Skip to main content

Udvostručena radna snaga u Catwalk Sarajevo

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržao modno preduzeće iz Bosne i Hercegovine da razvije svoje poslovanje.

Catwalk Sarajevo je modno preduzeće iz Sarajeva, koju je osnovala Ema Burdžović 2011. godine, prvobitno kao trgovinsko-prodajno preduzeće koje je uvozilo robu u Bosnu i Hercegovinu i prodavalo je u svojoj prodavnici u Sarajevu. Međutim, kako Ema objašnjava, posao u to vrijeme nije išao dobro jer je imala cilj da uvozi kvalitetnu robu koja je bila skupa, i promet nije bio dovoljno visok zbog sveukupne kupovne moći u ekonomskoj situaciji Bosne i Hercegovine. Prije šest godina, odlučila je da promijeni strategiju i da se prebaci sa trgovine na proizvodnju, zaposlivši dva iskusna krojača.

Međutim, promjena nije bila laka. Ema je po profesiji ekonomista i u vrijeme promjene znala je vrlo malo o specifičnostima procesa tekstilne proizvodnje. Sjeća se suočavanja sa brojnim izazovima u snabdijevanju sirovinama, adekvatnim mašinama i potrebnom radnom snagom.  “Nažalost, postoji trend odlaska obučenih radnika iz Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom. Nije bilo lako, ali uspjeli smo pronaći kvalifikovane i ambiciozne radnike koji su kamen temeljac našeg preduzeća,” kaže Ema.

“Projekat koji finansira EU značajno je unaprijedio naše poslovanje i pomogao nam da prevaziđemo negativne efekte COVID-19 godina pandemije.”

Kada je preduzeće počelo da se sređuje i gradi viziju za bolju budućnost, počela je COVID-19 pandemija. Tekstilna preduzeća u Bosni i Hercegovini su se suočila sa brojnim izazovima tokom pandemije. Narudžbe i prodaja su značajno opali, lanci snabdijevanja su bili narušeni, što je veoma otežalo kupovinu sirovina od početka februara 2020. Industrija procjenjuje da se svako treće radno mjesto izgubljeno u zemlji u vrijeme pandemije dogodilo u tekstilnom sektoru.

Ema nije morala da otpusti radnike; međutim, preduzeće nije moglo rasti kako je planirano. U to vrijeme, naišla je na najavu za projekat koji je finansirao EU, EU4Business Recovery koji je pružio finansijsku i tehničku pomoć za tekstilnu industriju u Bosni i Hercegovini, ublažavajući uticaj pandemije na prodaju i radna mjesta. Ema se prijavila i dobila podršku koja joj je bila neophodna. “Projekat koji finansira EU značajno je unaprijedio naše poslovanje i pomogao nam da prevaziđemo negativne efekte COVID-19 godina pandemije,” kaže ona.

Ključni doprinosi projekta su nabavka nove opreme i pokretanje online prodavnice, kao i nove maloprodajne radnje u Crnoj Gori.

“Uz podršku koju smo dobili od EU, udvostručili smo broj radnika, sa 12 na 24.”

O projektu

Projekat koji finansira EU “ COVID-19 Investment Response-EU4 Business Recovery”  je implementirala Međunarodna organizacija rada, u partnerstvu sa Njemačkom razvojnom agencijom GIZ i Razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP). Cilj projekta je da podrži oporavak BiH ekonomije  od posljedica COVID-19 pandemije. Specifični cilj je pružanje hitne podrške mikro, malim i srednjim preduzećima kako bi se osigurao kontinuitet njihovog poslovanja, očuvalo preko 1.000 radnih mjesta i otvorilo najmanje 100 novih radnih mjesta, posebno pružajući podršku ženama preduzetnicama, mladim ljudima i drugim ranjivim grupama.

Kao rezultat podrške projekta, menadžment je prvobitno planirao otvaranje pet novih radnih mjesta. Ema ponosno ističe da taj cilj nije samo postignut već i premašen. “Uz podršku koju smo dobili od EU, udvostručili smo broj radnika, sa 12 na 24 ,” kaže ona.

Preduzeća trenutno lansira svoju novu liniju proizvoda – kupaće kostime- te je poboljšala svoje proizvodne procese kupovinom softvera za dizajniranje odjeće. Takođe imaju za cilj da počnu izvoziti u zemlje EU. Njihova vizija je, kaže Ema, da izgrade jaku fabriku srednje veličine koja neće biti prevelika, ali će moći da ostvari dovoljan profit – i, što je još važnije, da isplaćuje dobre plate svojim radnicima.

Održavanje standarda kao crème de la crème

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Mljekara u Bosni i Hercegovini unapređuje proizvodni proces uz pomoć EU.

Meggle BH je jedno od najuspješnijih preduzeća u proizvodnji mliječnih proizvoda na tržištu Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući uvođenju inovativnih pristupa u njihov rad i usklađivanju sa visokim standardima proizvodnje, plava djetelina na bijelim pakovanjima mliječnih proizvoda danas je poznata po kvalitetu u cijeloj Bosni i Hercegovini. Grupa Meggle ima dugu tradiciju u proizvodnji mliječnih proizvoda, a osnovao ju je Josef Anton Meggle iz Bavarske 1887.

“S obzirom na zahtjeve domaćeg i inostranog tržišta, morali smo osavremeniti pogon i proširiti kapacitete za proizvodnju svježeg sira i kajmaka, što smo i učinili, ugradnjom najsavremenije opreme, za koju smo dijelom dobili podršku kroz projekat EU4AGRI.”

Meggle je uveden na bosanskohercegovačko tržište početkom devedesetih. U početku su uvozili i distribuirali Meggle proizvode. Ubrzo je kompanija počela da planira pokretanje proizvodnih pogona u zemlji, a početkom 2000-ih kupila je fabriku mlijeka u Bihaću i etablirala se kao kompanija za proizvodnju mlijeka. Meggle BH u svom asortimanu nudi više od 150 proizvoda; njihovo domaće mlijeko, jogurt, kefir, pavlaka, vrhnje za kuhanje, kajmak, maslac i drugi proizvodi zauzimaju posebno mjesto u mnogim domaćinstvima.

Jadranka Penava se pridružila Meggle-u na samom početku njihovog poslovanja u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih, a sada je predsjednica uprave Meggle BH. Pojašnjava da ih je bosanskohercegovačko tržište od početka toplo primilo, a od početka poslovanja u Bosni i Hercegovini imaju kontinuiran uspjeh i stalan rast u zemlji. “Prošle godine smo prikupili 50 miliona litara mlijeka od naših 2.500 farmera širom zemlje za koje smatramo da su veoma važan dio našeg poslovanja jer ako nemate kvalitetno mlijeko u susjedstvu onda ne možete biti uspješni u ovom poslu, “, kaže Jadranka.

Tokom 2021. godine, uz podršku EU4AGRI projekta, preduzeće je unaprijedilo svoje proizvodne procese kupovinom savremene mašine za pakovanje svježeg sira i kajmaka. Kapaciteti stare mašine za proizvodnju i pakovanje sireva i kajmaka bili su 1.800 čašica na sat, dok nova ima kapacitet od 3.200 do 4.100 čašica različitih gramaža, u istom vremenskom periodu. Omogućava i pakovanje proizvoda u različite oblike čašica, što je neophodno prilikom stavljanja proizvoda na tržište. “S obzirom na zahtjeve domaćeg i inostranog tržišta, morali smo osavremeniti pogon i proširiti kapacitete za proizvodnju svježeg sira i kajmaka, što smo i učinili, ugradnjom najsavremenije opreme, za koju smo dijelom dobili podršku kroz projekat EU4AGRI,” objašnjava Jadranka.

“Kao lider na tržištu BiH, od Meggle-a se očekuje da zadovolji potrebe tržišta, te unaprijedi i razvije proizvodne procese, kao i da ima stalna lansiranja novih i inovativnih proizvoda. Ova investicija nam mnogo pomaže u tom pogledu.”

O projektu

EU4AGRI projekat je četverogodišnja inicijativa (2020-2024) usmjerena na modernizaciju poljoprivredno-prehrambenog sektora u Bosni i Hercegovini, otvaranje novih radnih mjesta, kao i zadržavanje postojećih, te podršku oporavku od COVID-19 krize. Ukupna vrijednost projekta je 20,25 miliona eura, uglavnom finansiran od strane Evropske unije, ali zajednički implementiran i sufinansiran od strane Češke razvojne agencije i Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP u BiH).

EU4AGRI projekat je do sada podržao bosanskohercegovačke poljoprivrednike i preduzeća sa 45 investicija u vrijednosti od skoro 5,5 miliona eura, od čega je preko 3,2 miliona eura finansirala Evropska unija.

Kupovina nove mašine je doprinijela povećanju kvaliteta proizvoda i sigurnosti proizvodnog procesa, a automatizacija određenih koraka smanjuje mogućnost ljudske greške. “Kao lider na tržištu BiH, od Megglea se očekuje da zadovolji potrebe tržišta, te unaprijedi i razvije proizvodne procese, kao i da ima stalna lansiranja novih i inovativnih proizvoda. Ova investicija nam mnogo pomaže u tom pogledu,” dodaje Jadranka.

Podrška EU4AGRI projekta kroz uvođenje novih tehnologija će sigurno doprinijeti daljem razvoju i pozicioniranju ovog preduzeća na domaćem i inostranom tržištu, a posebno dostizanju standarada visokog kvaliteta za proizvodnju proizvoda označenih plavom djetelinom.

Vrijednost investicije podržane kroz EU4AGRI projekat je oko 730.000 KM (skoro 375.000 €) od čega je sufinansiranje Evropske unije bilo oko 300.000 KM (skoro 155.000 €).

Bolja komunikacija projekata o umjetnosti, kulturi i javnom prostoru

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekt koji finansira EU podržava NVO sa Kosova da unaprijedi svoje kapacitete na društvenim mrežama.

Fondacija 17 je nevladina organizacija sa Kosova koju su pokrenule aktivistice Nita Zeqiri i Ajete Kerqeli. Njihova saradnja je prvobitno započela kao kolaboracija na kreiranju vizuelnog i intelektualnog umjetničkog djela koje istražuje psihološku i društvenu perspektivu kroz video-eksperimentalnu umjetnost. Imale su ideje i motivaciju, ali iako su ova dva elementa bila važna, nisu bila dovoljna: aktivisticama je bila potrebna podršku u smislu većeg broja saradnika, sredstava i – što je najvažnije – radnog i izložbenog prostora. Kako su bile svjesne da se sa ovim problemom susreće većina umjetnika na Kosovu, odlučile su da pokrenu inicijativu  kojom će pomoći ne samo sebi, već i kosovskoj kulturnoj sceni uopšte.

Kako su bile početnice u ovom poslu i kako je bilo teško doći do donatorskih sredstava, odlučile su da iznajme i preurede prostor sredstvima iz vlastite ušteđevine, te pokrenule projektni prostor koji je otvoren i za druge umjetnike i organizacije.

“Fondacija 17 nastoji da podstakne pozitivne promjene u društvu osnaživanjem zajednica kroz kulturni aktivizam.”

Liri Hashani se pridružila Fondaciji 17 tri mjeseca nakon pokretanja Projekta Space 17, prvobitno kao projektna prostorna asistentica koja je kasnije promovisana u koordinatoricu za društvene mreže i kontakte. Ona objašnjava da je organizacija izgrađena na ličnom iskustvu osnivača i potrebi da se povrati funkcija alternativnih javnih prostora. Osim toga, vjerovali su da su umjetnost i kultura sredstva koja se mogu koristiti za pokretanje značajnih društvenih promjena. Liri to sumira, “ Fondacija 17 nastoji da podstakne pozitivne promjene u društvu osnaživanjem zajednica kroz kulturni aktivizam ”.

Od svog osnivanja 2018. godine, organizacija je realizovala niz projekata okupljajući nove ideje ljudi različitog porijekla i zanimanja, ujedinjujući umjetnost, dotičući se različitih društvenih pitanja i pokušavajući da angažuje mlade ljude na različite načine.

Jedan od njihovih programa je Metamorfoza, čiji je cilj dovođenje umjetnosti i kulture u dijalog kako bi se razgovaralo o značaju  korištenja javnog prostora. Oživljavanjem i revitalizacijom napuštenih objekata, makar i na jedan dan, cilj je dokumentovati kolektivno sjećanje na prošlost o kojoj se rijetko govori, te pozabaviti korištenjem javnog prostora za dobrobit zajednice. Do sada su intervenisali u četiri napuštena prostora gdje su imali direktne umjetničke intervencije, ali i objavili publikacije koje predstavljaju i analiziraju vezu između objekata, spomenika i javne svijesti.

Drugi program je Galerija 17 gdje su iznajmili i revitalizovali staru automehaničarsku radionicu, pretvarajući je u stalni izložbeni prostor kroz crowdfunding kampanju uz podršku umjetničke zajednice. Sa posebnim fokusom na društvena pitanja, umjetnici i kustosi u Galeriji 17 eksperimentišu sa konceptima, idejama i prostorom.

“Podrška EU je bila od velike pomoći, jer mi je omogućila da poboljšam svoje vještine, ali mi je omogućila da vidim još jednu perspektivu o tome kako koordinisati sa društvenim mrežama.”

O projektu

EU TACSO je regionalni projekat, finansiran od strane Evropske unije, koji unapređuje kapacitete i ulogu organizacija civilnog društva (OCD). Projekat pomaže OCD da aktivno učestvuju u demokratskim procesima u regionu i stimuliše okruženje za razvoj civilnog društva i pluralističkih medija.

Projekat radi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj. EU TACSO projekat je dio mehanizma Civil Society Facility EU koji pruža podršku organizacijama civilnog društva u onim zemljama koje još nisu dio EU. OCD igraju važnu ulogu za EU kao ključni akteri u podršci procesu pridruživanja svojih zemalja

Međutim, organizacija je takođe imala podršku međunarodnih donatora u implementaciji njihovih programa i unapređenju njihovih upravljačkih i administrativnih kapaciteta. Jedan od projekata koji ih je podržao bio je EU Tehnička pomoć organizacijama civilnog društva na Zapadnom Balkanu i Turskoj (EU TACSO). Liri objašnjava da su imali redovne aktivnosti komuniciranja, međutim, i dalje su radili da poboljšaju svoju strategiju društvenih mreža, a ovo je bio njen prvi posao koordinatora društvenih mreža. EU TACSO je podržao Liri kroz obuku nakon koje je uslijedila individualna obuka. “Podrška EU je bila od velike pomoći, jer mi je omogućila da poboljšam svoje vještine, ali mi je omogućila da vidim još jednu perspektivu o tome kako koordinisati sa društvenim mrežama,” kaže Liri.

Prijateljski razgovor u trenucima potrebe

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže centru za online savjetovanje u Srbiji.

Nacionalna dječja linija (NADEL) je centar za pomoć i integralni dio Centra za zaštitu odojčadi, djece i mladih iz Beograda, i osnovan je kao jedan od mehanizama za prevenciju nasilja nad djecom. Pozivi na broj 116-111 su besplatni i dostupni 24 sata na dan, sedam dana u sedmici. NADEL podržava djecu i njihove roditelje od 2005.godine i u prethodnoj  deceniji, NADEL-ovi savjetnici su razgovarali sa više od milion sagovornika, nudeći pomoć, savjete ili praktične smjernice, pomažući im da pronađu odgovore i rješenja za svoje probleme. Možda više od svega, linija je pomagala tako što je ponudila nekoga ko može da sluša.

Međutim, pandemija je donijela nove izazove i krize. Istraživanje tokom pandemije je pokazalo da mladi ljudi osjećaju strah. Neki su se povukli u izolaciju, dok je mnogima nedostajalo druženje sa prijateljima u školi. Uprkos ovim izazovima, broj poziva upućenih NADEL-u je u toku pandemije opao.

“Logično objašnjenje za nas je bilo da je zbog lockdown-a cijela porodica bila na okupu 24/7. Nije bilo privatnosti i mnogi nisu imali priliku da uzmu telefon i razgovaraju sa bilo kim izvan porodice, uključujući i na liniji NADEL.”

Ova paradoksalna situacija je privukla pažnju Unicef-a u Srbiji koji je dugogodišnji partner i pobornik NADEL-a. Vesna Dejanović je specijalista za zaštitu djece pri Unicef-u. Podijelila je svoju analizu: “Logično objašnjenje za nas je bilo da je zbog lockdown-a cijela porodica bila na okupu 24/7. Nije bilo privatnosti i mnogi nisu imali priliku da uzmu telefon i razgovaraju sa bilo kim izvan porodice, uključujući i na liniji NADEL.”

Imajući ovo na umu, Unicef je u februaru 2021.godine, uz podršku EU, započeo projekat koji će pomoći mladim ljudima da budu u kontaktu sa NADEL-om čak i u situacijama kad nema privatnosti, zahvaljujući inovativnoj funkciji podrške na online chatbox-u koji bi radio paralelno sa tradicionalnom telefonskom linijom. Podržali su NADEL u razvoju softvera za chat liniju, kupovinu dodatne opreme i obezbjeđivanje sredstava za plate dodatnih savjetnika za upravljanje chat linijom.

Vesna objašnjava da su ih podržali i u izgradnji kapaciteta, što je uključilo obuku za sve savjetnike, uključujući i starije i nove, te druge pružaoce usluga kao što su socijalni radnici iz malih nevladinih organizacija – svi pružaoci usluga koji bi mogli biti u poziciji ili već imaju potencijal da se angažuju u online savjetovanju kako bi podijelili to znanje: “U smislu izgradnje kapaciteta, osigurali smo im logističku podršku i skroman finansijski doprinos za izradu priručnika za obuku. Obuku su održali zaposleni NADEL-a obzirom da imaju veliko iskustvo i vrlo kompetentno osoblje za obuku,” kaže Vesna.

“Kao rezultat kampanje na društvenim mrežama, broj sesija chat savjetovanja je bio tri puta veći u odnosu na prethodni mjesec, a ukupan broj posjeta NADEL web stranici je bio veći od ukupnog broja kontakata u period od januara do maja.”

O projektu

 Ova inicijativa je bila moguća zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije preko Generalnog direktorata Evropske komisije za politiku susjedstva i  pregovore o proširenju (DG NEAR), a u saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i Centrom za zaštitu odojčadi, djece i mladih Beograd.

Inovativna online chat podrška za NADEL je pokrenuta uz podršku Programa za ublažavanje uticaja COVID-19 pandemije na živote djece i porodica na Zapadnom Balkanu i Turskoj.

Program je dvogodišnja inicijativa pokrenuta 2021. godine od strane regionalne kancelarije Unicef-a i Evropske komisije.

Svrha inicijative je jačanje nacionalnog zdravstva, obrazovanja, razvoja u ranom djetinjstvu i sistema zaštite djece kako bi se osigurale osnovne usluge za ugroženu djecu i njihove porodice u neposrednom i dugoročnom odgovoru na oporavak od COVID-19. Kroz ovaj program vrijedan 5 miliona eura, očekuje se da će 490.000 djece i roditelja širom oblasti koju obuhvata program imati bolji pristup javnim uslugama koje promovišu razvoj u ranom djetinjstvu, obrazovanje, zdravlje i zaštitu kao dio oporavka od COVID-19.

Pored ove podrške, Unicef je, preko projekta koji je finansirala EU, takođe podržao NADEL da povećaju svoju vidljivost podizanjem svijesti o postojanju ove usluge. Tokom godina NADEL je organizovao akcije podizanja svijesti obilazeći škole i dijeleći postere. Međutim, prema Vesninim riječima, ova strategija u posljednje vrijeme nije funkcionisala, jer do djece sada treba doći putem društvenih mreža koje redovno koriste.

Kampanja na društvenim mrežama pokrenuta je u junu ove godine, a kao rezultat kampanje broj poziva i drugih vidova komunikacije povećan je tri puta.

Marina Bogdanović, konsultant za prevenciju nasilja nad djecom i prevenciju dječjih brakova pri Unicef-u, objašnjava da je pored povećanja kontakata sa NADEL-om, za njih i njihovog partnera kampanja bila i iskustvo u učenju kako unaprijediti i inovirati program. “Kao rezultat kampanje na društvenim mrežama, broj sesija chat savjetovanja je bio tri puta veći u odnosu na prethodni mjesec, a ukupan broj posjeta NADEL web stranici je bio veći od ukupnog broja kontakata u period od januara do maja,” kaže ona.

Povećanje adrenalina u Skoplju

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Avanturistički park u Skoplju razvijen sredstvima EU

Karpoš je najurbanija opština Skoplja, glavnog grada Sjeverne Makedonije. Opština ima preko 70.000 stanovnika i skoro svi žive u visokim betonskim zgradama. Robert Jankovski radi u opštini Karpoš i prije 20 godina, on i neki njegovi prijatelji su razgovarali o tome kako je njihovoj opštini potrebna neka aktivnost ili atrakcija gdje bi ljudi mogli da provode vikende ili da odu nakon radnog dana. Parkovi oko stambenih zgrada nisu bili dovoljni da zadovolje ovu potrebu. „Mislio sam da Skoplje treba da ima atrakciju kao što to imaju veće evropske prestonice“, kaže Robert.

“Moji prijatelji i ja smo mislili da je Karpošu potrebna atrakcija po kojoj bi bio poznat: nešto slično avanturama Indiana Džonsa ili Tomb Rajdera, mjesto za sport i zabavu. Tako je nastala ideja o avanturističkom parku.”

U razgovoru sa prijateljima, Robert je prvo razmišljao o otvaranju golf terena ili parka. Međutim, njegova analiza tržišta je pokazala da će to biti previše skupo i da neće biti dovoljno ineresa. Onda je njegov prijatelj iz Engleske predložio pokretanje  nečeg uzbudljivijeg. “Moji prijatelji i ja smo mislili da je Karpošu potrebna atrakcija po kojoj bi bio poznat: nešto slično avanturama Indiana Džonsa il Tomb Rajdera, mjesto za sport i zabavu. Tako je nastala ideja o avanturističkom parku”, kaže Robert.

Robert objašnjava da je još  2005.godine opština otvorila skejt park u Karpošu, koji je bio prvi takve vrste u cijeloj zemlji. Sa kolegama iz opštine je razmišljao i došli su na ideju da se ta lokacija iskoristi proširenjem parka i dodavanjem avanturističkih atrakcija kao što su visoka užad.  U to vrijeme, ideja se dalje razvijala, ali je manjkalo sredstava kako bi sve realizovalo. Robert je bio osoba u opštini zadužena za saradnju sa međunarodnim i nevladinim organizacijama i zajedno sa Aleksandrom Teovom – načelnicom sektora za lokalni razvoj –  saznao je za projekat lokalne i regionalne konkurentnosti koje je finansirala EU koji je podržavao opštine se problemima vezanim za  turizam i zaštitu okoline. Ovo je bila savršena prilika po mjeri za naš projekat, te smo odlučili da apliciramo,” kaže on.

“Ne bismo to mogli bez podrške EU jer naša opština nije bogata i imamo puno drugih prioriteta kao što su putevi i vodosnabdijevanje.”

O projektu  

Projekat lokalne i regionalne konkurentnosti (LRCP) je četvorogodišnja investiciona operacija finansirana grantom Evropske unije (Instrument za pretpristupnu pomoć – IPA II). Projekat nudi holistički pristup razvoju turizma i upravljanju destinacijom, te će obezbijediti investiciono finansiranje i izgradnju kapaciteta za podršku rasta sektora, ulaganja u destinacije i prosperitet određene destinacije. Cilj LRCP-a je povećanje doprinosa turizma lokalnom ekonomskom razvoju i poboljšanje kapaciteta vlade i javnih subjekata za podsticanje razvoja turizma i olakšavanje upravljanja destinacijom.

Nakon nekoliko krugova evaluacije, njihova ideja je odabrana među uspješnim i san o avanturističkom parku se ostvario. Sada, avanturistički park koji finansira EU uključuje avanturistički dio sa visokim užadima i zip-lajnovima, ali i prostore za fudbal i odbojku na pijesku i dio za djecu. Kako Robert objašnjava, park sada posjećuju ljudi koji vole avanturu, ali i porodice, a koristi se za događaje poput rođendanskih proslava i druženja. Takođe privlači međunarodne posjetioce iz regiona i šire.

Osvrćući se na vrijeme kad je ideja počela, Robert kaže, “Ne bismo to mogli bez podrške EU jer naša opština nije bogata i imamo puno drugih prioriteta kao što su putevi i vodosnabdijevanje”.

Park je sada potpuno održiv od prodaje ulaznica. Njime upravlja privatni profesionalni izvođač, a opština redovno prati i kontroliše usluge uključujući mjere bezbjednosti i zaštite. Međutim, Robert i njegove kolege planiraju ga dalje prošire. Kako je park pored rijeke Vardar, prvo planiraju da izgrade zip lajn koji ide preko rijeke, a kasnije i platformu za bungee jumping. “Ovo su dugoročni planovi, ali ako se realizuju, park će postati jedan od glavnih simbola Skoplja,” kaže Robert.

Povoljni medicinski respiratori za sve

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Profesor i grupa njegovih studenata na Univerzitetu u Prištini razvili su jeftin prototip medicinskog respiratora uz podršku EU.

Medicinski respiratori su bili od velikog  značaja tokom pandemije COVID-19, pomažući teško bolesnim pacijentima na odjelima hitne pomoći. Pomažući upumpavanju vazduha u pluća i ispumpavanju iz njih kako bi tijelo moglo dobiti kiseonik koji mu je potreban, respiratori mogu biti mašine koje spašavaju život za one koji imaju stanje koje otežava ili sprečava pravilno disanje. Nedostatak pristupa respiratorima podstakao je studente i profesore sa Mašinskog fakulteta Univerziteta u Prištini na Kosovu da traže alternative.

“Na tržištu su bili dostupni modeli medicinskih respiratora, ali su njihove cijene bile vrlo visoke: do 40.000 eura. Željeli smo razviti mašinu koja bi pacijentima u zemljama s niskim prihodima omogućila liječenje u hitnim situacijama poput pandemije COVID-19.”

Od ideje do realizacije

Profesor Arbnor Pajaziti je stručnjak iz oblasti robotike i šef katedre za mehatroniku na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Prištini. Profesor Pajaziti i njegov tim su razvili prototip jeftinog medicinskog respiratora pogodnog za respiratorne probleme kao što je COVID-19, ciljajući na zemlje s nižim prihodima. Pored niskih troškova, proizvod ima i novitet koji se može patentirati: za razliku od većine postojećih sistema koji forsiraju ritam disanja kod pacijenta, ovaj uređaj omogućava pacijentu da pokrene svaki niz udisaja. “Na tržištu su bili dostupni modeli medicinskih respiratora, ali su njihove cijene bile vrlo visoke: do 40.000 eura. Željeli smo razviti mašinu koja bi pacijentima u zemljama s niskim prihodima omogućila liječenje u hitnim situacijama poput pandemije COVID-19”, kaže profesor Pajaziti.

Rad na mehaničkom respiratoru je počeo na samom početku pandemije. Kao što uvijek radi na početku semestra, profesor je postavio zadatak svom timu studenata da smisle ideje za razvijanje prototipa. Kako je postojala potreba za respiratorima, tim je gotovo jednoglasno odlučio da je ovo uređaj na kom treba hitno da rade.

Inicijalno su sproveli istraživanje i shvatili da svijetu zapravo ne manjka medicinskih respiratora, već da su troškovi vrlo visoki i da ih nema na zalihama. Sljedeća faza je bila rad na ideji razvoja medicinskog respiratora koji će se moći proizvesti po niskim troškovima i sastaviti brzo. Paralelno, radili su na testiranju u virtuelnom okruženju.

Profesor Pajaziti objašnajva da je danas kompjuterski softver prilično uspješan prilikom testiranju prototipova u mašinstvu.  “Gotovo 95% u odnosu na pravi prototip,” kaže on. Nakon uspješnog testiranja softvera, njegov tim je morao preći na fizički prototip, ali ovdje su imali izazov – nedostatak sredstava za nabavku dijelova kao i stručnosti za patentiranje uređaja.

“Bez podrške EU4TECH POC, ovaj projekat bi bio još jedan akademski rad  na papiru.”

O projektu

EU4TECH PoC Western Balkans je bio dvogodišnji višedržavni  projekat Instrumenta za pretpristupnu pomoć  (IPA) koji finansira EU preko  Western Balkans Enterprise and Development Innovation Facility (WBEDIF). Projekat je obuhvatio šest ekonomija regije Zapadnog Balkana. Podržani projekti potiču iz javnih istraživačkih organizacija i start-up/malih i srednjih preduzeća.

WBEDIF je jedan od instrumenata privatnog sektora podržan od strane Western Balkans Investment Framework – zajednička inicijativa EU, finansijskih organizacija, bilateralnih donatora i korisnika, čiji je cilj unapređenje harmonizacije i saradnje u investicijama za društveno-ekonomski razvoj regiona i doprinos evropskoj perspektivi zapadnog Balkana.

U to vrijeme EU4TECH Proof of Concept (PoC) projekat koji je finansirala EU, pokrenuo je poziv za dostavljanje ponuda za finansiranje razvoja inovativnih ideja širom Zapadnog Balkana. Kako je profesor Pajaziti već bio upoznat sa projektom, odlučio je da prikupi dokumentaciju i prijavi se za podršku. Pokušaj je bio uspješan i oni bili su jedan od prvih timova koji je izabran po šemi dokaz koncepta koji se  kvalifikovali za podršku izrade prototipa.

EU4TECH PoC je podržao projekat za nabavku minimalnog hardvera potrebnog za dokazivanje osnovnog koncepta, izradu profesionalne patentne prijave na engleskom jeziku zasnovanu na sveobuhvatnom pretraživanju prethodne tehnike i istraživanje regulatornog okruženja za uređaj. „Bez podrške EU4TECH PoC-a, ovaj projekat bi bio još jedan akademski rad  na papiru “, kaže profesor Pajaziti.

Kako se šema Proof of Concept privodi kraju, projekat mehaničkog respiratora treba da pronađe dalju podršku za nastavak. Ovo može biti u formi granta (oko 50,000 EUR) za kupovinu hardvera i razvoj povezanog softvera potrebnog na prelazak sa Technology Readiness Level (TRL) 3 na TRL4. Sertifikacija će biti potrebna prije testiranja na Univerzitetskoj klinici u Prištini. Dugoročno, projekat će morati identifikovati industrijskog partnera da pretvori prototip u potpuno sertifikovani proizvod.

Profesor Pajaziti objašnjava da su njegovi studenti  voljni da nastave da doprinose ovom i sličnim projektima. “Uz odgovarajuće finansiranje i podršku, možemo značajno doprinijeti našoj zajednici i čovječanstvu,” kaže on.

Tradicionalna odjeća za moderna kosovska vjenčanja

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU pomaže oživljavanju tradicionalnih zanata

Janjičari su bili elitna pješadijska jedinica koja je činila domaće trupe osmanskog sultana. Bili su poznati po strogoj disciplini, redu i žestini i hrabrosti u borbi. Bili su prepoznatljivi i po odjeći poznatoj kao kaftan dolama. Dolama je bio uniseks ogrtač dužine do koljena ili do sredine potkoljenice koji je bio usko skrojen u struku , s uskim donjim dijelom i dugim širokim rukavima. Riječ dolama, doslovno “umotavanje”, je pridjev koji označava da je odjevni predmet bio namijenjen za nošenje kao vanjskoj dio outfita.

 

Tokom narednih vjekova, dolama je postala odjeća koju su nosili ne samo janjičari, već i drugi ljudi, posebno bogate žene. Međutim, čak i među bogatima, dolama je bila utilitarna odjeća. Kroz istoriju, dolama je postala važna za mnoge druge zajednice kao dio odjeće za posebne prilike širom nekadašnjih teritorija Osmanskog carstva, uključujući i Zapadni Balkan.

 

Na Kosovu je dolama zadržala svoj sjaj i značaj, a u pojedinim krajevima svadbe su nezamislive bez ovog posebnog odjevnog predmeta. Danas ga nose mlade nevjeste i žene, u onoliko varijanti koliko ima zajednica koje žive na Kosovu.

“Bilo je perioda kada su tradicionalne nošnje bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako, mladi ljudi su se modernizovali i nisu više na svojim vjenčanjima nosili tradicionalnu odjeću kao što su dolame. Kako je vrijeme prolazilo, tradicionalna odjeća se vratila u svadbenu modu. Danas ih mlade djevojke kombinuju sa suknjama: dolamase modernizuje.”

U Prizrenu je velika potražnja za ručno rađenim dolamama za razliku od mašinski proizvedenih verzija. Potrebne su sedmice – i naravno, puno pažnje i ljubavi – kako bi se napravio jedan komad, a prekrasne rukotvorine se prodaju po cijeni i do 2,000 eura. Tehnika izrade dolame je jedinstvena i ne uči se u školama niti u bilo kojoj drugoj formalnoj instituciji. Kao rezultat, zanat je bio u opasnost da bude zaboravljen, uprkos značajnoj tržišnoj potražnji.

Iz tog razloga, nevladina organizacija iz Prizrena pod nazivom “Ec ma ndryshe” počela je raditi na očuvanju tradicije, pomažući onima koji žele da očuvaju i ožive tradiciju na savremen način. Uz podršku EU, organizovali su obuku kako bi naučili žene ručnoj izradi dolama.

Sebahate Kabashi je vješta u zanatu izrade dolama, obučava druge žene izradi dolama. “Bilo je perioda kada su tradicionalne bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako, mladi ljudi su se modernizovali i nisu više na svojim vjenčanjima nosili tradicionalnu odjeću kao što su dolame. Kako je vrijeme prolazilo, tradicionalna odjeća se vratila u svadbenu modu. Danas ih mlade djevojke kombinuju sa suknjama: dolama se modernizuje,” kaže ona.

“Znala sam da ću po završetku ove obuke dobiti nešto posla, ali nisam mislila da će narudžbe početi tako brzo da stižu.”

O projektu

Obuka je sprovedena u okviru projekta „Žene i mladi za razvoj zajednice i kulturno nasleđe“, koji realizuje  nevladina organizacija „Ec Ma Ndryshe“. Projekat se realizuje uz podršku finansijskog granta obezbijeđenog od strane projekta „Kulturno nasleđe kao pokretač dijaloga među zajednicama i socijalne kohezije“ finansiranog od strane Instrumenta Evropske unije za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i koji sprovodi UNDP Kosovo.

Učesnici kursa kažu da je ovo odlična prilika za učenje ove vještine. Za njih je ovo iskorak u životu, jer koristeći svoj talent mogu zaraditi i pomoći svojim porodicama. Jedna od učesnica je 30-godišnja Mirlinda. Ona kaže da je tradicija oduvijek bila važna, ali da je u pravljenju dolame važan i ekonomski faktor. “Ovaj zanat je profitabilan, a pruža mogućnost da se radi od kuće, što je važno za nas domaćice. Takođe je veoma tražena u opštini Prizren“, kaže ona.

Trenerica Sebahate, dodaje da su mnoge polaznice obuke počele raditi u vrijeme dok su još pohađale kurs. Jedna od ovih uspješnih polaznica je Qamile Bytyqi. Na kraju obuke objavila je svoj rad na Facebook-u i Instagram-u i narudžbe su odmah počele da pristižu. “Znala sam da ću po završetku ove obuke dobiti nešto posla, ali nisam mislila da će narudžbe početi tako brzo da stižu,” kaže ona.

 

Odavanje priznanja kreacijama uma

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Kreativne industrije na Kosovu jačaju svoju poziciju intelektualne svojine uz pomoć EU.

Festivali su uspostavljena struktura za kulturne događaje na Kosovu. Onih u kojima dominiraju film i muzika, ima u izobilju tokom ljetnih mjeseci. Neki od njih se ističu svojim kinematografskim zapisima i jedinstvenim prostorima za prikazivanje, na primer Dokufest u Prizrenu i Anibar u Peći, kao i efektom koji imaju u transformaciji gradova domaćina tokom festivala. Ova kulturna središta preuzela su inicijativu za rješavanje aktuelnih pitanja kroz film, ali se bave i problemima s kojima se susreću stvaraoci, uključujući zaštitu intelektualnog vlasništva (IP).

“Audio-vizeuleni sadržaj je materijal koji je najčešće na udaru piraterije.“

Autorsko pravo kao zahtjev EU

Kosovo nema funkcionalna udruženja za prikupljanje, tijela ovlašćena da prikupljaju naknade za autorska prava za korišćenje kreativnih djela i plaćanje vlasnicima tih prava, kao što su tekstopisci, autori, umjetnici i izdavači. Ovaj jaz je uticao na način na koji društvo percipira zahtjev za plaćanjem materijala koji je zaštićen autorskim pravima i stvorio je potrebu za podizanje svijesti o tome kako zaštita autorskih prava utiče na kreativne industrije, uključujući stvaraoce u filmu.

“Filmski festivali su vidljive prilike za širenje  informacija o ulozi autorskih prava,” kaže Ioannis Kikkis, stručnjak za autorska prava, o prilici da razgovara direktno sa predstavnicima industrije. Zajedno sa drugim istaknutim stručnjacima iz ove oblast, predstavio je primjere iz stvarnog života kako su stvaraocima i nosiocima prava bili “ukradene prilike” na ovogodišnjim Dokufest i Anbar festival. Potvrdio je da neki gledaoci  nemaju jasno razumjevanje zašto je zaštita autorskih prava važna za ovu industriju, kao i zašto trebaju biti poštovana. Kikkis je više od dvije godine na Kosovu, a radi na projektu  koji finansira EU za jačanje pozicije institucija za intelektualno vlasništvo putem podizanja svijesti.

“Autorsko pravo je u osnovi cjelokupne filmske produkcije. Daje stvaraocima povjerenje da su vlasnici svog djela i da će imati pravo da upravljaju distribucijom gotovog proizvoda,” kaže Kikkis. “U isto vrijeme, audio-vizeuleni sadržaj je materijal koji je najčešće na udaru piraterije.“

Posjetioci festivala su takođe naučili o najboljim praksama EU za prilike koje proizilaze iz autorskih prava, uključujući finansiranje filmova, zaštitu animiranog stvaralaštva u industriji igara, kao i druge teme o ekonomiji industrija koje su zasnivaju na autorskim pravima.

“Zemlje usvajaju strateški pristup ulozi intelektualnog vlasništva u oslobađanju potencijala kreativnosti za dobrobit stvaralaca i društva u cjelini.”

O projektu

Projekat EU Podrška pravima intelektualne svojine (IPR) podržava pravne, administrativne i strukturne kapacitete kosovskih institucija zaduženih za razvoj i sprovođenje ovih prava. Pomogao je Kosovu u izradi zakonodavnog okvira u skladu sa standardima Evropske unije. Pomaže institucijama da imaju potpuno funkcionalan sistem intelektualne svojine, usklađen sa praksama EU, koji pruža čvrst okvir za jačanje ekonomskih transakcija koje uključuju prava intelektualne svojine.

Zaštita prava za inspiraciju inovacija

Djela koja zahtijevaju registraciju, a ne autorska prava, su stvaralaštvo koje potpada pod industrijsku svojinu kao što su žigovi, industrijski dizajn i patenti. Kosovo registruje hiljade zaštitnih znakova preko svoje Industrial Property Agency svake godine. Posljednjih godina uloženi su napori da se ohrabre  lokalna preduzeća da učine više u ovom smislu, da registracijom svojih proizvoda i obezbjeđenjem zaštite postanu konkurentniji u zemlji kao i u inostranstvu. Zaštita postojećih proizvoda izaziva umove stvaraoca da izmišljaju nove stvari, uvodeći inovativna rješenja za savremene probleme, a takođe dugoročno nagrađuju i zakonite vlasnike inovacija.

U međuvremenu, intelektualna svojina postaje sve prihvaćenija kao ključni element u kreativnoj ekonomiji. “Zemlje usvajaju strateški pristup ulozi intelektualnog vlasništva u oslobađanju potencijala kreativnosti za dobrobit stvaralaca i društva u cjelini,” kaže Kikkis.

Unapređenje omladinskog rada u Srbiji

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Projekat koji finansira EU podržava omladinsku organizaciju da poveća kvalitet programa vezanih za mlade u Srbiji.

N.A.P.O.R. – Nacionalna asocijacija praktičara i praktičarki omladinskog rada  – je nevladina organizacija iz Srbije koju su 2009.godine osnovale organizacije civilnog društva koje se bave omladinskim radom u Srbiji. Bili su podstaknuti da pokrenu udruženje iz potrebe da se poveća kvalitet programa koji se odnosi na mlade. Posebno, postojala je potreba da se uspostave standardi za neformalno obrazovanje, podržavajući one koji obučavaju mlade ljude, ali isto tako rade sa javnim institucijama koje doprinose na ovom polju. Poslije više od deset godina, NAPOR je narastao u jednog od najznačajnijih igrača na polju programa za mlade u Srbiji, i trenutno 48 organizacija okupljaju pod svojim okriljem.

NAPOR doprinosi jačanju mladih na brojne načine. Ovo uključuje osiguravanje standarda kvaliteta među njihovim članovima putem redovnog praćenja i procesa akreditacije osnovnih standarda učinka; programe obuka za mlade radnike i lidere, uključujući razne module obuka, kao i kroz promociju etike u radu mladih. Posljednje je posebno značajna komponenta ako se uzme u obzir problem u komuniciranju u digitalnom prostoru. Pored toga, organizacija je vrlo uključena u zagovaranje priznavanja omladinskog rada generalno, naročito među javnim institucijama kao što su ministarstva, opštine i drugi učesnici koji su uključeni u podržavanje omladinskog rada.

“Veoma smo profesionalni u svojoj oblasti, posebno u vezi sa omladinskim radom. Ali shvatili smo da imamo ozbiljnih problema u oblastima kao što su prikupljanje sredstava, generisanje sistema koji osiguravaju održivost naših programa, kao i upravljanje kancelarijama i profesionalno komuniciranje našeg uticaja široj publici i zainteresovanim stranama.”

Nedeljka Ivošević je menadžerka komunikacija u NAPOR-u. Objašnjava da su sa prirodnim rastom organizacije na površinu počeli izlaziti ozbiljni izazovi i manjkavosti, posebno oni koji se odnose na dugoročnu održivost i vještine korporativne komunikacije. “Veoma smo profesionalni u svojoj oblasti, posebno u vezi sa omladinskim radom. Ali shvatili smo da imamo ozbiljnih problema u oblastima kao što su prikupljanje sredstava, generisanje sistema koji osiguravaju održivost naših programa, kao i upravljanje kancelarijama i profesionalno komuniciranje našeg uticaja široj publici i zainteresovanim stranama,” kaže Nedeljka.

Tražeći podršku, NAPOR je stupio u kontakt sa EU TACSO 3, projektom koji finansira EU i koji doprinosi poboljšanju kapaciteta i jačanju uloge organizacija civilnog društva na Zapadnom Balkanu i Turskoj. EU TACSO 3 projekat je podržao NAPOR kroz obuku i mentorstvo što je uticalo na poboljšanje njihove strategije prikupljanja sredstava i ukupne strategije finansiranja. Oni su se značajno poboljšali od početka  saradnje sa EU TACSO. Iz organizacije kažu da su poboljšali i komunikaciju sa masovnom publikom, javnim institucijama i donatorima.

“Glavni problem koji smo imali bilo je kako prevesti specifične teme i stručnu terminologiju omladinskog rada publici koja nema prethodno znanje o toj temi. Prije EU TACSO koristili smo tehnički i birokratski projektni jezik, ali zahvaljujući prilagođenom mentorstvu naše asocijacije preko EU TACSO 3 projekta, dobili smo pomoć u prevođenju ove komunikacije na jednostavan, jasan i zajednički jezik koji je svima razumljiv, uključujući i našim članovima i široj zajednici mladih. Na osnovu ukupnih povratnih informacija, mogu reći da je podrška EU TACSO 3 za nas uspješna priča,” kaže Nedeljka.

“Bez podrške EU TACSO 3 projekta ne bismo mogli doprijeti do određene publike i imati jasnu viziju o budućnosti naše asocijacije.”

O projektu

Tehnička pomoć EU organizacijama civilnog društva na Zapadnom Balkanu i Turskoj (EU TACSO) je regionalni projekat, koji finansira Evropska unija, koji unapređuje kapacitete i ulogu organizacija civilnog društva (CSO). Projekat pomaže CSO da aktivno učestvuju u demokratskim procesima u regionu i stimuliše okruženje za razvoj civilnog društva i pluralističkih medija.

Projekat radi u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Crno Gori, Srbiji i Turskoj. EU TASCO projekat je dio mehanizma Civil Society Facility EU koji pruža podršku CSO u onim zemljama koje još nisu dio EU. CSO igraju važnu ulogu za EU kao ključni akteri u podršci procesu pridruživanja svojih zemalja

Biljana Severinova, ekspert za komunikacije iz EU TACSO 3 projekta, kaže da su se odlučili podržati NAPOR iz više razloga. Jedan je od njih je i taj što je NAPOR organizacija koja blisko radi sa mladima; asocijacija radi na nacionalnom konceptu motivisanja mladih da preuzmu inicijativu, pružajući im vještine i alate koji ih osnažuju. Podrška mladima je trenutno u fokusu EU i nastaviće da bude u godinama koje dolaze. “Drugi razlog je što NAPOR nije samo organizacija, već i udruženje koje daje doprinos i pomoć mnogim drugim organizacijama. Bio nam je to dobar model učenja za dalji razvoj naše metodologije pomoći za budućnost“, kaže Biljana.

Nedeljka objašnjava da je podrška EU TACSO 3 bila ključna za poboljšanje ukupne performanse njihove organizacije. Sada mogu bolje da planiraju unaprijed i imaju bolju perspektivu razvoja. “Bez podrške EU TACSO 3 projekta ne bismo mogli doprijeti do određene publike i imati jasnu viziju o budućnosti naše asocijacije,” kaže Nedeljka.

NAPOR planira da dodatno poveća svoje poslovanje i podršku omladinskom radu u Srbiji. Organizacija je trenutno samo udruženje omladinskih organizacija, ali imaju za cilj da se prošire i dalje pretvore u udruženje omladinskih profesionalaca, namijenjeno pojedincima koji imaju uticaj i znanje u oblasti omladinskog rada.

Solarna energija za ljepšu budućnost bosanskog preduzeća

Written by WeBalkans on . Posted in Stories.

Jedna od najvećih solarnih elektrana u regiji za snabdijevanje potreba preduzeća instalirana je uz podršku EU od strane prehrambenog preduzeća iz Bosne i Hercegovine.

Madi, sa sjedištem u Tešnju, jedno je od nekoliko preduzeća ovlaštenih za izvoz svježeg pilećeg mesa u Evropsku uniju. Preduzeće je osnovano 1989.godine,  a 2000.godine pokrenuli su svoju prvu fabriku za preradu pilećeg mesa. Do 2015.godine uveli su najveću i najmoderniju klaonicu peradi u regionu sa kapacitetom od 6,000 brojlera na sat i 24 miliona ptica godišnje. Danas su prepoznati kao tržišni lider u Bosni i Hercegovini.

Međutim, pandemija COVID-19 je imala negativan uticaj na Madi, iako je jedno od najuspješnijih preduzeća u Bosni i Hercegovini. Preduzeće je pretrpilo probleme u snabdijevanju i moralo je da preispita svoju potrošnju i napravi uštede gdje je moguće. Kako bi se izborili sa problemom, uprava je odlučila da formira radnu grupu za optimizaciju troškova.

“Uvijek smo bili svjesni da je struja jedan od naših najvećih troškova. Jedna od prvih stvari koje smo analizirali bila je kako smanjiti troškove energije. Nakon detaljnog istraživanja došli smo do zaključka da bi ugradnja solarne elektrane bilo jedno od najboljih rješenja.”

Mirel Dedukić je bio odabran za rukovodioca ove radne grupe. On objašnjava da je struja jedna od glavnih stavki koju su primjetili u rashodima. “Uvijek smo bili svjesni da je struja jedan od naših najvećih troškova. Jedna od prvih stvari koje smo analizirali bila je kako smanjiti troškove energije.”

On je znao da Madi ima najveću potrebu za strujom tokom ljeta kada bi solarni paneli bili na maksimumu proizvodnih kapaciteta. “Nakon detaljnog istraživanja došli smo do zaključka da bi ugradnja solarne elektrane bilo jedno od najboljih rješenja” on objašnjava. Preduzeće je tada krenulo u investiciju koja je jedinstvena u BiH.

Dok je Madi radio na vlastitoj studiji izvodljivosti za ulaganje u solarnu elektranu, EU4AGRI program koji finansira EU pokrenuo je poziv za podnošenje prijedloga. Poziv je uključio kompanije iz mesne industrije. „Imali smo naš projekat skoro spreman i bilo nam je lako prijaviti se na poziv“, kaže Mirel.

Uz sufinansiranje EU4AGRI, Madi je instalirao solarnu elektranu snage 1.000 kW. Elektrana je postavljena u tri proizvodne hale površine 5500 m2. Ukupni godišnji proizvodni kapacitet je 1.147 MWh, što pokriva 15% potrošnje električne energije preduzeća. Osim toga, 2021. godine instalirali su još jednu solarnu elektranu snage 1.000 kW, pa im sada preko 30% električne energije dolazi iz obnovljivih izvora.

“Veoma smo ponosni što smo ovim projektom doprinijeli očuvanju životne sredine. Povrh toga, smanjili smo troškove i dostigli samoodrživost u snabdijevanju električnom energijom.”

O projektu

EU4AGRI projekat je četverogodišnja inicijativa (2020-2024) usmjerena na modernizaciju poljoprivredno-prehrambenog sektora u Bosni i Hercegovini, otvaranje novih radnih mjesta, kao i zadržavanje postojećih, te podršku oporavku od krize COVID-19. Ukupna vrijednost projekta je 20,25 miliona eura, uglavnom finansiran od strane Evropske unije, ali zajednički implementiran i sufinansiran od strane Češke razvojne agencije i Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH.

EU4AGRI projekat je do sada podržao BiH poljoprivrednike i preduzeća sa 45 investicija u vrijednosti od skoro 5,5 miliona eura, od čega je preko 3,2 miliona eura finansirala Evropska unija.

Prema Mirelu, energija koju proizvodi njihova solarna elektrana smanjenjuje zagađenja CO2 za nešto više od 1.800.000 kg, što je ekvivalent uštedi od 600.000 litara dizela ili 800 tona uglja. “Veoma smo ponosni što smo ovim projektom doprinijeli očuvanju životne sredine. Povrh toga, smanjili smo troškove i dostigli samoodrživost u snabdijevanju električnom energijom,” kaže Mirel.

Plan za budućnost je da Madi kroz kontinuirano ulaganje u ljudske resurse i modernu tehnologiju ostane najveća kompanija u mesnoj industriji u Bosni i Hercegovini. Osim toga, pokrenuli su i novu kompaniju “Mipower d.o.o.”, koja će se s punim radnim vremenom fokusirati na proizvodnju i promet električne energije. Planiraju instalirati još najmanje 10 MW solarnih panela.