Skip to main content

Area of Cooperation: Economy

Od ranca do posla

Written on . Posted in Priče.

Sredstva EU pomogla su jednoj preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu da izgradi posao koji podržava putovanja drugih.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je bila entuzijastičan putnik. Dok nije počela pandemija COVID-19, putovala je poslovno i iz zadovoljstva i posjetila brojna mjesta. Putovanja joj donose radost, a putovanje u Berlin, od prije nekoliko godina, postalo je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila odgovarajući ranac koji bi mogla koristiti na ovom putovanju, ali i kada se vrati s putovanja svojoj kući. Tada nije mogla pronaći ništa što bi odgovaralo tim njenim specifičnim potrebama, ali je zato po povratku u Sarajevo osmislila ranac koji će joj služiti za tu svrhu i sašila ga je sa svojim ocem.

”Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju.”

Ovaj prvi ranac koji je Azra dizajnirala i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali je bio upravo ono što joj je trebalo. To su odmah primijetile i njene kolege u firmi u kojoj je radila. “Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju”, priča Azra.

Nakon ove prve narudžbe uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da se to može pretvoriti u dobar posao. Pokrenula je stranicu na društvenim mrežama na kojoj je reklamirala modele različitih dizajna. Takođe je došla na vrlo kreativnu ideju kako nazvati svoj posao. Ranac , riječ na bosanskom jeziku, prevodi se na engleski jezik kao “backpack”, a St ,po ortografiji engleskog jezika , je skraćenica za riječ svetac, na engleskom “saint”. Na taj način je nastalo ime Azrine firme ST RANAC. Međutim, Azra je takođe uvidjela da kada spojite dvije riječi dobijete drugo značenje. Stranac , riječ iz bosanskog jezika, na engleskom jeziku znači “foreigner”.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je dizajnirala, a njen otac šio. Ali sa stalnim povećanjem narudžbi, Azra je morala pronaći rješenje kako bi mogla dalje razviti posao. Nedostajala joj je odgovarajuća obuka za upravljanje poslovanjem, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“

O EU4Business-u

EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ovaj program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona evra iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion evra). Projekat sprovode GIZ (Nemačka korporacija za međunarodnu saradnju), Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih nacija za razvoj,  i njegovo provođenje se završava u martu 2022. godine.

Prijateljica joj je rekla za EU4Business program koji podržava kompanije koje tek počinju s poslovanjem i ambiciozne preduzetnike u njihovom poslovnom upravljanju i razvoju. Azra se prijavila za taj program i dobila prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala više od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, koja omogućava njenom ocu da proizvodi više u kraćem vremenskom periodu, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovina na veliko unaprijed.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“, kaže Azra.

Kako ljudi pronalaze nove načine putovanja u periodu COVID-19, Azra očekuje dalji razvoj svog poslovanja. Planira da poveća svoj asortiman proizvoda i da u bliskoj budućnosti zaposli nekoliko radnika u svojoj kompaniji. Svakako je imala izazova na ovom putu, ali svojom strašću i trudom – i malom pomoći EU – uspjela ih je sve savladati.

Sijemo sjeme uspjeha

Written on . Posted in Priče.

Povratak svojim korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hoxha je napustio Albaniju da bi radio u građevini u Grčkoj. Kaže da je morao da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova i nedostatka posla i profesionalne perspektive u domovini. Tu je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak i život nije postajao lakšim. Iz tog razloga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i okuša sreću u domovini. Udružio je snage sa ostalim članovima porodice kako bi pokrenuo novi posao, ali nikada nije mislio da će postati uspješan kao sada. Odmah po povratku iz Grčke napravio je mali staklenik. Ideja je bila uzgajati povrće u malom obimu, distribuirati ga na obližnje pijace i zarađivati ​​za život za sebe i svoju porodicu. U to vrijeme bio je pionir u svom kraju za ovu vrstu poljoprivrednog posla, jer nijedan drugi mještanin njegovog grada ili okoline nije imao plastenike. Sjeća se i da je početak bio veoma težak jer nije imao veliku svotu novca za ulaganje, niti podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju, naporan rad i njegov inovativni pristup radu su se isplatili i on je ušao u drugu vrstu poljoprivrednog biznisa koji se konstantno razvijao i prateći taj razvoj Mikel postaje cijenjenim preduzetnikom u ovoj oblasti.

„Vidio sam sjajnu priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik gdje bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Žanješ  ono što si posijao Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je kvalitetno i finansijski povoljno sjeme i sadnice. S obzirom da Mikel nije imao novca za uvoz sjemena, počeo je sam da uzgaja sjeme za potrebe svog malog staklenika. Kako je svojim radom postao dobar u tom uzgoju, seljaci iz okoline, koji su već otvorili svoje plastenike, počeli su da naručuju od njega sadnice. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio da proširim staklenik u kojem bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. Nakon nekog vremena, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika koji prodaje sjeme u svom području. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Pored toga, već je izvozio sadnice lubenica u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali Mikelu je bila potrebna podrška kako bi svoje poslovanje podigao na viši nivo. Čuo je za program, koji je dijelom Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj, koji finansira EU (IPARD), i kako je njegov posao bio savršeno podoban za taj program, odlučio je da se prijavi na njega.

„Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu.“

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), koji je osmišljen da podrži zemlje na putu ka članstvu u EU, je Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) i fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i ruralnih područja. Putem ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Pravimo iskorak ka preduzetništvu Uz IPARD podršku, Mikel je izgradio još jedan moderan staklenik površine 4830m2 opremljen potrebnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju godišnju sadnju i uzgoj rasada. „Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu“, kaže Mikel. Podrška iz IPARD-a pokrila je 65% te investicije, a za ostatak je morao uzeti bankarski kredit. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit od banke kako bi proširio svoje poslovanje, ali tada ga nije dobio . On objašnjava da su banke bile spremne da mu odobre kredit tek kada je dobio podršku od IPARD-a. Mikelovo poljoprivredno gazdinstvo trenutno zapošljava 25 radnika, a plan je da ih se zaposli još u budućnosti. Kupio je i novo zemljište jer se narudžbe za sadnice stalno povećavaju. „Poljoprivreda je vrlo dobar posao sve dok ste posvećeni napornom radu i održavanju kvaliteta svojih proizvoda,“ kaže on.

Lokalni ukusi stiču klijente globalno

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU, podržava Albaniju i Crnu Goru u promociji lokalne kuhinje na međunarodnom nivou. Ivana Babović živi u živopisnom selu Konjuhe kod Andrijevice na sjeveru Crne Gore. Selo je udaljeno od obale i drugih mjesta po kojima je Crna Gora poznata među posjetiocima. Poljoprivreda je bila glavni izvor prihoda za Ivanu, njeno četvero djece i supruga sve do prije pet godina kada su predstavnici Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije posjetili njihovo selo. Ti predstavnici su došli u selo da razgovaraju o mogućem uključivanju seljaka u posao kroz projekat koji finansira EU. Ivana kaže da je ovo bio šok za nju i njene prijateljice iz sela jer je njihovo selo rijetko ko posjećivao, a kamoli njih pozivao da postanu poslovne žene. Osim prirodnih ljepota i tradicionalne arhitekture, Ivanin kraj obiluje i tradicionalnom kuhinjom. Posebnost te kuhinje proističe iz obilja organskog voća i povrća koje je inspirisalo niz tradicionalnih recepata, koji su strancima do početka ovog projekta bili vrlo malo poznati. U neke od delicija spadaju kaša pripremljena od kukuruza, mljevenog na tradicionalan način u seoskom mlinu; pite sa kiselim domaćim sirom; jela s mesom od životinja hranjenih na ispaši; i domaća rakija.

„Kada smo počele sa prvom obukom, nismo bile baš optimistične po pitanju ishoda, a ostali iz sela su bili skeptični i donekle su nas ismijavali govoreći ‘ti ideš u školu’. Ali kada je došao prvi posjetilac, stvari su se promijenile.”

Putovanje od sela do međunarodnih klijenata Ivana je bila jedna od prvih žena koja je pristala da bude dio projekta. Bila je navikla da kuha za svoju porodicu i da ugošćuje porodicu i prijatelje, ali kuhanje i ugošćavanje stranaca u zamjenu za novčanu nadoknadu, za nju je bilo nešto potpuno novo. “Do tada sam bila domaćica. Nisam imala pojma o biznisu, a odluka da se upustim u preduzetništvo nije bila laka – kaže ona. Međutim, projekat je mještankama pružio punu podršku, obezbijedivši im obuku vještinama vezanim za profesionalno ugošćavanje, kao što su ponašanje s posjetiteljima, prezentacija hrane i ponuda aktivnosti za turiste. “Vjerujte mi, kada smo počele sa prvom obukom, nismo bile baš optimistične po pitanju ishoda, a ostali iz sela su bili skeptični i donekle nas ismijavali govoreći ‘ti ideš u školu’. Ali kada je došao prvi posjetilac, stvari su se promijenile”, kaže Ivana. Ivanin prvi posjetilac bila je mlada žena iz Belgije koja je ostala tri dana u selu, u njenom domaćinstvu , gdje je boravila i kuhala. Pet godina kasnije, Ivana i njena porodica redovno ugošćuju posjetioce iz cijelog svijeta, a turizam je postao glavni prihod njene porodice. Jedna od njenih kćeri sada čak studira turizam i razmišlja o daljem razvoju njihovog poslovanja. Projekat prekogranične saradnje (CBC), koji finansira EU, ima dva osnovna dijela kada je riječ o lokalnoj kuhinji kao turističkoj ponudi prekograničnog regiona. Ivana i njena porodica su imali koristi od dijela koji se tiče gastronomskih ruta, koji uključuje podršku seoskim porodicama i povezivanje sela u Albaniji i Crnoj Gori jednih sa drugim kako bi se ponudio integrisani koncept turizma zasnovan na rutama koje su fokusirane na gastronomiju. Jednako važna komponenta projekta bilo je uključivanje tradicionalnih domaćih recepata u turističku ponudu istraživanjem i očuvanjem regionalnih jela i korištenjem ovih jela u lokalnim restoranima i gastronomskim rutama, uključujući i razvoj kušaonica u seoskim domovima. Cilj je bio oživjeti neka od zaboravljenih jela i obučiti domaće šefove kuhinje i kuhare za njihovu pripremu, kako bi ova jela našla svoje mjesto na jelovnicima lokalnih hotela i restorana.

“Veoma smo ponosni na uspjeh naše kuharice jer je ovo uspjeh ne samo za naš projekat, već i za zemlje koje su uključene u ovaj projekat.”

O projektu Projekat „Lokalna kuhinja kao turistička ponuda u prekograničnoj regiji“ finansiran od strane EU započeo je 2018. i završio 2020. Cilj projekta je bio da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem lokalne gastronomije u ukupnu turističku ponudu prekograničnog područja. Projekat su realizovali RRA Bjelasica, Komovi i Prokletije i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore u saradnji sa Eko-partnerima za održivi razvoj i opštinom Pukë u Albaniji. Jelena objašnjava da je hrana slična sa obje strane granice, ali da ima karakteristične ukuse i karakteristike svoje zemlje. Ovaj važan prekogranični element obogatio je projekat i turističku ponudu regije. Kuharica, koja je prošla obuku tokom ovog projekta, osvojila je drugo mjesto u svijetu u kategoriji najbolji od najboljih među kulinarskim publikacijama, te prvo mjesto u kategoriji gastronomskog turizma na takmičenju Svjetskog dana održive gastronomije. Knjiga najboljih kulinarskih recepata izložena je u Muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj od juna do septembra. „Veoma smo ponosni na uspjeh naše kuharice jer je to uspjeh ne samo za naš projekat već i za zemlje koje su uključene u ovaj CBC projekat“, kaže Jelena Krivčević, menadžerka projekta.

Preduzetnik iz Bosne i Hercegovine inspirisan bebama

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava majku preduzetnicu na njenom putu da izgradi inovativan posao. Mirna Perendija je majka troje djece iz Sarajeva, iz Bosne i Hercegovine. Dugo je radila na raznim poslovima od bankarstva do prodaje. Prije trinaest godina po prvi put je postala majka, a prvorođenče joj je ne samo donijelo radost i sreću, već i utrlo put za inovativni poslovni poduhvat. Trinaest godina kasnije, vlasnica je male kompanije koja napreduje, uz podršku EU. Osim što je njen proizvod prisutan na lokalnom tržištu, ona planira da taj proizvod predstavi i na tržištu EU. Mirna se prisjeća da u vrijeme kada je postala roditelj, u Bosni i Hercegovini nije bilo ergonomskih nosiljki za bebe. Jednu nosiljku je nabavila uz pomoć prijatelja koji su živjeli u inostranstvu. Za svoje drugo dijete odlučila je da sama sašije nosiljku i tada je počela razmišljati da bi nosiljke mogle biti dobra poslovna ideja. To bi riješilo problem mnogih drugih roditelja, koji su, poput Mirne, morali da ih uvoze ili kupuju iz inostranstva uz pomoć prijatelja i rođaka.

 “Odlučila sam da od tada pa nadalje neću raditi za druge ljude, već ću raditi na razvoju vlastitog biznisa.”

Od honorarnog do punog radnog vremena U početku je Mirna sama proizvodila nosiljke za prijatelje, rodbinu i kolege i to je bio honorarni posao  koji je radila kod svoje kuće. Međutim, kako je vrijeme odmicalo zahtjevi za nosiljkama su nastavili rasti, a 2015. godine je donijela odluku da ovaj honorarni posao pretvori u veći biznis. „Odlučila sam da od tada pa nadalje neću raditi za druge, već ću raditi na razvoju vlastitog biznisa“, kaže ona. Kontinuirano je poboljšavala svoje proizvode mijenjajući, prilagođavajući i usavršavajući dizajn i funkcionalnost svojih nosiljki. Kako je potražnja rasla, zaposlila je dodatne saradnike na pola radnog vremena koji su joj pomogli u proizvodnji. Međutim, u određenom trenutku morala je napraviti veći iskorak u poslu. Nedostajale su joj informacije o poslovnom upravljanju i vještine za dalje proširenje svog poslovanja, a također su joj bile potrebne mašine. Tada je čula za EU4Business projekat koji finansira EU. “Vidjela sam priliku objavljenu na Facebooku, pa sam pomislila ‘ovo mi treba baš’ i odlučila sam da se prijavim”, kaže Mirna.

„Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da žene preduzetnice mogu napraviti čuda uz malu podršku. Zato se nadam da ću zaposliti još najmanje tri samohrane majke u našoj kompaniji, jer sam nekada bila samohrana majka.”

O projektu EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet EU4Business-a iznosi 16 miliona eura koji zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat zajednički provode GIZ (Nemačka korporacija za međunarodnu saradnju), Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih nacija za razvoj . Njegov završetak je planiran za marta 2022. godine. Uz podršku EU4Business projekta, Mirna je prošla obuku o vještinama poslovnog upravljanja i dobila 5.000 € finansijske podrške zahvaljujući kojoj je kupila novu mašinu. Ovom investicijom uspjela je povećati kvalitet i kvantitet proizvodnje i sada posjeduje potrebne međunarodne certifikate proizvoda za izvoz u zemlje članice EU. Sada planira dalje širenje poslovanja i dalje povećanje broja radnika i saradnika. “Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da žene preduzetnice mogu napraviti čuda uz malu podršku. Zato se nadam da ću zaposliti još barem tri samohrane mame u našoj firmi, jer sam nekada bila samohrana mama”, kaže Mirna.

Gladijatori se vraćaju u pozorište u Stobiju

Written on . Posted in Priče.

Finansiranje EU omogućilo je nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije alat virtuelne stvarnosti koji vas vraća u gladijatorske bitke od prije 1.500 godina. Stobi, arheološko nalazište u Sjevernoj Makedoniji, nekada je bio jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine prije nove ere, i skoro sedam vijekova nakon toga, igrao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskršću trgovačkih puteva izrastao je u važan grad, koji je čak kovao svoj novac. U rimsko doba Stobi je bio glavni grad rimske provincije zvane Macedonia Salutaris, a njeni građani su imali isti status kao građani Rima. Kao i u svakom drugom važnom rimskom gradu, gladijatorske igre su bile neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, termama, pozorištem, sinagogom, ostacima puteva i ogromnih kuća, pa čak i kazinom. Iako se život u gradu vjerovatno neće nikada obnoviti, njegovi gladijatori se vraćaju! Koncept korištenja istorijskih i kulturnih lokaliteta kao turističkih destinacija još je u začetku u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i postera, takođe učešće publike na događajima na tim lokalitetima je malo i zanemarivo. Međutim, visoko konkurentno turističko tržište zahtijeva od lokaliteta kulturnog naslijeđa da razviju strategije i saradnju s kreativnim industrijama koje bi im pomogle oko promocije. Jedna od takvih opcija je korištenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak virtuelne stvarnosti (VR) kao alata za istraživanje i oživljavanje kulturne baštine. VR tehnologija nudi javnosti priliku da u potpunosti doživi realističnu rekonstrukciju događaja i priča koje najbolje predstavljaju dato mjesto kulturnog naslijeđa.

“3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju prije bitke, kao i generičku gomilu ljudi, pružajući posjetiteljima osjećaj da su dio publike.”

Virtuelno među gladijatorima U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi, a uz podršku EU fondova, NVO Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvila je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja će posjetioce Stobija uključiti u boj gladijatora, smještenog unutar starog pozorišta. Milan Tančeski, menadžer projekta, objašnjava da VR aplikacija uključuje 3D vizualizaciju i rekonstrukciju pozorišta. Ovo omogućava posjetiocima da steknu mnogo dublje i cijelokupnije razumijevanje prostora, uz nesmetani pogled na strukture i glavne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju pred bitku, kao i generičku publiku, pružajući posjetiocima osjećaj da su dio publike“, kaže Milan. Razvoj ovog projekta predstavljao je veliki izazov. Grad je u ruševinama, pa je prvo došlo do razvoja scenarija i priče kao osnove za razvoj 3D modela likova i okolne arhitekture. Kao dio procesa, arhitekta je razvio plan starog pozorišta i pretvorio ga u 3D model. Kao završni dio aktivnosti, projekat je trebao razviti 3D modele u prirodnoj veličini za gladijatore i za oko 700 likova iz publike. Pri tome su se dobro konsultovali sa stručnjacima i koristili istorijske podatke, tako da bi doživljaj svega bio što realniji i zasnovan na činjenicama.

“Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Dakle, vidite osobu pored, iza ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, ima budžet od 5 miliona eura. Radi na razvoju i promociji međunarodno zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest privrednih regija zapadnog Balkana i produžujući boravak turista u regionu. Blink 42-21 bio je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 € svaki – koji su dodijeljeni u oktobru 2019. Vijeće za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje koji je vođen od strane regije kojoj pripada. Njegov cilj je da promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski je podržan od strane EU.   Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti set za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i VR naočara. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u pozorištu. U trenutku kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1.500 godina unazad i okruženi ste publikom i možete uživati ​​u gladijatorskoj ceremoniji koja se odvija na glavnoj sceni pozorišta. “Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Pa vidite osobu pored, iza ili ispred sebe kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.

Ukus Crnogorskog pršuta poznat i preko granica

Written on . Posted in Priče.

Crnogorska kompanija povećava izvoz i prihode, te zapošljava građane uz podršku EU. Suva šunka je specijalitet Njeguša, sela u blizini Cetinja u Crnoj Gori. Poznata je po posebnom ukusu i mirisu koji je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i bukovog drveta koje sagorijeva tokom procesa sušenja. Crnogorcima i posjetiocima ove zemlje poznat je taj ukus, a sada kompanija iz Crne Gore radi na prepoznatljivosti tog ukusa širom regiona zapadnog Balkana i šireg tržišta. Mediteranea je srednje velika crnogorska porodična firma u vlasništvu muža i žene Marije i Ivana Špadijera. Firma je počela sa malom prodajom mesnih prerađevina 2006. godine i postepeno je povećavala prihode, a njeguški pršut je postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da je za pršut potrebna složena proizvodnja: proces sušenja uključuje soljenje morskom solju oko tri sedmice, prešanje kako bi se uklonio višak tekućine koje traje još tri sedmice, te lagano dimljenje i sušenje na hladnom planinskom povjetarcu u trajanju od tri mjeseca nakon čega slijedi sazrijevanje. Cijeli proces proizvodnje traje oko godinu dana.

 “Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja”

  Povećanje kvaliteta i prihoda Oko deset godina Mediteranea je otkupljivala pršut od proizvođača na Njegušima, a pakovali su je drugi kooperanti. Posao je išao dobro, a tržište se širilo, ali ovaj rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovog proizvoda je bio konstantan, ali je kompanija počela da ima problema sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli stizati zahtjevi kupaca za poboljšanje kvaliteta ambalaže. „Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja“, kaže on. Za to im je bila potrebna dodatna oprema i objekti jer je ovo bio novi prostor za kompaniju. U početku su ulagali sopstvenim kapacitetima, ali to nije bilo dovoljno da zadovolje potražnju. Stoga su odlučili da se prijave za podršku koju pružaju Instrumenti EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj, IPARD. Kao rezultat toga, dobili su skoro 35.000 eura dodatne opreme, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice za podizanje na visinu do 11 metara.

 “Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška nas je učinila nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije.”

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) koji je osmišljen da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i njihovih ruralnih područja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU-a.   Mediteranea sada proizvodi i distribuiše preko 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli i restorani i lanci supermarketa. Oko 90% njihovog prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju kooperanti na području Njeguša, pakovanje i distribuciju sada u potpunosti pokriva kompanija. Takođe su udvostručili broj svog tima sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju. Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za ovu uspješnu priču. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška dobijena od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije”, kaže on.

Šetnja kroz kulturnu baštinu Zapadnog Balkana

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava jedinstven način promocije kulturnog naslijeđa na Zapadnom Balkanu. Zamislite regiju u kojoj možete pronaći spomenike iz antičke Grčke, Rimskog i Osmanskog carstva i socijalističkih režima. Ovo je mjesto gdje se miješaju istočne i zapadne kulture – u pogledu hrane, tradicionalne odjeće, jezika i drugih činioca kulturnog naslijeđa: ovo je zapadni Balkan. Udruženje Manifest – nevladina organizacija iz Srbije, je upravo, zajedno sa partnerima iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije razvila jedinstven način promocije ovog malo poznatog naslijeđa. Njihov inovativni koncept razvijen je kao dio projekta koji finansira EU, Heritage Walks and Talks. Oni rade na tome da posjetiocima približe lokacije baštine i povećaju privlačnost manje poznatih lokacija korištenjem inovativnih metoda pripovijedanja za predstavljanje činjenica, ali i usmenog predanja i urbanih legendi, promovišući to sve savremenim online metodama, uključujući društvene mreže i namjensku mobilnu aplikaciju. Projekat se bavi promovisanjem spomenika iz Drugog svjetskog rata, koristeći u te svrhe carske palate i antička naselja, zatim šetnju sve do praistorijskih naselja koja se nalaze u prelijepim krajolicima. Koncept Šetnje baštinom je prvi put pomenut tokom Faro konvencije Vijeća Evrope o vrijednostima kulturnog nasljeđa za društvo, kao dobra praksa za inicijative koje se tiču baštine u zajednici. Ideja projekta nastala je iz ovog koncepta, posredstvom koga se posjetioci upoznaju sa skrivenim mjestima svog obližnjeg područja slušajući o njima zanimljivu priču. Osim što turiste dovode do lokalnih zanimljivosti, šetnje baštinom dovode posjetioce i do lokalnih pružaoca usluga, a svi su povezani određenom pričom.

„U svakom muzeju ili kulturnoj instituciji imamo profesionalce koji su dobri u svom specifičnom polju kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu tako dobri u pripovijedanju. Željeli smo ponuditi novi pristup.”

Drugačija vrsta pripovijedanja Ivan Svetozarević je projektni menadžer iz Udruženja Manifest koji je za ovaj projekat dobio grant od Projekta razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a implementira Vijeće za regionalnu saradnju. Pojašnjava da je ideja za projekat nastala na osnovu niza specifičnih izazova sa kojima se turistička privreda suočavala u promociji kulturnog naslijeđa. Glavni izazov bio je nedostatak atraktivnih metoda interpretacije i pripovijedanja za kulturnu baštinu uopšte, a posebno za kulturnu baštinu u ruralnim područjima. „U svakom muzeju ili kulturnoj instituciji imamo profesionalce koji su dobri u svom specifičnom polju kao što su arheologija, antropologija ili biologija, ali nisu tako dobri u pripovijedanju“, kaže on. Projekat je odabrao osam lokacija u tri zemlje zapadnog Balkana, uključujući Feliks Romulijanu u Srbiji, srednjovijekovnu tvrđavu Svač u Crnoj Gori, Samoilovu tvrđavu u Sjevernoj Makedoniji i slične, i angažovao profesionalce da razvijaju priče zasnovane na činjenicama ali i na usmenom predanju i urbanim legendama te je osmislio jedinstven pristup koji priču stavlja u širi kontekst. „Željeli smo da ponudimo novi pristup pripovijedanju nasljeđa na Zapadnom Balkanu: novi proizvod,“ kaže Ivan. Paralelno, projekat je razvio specifične rute oko lokacija. Rute obuhvataju lokalna preduzeća kao što su male prodavnice i restorani i na taj način pružaju priliku za angažman i obezbijeđuju korist za lokalne zajednice i preduzeća oko lokacija.

“Kada je u pitanju kulturni turizam većina posjetilaca po defaultu bira veća mjesta i gradove za posjetu. Lokacije odabrane u našem projektu uglavnom su u ruralnim područjima koja sada imaju ekonomske koristi od turizma.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. Radi na razvoju i međunarodnoj promociji zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest ekonomija Zapadnog Balkana i produžavajući boravak turista u regionu. Udruženje Manifest bilo je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 € svaki – dodijeljenih u oktobru 2019. Vijeće za regionalnu saradnju (RCC) je inicijativa koju sufinansira EU i koja promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Odabrani sajtovi su iz Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije. Rute i priče se postavljaju na web stranicu i mobilnu aplikaciju koju je projekt razvio, tako da posjetioci mogu samostalno posjećivati ​​stranice i uživati ​​u njihovim sadržajima. Ovo pruža priliku posjetiocima da dožive prekogranično iskustvo dok uživaju u kulturnoj baštini koju promoviše projekat. Na ovaj način projekat doprinosi zajedničkoj promociji regionalne kulturno-turističke ponude, produžava boravak posjetioca u regiji i povećava prihode i zaposlenost u turističkoj industriji. Većina lokacija odabranih u okviru projekta nalazi se u ruralnim područjima, a Ivan objašnjava: „Kada je u pitanju kulturni turizam većina posjetilaca po defaultu bira veća mjesta i gradove za posjetu. Lokacije odabrane u našem projektu uglavnom su u ruralnim područjima koja sada imaju ekonomske koristi od turizma”.

Japanske jabuke postaju „naše voće“ u Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Crnogorska kompanija pronalazi potencijal za rast u poljoprivredi uz podršku EU. Crna Gora je neto uvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je trgovinski deficit u posljednjih nekoliko godina opao, istraživanje Instituta za prospektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da niz elemenata još uvijek ima uticaja na ovu situaciju. To uključuje fragmentirane farme, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijen prerađivački sektor i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija. Potencijal za rast na tržištu poljoprivrede uočio je Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Baštenski centri kompanije Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.

“Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju”

Potencijal za rast Miloš Golubović je generalni direktor Veletex-a. Objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra za njihov posao. Sektor distribucije, koji je najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. “Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju.” Veletex je stoga pokrenuo novo preduzeće Naše Voće i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme na području Nikšića. Pomoć da se pokrene ovaj posao Miloš objašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je potreban jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate hektar ili 40 hektara zemlje. “Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.” Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je značajan izazov, čak i za dobro etablirano preduzeće kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da konkuriše za podršku programa EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor u zemljama u procesu pridruživanja EU. Kroz IPARD im je pružena podrška u osnivanju i kasnijem proširenju zasada jabuka i ulaganju u protivgradne mreže. Sada su posljednjim pozivom za podnošenje prijedloga potpisali ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadratnih metara, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.

„Plan daljeg širenja se odnosi na sortu Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena i nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru.”

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, je i Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor tih zemalja. Uz pomoć ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim i uskladili ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.   Osim toga, potpisan je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za primarnu proizvodnju uz izgradnju intenzivnog višegodišnjeg zasada jabuke. Investicija se odnosi na  kupovinu sadnica i traktora. Jabuke su primarno voće na kome kompanija radi zbog klimatskih uslova Župske kotline koji su najbolji za rast jabuke. Trenutno, kompanija uzgaja sorte crvene jabuke. „Plan daljeg širenja se odnosi na Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena I nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru“, kaže Miloš.

Na putu rimskih careva

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU stavlja rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana u centar pažnje posjetilaca. Da li ste znali da između drugog i četvrtog vijeka politički centar Rimskog carstva nije bio u Rimu, već u Iliriku? Ovo je bio naziv za zemlje koje su se protezale od zapadne granice moderne Grčke do Alpa na zapadu i od rijeke Dunav na sjeveru do Jadranskog mora, uključujući ono što danas zovemo zapadni Balkan. Posjetiocima nije poznato svo bogato rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, ali projekat koji finansira EU sada nudi digitalnu platformu za predstavljanje lokacija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji i za privlačenje turista u region.

“Ako, na primjer, posjetite Diocleu kod Podgorice, možda će vam trebati i smještaj i hrana, a možda ćete poželjeti posjetiti i druga mjesta u blizini. Stoga smo u paket uključili restorane, hotele i prirodne atrakcije.”

Stari Rim u virtuelnoj stvarnosti Regionalna nevladina organizacija, Dunavski centar kompetencija (DCC), uspješno je pokrenula Put rimskih careva i dunavskog vina, a obratila mu se mreža saradnje koju finansira EU, Vijeće za regionalnu saradnju, da razvije sličnu rutu na zapadnom Balkanu. Svrha je bila kreiranje rute u manje poznatom dijelu Balkanskog poluostrva za putnike koji žele da dožive nešto novo. Prema DCC-u, nedavna istraživanja pokazuju da je do 40% svih putovanja vezanih za turizam u kategoriji kulturnog turizma. Međutim, zapadni Balkan i Ilirik ogranak Rute još uvijek su relativno nepoznati među evropskim turoperatorima i turistima. Danko Ćosić je koordinator ovog projekta. On objašnjava da je devet arheoloških lokaliteta odabrano za uvrštavanje u Iliričku rutu. Uključuju antički grad Stobi u Sjevernoj Makedoniji, Apoloniju i Butrint u Albaniji i Diokleju u Crnoj Gori. Projekat je kreirao paket virtuelnih tura za obilazak svih istaknutih lokacija. Glavni element prezentacijskog paketa za svako arheološko nalazište je virtuelni obilazak, uključujući audio interpretaciju. Ali, kako Danko objašnjava: „Ako, na primjer, posjetite Diokleju kod Podgorice, možda će vam trebati i smještaj i hrana, a ako ostanete duže, možda ćete poželjeti posjetiti i druga mjesta u blizini. Stoga smo u paket uključili restorane, hotele i prirodne atrakcije.”

„Ovim projektom želimo da rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, u svom punom sjaju, prenesemo na ekrane kompjutera ljudi, i nadamo se privučemo ih da posjete lokalitete u ponudi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnoj promociji zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest ekonomija Zapadnog Balkana (WB6), produžujući boravak turista u regionu. Njegov drugi krug grantova – u vrijednosti do 54.000 evra svaki – dodijeljen je u oktobru 2019. Dunavski centar kompetencija (DCC) je među 16 primalaca grantova iz drugog kruga.   Uz prezentacijske pakete za svaku lokaciju, ruta će biti dostupna na web stranici https://romanemperorsroute.org za posjetioce koji žele istražiti regiju. Staza Ilirika će se transformisati u funkcionalnu platformu za promociju i saradnju između ključnih lokaliteta baštine i zainteresovanih strana kao što su turističke organizacije i preduzeća. Prema Danku, putnički posrednici, agenti i turoperatori su stara škola. Savremeni putnik bira mjesta koja će posjetiti i rezerviše hotel i letove online. Stoga lokacije i zemlje koje žele postati ili ostati konkurentne na tržištu moraju imati napredne promotivne pakete online. „Upravo to pokušavamo da uradimo kroz ovaj projekat. Pokušavamo donositi rimsko naslijeđe Zapadnog Balkana, u njegovom punom sjaju, na ekrane kompjutera ljudi i, nadamo se, privući ih da posjete ove lokacije i provedu neko vrijeme ovdje“, kaže Danko.

Biciklom kroz istoriju

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava oživljavanje stoljetne željeznice, dajući joj novu svrhu – svrhu promovisanja biciklizma i turizma u Bosni i Hercegovini. Krajem 19. vijeka Austro-Ugarska je započela izgradnju željezničke pruge koja bi povezivala glavne gradove srednje Bosne i Hercegovine. Radovi su započeli 1891. godine i nakon nekoliko godina ljudi iz regije mogli su putovati vozom. Za većinu stanovništva ovo je bilo potpuno novo iskustvo. Putovanje vozom je takođe bila izuzetna prilika za razgledanje krajolika jer je željeznica prolazila kroz planinske klisure i pored srednjovijekovnih zamkova i prelijepih pejzaža. Pruga je bila u funkciji skoro 80 godina sve dok vlasti socijalističke Jugoslavije nisu 1976. godine odlučile da ugase prugu, zatvore stanice i uklone šine. Razlog njenog zatvaranja bila je izgradnja novih puteva i povećanje broja motornih vozila i njihovog korištenja.

 “Ljudi su bili emotivno vezani za ovu željeznicu.”

Preporod Miroslav Matošević živi u prigradskom naselju Travnika. Njegova kuća je blizu stare pruge i sjeća se kako se kao dijete igrao na pruzi i oko napuštene željezničke stanice. “Ljudi su bili emotivno vezani za ovu željeznicu. Sjećam se priča da su, kada je pruga zatvorena, neke katolkinje iz regije mjesecima nosile crne marame u znak žalosti. Kao za člana porodice”, kaže. Miroslav je sada na čelu Turističke organizacije Srednjobosanskog kantona. Zajedno sa kolegama i vodećom partnerskom organizacijom, Razvojnom agencijom REZ, pokrenuo je inicijativu za oživljavanje stare željezničke pruge, ali u drugu svrhu. Oni rade na pokretanju 100 kilometara duge biciklističke staze duž stare pruge i uspješno su aplicirali za podršku projekta koji finansira Evropska unija i njemačka vlada. Svrha projekta Old Rail Trail je proširiti ponudu turizma na otvorenom u regiji i omogućiti duži boravak turistima koji posjećuju Srednju Bosnu tokom ljeta. Predstavljanje regije Radovi obuhvataju uspostavljanje biciklističke staze na trasi stare pruge, međunarodnu promociju staze i regiona i umrežavanje preduzeća koja pružaju usluge u sistemu prilagođenom biciklizmu. Miri je posebno drag inovativni pristup ove treće komponente koja uključuje pokretanje mobilne aplikacije prilagođene biciklima koja bi povezivala bicikliste i lokalna poduzeća – restorane, hotele i druge. U zamjenu da budu dio aplikacije, kompanije bi morale implementirati standarde prilagođene biciklizmu kao što su parking prostor za bicikle, prostor za presvlačenje biciklista i popusti za bicikliste.

 “Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i pohvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. ”

O projektu Staru željezničku stazu podržavaju Evropska unija i Vlada Njemačke kroz EU4Business projekat u BiH, a implementiraju Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turističko udruženje Srednjobosanskog kantona, te Nesa Sistem d.o.o. Travnik. EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, sektora orijentisanih izvozu, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet za finansiranje EU4Business-a iznosi 16 miliona eura i zajednički ga finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i Savezna Republika Njemačka (1,1 milion eura). Projekat zajednički provode GIZ, ILO i UNDP i biće završen do marta 2022. godine. Staza će ići istim putem kao i stara pruga i proći će kroz pet gradova Srednjobosanskog kantona: Busovaču, Donji Vakuf, Jajce, Travnik i Vitez. Biciklisti će moći zastati i posjetiti ove gradove, ali i spomenike kulturne baštine poput srednjovjekovnog travničkog dvorca. “Nevjerovatno je koliko se ljudi obradovalo i pohvalilo nas kada smo najavili pokretanje projekta. Očigledno, osim ekonomske koristi tu su i emocionalna povezanost i sjećanje”, kaže Miroslav. Stara željeznička staza je podržana od strane EU4Business projekta Evropske unije, a implementiraju je Regionalna razvojna agencija (REZ) i Turističko udruženje Srednjobosanskog kantona i Nesa Sistem d.o.o. Travnik.