Skip to main content

Obnovljena dedina kuća dobija drugi život

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU i promoviše tradicionalnu arhitekturu pomaže seljacima u pograničnom regionu Albanije i Crne Gore da napreduju u turizmu.

Domaća hrana i bez menija, a sve servirano svježe iz bašte ili voćnjaka: to gosti dobijaju kada borave u pansionu porodice Kljajić u selu Lubnice u Crnoj Gori. Njihov boravak je u kući staroj više od sto godina, opremljenoj sa tradicionalnim nameštajem i dekorom. Maja i Milan Kljajić vode ovaj pansion, zajedno sa svoje četvoro dece. Njihov put u turističko preduzetništvo nije uvijek bio popločan ružama. Donio je izazove ali i radost kada bi vidjeli krajnji rezultat svog rada i velike osmijehe na licima gostiju.

Osim prirodnih ljepota i bogate kuhinje, selo Lubnice obiluje i tradicionalnom arhitekturom. Razlog za to je veoma bogata kultura i istorija regiona,, kao i kasni dolazak modernizacije regiona – što znači da su mnoge stare kuće sačuvane u selima na području između Albanije i Crne Gore.

“Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti korisna za bilo šta. Međutim, moj suprug Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima.”

Od male poljoprivrede do turističkog preduzetništva

Do prije deset godina Maja i Milan nisu imali namjeru da se bave turizmom. Milan je proizvodio organski med, a od ove i druge manje poljoprivredne proizvodnje porodica je ostvarivala prihode, prodajući te proizvode na pijacama obližnjih gradova. Osim kuće u kojoj su živjeli, imali su i kuću staru preko 100 godina. Milan ju je naslijedio od oca i djeda. Ovu kuću su koristili kao skladište za hranu i namještaj koji im više nije bio potreban.

U okviru svoje delatnosti proizvodnje meda, Milan je putovao širom regiona na seminare i tako je došao na ideju da njihovu staru kuću pretvori u pansion za turiste. “Iskreno, nisam vjerovala da stara kuća može biti od koristi za bilo šta. Međutim, Milan nije odustajao od svog sna i ubrzo smo postali pioniri seoskog turizma u našim krajevima – kaže Maja.

Kuća je bila u veoma lošem stanju i porodica Kljajić je morala da investira u renoviranje ali nisu imali sredstava za to. U početku su dobili podršku donatorske organizacije da poprave krov, što je bilo hitno, i uradili još neke sitne popravke. Tada su već mogli početi primati posjetitelje. Maja se prisjeća prvih gostiju, grupe bugarskih biciklista, koje su ugostili još 2014. godine. Prisjeća se da noć njihovog dolaska nije spavala jer se bojala da se neće probuditi na vrijeme da im pripremi doručak. “Izgledalo je nevjerovatno. Nismo navikli na posjetioce; cijelo selo je bilo uzbuđeno i šokirano”, kaže Maja.

Nakon ove prve grupe slijedila je još jedna grupa, pa još jedna, sve dok se kuća nije počela rezervisati za cijelu sezonu. Međutim, rast popularnosti ovog pansiona nije prošao bez izazova. Stara kuća nije bila u potpunosti renovirana , što je stvaralo probleme, a porodici je bila potrebna podrška u promociji njihovog novog pansiona.

„Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja.”

O projektu

Projekat prekogranične saradnje finansiran od strane EU „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“ započeo je 2018. godine, a završio se 2020. godine. Cilj projekta je bio unapređenje konkurentnosti turističkog sektora, povezujući kulturno i prirodno nasljeđe. Projekat je doprinijeo promociji tradicionalne arhitekture prekograničnog područja među domaćim i međunarodnim posjetiteljima kroz izložbe, društvene mreže i niz članaka u ciljanim časopisima na temu tradicionalnih elemenata u modernoj arhitekturi i očuvanju kulturnog naslijeđa. Realizovali su ga Regionalna razvojna agencija Bjelasica, Komovi i Prokletije i Polimski muzej iz Crne Gore u saradnji sa EuroPartners Development i Regionalnim savjetom Skadra u Albaniji.

Ova prijeko potrebna finansijska sredstva došla su iz projekta prekogranične saradnje koji finansira EU pod nazivom „Očuvanje kulturnog pejzaža Albanije i Crne Gore“. To je pomoglo porodici da završi renoviranje kuće uz očuvanje njenih tradicionalnih kulturno-istorijskih elemenata. “Podrška EU je bila veoma važna. Osim novca za završnu adaptaciju kuće, dobili smo i podršku za promociju našeg pansiona putem brošura i društvenih mreža. To je imalo ogroman uticaj na dalji rast našeg poslovanja“, kaže Maja.

Maja i Milan sada planiraju nastaviti ovaj posao u narednim godinama. Takođe se nadaju da će barem jedno od njihove djece podijeliti njihovu strast i držati pansion otvoren.

Od ranca do posla

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Sredstva EU pomogla su jednoj preduzetnici iz Bosne i Hercegovine na njenom putu da izgradi posao koji podržava putovanja drugih.

Azra Hodžić iz Bosne i Hercegovine oduvijek je bila entuzijastičan putnik. Dok nije počela pandemija COVID-19, putovala je poslovno i iz zadovoljstva i posjetila brojna mjesta. Putovanja joj donose radost, a putovanje u Berlin, od prije nekoliko godina, postalo je neočekivana polazna tačka za novi poslovni poduhvat.

Azra je tražila odgovarajući ranac koji bi mogla koristiti na ovom putovanju, ali i kada se vrati s putovanja svojoj kući. Tada nije mogla pronaći ništa što bi odgovaralo tim njenim specifičnim potrebama, ali je zato po povratku u Sarajevo osmislila ranac koji će joj služiti za tu svrhu i sašila ga je sa svojim ocem.

”Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju.”

Ovaj prvi ranac koji je Azra dizajnirala i sašila sa svojim ocem imao je jednostavan dizajn, ali je bio upravo ono što joj je trebalo. To su odmah primijetile i njene kolege u firmi u kojoj je radila. “Svi su mi davali komplimente za ranac i pitali me gdje sam ga nabavila. Kada sam im rekla da sam ga napravila, jedna prijateljica me je upitala da li mogu da napravim jedan za nju”, priča Azra.

Nakon ove prve narudžbe uslijedili su i drugi zahtjevi, sve dok Azra nije shvatila da se to može pretvoriti u dobar posao. Pokrenula je stranicu na društvenim mrežama na kojoj je reklamirala modele različitih dizajna. Takođe je došla na vrlo kreativnu ideju kako nazvati svoj posao. Ranac , riječ na bosanskom jeziku, prevodi se na engleski jezik kao “backpack”, a St ,po ortografiji engleskog jezika , je skraćenica za riječ svetac, na engleskom “saint”. Na taj način je nastalo ime Azrine firme ST RANAC. Međutim, Azra je takođe uvidjela da kada spojite dvije riječi dobijete drugo značenje. Stranac , riječ iz bosanskog jezika, na engleskom jeziku znači “foreigner”.

Posao je išao dobro dvije godine, Azra je dizajnirala, a njen otac šio. Ali sa stalnim povećanjem narudžbi, Azra je morala pronaći rješenje kako bi mogla dalje razviti posao. Nedostajala joj je odgovarajuća obuka za upravljanje poslovanjem, oprema i podrška za marketing i oglašavanje.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“

O EU4Business-u

EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ovaj program zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona evra iz pretpristupnih fondova) i njemačka vlada (1,1 milion evra). Projekat sprovode GIZ (Nemačka korporacija za međunarodnu saradnju), Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih nacija za razvoj,  i njegovo provođenje se završava u martu 2022. godine.

Prijateljica joj je rekla za EU4Business program koji podržava kompanije koje tek počinju s poslovanjem i ambiciozne preduzetnike u njihovom poslovnom upravljanju i razvoju. Azra se prijavila za taj program i dobila prijeko potrebnu obuku iz poslovnog menadžmenta, koja je trajala više od dva mjeseca. Dobila je i novu industrijsku šivaću mašinu, koja omogućava njenom ocu da proizvodi više u kraćem vremenskom periodu, kao i finansijsku podršku za kupovinu sirovina na veliko unaprijed.

„Ranije nisam mogla da kupim veliku količinu sirovina jer se poslovanje firme oslanjalo samo na priliv gotovine. Uz podršku EU, moje poslovanje je poprimilo nove razmjere. Sada mogu odgovoriti na veću potražnju klijenata i spremna sam da od svoje firme napravim veliku kompaniju“, kaže Azra.

Kako ljudi pronalaze nove načine putovanja u periodu COVID-19, Azra očekuje dalji razvoj svog poslovanja. Planira da poveća svoj asortiman proizvoda i da u bliskoj budućnosti zaposli nekoliko radnika u svojoj kompaniji. Svakako je imala izazova na ovom putu, ali svojom strašću i trudom – i malom pomoći EU – uspjela ih je sve savladati.

Mladi Srbijanci i Kosovari se pitaju “Kako te vidim?”

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da se liše predrasuda i izraze svoje iskustvo, koje otvara oči, u kratkim filmovima. Dvije kulturne organizacije – – Dokufest u Prizrenu i Fond B92 u Beogradu – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da vide da li su njihove predrasude, koje gaje jedni o drugima, opravdane. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da ospori svoje predrasude kroz projekat “Kako te vidim?”. 24-godišnji Prizrenac Ismail Myrseli objašnjava razloge zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca – i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svog izleta, Myrseli se družio sa Kruševljanima u Srbiji,u gradu Kruševcu, koji na njegovo iznenađenje veoma liči na njegov rodni grad. Proveo je samo dijelić vremena objašnjavajući stvari koje radi na Kosovu. Ostalo vrijeme je govorio o onome što mu je najvažnije: interesovanju za film, pozorištu i kulturi. “Vjerujem da ako popunimo informacijsku prazninu univerzalnim vrijednostima, nećemo ostaviti mjesta za bilo kakvu vrstu podjela.”

„Htio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.”

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta zadrže fokus na kulturi, kao načinu istraživanja, ali i kao načinu na koji učesnici mogu kreativno izraziti svoje iskustvo. Bilo je radionica, bilo je posjeta kulturnim lokalitetima, i na kraju stvaranje videa koji odgovaraju na jednostavno pitanje:  kako je susret s vršnjacima licem u lice promijenio način na koji ih vide. Zbog ograničenja usljed koronavirusa, prva grupa od 2020. morala se ograničiti na internetske videopozive, ali njihova filmska kreativnost i dalje blista u short videos koje su napravili jedni o drugima. “Kako te vidim?” Menadžer projekta, Zana Arapi Xheladini, kaže da su takvi projekti ono što je mladim ljudima potrebno da se zaista upoznaju, i na Kosovu i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je izazvalo cijelu ideju projekta, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi tima Dokufesta prisustvovali festivalu u Srbiji i tamo su ljudi bili iznenađeni kada su čuli šta se dešava u Prizrenu – o čemu do tada nisu znali ništa. Zana dodaje da je važan dio projekta praćenje medija, u potrazi za konfliktnim, narativima i njihovo dijeljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.  

“Mi smo samo mladi ljudi, koji se zabavljamo i uživamo u ovim sastancima i bioskopu.”

O projektu Projekat “Kako te vidim?” osmislile su i sprovele dvije organizacije civilnog društva sa Kosova i iz Srbije: Dokufest i Fond B92. Organizacije smatraju da stavovima mladih dominiraju predrasude i posljedice sukoba – prepreke koje stoje na putu mobilnosti cijelog regiona. Projekat je dobio sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, kao dio Programa za civilno društvo i medije za Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najljepših u životu. 23-godišnja Sara Ećimović odmah se povezala sa vršnjakom sa Kosova. Prije nego što su se zapravo upoznali, danima su razgovarali telefonom o zajedničkim interesima, poput evropskih filmova. „Saznala sam o njegovoj porodici, muzici koju je stvarao i njegovim planovima za budućnost“, kaže Ećimović, jedna od prvih učesnica na Dokufest-u , festivalu kratkog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Konačno stižem da posjetim Prizren i Kosovo“, dodaje ona. Kasnije 2021. godine ona i njeni kolege učesnici će prikazati svoje videe na festivalu Slobodna zona u Beogradu. To je sve učinjeno zahvaljujući istom programu kulturne razmjene. Ona to sažima: „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim sastancima i filmovima“.

Putovanje kroz vrijeme: kako je škola u Skoplju ušla u digitalno doba

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kako su velike infrastrukturne investicije ustupile svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata u školi u Sjevernoj Makedoniji. Jedna od najstarijih škola u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, zove se 25. maj. Izgrađena je 1967. godine, trenutno ima oko 1.500 učenika. Gotovo 50 godina na njoj nisu vršene nikakve značajnije obnove. Prozori, toaleti, krov, pa čak i stolice i stolovi bili su isti kao 1970-ih, zbog čega je škola izgledala gotovo kao muzej. Fadil Murtezani je pohađao ovu školu dok je bio dijete, 1970-ih godina. Sjeća se da je tada škola slovila za jednu od najopremljenijih u gradu. Četrdeset godina kasnije, 2011. godine, Fadil postaje direktor te škole. “Krov je prokišnjavao, zimi smo imali problema sa hladnoćom, a čak su još uvijek tu i stolica i klupa za kojima sam sjedio kao đak. Vidio sam svoje ime na njemu”, kaže on s dozom nostalgije. Zajedno sa novim menadžerskim timom, Fadil je preuzeo inicijativu da se stvari hitno poboljšaju.

“Infrastrukturna ulaganja za školu ustupila su svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata.”

Ušteda energije i ulaganje u digitalne alate Radovi na renoviranju prvobitno su započeli na inicijativu roditelja. Počeli su sa manjim renoviranjem, krečenjem školske ograde i sređivanjem školskog dvorišta. Međutim, ovo je bilo daleko od dovoljnog. Školi su bili potrebni mnogo značajniji radovi, a nije bilo sredstava. Međutim, polet i entuzijazam lokalne zajednice zadobili su pažnju Ministarstva prosvjete i nauke, koje je ubrzo odobrilo zahtjev za renoviranje i rekonstrukciju škole i to je bilo finansirano uz podršku Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). WBIF je platform, vođena od strane EU, koja ujedinjuje resurse iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju, bilateralne donatore i međunarodne finansijske institucije. Zahvaljujući tim ulaganjima, škola 25. maj je obnovila krov i fasade školske zgrade, zamijenila prozore i renovirala podne površine i sisteme grijanja i električne energije. Ova ulaganja su posebno poboljšala energetsku efikasnost škole, omogućavajući joj da uštedi energiju i da unaprijedi nastavu. Ušteda energije, više od 100% godišnje, ostvarena ovim investicijama, oslobodila je finansijska sredstva koja su tada namijenjena za druge potrebe.

„Naši časovi su sada zanimljiviji, a mi se mnogo više zabavljamo; smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu.”

O projektu Renoviranje škole 25. maja dio je većeg projekta koji uključuje izgradnju 70 novih objekata fizičkog vaspitanja u osnovnim i srednjim školama i renoviranje 60 osnovnih i srednjih škola širom Sjeverne Makedonije. U projekat se ulagalo i iz grantova i iz zajmova koji su obezbjeđeni posredstvom Investicioniog okvira za Zapadni Balkan uz podršku EU. Ovo je uključivalo dva granta stavljena na raspolaganje od strane WBIF bilateral donor , kao i dva zajma u ukupnom iznosu od 42,5 miliona eura od Council of Europe Development Bank (CEB). O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateške investicije u sektorima : energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava inicijative private sector development. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. Bolji pristup za sve Nastavnici i učenici škole sada imaju novi namještaj i nastavnu opremu, kao što su interaktivne ploče i video projektori u svakoj učionici, čime se poboljšavaju digitalne vještine učenika. „Naši časovi su sada zanimljiviji, i mnogo se više zabavljamo, smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu“, kaže Anila Ibishi, učenica devetog razreda škole. Ovo renoviranje poboljšava ne samo digitalni pristup školi već i fizički, koji je od velikog značaja za učenike sa invaliditetom. Škola važi za jednu od vodećih u regiji i druge obrazovne institucije u Sjevernoj Makedoniji uzimaju je kao referentnu tačku za pristup adekvatnoj obrazovnoj infrastrukturi. Postizanje evropskih obrazovnih standarda u školi 25. maja privuklo je pažnju svih i praćeno je prijemom novih učenika. Fadil ponosno kaže: “Broj upisanih đaka je takođe značajno porastao nakon renoviranja, pogotovo kako se upisuju u školu i djeca koja su iz drugih opština”.

Sijemo sjeme uspjeha

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Povratak svojim korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hoxha je napustio Albaniju da bi radio u građevini u Grčkoj. Kaže da je morao da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova i nedostatka posla i profesionalne perspektive u domovini. Tu je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak i život nije postajao lakšim. Iz tog razloga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i okuša sreću u domovini. Udružio je snage sa ostalim članovima porodice kako bi pokrenuo novi posao, ali nikada nije mislio da će postati uspješan kao sada. Odmah po povratku iz Grčke napravio je mali staklenik. Ideja je bila uzgajati povrće u malom obimu, distribuirati ga na obližnje pijace i zarađivati ​​za život za sebe i svoju porodicu. U to vrijeme bio je pionir u svom kraju za ovu vrstu poljoprivrednog posla, jer nijedan drugi mještanin njegovog grada ili okoline nije imao plastenike. Sjeća se i da je početak bio veoma težak jer nije imao veliku svotu novca za ulaganje, niti podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju, naporan rad i njegov inovativni pristup radu su se isplatili i on je ušao u drugu vrstu poljoprivrednog biznisa koji se konstantno razvijao i prateći taj razvoj Mikel postaje cijenjenim preduzetnikom u ovoj oblasti.

„Vidio sam sjajnu priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik gdje bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Žanješ  ono što si posijao Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je kvalitetno i finansijski povoljno sjeme i sadnice. S obzirom da Mikel nije imao novca za uvoz sjemena, počeo je sam da uzgaja sjeme za potrebe svog malog staklenika. Kako je svojim radom postao dobar u tom uzgoju, seljaci iz okoline, koji su već otvorili svoje plastenike, počeli su da naručuju od njega sadnice. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio da proširim staklenik u kojem bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. Nakon nekog vremena, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika koji prodaje sjeme u svom području. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Pored toga, već je izvozio sadnice lubenica u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali Mikelu je bila potrebna podrška kako bi svoje poslovanje podigao na viši nivo. Čuo je za program, koji je dijelom Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj, koji finansira EU (IPARD), i kako je njegov posao bio savršeno podoban za taj program, odlučio je da se prijavi na njega.

„Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu.“

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), koji je osmišljen da podrži zemlje na putu ka članstvu u EU, je Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) i fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i ruralnih područja. Putem ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Pravimo iskorak ka preduzetništvu Uz IPARD podršku, Mikel je izgradio još jedan moderan staklenik površine 4830m2 opremljen potrebnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju godišnju sadnju i uzgoj rasada. „Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu“, kaže Mikel. Podrška iz IPARD-a pokrila je 65% te investicije, a za ostatak je morao uzeti bankarski kredit. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit od banke kako bi proširio svoje poslovanje, ali tada ga nije dobio . On objašnjava da su banke bile spremne da mu odobre kredit tek kada je dobio podršku od IPARD-a. Mikelovo poljoprivredno gazdinstvo trenutno zapošljava 25 radnika, a plan je da ih se zaposli još u budućnosti. Kupio je i novo zemljište jer se narudžbe za sadnice stalno povećavaju. „Poljoprivreda je vrlo dobar posao sve dok ste posvećeni napornom radu i održavanju kvaliteta svojih proizvoda,“ kaže on.

Lokalni ukusi stiču klijente globalno

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU, podržava Albaniju i Crnu Goru u promociji lokalne kuhinje na međunarodnom nivou. Ivana Babović živi u živopisnom selu Konjuhe kod Andrijevice na sjeveru Crne Gore. Selo je udaljeno od obale i drugih mjesta po kojima je Crna Gora poznata među posjetiocima. Poljoprivreda je bila glavni izvor prihoda za Ivanu, njeno četvero djece i supruga sve do prije pet godina kada su predstavnici Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije posjetili njihovo selo. Ti predstavnici su došli u selo da razgovaraju o mogućem uključivanju seljaka u posao kroz projekat koji finansira EU. Ivana kaže da je ovo bio šok za nju i njene prijateljice iz sela jer je njihovo selo rijetko ko posjećivao, a kamoli njih pozivao da postanu poslovne žene. Osim prirodnih ljepota i tradicionalne arhitekture, Ivanin kraj obiluje i tradicionalnom kuhinjom. Posebnost te kuhinje proističe iz obilja organskog voća i povrća koje je inspirisalo niz tradicionalnih recepata, koji su strancima do početka ovog projekta bili vrlo malo poznati. U neke od delicija spadaju kaša pripremljena od kukuruza, mljevenog na tradicionalan način u seoskom mlinu; pite sa kiselim domaćim sirom; jela s mesom od životinja hranjenih na ispaši; i domaća rakija.

„Kada smo počele sa prvom obukom, nismo bile baš optimistične po pitanju ishoda, a ostali iz sela su bili skeptični i donekle su nas ismijavali govoreći ‘ti ideš u školu’. Ali kada je došao prvi posjetilac, stvari su se promijenile.”

Putovanje od sela do međunarodnih klijenata Ivana je bila jedna od prvih žena koja je pristala da bude dio projekta. Bila je navikla da kuha za svoju porodicu i da ugošćuje porodicu i prijatelje, ali kuhanje i ugošćavanje stranaca u zamjenu za novčanu nadoknadu, za nju je bilo nešto potpuno novo. “Do tada sam bila domaćica. Nisam imala pojma o biznisu, a odluka da se upustim u preduzetništvo nije bila laka – kaže ona. Međutim, projekat je mještankama pružio punu podršku, obezbijedivši im obuku vještinama vezanim za profesionalno ugošćavanje, kao što su ponašanje s posjetiteljima, prezentacija hrane i ponuda aktivnosti za turiste. “Vjerujte mi, kada smo počele sa prvom obukom, nismo bile baš optimistične po pitanju ishoda, a ostali iz sela su bili skeptični i donekle nas ismijavali govoreći ‘ti ideš u školu’. Ali kada je došao prvi posjetilac, stvari su se promijenile”, kaže Ivana. Ivanin prvi posjetilac bila je mlada žena iz Belgije koja je ostala tri dana u selu, u njenom domaćinstvu , gdje je boravila i kuhala. Pet godina kasnije, Ivana i njena porodica redovno ugošćuju posjetioce iz cijelog svijeta, a turizam je postao glavni prihod njene porodice. Jedna od njenih kćeri sada čak studira turizam i razmišlja o daljem razvoju njihovog poslovanja. Projekat prekogranične saradnje (CBC), koji finansira EU, ima dva osnovna dijela kada je riječ o lokalnoj kuhinji kao turističkoj ponudi prekograničnog regiona. Ivana i njena porodica su imali koristi od dijela koji se tiče gastronomskih ruta, koji uključuje podršku seoskim porodicama i povezivanje sela u Albaniji i Crnoj Gori jednih sa drugim kako bi se ponudio integrisani koncept turizma zasnovan na rutama koje su fokusirane na gastronomiju. Jednako važna komponenta projekta bilo je uključivanje tradicionalnih domaćih recepata u turističku ponudu istraživanjem i očuvanjem regionalnih jela i korištenjem ovih jela u lokalnim restoranima i gastronomskim rutama, uključujući i razvoj kušaonica u seoskim domovima. Cilj je bio oživjeti neka od zaboravljenih jela i obučiti domaće šefove kuhinje i kuhare za njihovu pripremu, kako bi ova jela našla svoje mjesto na jelovnicima lokalnih hotela i restorana.

“Veoma smo ponosni na uspjeh naše kuharice jer je ovo uspjeh ne samo za naš projekat, već i za zemlje koje su uključene u ovaj projekat.”

O projektu Projekat „Lokalna kuhinja kao turistička ponuda u prekograničnoj regiji“ finansiran od strane EU započeo je 2018. i završio 2020. Cilj projekta je bio da se poveća konkurentnost turističkog sektora uključivanjem lokalne gastronomije u ukupnu turističku ponudu prekograničnog područja. Projekat su realizovali RRA Bjelasica, Komovi i Prokletije i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore u saradnji sa Eko-partnerima za održivi razvoj i opštinom Pukë u Albaniji. Jelena objašnjava da je hrana slična sa obje strane granice, ali da ima karakteristične ukuse i karakteristike svoje zemlje. Ovaj važan prekogranični element obogatio je projekat i turističku ponudu regije. Kuharica, koja je prošla obuku tokom ovog projekta, osvojila je drugo mjesto u svijetu u kategoriji najbolji od najboljih među kulinarskim publikacijama, te prvo mjesto u kategoriji gastronomskog turizma na takmičenju Svjetskog dana održive gastronomije. Knjiga najboljih kulinarskih recepata izložena je u Muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj od juna do septembra. „Veoma smo ponosni na uspjeh naše kuharice jer je to uspjeh ne samo za naš projekat već i za zemlje koje su uključene u ovaj CBC projekat“, kaže Jelena Krivčević, menadžerka projekta.

Preduzetnik iz Bosne i Hercegovine inspirisan bebama

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržava majku preduzetnicu na njenom putu da izgradi inovativan posao. Mirna Perendija je majka troje djece iz Sarajeva, iz Bosne i Hercegovine. Dugo je radila na raznim poslovima od bankarstva do prodaje. Prije trinaest godina po prvi put je postala majka, a prvorođenče joj je ne samo donijelo radost i sreću, već i utrlo put za inovativni poslovni poduhvat. Trinaest godina kasnije, vlasnica je male kompanije koja napreduje, uz podršku EU. Osim što je njen proizvod prisutan na lokalnom tržištu, ona planira da taj proizvod predstavi i na tržištu EU. Mirna se prisjeća da u vrijeme kada je postala roditelj, u Bosni i Hercegovini nije bilo ergonomskih nosiljki za bebe. Jednu nosiljku je nabavila uz pomoć prijatelja koji su živjeli u inostranstvu. Za svoje drugo dijete odlučila je da sama sašije nosiljku i tada je počela razmišljati da bi nosiljke mogle biti dobra poslovna ideja. To bi riješilo problem mnogih drugih roditelja, koji su, poput Mirne, morali da ih uvoze ili kupuju iz inostranstva uz pomoć prijatelja i rođaka.

 “Odlučila sam da od tada pa nadalje neću raditi za druge ljude, već ću raditi na razvoju vlastitog biznisa.”

Od honorarnog do punog radnog vremena U početku je Mirna sama proizvodila nosiljke za prijatelje, rodbinu i kolege i to je bio honorarni posao  koji je radila kod svoje kuće. Međutim, kako je vrijeme odmicalo zahtjevi za nosiljkama su nastavili rasti, a 2015. godine je donijela odluku da ovaj honorarni posao pretvori u veći biznis. „Odlučila sam da od tada pa nadalje neću raditi za druge, već ću raditi na razvoju vlastitog biznisa“, kaže ona. Kontinuirano je poboljšavala svoje proizvode mijenjajući, prilagođavajući i usavršavajući dizajn i funkcionalnost svojih nosiljki. Kako je potražnja rasla, zaposlila je dodatne saradnike na pola radnog vremena koji su joj pomogli u proizvodnji. Međutim, u određenom trenutku morala je napraviti veći iskorak u poslu. Nedostajale su joj informacije o poslovnom upravljanju i vještine za dalje proširenje svog poslovanja, a također su joj bile potrebne mašine. Tada je čula za EU4Business projekat koji finansira EU. “Vidjela sam priliku objavljenu na Facebooku, pa sam pomislila ‘ovo mi treba baš’ i odlučila sam da se prijavim”, kaže Mirna.

„Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da žene preduzetnice mogu napraviti čuda uz malu podršku. Zato se nadam da ću zaposliti još najmanje tri samohrane majke u našoj kompaniji, jer sam nekada bila samohrana majka.”

O projektu EU4Business ima za cilj stimulisati razvoj preduzetništva, izvozno orijentisanih sektora, turizma i poljoprivrede u Bosni i Hercegovini. Ukupni budžet EU4Business-a iznosi 16 miliona eura koji zajednički finansiraju Evropska unija (15 miliona eura) i njemačka vlada (1,1 milion eura). Projekat zajednički provode GIZ (Nemačka korporacija za međunarodnu saradnju), Međunarodna organizacija rada i Program Ujedinjenih nacija za razvoj . Njegov završetak je planiran za marta 2022. godine. Uz podršku EU4Business projekta, Mirna je prošla obuku o vještinama poslovnog upravljanja i dobila 5.000 € finansijske podrške zahvaljujući kojoj je kupila novu mašinu. Ovom investicijom uspjela je povećati kvalitet i kvantitet proizvodnje i sada posjeduje potrebne međunarodne certifikate proizvoda za izvoz u zemlje članice EU. Sada planira dalje širenje poslovanja i dalje povećanje broja radnika i saradnika. “Čvrsto vjerujem u žensko preduzetništvo i mislim da žene preduzetnice mogu napraviti čuda uz malu podršku. Zato se nadam da ću zaposliti još barem tri samohrane mame u našoj firmi, jer sam nekada bila samohrana mama”, kaže Mirna.

Netaknuti izvori za Prištinu! sigurno snabdijevanje vodom za naredne godine

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Od oskudnog do stabilnog: kako je jedan projekat, koji podržava EU, spasio glavni grad Kosova od nestašice vode. Musa Hasani radi kao telefonski operater u regionalnoj vodovodnoj kompaniji u Prištini više od tri decenije. Njegov posao je naizgled jednostavan: odgovara na telefonske pozive klijenata i prosljeđuje žalbe nadležnim odjeljenjima u vodovodu. Međutim, oko 2000. godine ovaj jednostavan posao postao je užurban i stresan. Musa se sjeća da je primao preko 200 poziva dnevno, od kojih su većina bili neprekidne pritužbe potrošača na nestašicu vode. Poslje rata 1999. godine, glavni grad Kosova, Priština, suočio se sa ogromnom migracijom ljudi iz drugih dijelova Kosova. Javna komunalna infrastruktura koja je bila planirana za manje od 150.000 stanovnika sada je morala da podmiri populaciju od preko 300.000 ljudi. Tokom naredne decenije, isključenje vode znalo je trajati više od deset sati dnevno u bilo kom prištinskom naselju. “Ljudi su bili bijesni, jer je to značajno uticalo na njihov kvalitet života. Ovu ljutnju su prenosili na nas preko telefona”, prisjeća se Musa.

“U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće.”

Priča o dva jezera Sokol Xhafa je direktor Regionalnog vodovoda u Prištini. Sjeća se da je kompanija još 2010. godine započela neke radove koji su donekle popravili situaciju. Međutim, postojala je potreba za dugoročnim rješenjem. Tada su jedini izvori distribucije vode bila dva vještačka rezervoara u blizini Prištine – jezera Batllava i Badovc. Količina vode u ovim jezerima zavisi od količine padavina. S obzirom da su klimatske promjene uticale na nivoe vode u jezerima, opskrba vodom bi mogla snažno fluktuirati od prekomjerne akumulacije vode do nivoa suše. U 2014. godini, stanovnici Kosova su doživijeli najveću nestašicu vode u posljednje tri decenije. “U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće“, kaže Xhafa. Međutim, situacija se promijenila na bolje, zahvaljujući podršci od strane projekta regionalnog vodosnabdjevanja Prištine, vrijednog 35 miliona eura, uključujući i grant od 5 miliona eura od EU. Zahvaljujući ovoj investiciji i finansiranju, posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan, projekat je spasio Prištinu od problema nestašice vode u godinama koje dolaze i obezbijedio pouzdano vodosnabdijevanje okolnog regiona. Projekat je uključivao razvoj novog izvora vode iz jezera Gazivode. Infrastruktura omogućava kanalisanje vode od Ibarskog kanala do novoizgrađenog postrojenja za prečišćavanje vode u Škabaju. Novi pogon se sastoji od laboratorije, operacione sale i kancelarije, te radionice i društvenih prostorija.

„Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanredno stanje, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno.”

O projektu Projekat regionalnog vodosnabdijevanja Prištine imao je koristi od kombinovane investicije grantova i zajmova koja je pružena posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo je uključivalo 5 miliona eura vrijedan grant podrške od Evropske unije, zajam u vrijednosti 20 miliona eura od KfW razvojne banke u ime njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj te 10 miliona eura vrijedan doprinos od regionalne kompanije za vodu. O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateška ulaganja u sektore energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava private sector developmentinicijative. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. “2019. i 2020. su bile godine sa najdužom sezonom suše. Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno“, kaže Sokol Xhafa. Isplativo i stabilno snabdijevanje Voda se crpi iz prirodnog izvora i kanališe kroz otvoreni gravitacijski cjevovod do stanice gdje se pumpa u postrojenje za vodu kako bi se tretirala, prerađivala i filtrirala. Postrojenje za vodu Shkabaj ima kapacitet od 700 l/s: što je dovoljno da se obezbijedi ekonomično i kontinuirano snabdijevanje vodom sljedećih opština: Prištine, Obilića, Kosova Polja, Gračanice i Podujeva. Musa Hasani je svakako primijetio dobrobit koju je donio ovaj projekat, u vidu većeg zadovoljstva potrošača i kvaliteta života za stanovnike Prištine i njenog regiona – i manje ljutitih telefonskih poziva na koje on odgovara. Nova infrastruktura je takođe donijela tehnološki napredak koji omogućava vlastima da prate nivoe vode u jezerima Badovc i Batllava, čime se obezbjeđuje održivost resursa vode u regiji.

Gladijatori se vraćaju u pozorište u Stobiju

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Finansiranje EU omogućilo je nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije alat virtuelne stvarnosti koji vas vraća u gladijatorske bitke od prije 1.500 godina. Stobi, arheološko nalazište u Sjevernoj Makedoniji, nekada je bio jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine prije nove ere, i skoro sedam vijekova nakon toga, igrao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskršću trgovačkih puteva izrastao je u važan grad, koji je čak kovao svoj novac. U rimsko doba Stobi je bio glavni grad rimske provincije zvane Macedonia Salutaris, a njeni građani su imali isti status kao građani Rima. Kao i u svakom drugom važnom rimskom gradu, gladijatorske igre su bile neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, termama, pozorištem, sinagogom, ostacima puteva i ogromnih kuća, pa čak i kazinom. Iako se život u gradu vjerovatno neće nikada obnoviti, njegovi gladijatori se vraćaju! Koncept korištenja istorijskih i kulturnih lokaliteta kao turističkih destinacija još je u začetku u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i postera, takođe učešće publike na događajima na tim lokalitetima je malo i zanemarivo. Međutim, visoko konkurentno turističko tržište zahtijeva od lokaliteta kulturnog naslijeđa da razviju strategije i saradnju s kreativnim industrijama koje bi im pomogle oko promocije. Jedna od takvih opcija je korištenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak virtuelne stvarnosti (VR) kao alata za istraživanje i oživljavanje kulturne baštine. VR tehnologija nudi javnosti priliku da u potpunosti doživi realističnu rekonstrukciju događaja i priča koje najbolje predstavljaju dato mjesto kulturnog naslijeđa.

“3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju prije bitke, kao i generičku gomilu ljudi, pružajući posjetiteljima osjećaj da su dio publike.”

Virtuelno među gladijatorima U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi, a uz podršku EU fondova, NVO Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvila je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja će posjetioce Stobija uključiti u boj gladijatora, smještenog unutar starog pozorišta. Milan Tančeski, menadžer projekta, objašnjava da VR aplikacija uključuje 3D vizualizaciju i rekonstrukciju pozorišta. Ovo omogućava posjetiocima da steknu mnogo dublje i cijelokupnije razumijevanje prostora, uz nesmetani pogled na strukture i glavne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju pred bitku, kao i generičku publiku, pružajući posjetiocima osjećaj da su dio publike“, kaže Milan. Razvoj ovog projekta predstavljao je veliki izazov. Grad je u ruševinama, pa je prvo došlo do razvoja scenarija i priče kao osnove za razvoj 3D modela likova i okolne arhitekture. Kao dio procesa, arhitekta je razvio plan starog pozorišta i pretvorio ga u 3D model. Kao završni dio aktivnosti, projekat je trebao razviti 3D modele u prirodnoj veličini za gladijatore i za oko 700 likova iz publike. Pri tome su se dobro konsultovali sa stručnjacima i koristili istorijske podatke, tako da bi doživljaj svega bio što realniji i zasnovan na činjenicama.

“Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Dakle, vidite osobu pored, iza ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, ima budžet od 5 miliona eura. Radi na razvoju i promociji međunarodno zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest privrednih regija zapadnog Balkana i produžujući boravak turista u regionu. Blink 42-21 bio je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 € svaki – koji su dodijeljeni u oktobru 2019. Vijeće za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje koji je vođen od strane regije kojoj pripada. Njegov cilj je da promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski je podržan od strane EU.   Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti set za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i VR naočara. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u pozorištu. U trenutku kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1.500 godina unazad i okruženi ste publikom i možete uživati ​​u gladijatorskoj ceremoniji koja se odvija na glavnoj sceni pozorišta. “Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Pa vidite osobu pored, iza ili ispred sebe kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.

Ponos koji se osjeća, više nego jednom godišnje

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Dodirivanje srca ljudi kroz aktivizam za podršku jednoj od najdiskriminisanijih zajednica u Albaniji. “Ljubav je vakcina protiv homofobije” bio je slogan koji se ove godine koristio za aktivnosti koje slave različitost i ponos svih lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih, queer i interseksualnih (LGBTQI) osoba u Albaniji. Bio je to poziv LGBTI zajednice na razumijevanje i prihvatanje, koji je uslijedio nakon onoga što Alliance Against LGBTQI Discrimination opisuje kao tešku godinu, punu neizvjesnosti, straha i izolacije tokom pandemije koronavirusa. Alijansa je jedna od vodećih organizacija koja stoji iza aktivizma povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT) koji se održava u sedmici od 17. maja.   Xheni Karaj, direktor Alijanse, vodeći je aktivista više od jedne decenije. Ovogodišnje inicijative fokusirane su na javne nastupe i umjetničke nastupe. “Naša zajednica treba da zna da smo mi tu da ih podržimo, a 17. maj je prava prilika da izađemo”, kaže Karaj. “Ne bi se trebali osjećati postiđenim ili krivim.”

 “Porodica bi trebala biti sigurno utočište [za LGBTQI osobe]. Kroz umjetnost nastojimo osvojiti srca ljudi kako bismo promijenili njihovo mišljenje.”

Među najistaknutijim dijelovima programa bila je i queer monodrama postavljena u kulturnom centru u glavnom gradu Tirani. Predstava se pozabavila najvećim strahovima LGBTQI osoba u Albaniji, uključujući samoprihvatanje i važnost prihvatanja u porodici. “Porodica bi trebala biti siguran raj. Kroz umjetnost nastojimo osvojiti srca ljudi kako bismo promijenili njihovo mišljenje”, kaže Karaj. Ona je prva članica LGBTQI zajednice u zemlji koja je javno otkrila svoju seksualnost kao lezbejke. Karaj je u svom radu motivisana hrabrošću LGBTI osoba da postave izazov pred konzervativno albansko društvo. Paralelno sa podizanjem svijesti, LGBT organizacije su takođe angažovale javne institucije da se posvete strateškom okončanju diskriminacije LGBTQI osoba u cijeloj zemlji. Istraživanja pokazuju da je dvostruko više LGBTQI osoba meta diskriminacije i isključenosti u odnosu na ostatak populacije. Uz podršku zajedničkog programa EU / Vijeća Evrope, Horizontal Facility for the Western Balkans and Turkey, organizacije civilnog društva poput Alijanse mogu bolje premostiti jaz između zajednice i institucija za provođenje zakona. Primjer za to je Direktorat državne policije koji je imenovao kontakt osobe za razgovore sa LGBTQI zajednicom i poboljšao svoje protokole za prijavljivanje slučajeva zločina iz mržnje. Kroz programske inicijative podstiču se prilike za dijalog između zajednice i policije, kako u Albaniji, tako i u cijelom regionu. Vijeće Evrope je nedavno prilagodilo i prevelo na albanski priručnik koji informiše policiju o tome kako da profesionalno reaguje u takvim situacijama i takođe je organizovao aktivnosti za izgradnju kapaciteta u okviru polocijskih snaga. Ovaj priručnik pokreće uspostavljanje niza pratećih inicijativa koje će se baviti diskriminacijom, nejednakošću i jačati inkluziju u policiji, kao i niza inicijativa u odnosu policije i građana. Ove inicijative su vođene standardima EU i Vijeća Evrope u poštovanju i promovisanju ljudskih prava.

 “Jedini put kada se seksualna orijentacija pominjala tokom kampanje za opšte izbore bilo je kada su politički protivnici htjeli jedni druge vrijeđati.”

  O programu Akcija „Promovisanje različitosti i jednakosti u Albaniji“ ima za cilj jačanje mehanizama diskriminacije u zemlji, uključujući bolje promovisanje/zaštitu prava LGBTI osoba i borbu protiv govora mržnje, u skladu sa standardima i preporukama Vijeća Evrope. Aktivnosti takođe ciljano podržavaju pristupne pregovore Albanije sa Evropskom unijom u oblasti osnovnih prava. Program se finansira u okviru Horizontalnog instrumenta II Evropske unije/Vijeća Evrope za Zapadni Balkan i Tursku (Horizontal Facility II) 2019-2022, što je njihov zajednički trud da se upoznaju sa reformskim organizacijama korisnika ovog programa, u oblasti ljudskih prava, pravila i demokratije i da se pobrinu da te reforme budu u skladu sa evropskim standardima. U sklopu borbe za slobodno i ravnopravno društvo za sve seksualne i rodne identitete, Alijansa smatra da su glavni institucionalni izazov političke stranke. Prije skoro deset godina, uz podršku Savjeta Evrope, predložene su izmjene dva ključna zakona koja dozvoljavaju istospolne brakove i prepoznavanje pola za transseksualne osobe. Međutim, Skupština to nikada nije uzela u razmatranje. „Ne postoji nikakva politička volja“, kaže Karaj, koji djeluje razočarano, ali ne i iznenađeno. Alijansa je pitala sve stranke koje učestvuju na opštim izborima 2021. o planovima za poboljšanje položaja LGBTQI zajednice, ali je odgovor bio šutnja. Kako kaže Karaj, “Seksualna orijentacija je jedino pominjana u predizbornoj kampanji kada su politički protivnici htjeli jedni druge vrijeđati”. Nevladina organizacija je razvila javnu kampanju upirući prstom u političare koji su takve prakse koristili u nedavnoj izbornoj kampanji i u protekloj godini. Takva atmosfera znači da se članovi zajednice odbijaju kada prijave zlostavljanje, maltretiranje i nasilje u porodici. Ipak, prema riječima Xhenija Karaja, LGBTQI osobe u Albaniji su otporna zajednica koja ostaje aktivna bez obzira na veliki pritisak u everyday životu. Zajednica ima online peer support service da pruži savjete i pravnu pomoć. Solidarnost sa ljudima u potrebi porasla je tokom pandemije, posebno uz pomoć donatora. Poruka koju svi šalju je “Krenar”. Na engleskom se prevodi kao “Proud”.