Skip to main content

Area of Cooperation: Culture and youth

Dragocjeni predmeti izloženi u dragocjenom zdanju

Projekat koji finansira EU pomogao je da se palata iz vremena Turskog carstva pretvori u kulturno dobro za stanovnike i posjetioce u oblasti između Kosova i Sjeverne Makedonije. Svadbeni grudnjak star preko dvjesta godina, tradicionalna nošnja, obućarski i filigranski alati, kao i drugi istorijski artefakti sada su izloženi za posjetioce u etnološkom muzeju u Gnjilanu, na istoku Kosova. Smješteni su u zgradi poznatoj lokalnom stanovništvu kao Husein-pašina palata, koju je sagradio Husein-paša Mila, jedan od vodećih otomanskih velikaša u toj oblasti. Zdanje je izgrađeno 1887. godine i prvih nekoliko decenija korišćena je kao porodična kuća, dok je nakon Drugog svjetskog rata država nije konfiskovala i duže od sedam decenija koristila kao školu. Danas je ona jedan od najboljih primjera arhitekture iz doba Otomanskog carstva na Kosovu. Plafoni izrezbareni u drvetu čine ovo mjesto jedinstvenim za posetu, ali je donedavno korišćenje zgrade kao muzičke škole značilo da su posjetioci imali ograničen pristup. To se promijenilo na inicijativu opštine Gnjilane, uz podršku EU.

„Pošto nismo imali namjenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke artefakte u nacionalnom muzeju u glavnom gradu.“

Nova zgrada muzeja za kulturno nasljeđe Gnjilane i okolina bogati su arheološkim i etnološkim predmetima, ali do prije pet godina nije bilo namjenskog prostora za njihovo izlaganje. „S obzirom na to da nismo imali namjenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke predmete u nacionalnom muzeju u glavnom gradu“, kaže Đulšan Doko Beriša, upravnik muzeja u Gnjilanu. Ova situacija se promijenila 2016. godine otvaranjem arheološkog muzeja, a zatim se dodatno poboljšala otvaranjem etnološkog muzeja, koji je imao koristi od podrške EU. Dielza Ademi je bila koordinatorka projekta prekogranične saradnje (CBC) koji finansira EU, a koji je bio usredsređen na unaprjeđivanje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa i koji je omogućio renoviranje zgrade i otvaranje etnološkog muzeja. Ona objašnjava da opština Gnjilane tokom godine ima veliki broj posjetilaca, posebno onih iz dijaspore koji redovno posjećuju grad jednom ili dva puta godišnje. „Uprkos tom bogatom kulturnom i prirodnom nasljeđu, imali smo vrlo malo toga da ponudimo posjetiocima“, kaže Dielza. Na inicijativu opštine Gnjilane i u saradnji sa opštinom Kumanovo sa druge strane granice, u Sjevernoj Makedoniji, dogovoreno je da se stvori bolja turistička atrakcija. Poziv za prekograničnu saradnju Kosovo – Sjeverna Makedonija bio je savršen za ovu vrstu inicijative, jer nijedna od ove dvije opštine nisu imale finansijska sredstva i stručnost.  

„Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti.“

O projektu Cilj projekta prekogranične saradnje koji finansira EU, Unaprjeđivanje vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa, bio je da se privuku investicije i promoviše prekogranična oblast kao turistička destinacija, da se unaprijede vrijednosti kulturnog i prirodnog nasljeđa kroz očuvanje i obnovu starog zdanja i da se uspostave tradicionalne kulturne manifestacije u prekograničnoj oblasti. Rezultati projekta uključuju očuvanje i obnovu lokacija kulturnog nasljeđa, izgradnju sportskih terena i povećanu promociju kulturnog nasljeđa. Ukupna vrijednost projekta bila je preko 477.000 eura i trajao je 20 mjeseci. Uz podršku EU, dvije partnerske opštine koje učestvuju u projektu uspjele su da obnove staru zgradu i prilagode je da se koristi kao Etnografski muzej, da se izgradi amfiteatar i da se osposobe tereni za fudbal, košarku i tenis u Kumanovu. Pored modernizacije infrastrukture, partneri projekta pokrenuli su onlajn platformu sa svim informacijama vezanim za turizam i kulturu u prekograničnoj oblasti. Oni su takođe organizovali folklorne festivale i umrežavanje manifestacija sa turističkim operaterima i drugim pružaocima usluga, kao i druge aktivnosti za promovisanje prekograničnog regiona kao turističke destinacije. „Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti“, kaže Dielza Ademi.

Umjetnička izložba „Veze“ u Kući Evrope na Kosovu

U prisustvu mnogih ljubitelja umjetnosti, Kuća Evrope u Severnoj Mitrovici pokrenula je izložbu pod imenom „Veze“ Katarine Nedeljković. Katarinina prva izložba uključuje njena apstraktna umjetnička djela iz oblasti vajarstva, crteža i grafike.

 

Katarina tvrdi da se tema „Veze“ pojavila spontano. „Izuzetno nam je važno da znamo kakve veze želimo da imamo sa prirodom, Bogom, sobom, porodicom, prijateljima i ostalima. Stvorila sam svoje apstraktne radove na osnovu toga, pokušavajući da pokažem najvažnije veze za mene“, kaže ona.

 

Izložbu „Veze“ možete posjetiti u Kući Evrope u Sjevernoj Mitrovici svakog radnog dana od 9.00 do 18.00 časova.

Tradicionalna umjetnost od plastičnih čepova za flaše

Nevladina organizacija iz Sarajeva proizvodi uzbudljiva umjetnička djela koristeći upotrebljene čepove za flaše

U sarajevskom prigradskom naselju Ciglane vidljivo je izložen tepih. Ima nečeg drugačijeg u tom takozvanom ‚Čepoćilimu‘: napravljen je od 25.000 čepova plastičnih boca. Dizajniran je i napravljen u okviru projekta Udruženja zelene umjetnosti, nevladine organizacije iz Sarajeva. Alma Hrasnica Dervišević, predsjednica udruženja, objašnjava da je sve počelo prije deset godina kada je došla na ideju da se u okviru aktivnosti za Evropsku nedjelju za smanjenje otpada u Sarajevu proizvodi umjetnost koristeći čepove za flaše. „Tada je ovo bio prilično ambiciozan projekat za nas, jer nismo znali da li će ljudi cijeniti ovu inicijativu i kakve ćemo povratne informacije dobiti“, kaže Alma.

Prvobitni izazov je bio da se prikupe zatvarači boca. Alma je postavila mjesto za prikupljanje čepova i kontaktirala škole, firme i druge ustanove da pita da li su voljni da doprinesu ovom projektu prikupljanjem i isporukom odbačenih čepova plastičnih flaša. „Na moje iznenađenje, odziv je bio veoma dobar, za kratko vrijeme uspjeli smo da prikupimo znatnu količinu čepova i tako je počeo Čepoćilimski trend“, kaže Alma.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu.“

Izrada jednog čepoćilima godišnje

Nakon uspjeha prvog čepoćilima, Alma i kolege iz Udruženja zelene umjetnosti odlučili su da ovo pretvore u godišnju aktivnost u kojoj dizajniraju i izrađuju najmanje jedan čepoćilim. Odlučili su da se zadrže na dezenu tradicionalnog bosanskog ćilima, koji će biti umjetnička, ali i turistička atrakcija, doprinoseći promociji kulturnog nasljeđa.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog nasljeđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svijesti o akumulaciji bačene ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost kroz novu upotrebu“, kaže Alma.

Alma smatra da su uključivanjem mladih uspjeli značajno da podignu svijest među grupama koje mogu da doprinesu budućoj zaštiti životne sredine kroz smanjenje otpada i upravljanje otpadom.

Udruženje Zelena umjetnost nedavno je dobilo podršku iz programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. Program im je pomogao u njihovom najnovijem projektu dizajniranja i proizvodnje klupa od plastičnih čepova, sa dezenom tradicionalnog bosanskog ćilima. U ovu najnoviju aktivnost uključili su djecu iz OŠ Vladislav Skarić, OŠ Mjedenica za djecu sa poteškoćama u učenju i sirotište Bjelave. U okviru projekta realizovano je 30 eko-umjetničkih radionica o pretvaranju otpada u eko-umjetnost. Na tim radionicama koristili su materijale kao što su plastične flaše i konzerve. U svom završnom projektu, koristili su oko 15.000 plastičnih čepova za izradu klupa.

„Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU.“

O programu

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi ga Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP). ReLOaD je sada u svojoj drugoj fazi, koja traje do 2024. godine.

Projekat je stvorio sredinu u kojoj su djeca i mladi mogli da razvijaju i kulturno-ekološke inicijative i da se druže kroz umetničke aktivnosti. „Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU“, kaže Alma.

Klupa napravljena od čepova sada se nalazi u samom centru Sarajeva u Gimnazijskoj ulici, okružena osnovnim i srednjim školama. Alma je ponosna na to, jer sva djeca koja su radila na njoj, kao i njihovi školski drugovi, mogu da je vide svakog dana i da se podsjete na važnost smanjenja otpada i upravljanja njime.

Počela Evropska godina mladih

EU je nedavno proglasila 2022. godinu za Evropsku godinu mladih. Aktivnosti koje će biti organizovane u sklopu ove godine uključivaće konferencije, inicijative kojima se promoviše učešće mladih u vođenju javnih politika, kampanje podizanja svijesti o inkluzivnijoj, zelenijoj i digitalnijoj EU, kao i studije i istraživanja okolnosti u kojima se nalaze mladi ljudi. Evropska godina mladih ide ruku pod ruku sa NextGenerationEU, koji ponovo otvara perspektive za mlade, uključujući kvalitetne poslove i mogućnosti obrazovanja i obuke za Evropu budućnosti, i podržava učešće mladih ljudi u društvu.

 

Godina mladih tražiće sinergiju i komplementarnost sa drugim programima EU usmjerenim ka mladim ljudima širom spektra javne politike – od programa ruralnog razvoja usmjerenih na mlade poljoprivrednike do istraživačkih i inovacionih programa, kao i od kohezije do akcija vezanih za klimatske promjene – uključujući programe EU sa međunarodnom podrškom ili programe transnacionalne prirode.

 

Pored Erazmus+ i European Solidarity Corps, sa budžetima za tekući finansijski period od 28 milijardi eura, odnosno milijardu eura, EU’s Youth Guarantee i Youth Employment Initiative  stvaraju više mogućnosti za mlade. U međuvremenu, tokom 2022. godine takođe će biti pokrenut novi program pod nazivom ALMA za podršku prekograničnoj profesionalnoj mobilnosti za  ugrožene mlade ljude.

 

Kompletan program aktivnosti i dodatnih informacija biće dostupan na Youth Portal. Obim aktivnosti obuhvatiće pitanja koja uglavnom pogađaju mlade ljude, prateći prioritete istaknute u Ciljevima mladih, kao što su jednakost i inkluzija, održivost, mentalno zdravlje i blagostanje, kao i kvalitetno zapošljavanje. Oni će takođe uključivati mlade ljude izvan EU.

Sada i svijet može da upozna tajne pastirskih staza

EU podržava avanture na otvorenom putem fizičkog i digitalnog obilježavanja planinskih staza. Planinski krajevi u okolini Peći na Kosovu imaju u planu da prevaziđu masovni turizam tako što će nuditi personalizovana iskustva koja spajaju domaće tradicije sa strmim okruženjem. Turistički potencijal regiona identifikovan je prije više godina kada su započete investicije kako u infrastrukturu, tako i u ljude. Sada posjetioci provode vrijeme brdareći, pješačeći i vozeći bicikl. Ljubitelji prirode provode vrijeme na albanskim Alpima – Prokletijama – planinskom vijencu koji dijele Kosovo, Crna Gora i Albanija. Grupa entuzijasta, od kojih je nekolicini to i stil života, ponosno dijele svoja lokalna bogatstva sa ostatkom svijeta i sada ubiraju plodove koje donosi turizam.

„Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina.“

Tamo gdje su samo pastiri kročili Lokalno planinarsko udruženje Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu Kosovo – Crna Gora koji finansira Evropska unija, a koji ulaže u obilježavanje postojećih i novih staza za pešačenje i vožnju bicikla. „Ovaj projekat je najuspješnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vijencima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Đikoli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, davalo mišljenje o predloženim maršrutama i obilježilo ih. „Ponosimo se izborom najboljih staza kojima su ranije samo mještani pješačili – poput one iz centra mjesta, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake, pored pastirskih katuna na visini od 1.800 metara“, kaže Đikoli, potvrđujući da je obilježavanje obavljeno prema međunarodnim standardima. Staze prolaze kroz živopisne djelove zaštićenih oblasti i na Kosovu i u Crnoj Gori. Avanturisti mogu da provode dane prelazeći s jedne strane granice na drugu i ukrštajući se sa poznatijim regionalnim planinskim putevima kao što su Vrhovi Balkana ili Via Dinarica.

„Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu.“

O projektu Projekat Prokletije – Čudnovata destinacija nastao je sa ciljem jačanja prekogranične zone između Kosova i Crne Gore kao destinacije u prirodi. Obilježena je mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza između Kosova i Crne Gore. Cjelokupan pogranični region opremljen je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU podsticaće ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti za zapošljavanje. Sve informacije na jednom mjestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetioce od jednog do drugog zadivljujućeg pogleda na Prokletije. Organizacije koje sprovode projekat dobile su pozitivne reakcije od turističkih vodiča koji rade u oblasti u kojoj je postavljeno više stotina oznaka duž 334 km pješačkih i biciklističkih staza. Sokol Luta iz Regionalne razvojne agencije – Zapad, partnera na projektu sa kosovske strane, objašnjava da je sa sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, da su obilježeni izvori vode, a putokazi sada upućuju i ka vidikovcima. „Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu“, kaže Luta. On dodaje da je postojala odlična saradnja između zainteresovanih strana sa obe strane granice u cilju poboljšanja kvaliteta turističke ponude Prokletija, povećanja vidljivosti i, na kraju, predstavljanja prekogranične oblasti kao jedinstvene atraktivne destinacije. Na primer, organizacije koje sprovode program prikupile su na jednom mjestu – na sajtu i u aplikaciji za pametne telefone – sve pružaoce smeštaja, ugostiteljskih i turističkih usluga. Pored digitalizovanih mapa staza, posjetiocima se daje mogućnost da odaberu organizovane ture ili da nezavisno otkrivaju oblast.

Slaganje djelova albanskog kulturnog nasljeđa

Sredstva EU obnavljaju mozaik Nacionalnog istorijskog muzeja oštećenog u zemljotresu 2019. godine.

Nijedna posjeta Tirani nije potpuna bez fotografisanja ispred velikog mozaika koji pokriva fasadu Nacionalnog istorijskog muzeja. Zauzimajući centralni položaj u nizu zgrada koje okružuju glavni trg prijestonice, mozaik je konceptualizovan početkom osamdesetih godina prošlog vijeka i nosi naziv „Albanija“. Na njemu su prikazani ljudi koji su živjeli na teritoriji današnje Albanije u različitim epohama.

Mozaik je bio svjedok mnogim istorijskim događajima koji su se odigrali ispred njega na Skenderbegovom trgu, ali temelje mu je zaista uzdrmao tek zemljotres 2019. godine. To je bio najjači zemljotres u posljednjih pola vijeka koji je odnio mnoge živote i nanio imovinsku štetu širom centralne Albanije, uključujući 53 lokacije kulturnog nasljeđa.

„Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je svečano otvoren prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika.“

Inženjeri iz EU doprinose obnovi

Po mišljenju građevinske inženjerke Danijele Kortoči, koja radi na restauraciji mozaika, jedna figura se ističe među svim drugim u mozaiku „Albanija“: žena sa puškom u ruci.

„Žena u narodnoj nošnji stoji između dva muškarca u središtu mozaika, predstavljajući snažnu albansku ženu komunističkog doba, ali koja takođe ima svoju prijateljsku stranu prikazanu otvorenom lijevom šakom koja simbolizuje gostoprimstvo“, objašnjava mlada inženjerka koja je uključena u radove na restauraciji nakon zemljotresa. „Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je napravljen prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika“, kaže Kortoči i dodaje da na restauraciji rade i stručnjaci iz EU i domaći stručnjaci, među kojima su i oni koji su učestvovali u izradi mozaika.

Kortoči radi sa timom stručnjaka koji su napravili spisak 27 lokacija kulturnog nasljeđa koje ispunjavaju uslove za intervenciju u okviru najvećeg kulturnog projekta koji je EU ikada sprovela u Albaniji. Stručnjaci iz EU donose dodatnu vrijednost prenošenjem znanja na novu generaciju studenata lokalnog kulturnog nasljeđa. Oni rade rame uz rame na oštećenim zidinama zamkova, starim lučkim gradskim utvrđenjima, muzejskim zgradama i mostovima. U nastojanju da se očuvaju vještine koje nestaju, rad na dvorcima ili mostovima uključuje tradicionalno zidanje uz upotrebu lokalnog kamena. Krajnji cilj je oživljavanje ovih odabranih lokacija kako bi se povećao turistički potencijal, što direktno doprinosi društveno-ekonomskom oporavku Albanije.

„Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

O projektu

U jednom od svojih najvećih programa kulturnog nasljeđa, vrijednog 40 miliona eura, EU radi u Albaniji na podršci obnove lokacija i spomenika pogođenih zemljotresom 2019. godine. Program ima za cilj da doprinese društveno-ekonomskom oporavku Albanije obnavljanjem kulturnog nasljeđa zemlje i obnavljanjem njenog turističkog potencijala, kao i pružanjem podrške lokalnim zajednicama. Program je postao još bitniji u svjetlu posljedica pandemije koronavirusa, koja je značajno pogodila albanski turistički sektor.

Evropa je mjesto gde želimo da budemo

Ekonomska transformacija Albanije počela je kada je demokratija okončala decenije komunizma početkom devedesetih godina. Kortoči stoga pripada drugoj generaciji koja radi na tome da doprinese zemlji koja teži članstvu u EU. Pored profesionalnog inženjerskog angažmana, pridružila se Mladim evropskim ambasadorima, kreativnoj mreži budućih uticajnih pojedinaca sa celog Zapadnog Balkana.

„Sjećam se da sam tokom odrastanja slušala izjave kao što su ‚Želimo da Albanija bude kao i ostatak Evrope‘, to jest kao razvijene države članice EU. Zato sam željela da saznam više o Uniji i podijelim njene vrijednosti sa svojim vršnjacima, radujući se tome kao našoj zajedničkoj budućnosti“, kaže Kortoči. Među tim evropskim vrijednostima je i njegovanje kulturnog nasljeđa koje postoji u izobilju u Albaniji.

Još jedna važna uloga u kojoj Kortoči vidi sebe je da daje primjer budućim generacijama, posebno djevojčicama. Iako žene čine manje od 1% radne snage u građevinskom sektoru, ona kaže: „Sposobna sam da radim i da budem prepoznata po svojoj stručnosti kao i muškarci. Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

Baš kao i žena na mozaiku koja je prikazana kako se bori i poziva druge da se pridruže, rad na obnovi ovih spomenika ne radi samo na očuvanju prošlosti ili sadašnjosti, već i na budućnosti, kako bi mlađe generacije znale odakle potiču.

Putovanje kroz vrijeme do bitke na Neretvi

Projekat koji finansira EU nudi virtuelnu stvarnost posjetiocima muzeja u BiH

Bitka na Neretvi bila je jedna od najznačajnijih bitaka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Krajem 1942. godine njemačka vrhovna komanda je smatrala da postoji mogućnost savezničkog iskrcavanja na Balkanu. Stoga je Adolf Hitler naredio ofanzivu kako bi uništio Vrhovni štab partizanskog pokreta koji se nalazio u centralnoj Bosni i Hercegovini. Prekretnica bitke bilo je uspješno dizanje u vazduh veoma čuvanog mosta preko Neretve od strane partizana, kako bi se usporilo napredovanje njemačkih snaga.

Bitka je šezdesetih godina ovjekovečena filmom Bitka na Neretvi u kojem su pored mnogih holivudskih glumaca glumili i tadašnje zvijezde Jul Briner i Orson Vels. Plakat filma je dizajnirao Pablo Pikaso, besplatno. Nakon prikazivanja i uspjeha filma, državne vlasti otvorile su muzej Bitka na Neretvi u blizini mjesta bitke, u gradu Jablanici u Bosni i Hercegovini. Muzej postoji već pola vijeka, ali je imao veoma malo posjetilaca u posljednjih 20 godina

Zahvaljujući inicijativi nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, publika sada može ponovo da proživi bitku kroz osavremenjene sadržaje i 3D virtuelnu stvarnost, što je novi razlog za posjetu muzeju u Jablanici.

„Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posjetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju.“

Pretvaranje muzeja u atrakciju

 Udruženje Link, nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine, realizovalo je projekat promocije prirodnog turizma u okolini Jablanice. Međutim, pošto je region takođe bogat kulturnim nasljeđem, odlučili su i njime da se pozabave. „Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posjetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju“, kaže Rasim Tulumović iz Udruženja Link. U kontaktima s kolegama iz Narodnog muzeja Crne Gore, saznali su da je muzej u Nikšiću u sličnoj situaciji, te su uvidjeli da će to biti odlična prilika za prekograničnu inicijativu koja promoviše kulturno nasljeđe u okviru turističkog paketa. Za to im je bila potrebna pomoć, a podrška je došla iz programa prekogranične saradnje (CBC) za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru koji finansira EU.

Glavna pitanja sa kojima su se suočavali muzeji sa obe strane granice bila su način predstavljanja sadržaja i promocija. Rasim objašnjava da korišćenje savremene opreme i tehnike u ovim muzejima gotovo da i nije postojalo, pa je zbog toga broj posetilaca bio mali, a i oni koji su dolazili nisu se dugo zadržavali. „Pored toga, nije bilo mesta da se popije kafa ili kupi neki suvenir, tako da bi se moglo reći da ti muzeji nisu služili razvoju turizma“, kaže Rasim.

Uz podršku EU, partnerske strane počele su da na inovativan način predstavljaju istoriju. Uvele su modernu opremu u muzeje, razvile prezentacije virtuelne stvarnosti i animirane igrice koje istorijske činjenice predstavljaju na zabavan način. Na primjer, ako sada odlučite da odete u obilazak virtuelne stvarnosti bitke na Neretvi u Jablaničkom muzeju, moraćete da stavite 3D naočare i da se nađete u sjedištu partizanske komande, okruženi animiranim glumcima. Komandant će vam dati zadatak da spasite ranjene vojnike, a na putu ćete se suočiti sa brojnim preprekama koje treba prevazići. „Smatramo da je ovaj pristup posebno privlačan mladim ljudima kojima je dosadno da uče istoriju na tradicionalan način“, kaže Rasim.

Virtuelne prezentacije su bile samo dio projekta. Partnerske organizacije su muzeje opremile i 3D naočarima, LED ekranima, tabletima, e-vodičima i drugom virtuelnom opremom. Pored toga, doprinijeli su obuci i sertifikaciji turističkih vodiča u savremenoj metodologiji rada, podstakli mala preduzeća da proizvode suvenire i pomogli muzejima u izradi poslovnih planova.

„Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primijene svoj pristup.“

O projektu

Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) II CBC Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014–2020 ima kao svoj opšti programski cilj održivi razvoj prekograničnog područja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji se promoviše kroz sprovođenje zajedničkih aktivnosti kojima se maksimalno povećavaju komparativne prednosti tog područja. Ukupno IPA finansiranje za Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. godine iznosi 8.400.000 evra.

Projekat „Zabavni muzeji“ koji finansira EU imao je značajan ekonomski uticaj na oba muzeja. Muzej u Jablanici je, na primer, udvostručio cijenu ulaznice i uprkos tome što je pandemijska godina – kada se očekivalo da će broj stranih posjetilaca biti mali – takođe udvostručio broj pojedinačnih posjetilaca. „Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primijene svoj pristup“, kaže Rasim.

Ono što je još važnije, projekat je takođe imao značajan uticaj na prekograničnu saradnju između muzeja i ustanova kulture obje zemlje. Projekat je omogućio zajedničke posjete turoperatera sa obje strane granice, koje su za cilj imale da ih inspirišu da dovode svoje putnike u muzeje, a takođe je uključio i blisku saradnju na sprovođenju projekata između ustanova kulture i lokalnih vlasti.

Stopama Majke Tereze

Obnova hodočasničke planinske staze koja povezuje Kosovo i Sjevernu Makedoniju donosi podsticaj lokalnim ekonomijama i zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova sa manje od 5.000 stanovnika. Međutim, tokom nekoliko ljetnjih sedmica, broj stanovnika sela se povećava na preko 30.000. Razlog tome je hodočašće do statue Crne Bogorodice, Gospe od Letnice.

Ova statua stara je više od 300 godina i njena priča počinje u Skoplju, prijestonici Sjeverne Makedonije. Posle povlačenja austrijske vojske iz grada u šesnaestom vijeku i povratka Skoplja pod osmansku vlast, grupa katolika je izbjegla u Letnicu, noseći sa sobom statuu Crne Bogorodice. U devetnaestom vijeku, Fulgencije Carev, arhiepiskop skopski, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

U avgustu 1928, jedna od hodočasnica bila je mlada Anjeze Gondže Bojadžiju, koja je taj put svake godine prelazila od svoje sedme godine. Anjeze se rodila i odrasla u Skoplju, ali je upravo u Letnici na taj dan uspenja čula poziv Gospe od Letnice, Crne Bogorodice, da postane sestra misionarka i služi siromašnima svijeta. Te godine je napustila Skoplje da bi se pridružila časnim sestrama lorentinkama i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobađanje kulturnog i ekonomskog potencijala

Put prekograničnog hodočašća kojim je Majka Tereza prolazila bio je zatvoren i decenijama nije korišćen niti održavan, a ljudi su počeli da odlaze u Letnicu kolima. Kosovska Fondacija za kulturno nasljeđe bez granica (CHwB) i njihova partnerska organizacija Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća iz Skoplja vidjele su da bi obnova i ponovno otvaranje planinske staze bila dobra prilika za promovisanje kulturnog nasljeđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno ako bi se priča povezala sa životom Majke Tereze.

Adea Mekulji je menadžerka projekta. „Majka Tereza je poznata širom svijeta, ali je bilo vrlo malo informacija o mladoj Anjeze Gondže Bojadžiju, prije nego što je postala poznata“, kaže ona. „Pošto je porijeklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, djetinjstvo Majke Tereze je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da poveže ljude iz oba mjesta i šire.“

Ključna podrška EU

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta „Na tragu Majke Tereze“ koji je finansiran u okviru programa EU za prekograničnu saradnju između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Pored restauracije i signalizacije hodočasničkog puta kao planinarske staze, kao i prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je doprinio i restauraciji lokaliteta kulturnog nasljeđa kao što su Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mjesto u Letnici i Manastir Svetog Pantelejmona u Gornjem Nereziju u Skoplju.

„Projekat će imati uticaja na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona.“

O projektu

Glavni cilj projekta „Na tragu kulturne staze Majke Tereze“ koji finansira EU bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji kroz priznavanje zajedničkih vrijednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška EU bila od presudnog značaja za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti širom regiona. „Projekat će imati uticaj na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona“, kaže ona.

Staza Majke Tereze sada je otvorena za posjetioce koji žele da prošetaju ili se pridruže hodočašću na starinski način i usput saznaju nešto više o jednoj od najpoznatijih ličnosti dvadesetog vijeka.

Mladi Srbi i Kosovari se pitaju „Kako te vidim?“

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da prozru predrasude i izraze svoje iskustvo u kratkim video zapisima. Dvije kulturne organizacije – Dokufest iz Prizrena i Fond B92 iz Beograda – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da provjere da li ubjeđenja koja imaju jedni o drugima imaju osnova. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da dovede u pitanje svoje predrasude u projektu „Kako te vidim?“. Dvadesetčetvorogodišnji Ismail Mirseli iz Prizrena objašnjava zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želio sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svoje posjete Srbiji, Mirseli je provodio vrijeme sa mladima iz Kruševca, koji na njegovo iznenađenje dosta podsjeća na njegov rodni grad. Na brzinu im je objasnio kakav je njegov život na Kosovu. Ostatak vremena je proveo razgovarajući o onome što mu je najvažnije: o svom interesovanju za film, pozorište i kulturu. „Vjerujem da ako popunimo informacioni jaz univerzalnim vrijednostima, ne ostavljamo prostora za bilo kakvu vrstu podjele.“

„Želio sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta ostanu usmjereni na kulturu, i što se tiče istraživanja i što se tiče izražavanja ličnog iskustva na kreativan način. Bilo je radionica, posjeta kulturnim lokacijama i na kraju kreiranje video snimaka koji odgovaraju na jednostavno pitanje – kako je susret sa vršnjacima licem u lice promijenio način na koji ih vide. Zbog mjera izazvanih koronavirusom, prva grupa iz 2020. godine morala je da se ograniči na video pozive, ali njihova kreativnost i dalje blista u kratkim video zapisima koje su napravili jedni o drugima Menadžer projekta „Kako te vidim?“ Zana Arapi Dželadini kaže da su takvi projekti ono što je neophodno mladim ljudima da se zaista međusobno upoznaju, kako na Kosovu, tako i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je dovelo do ideje o projektu, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi Dokufest tima posjetili festival u Srbiji, a domaćini se iznenadili kada su čuli šta se sve dešava u Prizrenu. Oni do tada nisu znali ništa o tome. Zana dodaje da je važan dio projekta praćenje medija u potrazi za konfliktnim pričama i njihovo dijeljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.

„Mi smo samo mladi ljudi koji se zabavljaju, uživaju u ovim sastancima i filmovima.“

O projektu Projekat „Kako te vidim?“ osmislile su i sprovele dvije organizacije civilnog društva sa Kosova i iz Srbije: Dokufest i Fond B92. Organizacije smatraju da stavovima mladih dominiraju predrasude i posljedice sukoba – prepreke koje stoje na putu mobilnosti cijelog regiona. Projekat je dobio sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, u okviru Programa civilnog društva i medija za Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najboljih u životu. Sara Ećimović (23) odmah se povezala sa svojim vršnjakom sa Kosova. Prije nego što su se i lično upoznali, razgovarali su danima telefonom o zajedničkim interesovanjima, kao što su, na primjer, evropski film. „Saznala sam dosta o njegovoj porodici, muzici koju stvara i planovima za budućnost“, kaže Ećimović, koja je takođe bila među prvima koji su učestvovali na Dokufestu, festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Najzad sam uspjela da posetim Prizren i Kosovo”, dodaje ona. Tokom 2021. godine, zahvaljujući istom programu kulturne razmjene, ona i ostali učesnici će prikazati svoje snimke na festivalu Slobodna zona u Beogradu. „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim susretima i filmu“, sumira Sara utiske.

Gladijatori se ponovo bore u amfiteatru u Stobiju

Sredstva EU omogućila su nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije doživljaj u virtuelnoj stvarnosti u kojem ćete prisustvovati gladijatorskim borbama kao prije 1.500 godina. Antički grad Stobi bio je jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine p. n. e, pa u narednih gotovo sedam vekova, zauzimao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskrsnici trgovačkih puteva, izrastao je u važan grad, koji je čak kovao i sopstveni novac. Za vrijeme Rimljana, Stobi je bio glavni grad rimske provincije Makedonija Salutaris, a njegovi stanovnici imali su status rimskih građana. Kao i u svakom drugom bitnom rimskom gradu, gladijatorske borbe bile su neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, kupalištima, amfiteatrom, sinagogom, ostacima puteva i velikih kuća, a čak i kockarnicom. Iako život u gradu vjerovatno nikada neće biti oživljen, njegovi gladijatori se vraćaju! Koncept korišćenja istorijskih i kulturnih lokacija kao turističkih destinacija još uvijek je u povoju u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i plakata, a angažovanje publike na licu mjesta je malo ili nikakvo. Međutim, visokokonkurentno turističko tržište zahtijeva od lokacija kulturnog nasljeđa da razviju strategije i saradnju sa kreativnim industrijama kako bi im se pomoglo da se istaknu. Jedna od takvih opcija je korišćenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak lokacije u virtuelnoj stvarnosti (VR) kao sredstvo za istraživanje i oživljavanje kulturnog nasljeđa. VR tehnologija nam nudi priliku da uronimo u događaje i priče iz prošlih vremena kao da se zaista tamo nalazimo i na taj način steknemo najstvarniju moguću predstavu o bilo kojoj lokaciji kulturnog nasljeđa.

„3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama.“

U virtuelnom društvu gladijatora U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi i uz podršku sredstava EU, nevladina organizacija Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvio je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja vodi posjetioce Stobija na gladijatroske borbe u rimskom amfiteatru. Milan Tančeski, menadžer ovog projekta, objašnjava da njihova aplikacija sadrži 3D perspektivu rekonstruisanog amfiteatra. Tako posjetilac dobija mnogo bolji i cjelovitiji doživljaj prostora, sa neograničenim pogledom na strukture i značajne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo vidjeti publiku, što stvara doživljaj kao da sjedimo na tribinama“, kaže Milan. Priprema ovog projekta bila je prilično izazovna. Od grada su ostale samo ruševine, što znači da je trebalo pripremiti scenario i priču kao osnovu za razvijanje modela u 3D za likove i objekte u okruženju. Tokom procesa, jedan arhitekta je rekonstruisao plan amfiteatra i pretvorio ga u 3D model. Kao poslednji dio aktivnosti, projekat je razvio 3D modele gladijatora u stvarnoj veličini, kao i približno 700 likova iz publike. Tokom rada, tijesno su sarađivali sa stručnjacima i koristili

„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored vas, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savjet za regionalnu saradnju, vrijedan je 5 miliona eura. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posjećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Blink 42-21 je bio među primaocima bespovratnih sredstava u drugom krugu grantova u vrijednosti do 54.000 € svaki, dodijeljenih u oktobru 2019. godine. Savjet za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje u regionalnom vlasništvu i sa regionalnim rukovodstvom, koji promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski ga podržava EU.   Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti komplet za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i naočara za VR. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u amfiteatru. Onog trenutka kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1500 godina u prošlost, okruženi ste publikom i u mogućnosti ste da uživate u gladijatorskim borbama koje se održavaju na glavnoj pozornici. „U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mjesta, a mi smo uspjeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čovjeka pored sebe, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.