Trideset godina ljubavi i najstarija omorika u evropi

Napor da se očuva najstarija omorika u Evropi dobija podršku Evropske unije. Picea omorika, takođe poznata i kao Pančićeva omorika, smatra se za “živi fosil“ svjetske flore i endemska je vrsta na malom području blizu granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Proglašena je zaštićenom vrstom 1955. godine, ali naučnici smatraju da će uskoro nestati ako se ne riješe pitanja vezana za njeno očuvanje. U evolucijskom smislu, to je najstarije živo drvo u Evropi, ali ironija je da je identifikovano tek 1875. godine – što ga svrstava u jednu od posljednjih otkrivenih vrsta. Profesor Milan Mataruga sa Univerziteta u Banjaluci jedan je od vodećih naučnika koji radi na očuvanju ove rijetke biljke.“Za Pančićevu omoriku sam saznao dok sam bio student Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu 1991. godine. Imali smo terensku posjetu području gdje je ovo drvo endemsko i to je bila ljubav na prvi pogled. Ta prelijepa rijetka biljka me je odmah osvojila i od tada mi je omiljena vrsta“, kaže on. Još u studentskim danima profesor Mataruga je sanjao da odvoji malo vremena kako bi radio na očuvanju Pančićeve omorike. Nešto slično je posljednji put urađeno prije gotovo sedamdeset godina, 1951. godine, ali profesor je svjestan da je danas potreban novi spektar inicijativa. Međutim, između akademskih i porodičnih obaveza kao i zbog nedostatka sredstava, nije mogao da pronađe način da počne da ostvaruje svoj san.

“Ta prelijepa rijetka biljka me je odmah osvojila i od tada mi je omiljena vrsta“

Zajednički rad Priliku je dobio 2019. godine, kada je počeo sa radom na projektu koji finansira EU, a usmjeren je na očuvanje ove rijetke endemske vrste. Projekat radi na procjeni stanja populacije Pančićeve omorike, na predlaganju mjera za njeno očuvanje i podizanju svijesti o njenom očuvanju među stanovništvom, posebno među mladima na području na kojem Pančićeva omorika raste. Lokaliteti projekta nalaze se sa obje strane Drine i on će zaštititi dvadeset staništa Pančićeve omorike u prekograničnoj oblasti. Aktivnosti zajednički sprovode Javno preduzeće Nacionalni park Tara u Srbiji i Javno preduzeće Šume Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Marijana Josipović iz Nacionalnog parka Tara kaže da je sveukupni cilj projekta da doprinese očuvanju biodiverziteta područja, uključujući i zaštitu Pančićeve omorike. Objašnjava da partneri na projektu zajedno rade na podršci opstanka ovih vrsta putem poboljšanog upravljanja ugroženim staništem Pančićeve omorike, podižući svijest o značaju ugroženih vrsta.

“Očuvanje ove biljke je ponajprije zavještanje budućih generacija.“

Stvaranje legata Dr Jelena Aleksić sa Instituta za molekularnu genetiku i genetsko inženjerstvo u Beogradu naglašava potrebu za sveobuhvatnom genetskom studijom, za planom upravljanja i dugoročnom strategijom za opstanak Pančićeve omorike na ovim prostorima. Profesor Mataruga takođe razmišlja na duže staze. Smatra da je jedan od važnijih ishoda projekta dobrovoljno angažovanje studenata. Iz sopstvenog iskustva zna kakav uticaj ovo dragocjeno drvo može da ima na mlade ljude, zaključujući: “Očuvanje ove biljke je ponajprije zavještanje budućih generacija.“ Projekat je podržan od strane prekograničnog programa koji finansira EU – Srbija i Bosna i Hercegovina.