada će ljudi zaista početi da obavljaju poslove “na klik”. Miloš kaže da su u njih dvojica samo razvili nešto što su sami htjeli da koriste. „Kompanije već godinama traže način da svoje poslovanje okrenu digitalnoj interakciji, ali su im nedostajala adekvatna rješenja“, objašnjava on.

On dalje govori o tome kako je postojala očigledna potreba za takvim proizvodom na tržištu, i to su prepoznali i ključni donosioci odluka, ali nije postojala volja da se proizvod predstavi. “Jednostavno nisu bili spremni”, kaže on, pa su njih dvojica poduzeli alternativne korake kako bi navikli tržište na digitalni ID. Jedan pristup bio je uvođenje tehnologije dio po dio; drugi je bio promovisanje prednosti tehnologije putem predavanja i prezentacija kako bi se uticalo na kompanije i druge zainteresovane strane da koriste proizvod.

Na kraju se sav njihov trud isplatio i Blinking je sada vodeća kompanija u Srbiji za digitalnu verifikaciju identiteta i jedna od vodećih kompanija u regionu. Ali njihove ambicije se nisu tu zaustavile, željeli su povećati regionalnu prodaju i ući na EU tržište kao i na globalno. Za to im je bila potrebna podrška, koja je došla iz programa PowerUP koji je finansirala EU, a koji je pokrenut da pruži podršku malim i srednjim preduzećima (MSP) Zapadnog Balkana da izgrade otpornost na COVID-19 i postanu više prisutni na tržištu.

“PowerUP je bio jako dobar program koji nam je pružio vrlo korisne informacije i vještine. Za nas je bio najvažniji dio programa koji se odnosi na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana.”

O projektu

PowerUP je besplatan program dizajniran za mala i srednja preduzeća i start-up preduzeća koja traže nove načine da privuku kupce i prilagode za njih svoje poslovne modele te za one koji su zainteresovani za strana ulaganja. Program je pokrenula Svjetska banka u novembru 2020. godine, a finansira ga EU u okviru Fonda za razvoj preduzeća i inovacija na Zapadnom Balkanu (WB EDIF), uz podršku vodeće konsultantske kompanije Deloitte. U programu je učestvovalo više od 200 drugih kompanija iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije, kojim je pružena obuka u cilju podrške daljem rastu kompanija, sposobnosti privlačenja investicija i otpornosti na krize tokom pandemije COVID-19.

Program PowerUP koji finansira EU podržao je Blinking za nadogradnju brojnih vještina: od upravljanja ljudima, do boljeg obraćanja kupcima i marketinga. “PowerUP je bio jako dobar program u kojem smo dobili vrlo korisne informacije i vještine. Za nas je bio najvažniji dio programa koji se odnosi na međunarodni rast izvan Zapadnog Balkana“, kaže Miloš.

Blinking trenutno ima 30 stalno zaposlenih i druge spoljne saradnike. „Kada govorimo o budućnosti, želimo da izgradimo nešto dugotrajno. Ali siguran sam da moramo biti strpljivi. Moramo i dalje vjerovati da čak i ako dolazite sa Zapadnog Balkana možete postati važan međunarodni igrač na ovom tržištu. Zato investiramo, unapređujemo i razvijamo nove proizvode od kojih će neki ugledati svjetlo dana do kraja godine. Pratite nas na društvenim mrežama da dobijete najnovije informacije – kaže Miloš.

Obnovljena dedina kuća dobija drugi život

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU i promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže seljacima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da napreduju u turizmu.

Domaća hrana i bez menija, a sve servirano svježe iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. Njihov boravak je u kući staroj više od sto godina, opremljenoj sa tradicionalnim nameštajem i dekorom. Maja i Milan Kljajić vode ovaj pansion, zajedno sa svoje četvoro dece. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvijek bio popločan ružama. Donio je izazove ali i radost kada bi vidjeli krajnji rezultat svog rada i velike osmijehe na licima gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. Razlog za to je veoma bogata kultura i istorija regiona,, kao i kasni dolazak modernizacije regiona – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na području između Albanije i Crne Gore.

“Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti korisna za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima.”

Od male poljoprivrede do turističkog preduzetništva

Do prije deset godina Maja i Milan nisu imali namjeru da se bave turizmom. Milan je proizvodio organski med, a od ove i druge manje poljoprivredne proizvodnje porodica je ostvarivala prihode, prodajući te proizvode na pijacama obližnjih gradova. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru preko 100 godina. Milan ju je naslijedio od oca i djeda. Ovu kuću su koristili kao skladište za hranu i namještaj koji im više nije bio potreban.

U okviru svoje delatnosti proizvodnje meda, Milan je putovao širom regiona na seminare i tako je došao na ideju da njihovu staru kuću pretvori u pansion za turiste. “Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti od koristi za bilo šta. Međutim, Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima – kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i porodica Kljajić je morala da investira u renoviranje ali nisu imali sredstava za to. U početku su dobili podršku donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo hitno, i uradili još neke sitne popravke. Tada su već mogli početi primati posjetitelje. Maja se prisjeća prvih gostiju, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili još 2014. godine. Prisjeća se da noć njihovog dolaska nije spavala jer se bojala da se neće probuditi na vrijeme da im pripremi doručak. “Izgledalo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i šokirano”, kaže Maja.

Nakon ove prve grupe slijedila je još jedna grupa, pa još jedna, sve dok se kuća nije počela rezervisati za cijelu sezonu. Međutim, rast popularnosti ovog pansiona nije prošao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana , što je stvaralo probleme, a porodici je bila potrebna podrška u promociji njihovog novog pansiona.

„Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.”

O projektu

Projekat prekogranične saradnje finansiran od strane EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ započeo je 2018. godine, a završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio unapređenje konkurentnosti turističkog sektora, povezujući kulturno i prirodno nasljeđe. Projekat je doprinijeo promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posjetiteljima kroz izložbe, društvene mreže i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog naslijeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra u Albaniji.

Ova prijeko potrebna finansijska sredstva došla su iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo porodici da završi renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturno-istorijskih elemenata. “Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan sada planiraju nastaviti ovaj posao u narednim godinama. Takođe se nadaju da će barem jedno od njihove djece podijeliti njihovu strast i držati pansion otvoren.