Skip to main content

Ponovno spajanje dijelova albanske kulturne baštine

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Sredstva EU obnavljaju mozaik Nacionalnog istorijskog muzeja oštećenog zemljotresom 2019.

Nijedna posjeta gradu Tirani nije potpuna bez fotografisanja velikog mozaika koji prekriva glavnu fasadu Nacionalnog istorijskog muzeja. Zauzimajući centralnu ulogu među važnim zgradama koje kruže oko trga u glavnom gradu, mozaik je konceptualiziran ranih 1980-ih i nosi naziv „Albanija“, kao prikaz ljudi koji su živjeli u zemlji u različitim vremenima.

Mozaik je bio svjedok mnogih istorijskih događaja koji su se odigrali neposredno ispred njega na Skenderbegovom trgu, ali ono što ga je uzdrmalo iz temelja bio je zemljotres 2019. godine. Ovo je bio najjači potres u zemlji u posljednjih pola vijeka: odnio je mnoge živote i prouzrokovao materijalnu štetu širom centralne Albanije, uključujući 53 lokaliteta kulturne baštine.

“Bilo je svega nekoliko intervencija otkako je inaugurisan prije nekoliko decenija – na primjer, s mozaika je uklonjena zvijezda kao simbol komunizma.”

Inženjeri EU doprinose oporavku

U očima građevinske inženjerke Daniele Kortoçi koja radi na restauraciji mozaika, među svim ljudima na mozaiku „Albanija“ izdvaja se jedna figura: žena koja drži pušku u ruci.

„Žena u tradicionalnoj haljini stoji između dva muškarca u centru mozaika, predstavljajući snažnu Albanku iz komunističkog doba, ali koja takođe ima svoju prijateljsku stranu prikazanu u vidu otvorene lijeve ruke koja odražava gostoprimstvo“, objašnjava mlada inženjerka koja je uključena u restauratorske radove nakon potresa. „Bilo je samo nekoliko intervencija otkako je inaugurisan prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda koja je simbol komunizma uklonjena je sa mozaika“, kaže Kortoçi, koja opisuje kako radovi na restauraciji uključuju kombinovanu ekspertizu EU i lokalne samouprave, uključujući originalne tvorce djela.

Kortoçi radi sa timom stručnjaka koji su naveli 27 lokaliteta kulturnog naslijeđa koji ispunjavaju uslove za intervenciju u sklopu najvećeg kulturnog projekta finansiranog od strane EU ikada sprovedenog u zemlji. Stručnost EU donosi dodatnu vrijednost u prenošenju znanja novoj generaciji studenata lokalne kulturne baštine. Rade rame uz rame na oštećenim zidinama zamka, starim lučkim gradskim utvrđenjima, muzejskim zgradama i mostovima. U nastojanju da se očuvaju vještine koje nestaju, rad na dvorcima i mostovima uključuje tradicionalno zidanje uz korištenje lokalnog kamena. Krajnji cilj je oživljavanje ovih odabranih lokacija kako bi se povećao turistički potencijal, direktno doprinoseći društveno-ekonomskom oporavku Albanije.

“Za nas žene inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj maloj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kuću i stavlja sunce u ugao papira.”

O projektu

U jednom od svojih najvećih programa kulturne baštine, vrijednom 40 miliona eura, EU u Albaniji radi na podršci restauracije lokacija i spomenika pogođenih zemljotresom 2019. godine. Program ima za cilj da doprinese socio-ekonomskom oporavku Albanije obnavljanjem kulturnog nasljeđa zemlje i obnavljanjem njenog potencijala za turizam, kao i pružanjem podrške lokalnim zajednicama. Program je postao još značajniji u kontekstu posljedica pandemije COVID-19, koja je loše uticala na albanski turistički sektor.

Evropa je tamo gdje želimo da budemo

Ekonomska transformacija Albanije započela je kada je demokratija okončala decenije komunizma početkom 1990-ih. Kortoçi je stoga građanka druge generacije čiji rad treba da doprinese zemlji koja teži članstvu u EU. Pored svog profesionalnog angažmana kao inženjer, pridružila se Mladim evropskim ambasadorima, kreativnoj mreži budućih uticajnih ljudi sa cijelog Zapadnog Balkana.

„Sjećam se kako sam dok sam odrastala slušala riječi „Želimo da Albanija bude kao ostatak Evrope“, odnosno razvijene zemlje članice EU. Zato sam željela da naučim više o Evropskoj uniji i podijelim njene vrijednosti sa svojim vršnjacima, radujući se tome kao našoj zajedničkoj budućnosti”, kaže Kortoçi. Među tim evropskim vrijednostima je i njegovanje kulturnog nasljeđa kojeg u Albaniji ima u izobilju.

Još jedna važna uloga u kojoj se Kortoçi vidi je postavljanje primjera budućim generacijama, posebno djevojčicama. Iako žene čine manje od 1% radne snage u građevinskom sektoru, ona kaže: „Ja sam u stanju da radim i da budem prepoznata po svom profesionalizmu kao i muškarci. Za nas žene inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj maloj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kuću i stavlja sunce u ugao papira.”

Baš kao i žena u mozaiku koja je prikazana kako se bori i poziva druge da se pridruže, radovi na restauraciji ovih spomenika se ne rade samo da bi se sačuvala prošlost ili sadašnjost, već i za budućnost, kako bi mlađe generacije znale odakle dolaze.

Zaštita staništa u regionu Skadarskog jezera

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Poboljšano upravljanje zaštićenim područjima u Albaniji smanjuje gubitak biodiverziteta

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanskom poluostrvu. Jezero se nalazi na sjeveru Albanije i na granici sa Crnom Gorom. Kao rezervat prirode, to je jedno od evropskih područja koje je najbogatije biodiverzitetom, sa mnogim vrstama riba i ptica koje se mogu naći samo ovdje. Jezero takođe igra važnu ulogu kao lokalitet na kojem stotine ptica selica provode zimu – takozvani Jadranski preletnički put.

Međutim, dugo vremena je ovo bogato prirodno stanište bilo u opasnosti od zagađenja nastalog ljudskim faktorom i raznih vrsta eksploatacije. Odmah se moralo intervenisati zbog takve situacije i tražiti pomoć eksperata kako bi se uvele najbolje prakse iz Evropske unije, koje su rezultirale prvim Planom upravljanja Skadarskim jezerom.

“Uz pomoć EU, počela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima.”

Održivo upravljanje zaštićenim područjima

Plan upravljanja je izradila Nacionalna agencija za zaštićena područja (NAPA), a implementirala ga je Regionalna uprava za zaštićena područja. Age Martini, glavna osoba za monitoring iz Regionalne administracije za zaštićena područja Skadra, tvrdi je ovaj plan dao njihovom osoblju potpuno nove smjernice za rad na zaštićenom području i osigurao željene rezultate. „Osoblje u našoj regionalnoj kancelariji sada ima jasnu ideju o protokolima koje treba poštovati u ovoj oblasti i kako koristiti novu opremu za izradu izveštaja o flori i fauni“, izjavljuje ona.

Plan je počeo da se sprovodi uz pomoć EU koja je obezbijedila ekspertsko znanje iz država članica EU. Obezbijeđena je podrška za praćenje divljih životinja, organizovanje obuka i druge izgradnje kapaciteta, zatim za razvoj odnosa sa zajednicama koje žive u zaštićenom području te pružanje profesionalne opreme koja pomaže osoblju da obavlja svoj posao. „Uz pomoć EU, započela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima, jer svaki član osoblja ima jasne smjernice, dok svi znamo opšti cilj“, ističe Martini, dajući primjer kako čak i odnos s turistima sada uređen protokolom.

Zaštićena područja i NAPA rastu zajedno

U zadnje vrijeme, u svim zaštićenim područjima Albanije registruju se milioni turista svake godine. Ovaj uspjeh se pripisuje planovima upravljanja koje je NAPA izradila uz pomoć EU, a koji se provode u zaštićenim područjima zemlje. Albanija stiče dobru reputaciju među turistima koji je posjećuju radi niskih cijena, dobre hrane i sjajne prirode.

Međutim, fokus ostaje na zaštiti biodiverziteta putem mehanizama za praćenje u zaštićenim područjima koji su uvedeni i u skladu sa standardima Natura 2000 EU. Trenutno je preko 100 zaposlenika NAPA-e obučeno za rješavanje šumskih požara i prirodnih katastrofa; poznaju proces prikupljanja i obrade informacija o divljem svijetu, a prije svega imaju strategije za povećanje saradnje između zajednica koje žive u zaštićenim područjima i upravljanja tim područjima.

“Svjedočili smo promjeni stavova zajednice u pogledu naših namjera, od prvobitne skepse do prihvatanja pozitivne promjene u njenom području.”

O projektu

Projekat NaturAl je doprinio usklađivanju mreže zaštićenih područja u Albaniji sa Natura 2000 mrežom EU, i prihvatanjem standarda EU. Na taj način Albanija napreduje ka članstvu u EU.

Od 2015. do 2019. godine, fokusirajući se na deset odabranih zaštićenih područja, projekat je radio na jačanju upravljanja zaštićenim područjima u Albaniji fokusirajući se na: obuku i izgradnju kapaciteta Nacionalne agencije za zaštićena područja i regionalnih agencija; praćenje divljih životinja; obezbjeđivanje opreme; i jačanje odnosa u zajednici.

Direktor NAPA-e, Zamir Dedej, tvrdi da postoje velike koristi od dugoročnih ciljeva koji daju prioritet i prirodnom staništu i zajednicama koje tamo žive. “ Svjedočili smo promjeni stavova zajednice u pogledu naših namjera, od prvobitne skepse do prihvatanja pozitivne promjene u njenom području.” Dedej objašnjava da zajednice sada shvataju da se njihove aktivnosti trebaju pratiti i da to doprinosi smanjenju nelegalnih praksi poput nelegalne sječe drva ili krivolova. Štaviše, shvatili su da dobro upravljanje zaštićenim parkovima donosi više turista i ekonomskih koristi za sve.

Ovakvi pozitivni pomaci načinjeni su zahvaljujući pomoći od strane EU, koja je stigla u vrijeme kada je bila najpotrebnija, a NAPA je postala operativna tek 2016. Od tada je Albanija postigla značajan napredak u širenju mreže zaštićenih područja i povećanju nivoa realizacija svojih planova upravljanja sa 19% na 53%. Ovi rezultati su dodatno ohrabrili Agenciju i sigurni su da će se saradnja sa EU nastaviti u novoj fazi koja će dodatno smanjiti gubitak biodiverziteta, ali i spriječiti ekološki kriminal i povećati ulaganja u zaštićena područja u Albaniji.

Putovanje kroz vrijeme i doživljaj bitke iz Drugog svjetskog rata

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU nudi virtuelnu stvarnost za posjetioce muzeja u BiH

Bitka na Neretvi bila je jedna od najznačajnijih bitaka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Krajem 1942. njemačka vrhovna komanda je postala zabrinuta zbog mogućnosti iskrcavanja saveznika na Balkan. Kao rezultat toga, Adolf Hitler je naredio ofanzivu da slomi centralnu komandu partizanskog pokreta koja se nalazila u srednjoj Bosni i Hercegovini. Prekretnicu te bitke označilo je rušenje dobro čuvanog mosta preko rijeke Neretve koje su prouzročili partizani kako bi usporili napredovanje njemačke vojske.

Bitka je ovjekovječena 1960-ih kroz produkciju filma Bitka na Neretvi u kojem su glumili Yul Brynner i Orson Welles među ostalim holivudskim glumcima. Plakat za film je dizajnirao Pablo Picasso i to besplatno. Nakon prikazivanja filma i njegovog uspjeha, državni organi su otvorili muzej Bitke na Neretvi, u mjestu Jablanica u Bosni i Hercegovini, u čijoj je blizini vojena ta bitka. Muzej je otvoren već više od pola vijeka, ali je u poslednjih 20 godina imao vrlo malo posjetioca.

Zahvaljujući inicijativi nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, publika sada može proživjeti bitku kroz modernizovani sadržaj i 3D virtuelnu stvarnost, što je I dodatni razlog za posjetu muzeju u Jablanici.

„Bili smo svjesni da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i tematike, ali da ne nudi mnogo sadržaja i da nije zanimljiv za posjetioca, te smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju.“

Pretvaranje muzeja u atrakciju

Udruženje Link, nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine, realizovala je projekat promocije prirodnog turizma u okolini Jablanice. Međutim, kako je regija bogata i kulturnom baštinom, odlučili su pokrenuti inicijativu s tim fokusom. „ Bili smo svjesni da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i tematike, ali da ne nudi mnogo sadržaja i da nije zanimljiv za posjetioca, te smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju“, kaže Rasim Tulumović iz Udruženja Link. U razgovoru sa kolegama iz susjedne zemlje koji rade u Narodnom muzeju Crne Gore, saznali su da je u sličnoj situaciji i muzej u Nikšiću, te da bi taj zajednički problem bio odlična prilika za realizaciju prekogranične inicijative koja bi promovisala kulturnu baštinu kao dio turističkog paketa. Za to im je bila potrebna pomoć koju im je pružio Program prekogranične saradnje (CBC) za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, koji je finansiran od strane EU.

Glavni problemi s kojima su se suočavali muzeji s obje strane granice su predstavljanje sadržaja i promocija. Rasim pojašnjava da ovi muzeji nisu imali savremenu opremu ni tehniku, što je rezultiralo u malom broju posjetilaca, ili nezadržavanju posjetilaca u muzeju. “Pored toga, u okolini muzeja nije bilo mjesta gdje se moglo sjesti na kafu ili kupiti suvenir, tako da ovi muzeji nisu ni na koji način pomagali razvoju turizma”, kaže Rasim.

Uz podršku EU, partnerske organizacije uvele su inovativan način predstavljanja istorije uvođenjem savremene opreme u muzeje i dodatno razvijanjem prezentacije virtuelne stvarnosti i animirane igre, koja na zabavan način pruža istorijske činjenice. Na primjer, ako sada odlučite doživjeti obilazak virtuelne stvarnosti za Bitku za Neretvu u muzeju Jablanica, morat ćete staviti 3D naočale koje će vas odvesti u sjedište Partizanske komande, gdje ćete biti okruženi animiranim glumcima. Komandant će vam dati zadatak da spasite ranjene vojnike koji će vas provesti kroz bitku, a na putu ćete se suočiti sa brojnim preprekama koje morate savladati. “Vjerujemo da je ovakav doživljaj istorije posebno privlačan mladim ljudima kojima je dosadno da je uče na tradicionalan način”, govori Rasim.

Virtuelne prezentacije bile su samo dio projekta. Partnerske organizacije su takođe opremile muzeje sa 3D naočarima, LED ekranima, tabletima, e-vodičima i drugom opremom za virtuelnu prezentaciju. Osim toga, organizacije su doprinijele obuci i certificiranju turističkih vodiča o savremenoj interpretacijskoj metodologiji, podržali mala preduzeća u proizvodnji suvenira i pomogli muzejima u izradi poslovnih planova.

„Kao rezultat podrške koju je pružila EU, sada oba muzeja mogu postati potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji u regiji su stupili u kontaktu s njima da bi naučili kako implementirati njihov pristup.”

O projektu

Instrument za pretpristupnu (IPA) pomoć II Program prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014–2020 ima svoj opšti programski cilj – održivi razvoj prekograničnog područja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji se promoviše kroz realizaciju zajedničkih aktivnosti koje maksimiziraju komparativne prednosti područja. Ukupna IPA sredstva za Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. iznose 8.400.000 €.

Projekat „Zabavni muzeji“ koji finansira EU imao je važan ekonomski uticaj na oba muzeja. Muzej Jablanice je udvostručio svoje cijene ulaznica uprkos tome što je bila godina pandemije – kada se očekivalo da će broj stranih posjetilaca biti mali – udvostručio je i broj pojedinačnih posjetilaca. „Kao rezultat podrške koju je pružila EU, sada oba muzeja mogu postati potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji u regiji su stupili u kontaktu s njima da bi naučili kako implementirati njihov pristup“, kaže Rasim.

Značajno je za pomenuti i važan uticaj projekta na prekograničnu saradnju između muzeja i kulturnih institucija obje zemlje. Projekat je omogućio zajedničke posjete turoperatora s obje strane granice, gdje su turoperatori bili inspirisani da svoje posjetioce dovedu u muzeje, i blisku saradnju na implementaciji projekta između kulturnih i lokalnih institucija vlasti.

Borba za prava potrošača na Kosovu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Grant EU omogućava civilnom društvu da bude podrška pravnoj infrastrukturi, ali i da ima aktivnu ulogu kao nadzornik implementacije

Nije neobično vidjeti natpise u kosovskim trgovinama koji upozoravaju da se kupljena roba ne može vratiti. Trgovci koriste svoju slobodnu prosudbu da osmisle politike u slučaju neispravnih proizvoda, a tako osmišljena pravila mogu varirati od kreditnih zapisa koji obavezuju kupce da potroše isti iznos na drugi proizvod, do ponude povrata kupljene robe u roku od 24 sata.

Ovakvo nepošteno poslovno okruženje može da opstaje i da se širi uglavnom zbog neupućenih potrošača koji nisu svjesni zakona koji ih štite kao ni da postoje mehanizmi za njihovu primjenu. Ovaj nedostatak informacija potvrđen je 2020. godine kada je istraživanje, finansirano od strane EU, pokazalo da 42% potrošača ne zna da postoji Zakon o zaštiti potrošača,  i da ne znaju svoje pravo da mogu vratiti robu, bez obzira da li su je kupili direktno u prodavnicama ili online.

„Godinu dana nakon što je naša platforma postala operativna, broj žalbi koje su registrovane u centralnom odjelu za zaštitu potrošača porastao je za osam puta.”

Da bi upoznao potrošače sa njihovim pravima, Institut za razvojnu politiku Institut za razvojnu politiku (the Institute for Development Policy) (INDEP) je postavio platformu koristeći moć društvenih medija za informisanje, obrazovanje i osnaživanje potrošača na Kosovu. Sajt Kosovskog nadzornika potrošača (Mbrojtësit e Konsumatorëve) je interaktivan, komunicira s potrošačima o specifičnoj potrošačkoj problematici te objašnjava zakon jednostavnim riječima, putem postera i infografika. Dnevni sadržaj sajta se bavi svakodnevnim problemima sa kojima se Kosovari susreću prilikom kupovine robe ili usluga. S obzirom da su jezik i tematika na sajtu prijemčivi potrošačima, platforma je u prvoj godini rada imala 30.000 posjetilaca. Povećanje nivoa svijesti o pravima potrošača uticalo je na zvanične žalbe podnesene centralnim vlastima.

„Godinu dana nakon što je naša platforma postala operativna, broj žalbi koje su registrovane u Odjelu za zaštitu potrošača (Consumer Protection Department) porastao je za osam puta“, kaže Fatbardha Restelica iz INDEP-a. Do početka decembra ukupan broj službenih pritužbi podnesenih u ovoj godini dosegao je rekordni broj od 1.871. Mbrojtësit e Konsumatorëve platforma je savjetovala potrošače da podnose žalbe u vezi sa sigurnošću hrane, kršenjem prava na garanciju proizvoda i online kupovinom, između ostalog.

Pandemija je inspirisala i e-trgovinu i nepošteno trgovanje

Mbrojtësit e Konsumatorëve sajt je prepoznao porast od 200 posto u e-trgovini, koji je nastupio usljed pandemije u 2020. godini, i stoga pojačao svoju aktivnost kako bi zaštitio potrošače koji su stupali u ovaj novi odnos sa trgovcima. „Potrošači su se suočili sa organizovanim poskupljenjem, kršenjem prava prilikom kupovine putem interneta, nemogućnosti za vraćanje proizvoda i sveukupnom nepoštenom trgovinskom praksom“, govori Restelica, te objašnjava da je podizanje svijesti javnosti bilo usmjereno na provjeru trgovinske politike prije kupovine i na način na koji se podnose reklamacije.

“Naš sljedeći cilj je uspostaviti mehanizam za podršku potrošačima u rješavanju žalbi putem posredovanja i pravnog lijeka.”

O projektu

Institut za razvojnu politiku (INDEP) je podržan od strane Evropske unije kroz Okvirni parnerski sporazum u oblasti zaštite potrošača za period od 2019. do 2022. godine. Program ovog partnerskog sporazuma stavio je zaštitu potrošača u centar donošenja odluka i ciklusa javnih politika. Njegovi glavni ciljevi su bili osnaživanje, izvještavanje i podučavanje potrošača na Kosovu. U implementaciji ovih ciljeva, INDEP je dao preporuke za javnu politiku i takođe je vodio i nadzirao kampanju za zaštitu potrošača „Mbrojtësit e Konsumatorëve“.

Poduzimanje sljedećeg koraka za zaštitu potrošača

Politika i zaštita potrošača je važan alat za povećanje povjerenja potrošača, poboljšanje konkurencije i pomoć oporavku privrede. INDEP je stoga motivisan da pomno prati dalje reforme u sektoru, uključujući praćenje izmjena i dopuna kako bi se sadašnji zakon uskladio sa zakonodavstvom EU. INDEP organizacija je dostavila kosovskim institucijama zaključke do kojih su došli na osnovu svojih istraživanja.

Zvanični podaci pokazuju da je ovaj višestruki aktivizam poboljšao ukupnu zaštitu potrošača, uključujući postupanje po žalbama, jer je došlo do povećanja pozitivnih rješenja slučajeva. Međutim, Restelica kaže da su građani koji dobiju negativan odgovor obeshrabreni i ne koriste svoje pravo da ulože tužbu. To se uglavnom dešava zbog znatnih troškova postupka i vremena koje je potrebno da se predmeti riješe. „Zato je naš sljedeći cilj uspostaviti mehanizam za podršku potrošačima u rješavanju pritužbi putem medijacije i pravnih lijekova“, dodaje odlučno Restelica.

Mbrojtësit e Konsumatorëve sajt je osnažio potrošače na Kosovu, dajući im informacije o osnovnim pravima, i učinio ih važnom pokretačkom snagom za tržišnu disciplinu. Na taj način trgovci su podstaknuti da se takmiče, da nude korisne proizvode i usluge i transparentnije objavljuju informacije. Ova potrošačka snaga i povjerenje je očitovano i u činjenici da 68% Kosovara veruje da organizacija civilnog društva može da brani njihova prava: što je prosjek sličan onom u EU. Kao nadzornik koji je u proteklih par godina bio aktivno uključen u podizanje svijesti javnosti, zagovaranje i prisustvo u medijima, INDEP je dao veliki doprinos u izgradnji ovakvog nivoa povjerenja.

Malikowsky Couture: novi modni brend inspirisan tradicionalnim romskim nošnjama

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mladi romski umjetnik ulazi u svijet modnog dizajna zahvaljujući projektu koji finansira EU u Sjevernoj Makedoniji.

U porodici Muameda Malikovskog, vladalo je stereotipno viđenje umjetnika kao osobe koja ima finansijske poteškoće i manjak profesionalne budućnosti. Premda su Muameda, još od djetinjstva zanimale umjetnost i dizajn, on se, kao odličan đak, u svim školskim predmetima, odlučio ipak da studira pravne nauke.

Učeći marljivo Muamed je dobijao visoke ocjene na pravnom fakultetu, ali pred samo diplomiranje nešto se dogodilo. „Svi oko mene, uključujući i moju porodicu, očekivali su od mene da budem neko drugi, neko koga ne prepoznajem u svom srcu. Osjećao sam da ne pripadam tom svijetu i odlučio sam da slušam svoje srce i slijedim svoje snove”, kaže Muamed.

“To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’.”

Živjeti san

Odlučio je da upiše Fakultet za modni dizajn na Univerzitetu Goce Delchev u Štipu, Sjeverna Makedonija. Nije bilo lako odlučiti se studirati modni dizajn, međutim, čim je Muamed započeo studije mode, počeo je da radi ilustracije kako bi oživio svoje inovativne ideje za modu. “To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’,“ prisjeća se Muamed.

Pokretanje novog brenda i ulazak na modno tržište je samo po sebi izazov, a budućnost se činila neizvijesnom za Muameda. Međutim, 2020. godine, baš kada je razmišljao da odustane od svog sna, Muamed je čuo za projekat koji sufinansira Vijeće Evrope, a koji vodi Evropski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC), koji podržava mlade Rome u kreativnim i poslovnim poduhvatima. Zahvaljujući ERIAC-u i njegovom finansiranju, Muamed je konačno dobio priliku da napravi posao od onoga što istinski voli da radi.

Međutim, ovo je bio samo početak, s obzirom da je Muamed težio mnogo većem uspjehu. Nije imao radnju, a otvaranje jedne je zahtijevalo znatna finansijska ulaganja, koja Muamed nije mogao priuštiti. U tom je počela i pandemija. Pored problema i nevolja koji su nastupili s pandemijom, otvorio se i prostor za nove načine poslovanja. Izazovi za Muameda nisu prestajali da naviru, ali zahvaljujući još jednom projektu koji finansira EU – Roma Digital Boost uz podršku Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) – Muamed je uspio da prevlada ovaj sljedeći izazov.

„Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat.”

O projektu

Projekat integracije Roma ima za cilj smanjenje socio-ekonomskog jaza između romske i neromske populacije na Zapadnom Balkanu i Turskoj, te jačanje institucionalnih obaveza vlada da inkorporiraju i isporuče specifične ciljeve integracije Roma u glavne tokove razvoja politike. Realizuje ga Vijeće za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo.

Roma Digital Boost obučavao je Muameda o online prodaji, kreiranju brenda i vizuelnog identiteta za njegovu kompaniju, te menadžmentu i promociji na kanalima društvenih medija. „ Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat,“ govori Muamed.

Nedavno je promovisao svoju prvu značajnu modnu kolekciju, inspirisanu tradicionalnom romskom nošnjom. Njegov dizajn Aurore osvojio je drugo mjesto na izboru za Miss Slobode Svijeta, a drugi njegov dizajn je izabran za najbolju nacionalnu nošnju na izboru za Miss Ljeta 2021. u Albaniji. Muamed strijemi ka tome da u budućnosti otvori veći modni studij u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, a zatim da proširi svoje poslovanje i na međunarodno tržište. „Čak i kad se drugima čini nemogućim“, kaže Muamed, „počnimo stvarati priče vrijedne pomena, glasno i s ponosom.“

Iako projekat integracije Roma RCC-a radi uglavnom na nivou određene politike, projekat nastavlja da podržava programe koji rade direktno sa romskim zajednicama. Roma Digital Boost – koji RCC podržava i finansijskim i ljudskim resursima ¬– jedan je od tih programa i posebno je važan jer pomaže da se ubrza proces digitalizacije u romskim zajednicama.

„Bez digitalnih vještina, nema napredovanja u procesu integracije u bilo kojoj oblasti, uključujući kvalitetno obrazovanje, ravnopravno učešće na tržištu rada, pristup javnim i zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Izuzetno motivisani ljudi, poput Malikovskog, najbolji su primjeri kako romska zajednica može doprinijeti započetim transformacijama naših ekonomija,” izjavljuje Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma Vijeća za regionalnu saradnju.

Muamed bodri svakoga svojim primjerom i kaže: „Ohrabrujem sve, a posebno mlade Rome, da slušaju svoja srca i slijede svoje snove. Nikada ne odustajte od onoga što vas čini srećnim u vašem životu. I uvijek budi svoj!”

Velike ideje u malim elektroničkim setovima

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Preduzetnica sa Kosova pokrenula inovativni proizvod za razvoj elektronskih i inženjerskih vještina kod djece

Arta Shehu Zaimi je mlada preduzetnica sa Kosova. Nakon što je diplomirala na studiju informatike, počela je da radi u komercijalnoj banci kao programer, a kasnije napredovala u svom pozivu do pozicije softverskog arhitekte. Međutim, ubrzo je postala majka i njen pogled na svijet se promijenio, kao njena i profesionalna vizija. Stoga je odlučila da se oproba u nešto drugačiji poslovnim vodama. „Uvijek mi je bilo krivo što sam, kao i mnogi iz moje generacije, morala da se pomučim da savladam praktičnu primjenu do tad usvojenih znanja, i osjećala sam potrebu da uradim nešto povodom toga, kako moje kćeri i njihova generacija ne bi prolazili slične probleme“, kaže Arta .

Zbog toga su, još 2015. godine, Arta i njena sestra odlučile pokrenuti J-Coders Academy, što je privatni kurs na kojem djeca od 8 do 18 godina mogu naučiti programske jezike, dizajn aplikacija i dizajn kompjuterskih igrica. Princip J-Coders akademije je podučiti djecu ovim konceptima, uz što više praktičnih vježbi.

“Smatramo da djeci treba približiti nauku i tehnologiju, učinivši je opipljivom i lakom za usvajanje, te da ih treba ohrabrivati da samostalno rješavaju probleme i razmišljaju van zadanih okvira.”

Nauka i tehnologija – lako za naučiti

Međutim, tokom rada na J-Coders akademiji, Arta i njena sestra su uvidjele da djeca imaju poteškoća u razumijevanju hardverskog inženjeringa i elektronike. Djeca nisu mogla razumijeti tu materiju jer postojeće metode za podučavanje nisu obezbijeđivale okruženje, blisko djeci, u kom bi mogli da eksperimentišu. „ Smatramo da djeci treba približiti nauku i tehnologiju, učinivši je opipljivom i lakom za usvajanje, te da ih treba ohrabrivati da samostalno rješavaju probleme i razmišljaju van zadanih okvira “, govori Arta.

Tako je nastala ideja o Labboxu, koji Arta smatra revolucionarnim proizvodom. Labbox se sastoji od malih kutija koje uključuju strujna kola, konektore za kablove i slične materijale koji djeci omogućavaju eksperimentisanje na malim inženjerskim i elektroničkim projektima.

Kada je prvobitni proizvod osmišljen, predstavljen je grupi roditelja i partnera. Proizvod je bio dobro prihvaćen pa su Arta i njena sestra odlučile da pokrenu posao sa tim proizvodom. Međutim, ovo je bio nov biznis za Kosovo, kao i region, i naišao je na dosta izazova. Posebno su imali problema sa fizičkom proizvodnjom njihovih jedinica. „Naš region nije baš najpovoljnije okruženje za kompanije kao što je Labbox, koje isporučuju fizičke elektronske proizvode. Suočili smo se sa ozbiljnim problemima u pronalaženju dobavljača ili partnerskih kompanija koje bi preuzele proizvodnju”, kaže Arta.

„Finansiranje početne faze našeg poslovanja, koje je bilo od ključnog značaja, obezbijedila je EU za koju se nadam da će nastaviti da podržava digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenata i ljudskih kapaciteta kojima je potrebna podrška da postanu veći brendovi .”

O projektu

Fond za razvoj preduzeća i inovacije Zapadnog Balkana (WB EDIF), koji finansira EU, ima za cilj da poboljša pristup finansiranju za mala i srednja preduzeća (MSP) na Zapadnom Balkanu. WB EDIF je dizajniran da ponudi komplementarne finansijske instrumente koji se odnose na sve moguće potrebe za finansiranjem MSP na Zapadnom Balkanu. Instrument se sastoji od četiri različita stuba: vlasničko finansiranje malih i srednjih preduzeća, garancija zajma, pozajmljivanje i usluge podrške malim i srednjim preduzećima.

Druga opcija je bila da Labbox sam preuzme proizvodnju, ali za to su im bila potrebna ozbiljna finansijska ulaganja koja, kao start-up, nisu mogli priuštiti. Labbox je stoga morao usredotočiti svoje napore na pronalazak finansija za početnu fazu poslovanja kako bi svoju prvu seriju proizvoda izbacili na tržište. Labbox je podnio prijedlog za podršku EU Fondu za razvoj preduzeća i inovacija za Zapadni Balkan (Western Balkan Enterprise Development and Innovation Facility ) (WBEDIF) i dobio je pozitivan odgovor.

EU im je pomogla u nabavci mašina kako bi mogli samostalno proizvoditi elektronske kutije i neovisno od drugih dobavljača ili potencijalnih partnera. „Finansiranje početne faze našeg poslovanja, koje je bilo od ključnog značaja, obezbijedila je EU za koju se nadam da će nastaviti da podržava digitalni sektor u regionu, jer imamo mnogo talenata i ljudskih kapaciteta kojima je potrebna podrška da postanu veći brendovi ,” govori Arta .

Elektronički blokovi Labbox uče djecu osnovama nauke i računarskog inženjeringa na zabavan i interaktivan način. Arta i njene kolege dizajnirali su i razvili seriju ovih kutija za sertifikovani STEM (nauka, tehnologija, inženjering i matematika) nastavni plan i program. Svaki proizvod koji razvijaju povezan je s određenim ciljem učenja i omogućava djeci da shvate određeni koncept. Nakon uspješnog pozicioniranja na domaćem tržištu, Labbox je brzo stekao reputaciju u zemlji i inostranstvu kao pionir u STEM obrazovanju. Državne škole širom Kosova su pilotirale nastavni plan i program Labbox, a 2018. godine kompanija je osvojila prvo mjesto na Startup igrama u okviru Investicionog samita Zapadnog Balkana (Western Balkans Investment Summit)  u Londonu. Ali ovo je samo početak, jer je Arta spremna da iskoristi ovaj trenutak i posveti se daljoj izgradnji, do sad već uspješnog, Labbox-a. „Planiramo da se probijemo na evropsko i američko tržište i da proširimo naše distribucijske kanale kako bismo došli do maloprodajnih lanaca koji opskrbljuju državne škole i obrazovanje“, govori Arta.

“Kvalitet mog života se vidno poboljšao”

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Personalna asistencija postaje trajna usluga za osobe sa invaliditetom u Mačvanskom okrugu Srbije, uz podršku EU.

Dragana Marković Matić živi u gradu Šapcu, u Mačvanskom okrugu u zapadnoj Srbiji. Ona se suočila sa dijagnozom reumatoidnog artritisa, koji je vremenom doveo do smanjene pokretljivosti i potrebe za podrškom za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. “Ne mogu funkcionisati samostalno, ne mogu se kretati. Moji pokreti postaju sve ograničeniji s godinama”, konstatuje Dragana. Kako joj se zdravstveno stanje pogoršalo, usljed progresije njene bolesti, bila joj je potrebna konstantna angažovanost negovatelja koji bi joj pomagao veći dio dana. Porodica i prijatelji bili su tu da joj pomažu, ali po njenim riječima “ovo je bio posao sa punim radnim vremenom: biti moje ruke i noge”.

Potreba za personalnom asistencijom nije, naravno, rezervisana samo za Draganu: i druge osobe sa invaliditetom u Šapcu imaju sličan problem. Porodice pokušavaju pomoći, ali ne mogu uvijek biti tu koliko je potrebno. Alternativno rješenje za probleme osoba s invaliditetom je angažovanje personalnog asistenta, ali to je finansijski izdatak koji većina porodica ne može sebi dozvoliti. Takvi personalni asistenti takođe moraju biti stručno osposobljeni za premještanje osobe u invalidskim kolicima, prebacivanje u krevet ili u automobil, kao i za pomoć pri oblačenju i održavanju lične higijene. „Neko ko nikada nije imao kontakt sa osobama sa invaliditetom mora biti obučen da im pomogne kako ne bi slučajno povrijedio sebe ili osobu o kojoj brine“, kaže Dragana.

„Najvažnije je bilo stvoriti okvir za obuku i obučiti prve zainteresovane za pružanje usluga personalne asistencije osobama sa invaliditetom.”

Desetogodišnje putovanje

Dragana je članica Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga, koje je prije deset godina pokrenulo inicijativu da se ovaj problem riješi preko lokalnih institucija. Udruženje je tada uspjelo da potrebu za samostalnim životom osoba sa invaliditetom uključi u strategiju socijalne politike Šapca. Prepoznavanje potreba osoba sa invaliditetom od strane kreatora politike bilo je važno dostignuće, ali kako nije bilo finansijske ili druge podrške, bilo je potrebno još skoro deset godina borbe da se vidi opipljiv rezultat te politike.

Svjetlo na kraju tunela postalo je vidljivo 2018. godine kada je stigla podrška od programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. „Najvažnije je bilo stvoriti okvir za obuku i obučiti prve zainteresovane za pružanje usluga personalne asistencije osobama sa invaliditetom.“, izjavljuje Slaviša Savić koji je na čelu Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga.

Uz podršku EU, au saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Udruženje je identifikovalo zainteresovane za pružanje usluge personalne asistencije te ih obučilo i licenciralo. U okviru istog programa uspjeli su pokrenuti i pilot projekat podrške gdje je pet osoba sa invaliditetom dobilo personalnu asistenciju, osam sati dnevno, a još četiri osobe, četiri sata dnevno.

„Uključivanje troškova personalnih asistenata za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je veliki skok i veliki uspjeh za nas i to ne bismo mogli bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU,“

O programu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a implementira Ujedinjeni nacionalni razvojni program. Ciljevi programa uključuju jačanje participativnih demokratija i integracije u EU na Zapadnom Balkanu kroz poboljšanje pravnog, finansijskog i šireg okruženja za osnaživanje civilnog društva.

Implementacija pilot programa dala je udruženju jači argument da uvjeri opštinske vlasti koliko je usluga personalne asistencije ključna za osobe sa invaliditetom. Kao rezultat kontinuiranog lobiranja, Skupština opštine je konačno uvrstila ovu podršku na listu redovnih usluga koje opština pruža. Usluga je već uključena u budžet za 2021. godinu, a plate personalnih asistenata sada su pokrivene, a ubuduće će ih pokrivati ​​opština.

„Uključivanje troškova personalnih asistenata za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je veliki skok i veliki uspjeh za nas i to ne bismo mogli da uradimo bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU“, kaže Slaviša.

Dragana i drugi Šapčani koji žive sa invaliditetom osećaju se opuštenije jer su obezbijedili uslugu personalne asistencije za cijeli život. “Kvalitet mog života se vidno poboljšao. Sa personalnim asistentom ste samostalni“, kaže Dragana.

Biciklizam: rastući trend u Podgorici

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Na svom biciklu! Nevladina organizacija iz Crne Gore prmoviše biciklizam da postane dio mainstream-a, uz podršku EU.

Smještena u ravnici, sa površinom od oko 100 kvadratnih kilometara i mediteranskom klimom, Podgorica – glavni grad Crne Gore – ima sve potrebne preduslove da postane urbano biciklističko utočište. Međutim, ovom gradu je do nedavno nedostajala čak i najosnovnija infrastruktura za normalnu vožnju biciklom, tačnije sve do 2013. godine, kada se organizacija civilnog društva Biciklo.me potrudila da vožnja biciklima postane dijelom mainstream kulture ovog grada. „Istinski smo težili da Podgoricu pretvorimo u grad koji je pogodan i bezbijedan za vožnju biciklima, a želimo da to bude očigledno i ljudima koji još uvijek ne koriste bicikle”, govori Sonja Dragović, jedna od članica organizacije.

U proljeće 2012. organizovan je prvi Bike-Up: ljudi su pozvani putem društvenih mreža da se okupe i proslave Dan planete Zemlje tako što će doći na zajedničku vožnju biciklima. Odaziv je inspirisao nove inicijative i ubrzo je mala grupa biciklističkih entuzijasta počela da organizuje redovne mjesečne vožnje u Podgorici, pod nazivom Critical Mass. Po sunčanom danu, ovo bi privuklo nekoliko stotina biciklista koji pripadaju različitim dobnim i društvenim skupinama. To je bio obećavajući početak s obzirom da je Podgorica grad koji broji oko 200.000 stanovnika i koji nema gotovo nikakvu biciklističku infrastrukturu.

„U Beču i Kopenhagenu naučila sam kako voziti bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ovi gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam “OK, sad trebam da nađem bicikl, a i da se nađem sa ovim ljudima iz Biciklo.me.”

Odlučivati o načinu transporta u gradu

Sonja Dragović postala je dio Biciklo.me nakon što je magistrirala urbanističke studije koje je pohađala u Beču i Kopenhagenu. Prije toga je povremeno vozila bicikl, ali je tokom studija počela da koristi bicikl kao svakodnevno prevozno sredstvo. U međuvremenu je pratila Biciklo.me na društvenim mrežama. „ U Beču i Kopenhagenu naučila sam kako voziti bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ovi gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam “OK, sad trebam da nađem bicikl, a i da se nađem sa ovim ljudima iz Biciklo.me“, govori Sonja.

Biciklo.me je započeo kao inicijativa slobodnog udruženja, koja se bavila samo organizovanjem masovnih biciklističkih vožnji kako bi doprinijela vidljivosti biciklista u Podgorici. U 2013. godini ukazala se prilika za dobijanje finansijskih sredstava za poboljšanje uslova za prevoz biciklima, pa se inicijativa registrovala kao nevladina organizacija i uspješno realizovala svoj prvi projekat – postavljanje prvih odgovarajućih parkirališta za bicikle, na 18 lokacija u Podgorici.

Od tada je udruženje razvilo i vodilo brojne male projekte koji su doprinijeli boljem okruženju za bicikliste u gradu. „U suštini, radimo na nekoliko različitih, ali međusobno povezanih poslova: na poboljšanju infrastrukture, saobraćaja i politika vezanih za prevoz, te na edukaciji javnosti o prednostima održive gradske mobilnosti“, kaže Sonja.

Potaknuti uspjehom parkirališta za bicikle, ubrzo su uslijedili i drugi projekti koje je vodila ili zagovarala ova nevladina organizacija – od uvođenja prvih biciklističkih staza u glavnom gradu i prvog plana održive gradske mobilnosti od strane gradskog vijeća, do istraživačkih studija o unapređenju saobraćajnog i biciklističkog okruženja i kreiranja edukativnog materijala za učenike osnovnih i srednjih škola.

„Ova, a i buduća podrška EU su veoma važne, i to ne samo zbog novca, već zbog činjenice da kada EU podrži neku akciju, postaje lakše uvjeriti lokalne vlasti da učine isto.”

O projektu

Biciklo.me je podržan od strane EU kroz Regionalni program o lokalnoj demokratiji na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji ima za cilj jačanje participativnih demokratija i procesa EU integracija na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva da aktivno učestvuje u donošenju odluka . Ostali projekti finansirani od strane EU koji su podržali Biciklo.me su: „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do kreiranja politika – M'BASE“, koji se finansira u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), zatim projekat „Bolji saobraćaj, bolji grad“ te projekat pod nazivom „Jačanje kapaciteta za bolju životnu sredinu u Crnoj Gori“.

 

EU je podržala četiri njihova projekata – studije o uslovima saobraćaja i mobilnosti u Podgorici, izradu prjedloga za unapređenje zakonodavstva, pokretanje kampanje za podizanje svijesti u podgoričkim srednjim školama o prednostima vožnje biciklom i postavljanje parkirališta za bicikle u tri grada na sjevernom dijelu zemlje. “Ova, a i buduća podrška EU su veoma važne, i to ne samo zbog novca, već zbog činjenice da kada EU podrži neku akciju, postaje lakše uvjeriti lokalne vlasti da učine isto”, govori Sonja.

U Podgorici je izgrađeno nekoliko kilometara biciklističkih staza. Iako je kvalitet projektovanja i održavanja pomenutih mogao biti bolji, očigledno je da je ovaj bezbjedan biciklistički prostor privukao nove korisnike i podstakao ljude da koriste bicikle.

Sonji je sada bitno da vidi da grad uspostavlja odgovarajuće procedure za planiranje i izgradnju biciklističkih staza, te da ulaže u edukaciju urbanista o najnovijim trendovima i najboljim praksama u vezi s biciklističkom infrastrukturom. „Što više ljudi vozi bicikl, svima nam je bolje. Kako ljudi koji voze bicikle ne koriste automobile, oni ni ne zagađuju okoliš niti stvaraju buku. Ovo čini grad boljim okruženjem za sve nas”, kaže Sonja

Računar za svaku porodicu

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Entuzijasta iz Sjeverne Makedonije omogućio je za porodice lošijeg materijalnog statusa donacije u vidu 1.200 računara.

Obrazovanje i svakodnevnica djece su bili znatno promijenjeni tokom prve godine pandemije COVID-19, zbog ograničenja kretanja i zatvaranja škola što je uslovilo djecu da pohađaju nastavu od kuće. Ova situacija je takođe ukazala na razlike koje postoje između djece i porodica koje imaju pristup računarima i internetu i onih koji nemaju. Borče Stamenov iz grada Kavadarci u Sjevernoj Makedoniji jedan je od heroja koji je doprinijeo da se bar u tom pogledu prevaziđu postojeće razlike, obezbijedivši, širom zemlje, računare za 1.200 porodica koje nisu mogle da ih priušte sebi. Ova priča je počela sasvim slučajno.

Borče radi u „Bidat Informatika“, firmi iz Kavadaraca koja se bavi popravkom softvera i hardvera. Objašnjava da su klijenti godinama ostavljali svoje stare računare u njihovoj radnji koje bi potom praktikanti te firme koristili da se poduče zanatu. Još 2016. godine, u firmu Bidat informatika došla je jedna gospođa sa molbom da joj je potreban računar, ali da nema sredstava da ga kupi. Borče je tada došao na ideju da bi mogao iskoristiti neupotrebljene dijelove starih računara da sastavi računar za nju. On i njegov kolega su ga potom dostavili toj gospođi na njenu kućnu adresu.

“Radost te djece i sjaj u njihovim očima nagnali su me  da se i danas bavim donacijom računara i da usrećim što više djece.”  

Mala donacija koja se pretvorila u pokret

Kada su Borče i njegov kolega posjetili tu gospođu u njenom domu, upoznali su i njeno troje djece koja su bila presretna zbog Borčeovog poklona. “ Radost te djece i sjaj u njihovim očima nagnali su me da se i danas bavim donacijom računara i da usrećim što više djece.”, kaže Borče.

Nakon toga, Borče je pokrenuo stranicu na društvenim mrežama „Doniraj Kompjuter“ kako bi mogao doći do što više ljudi koji žele da doniraju polovne računare i što više porodica kojima su oni bili potrebni. Baš kao što je i mislio, mnogim porodicama je bio potreban računar, ali iznenadio ga je veliki broj ljudi koji su ih donirali. Prvo je došlo 20 računara iz lokalne kompanije, koja je zamijenila novim svoje stare računare. “Ovu donaciju smo objavili na našim stranicama na društvenim mrežama, i sve je više donacija pristizalo,” kaže Borče.

Tokom pandemije, njegova humanitarna misija ubrzala je prijašnji tempo rada. To se desilo kada je Ministarstvo obrazovanja Sjeverne Makedonije odlučilo da škole pređu na onlajn nastavu. Kao rezultat toga, stotine djece i mladih iz siromašnih porodica i udaljenih regija suočilo se sa naizgled nepremostivim problemom.

Broj doniranih računara je ubrzano rastao tokom ove godine a Borče i njegove kolege su radili na tome i povećali količinu godišnje isporuke računara sa 100 na otprilike 500. Morali su pokrenuti web stranicu kako bi bolje organizovali tok isporuke od donatora do ljudi kojima su potrebni računari. U tim aktivnostima isporuke, Borčeu su pomogli pojedinci, koji bi mu javljali kome su računari potrebni, te dostavne kompanije poput Eko Logistic Servisa koje bi besplatno isporučivale računare.

„EU nam je obezbijedila oko 140 računara i druge dijelove IT opreme. Ovo je bila nevjerovatna i najveća donacija koju smo do sada dobili.”

O inicijativi

Doniraj Kompjuter je inicijativa koju je pokrenuo Borče Stamenov iz Kavadaraca u Sjevernoj Makedoniji. Do sada je inicijativa bila u mogućnosti da isporuči 1.200 računara porodicama kojima je potrebna pomoć, širom Sjeverne Makedonije. Hardver su donirali privatni pojedinci, kompanije i institucije, uključujući i delegaciju EU u Skoplju koja je obezbijedila preko 140 komada IT opreme od laptopa i desktop računara do štampača.

Znajući za Borčeovu inicjativu, Delegacija EU u Skoplju stupila je u kontakt s njim jer je trebala mijenjati svoje stare računare i drugu informatičku opremu. “EU je bila spremna da nam obezbijedi oko 140 računara i druge IT opreme. Ovo je bila nevjerovatna i najveća donacija koju smo do sada dobili”, kaže Borče.

Borče je ostao u kontaktu s Delegacijom EU u Skoplju i nakon njihove donacije računara. Ove godine Borčeu je dodijeljena nagrada Evropljanin godine, posebna nagrada za solidarnost. Njegov doprinos je prepoznat u tome što je mnogim porodicama učinio život kvalitetnijim jer im je omogućio da budu digitalno povezani, što je bilo posebno izraženo tokom pojačane izolacije i onlajn učenja u vrijeme COVID-a.

Borčeovi računari su stigli do gotovo svih regiona u Makedoniji. Primao je zahvalnice u različitim oblicima – od pisama do video zapisa. I planira da nastavi. “Nadam se da u bliskoj budućnosti više neće biti potrebe za mojim doprinosom jer će vlada ili druge institucije omogućiti svakoj porodici u Sjevernoj Makedoniji da posjeduje novi računar. Ali do tada ću nastaviti da radim na ovome”, kaže on.

Ukroćena rijeka Cernica

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kako projekat Evropske unije i saradnja u zajednici pomažu da se zaustave poplave i poboljša život ljudi u pograničnom regionu između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Cernica je selo koje broji oko 600 stanovnika i nalazi se na kosovskoj strani granice sa Sjevernom Makedonijom. Istoimena rijeka koja teče kroz centar sela čini ga jednim od najljepših područja u regionu, ali i najpodložnijim poplavama. Fatlum Mehmeti, mještanin Cernice, ponosan je na prirodne ljepote svog sela i na njegov vrijedni živalj, ali dodaje da bi im život bio mnogo bolji kada bi se mogli riješiti neugodnog mirisa koji dolazi iz rijeke, u koju se slijevaju otpadne vode, te poplava i oštećenja usljed njih. “Svake jeseni i zime živjeli smo u strepnji zbog moguće štete koju bi poplave mogle nanijeti našim kućama, oranicama i životima”, kaže on.

Problem poplava nije rezervisan samo za Cernicu. Cijela pogranična regija ima ovaj problem već decenijama, a usljed promjene klime poplave su sve češća pojava. Samo ovog ljeta više od 60 porodica u regionu moralo je biti evakuisano iz svojih kuća zbog poplava. Ljudskih žrtava nije bilo, ali je učinjena značajna materijalna šteta. Opština Gnjilane procijenila je štetu od ovogodišnjih poplava na 1,5 miliona eura. Više od 30 kuća je postalo neuslovnim za život, pet mostova je porušeno, a hektari oranica su poplavljeni.

„Mještani sela već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i naše uprave da im pomognu da urede korito rijeke na način da se smanji broj poplava i ublaži njihov štetan uticaj.”

Nema više poplava

Besim Haziri iz javnog vodovoda Hidromorava na Kosovu objašnjava da poplave uzrokuje priroda, ali da i ljudski faktor  ima ulogu u tome jer utiče na klimatske promjene. Međutim, u slučaju Cernice i regije, poplave su takođe rezultat nedostatka odgovarajuće infrastrukture. “Mještani sela već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i naše uprave da im pomognu da urede korito rijeke na način da se smanji broj poplava i ublaži njihov štetan uticaj”, kaže Besim.

Iako su bili veoma zainteresovani da pomognu, kompanija i lokalne vlasti nisu imale finansijskih sredstava i dovoljno stručnog kadra za ovako važan projekat. Prilika za realizaciju projekta ukazala se 2019. godine kada su saznali da mogu dobiti podršku iz programa prekogranične saradnje (CBC) za Kosovo i Sjevernu Makedoniju koji finansira EU. Preduzeće Hidromorava uspješno se prijavilo za program zajedno sa JP Vodovod Kumanovo, iz prekograničnog grada Kumanova. Bio je to početak projekta, kojeg su nazvali „ Održive okolišne i zdravstvene blagodeti u pograničnim područjima“, koji bi dugoročno pomogao lokalnom stanovništvu.

U protekle dvije godine, učinjeni su mnogi infrastrukturni radovi zahvaljujući ovom projektu. Ti radovi su se odnosili na preuređenje korita rijeke i smanjenje zagađenosti tla. Odvojene su otpadne vode od padavina – to znači da otpadna voda više ne teče direktno u rijeku a time su eliminisani i neugodni mirisi koji su dopirali iz rijeke. Osim toga, projekat je zaslužan za izgradnju šetališta duž rijeke i klupa za odmor te mjesta za rekreaciju. Slični radovi su učinjeni i sa druge strane granice, u opštini Kumanovo.

“Zahvaljujući podršci EU, sada smo mirni tokom zime i ne strahujemo više od poplava koje će načiniti štetu našim životima i imovini.”

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Održive okolišne i zdravstvene blagodeti u pograničnim područjima “ pokrenut je u februaru 2020. i završen u oktobru 2021. Ukupna vrijednost projekta iznosila je preko pola miliona eura.

Kako bi ova ulaganja bila održiva, projekat je takođe pokrenuo i implementirao kampanju podizanja ekološke svijesti o održavanju čistoće rijeke i okolnog područja. Besim napominje da je, osim sredstava EU, za uspjeh ovog projekta zaslužna i prekogranična razmjena znanja i ideja sa kolegama iz Vodovoda Kumanovo.

Fatlum objašnjava da je ovaj projekat značajano uticao na njihove živote. „ Zahvaljujući podršci EU, sada smo mirni tokom zime i ne strahujemo više od poplava koje će načiniti štetu našim životima i imovini. “, kaže on.