Skip to main content

Area of Cooperation: Culture and youth

Odavanje počasti ženskoj kreativnosti

Written on . Posted in Priče.

Upoznajte Doniku, vizuelnu umjetnicu iz Tirane koja čuva sjećanje na jednu staru kuću i njenu prkosnu vlasnicu koja je odbila da popusti pred nemilosrdnim talasom urbanog razvoja. Mislim Širi je jedna od najprometnijih ulica u Tirani, glavnom gradu Albanije. Decenijama je to bio miran, stambeni kvart bez prodavnica i kafića. Sve se promijenilo nakon pada komunizma devedesetih godina dvadesetog vijeka, kada su prizemlja gotovo svih kuća i zgrada pretvorena u lokale. Svih osim jednog prizemlja. Ovo je stambena zgrada kao i mnoge druge, ali u njenom prizemlju nema ni prodavnice ni kafića. Mnogo ljudi svakodnevno tuda prolazi, a jedna od osoba koja je redovno tuda prolazila bila je Donika Ćina, vizuelna umjetnica koja živi u Tirani. Dobila je inspiraciju da ovaj stan postane dio njene umjetnosti performansa.

„Bia je bila i jeste predmet mnogih glasina: njen život, njene namjere i njeno mentalno stanje. Njena odluka da nikada ne prodaje ili iznajmljuje svoj dom u komercijalne svrhe djeluje važno.“

  Sjećanje živi Doniku je posebno zainteresovala jedna starica, vlasnica stana u prizemlju, koja je redovno čistila i farbala spoljašnjost svog stana. Gospođa se zvala Bia. „Bia je bila i jeste predmet mnogih glasina: njen život, njene namjere i njeno mentalno stanje. Njena odluka da nikada ne prodaje ili iznajmljuje svoj dom u komercijalne svrhe, kao što su mnogi drugi uradili u ulici Mislim Širi, djelovala je važno“, kaže Donika. Kada je 2017. godine Donika počela da radi na svom performansu, saznala je da je Bia preminula. Stan je i dalje bio tamo, ali nije bila sigurna koliko dugo će to potrajati. „Morala sam nešto da preduzmem“, kaže ona, „da održim uspomenu na nju, prije nego što joj stan pretvore u još jedan kafić.“ U sklopu svog performansa, Donika je ponavljala Biine dnevne rituale čišćenja ispred kuće. Performans su zabiljležile tri bezbjednosne kamere koje su uživo prenosile sliku na monitor izložbenog prostora galerije Zeta u Tirani. Njen nastup imao je za cilj da se osvrne na pitanja vezana za Biin dnevni ritual čišćenja ispred kuće: da li je Biin čin bio svojevrstan protest protiv zanemarivanja grada? Da li je smatrala da je prostor ispred njene kuće produžetak njenog privatnog prostora? „Ne možemo to da je pitamo. Ali možemo da nastavimo da dovodimo u pitanje našu umiješanost u javni prostor; smisao naših svjesnih postupaka; uticaj naših zidova na nas, beton i drveće, sve se kreči“, kaže Donika.

„Predstava će očuvati kulturno sjećanje na grad i Biin gest kao krhki, ali značajan individualni protest.“

O projektu Ove rezidencije su zamišljene u okviru dugoročnog projekta Beyond Matter, koji je međunarodni, saradnički istraživački projekat zasnovan na praksi koji vodi kulturno nasljeđe i kulturu na ivicu virtuelne stvarnosti. Jedan od ciljeva projekta je izrada novih rješenja za pristupačnu digitalnu dokumentaciju i umreženo predstavljanje izložbi koje trenutno postoje, ili su ranije postojale, u fizičkom prostoru – uključujući umjetnička dela, artefakte i edukativne materijale. Projekat je podržan kroz program Kreativna Evropa Evropske unije. U njeno ime Spoljašnjost Biine kuće je i dalje netaknuta, čak i sada, pet godina nakon što je preminula. Međutim, potrebno je uložiti malo truda da bi izgledala kao kada je Bia bila živa. Donika je nedavno preuzela inicijativu da se nastavi na svoj umetnički projekat, radeći na spoljašnjosti stana, i snimajući spoljašnjost u 3D, prije nego što se stan pretvori u lokal, kao i drugi stanovi u prizemlju u komšiluku. Za propratni rad na njenom projektu, Donika je podnijela zahtjev za podršku rezidenciji umjetnika u Tirani koju finansira EU. „Predstava će očuvati kulturno sjećanje na grad i Biin gest kao krhki, ali značajan individualni protest.“ Poziv za boravak pokrenuli su Tirana Art Lab – Centar za savremenu umjetnost, Art Hall iz Talina i ZKM I Centar za umjetnost i medije, pozivajući evropske umjetnike ili teoretičare umjetnosti da podnesu prijavu za jednu od tri produkcijske rezidencije koje se odvijaju u Karlsrueu, Talinu i Tirani.

Omladinski časopis za mlade u Srbiji

Written on . Posted in Priče.

Isfrustrirani nemogućnošću nalaženja plaćenog posla u medijima, grupa mladih novinara osniva časopis Oblakoder, koji ubrzo postaje glas mladih u Srbiji. Prije tri godine, grupi mladih novinara u Srbiji bilo je teško da se probiju na tržištu rada nakon završenih studija. Većina medija u državi nudila im je isključivo neplaćena stažiranja i volonterske angažmane. Frustrirani nedostatkom mogućnosti, odlučili su da osnuju časopis namijenjen mladima, koji su nazvali Oblakoder. Marina Zec, glavna i odgovorna urednica Oblakodera smislila je ime dok je sjedela u jednom beogradskom kafiću sa još jednim osnivačem časopisa. „Već smo bili osmislili čitav projekat, samo još nismo znali kakao da ga nazovemo“, prisjeća se Marina. „Čvrsto smo odlučili da ne ustanemo od stola dok ne smislimo ime.“ Zec objašnjava da pošto riječ „oblakoder“ dolazi od riječi „oblak“, ona evocira i ideju da je glava u oblacima, i ideju o modernom gradu punom oblakodera. Ova ideja je takođe inspirisala izgled veb stranice, koja ima formu oblakodera.

„Mi [mladi ljudi]  obično smo prikazani ili kao sveci ili kao đavoli, nema ništa između. Željeli smo da pružimo nijansiraniju perspektivu.”

Od svog osnivanja, glavni cilj Oblakodera bio je da dovede u pitanje način na koji se mladi ljudi prikazuju u srpskim medijima. „Mi smo obično prikazani ili kao sveci ili kao đavoli, nema ništa između. Želeli smo da pružimo nijansiraniju perspektivu“, objašnjava Marina, koja se od svoje 19. godine bavi novinarstvom i PR-om. U časopisu su predstavljeni talentovani mladi ljudi iz Srbije, umjetnici i aktivisti, u namjeri da se stereotip dovede preispita. Časopis je ubrzo postao popularan, kako među čitalačkom publikom, tako i među mladim novinarima. Od tima volontera do plaćenih angažmana za mlade novinare „Kada smo počeli, nismo baš znali šta radimo“, priznaje Zec. „Ali, bili smo odlučni da budemo profesionalni. Usvojili smo stroge novinarske vrijednosti kao što su objektivnost, profesionalizam, uvijek provjeravamo izvore, ali smo se opredijelili za proizvodnju zanimljivog sadržaja za mlađu publiku.

„Usvojili smo stroge novinarske vrijednosti kao što su objektivnost, profesionalizam, uvijek provjeravamo izvore, ali smo se opredijelili za proizvodnju zanimljivog sadržaja za mlađu publiku.”

O Evropskoj zadužbini za demokratiju  Evropska zadužbina za demokratiju (EED) je nezavisna donatorska organizacija. Zadužbinu su 2013. godine osnovale Evropska unija (EU) i zemlje članice EU u cilju podsticanja demokratije u Evropskom susjedstvu, na Zapadnom Balkanu, u Turskoj i šire. EED podržava organizacije civilnog društva, prodemokratske pokrete, građanske i političke aktiviste i nezavisne medijske platforme i novinare koji podržavaju pluralistički, demokratski politički sistem. U prvim mjesecima, novca je bilo malo i svi smo radili na dobrovoljnoj osnovi, obavljajući svoje dnevne poslove kako bismo sastavili kraj s krajem, a Oblakoderu smo se posvećivali uveče. „Podrška koju smo prošlog marta dobili od EED-a [Evropska zadužbina za demokratiju] zaista je bila spas za nas“, navodi Marina, naglašavajući kako je finansiranje EED-a omogućilo časopisu da kupi novu opremu i iznajmi kancelarijski prostor, dajući im finansijsku stabilnost da prave planove za dugoročni razvoj. Oblakoder sada može da računa na tim od oko 15 novinara, od kojih jedna trećina radi puno radno vrijeme. Časopis u dodiru sa mladima u Srbiji Većina Oblakoderove publike ima između 23 i 35 godina; to su milenijalci koji se bore da nađu svoje mjesto u svijetu i Srbiji, gde je stopa nezaposlenosti mladih čak 30 odsto, a raspoloživa radna mjesta ne odgovaraju obrazovnom nivou mnogih mladih ljudi. Oblakoder sada čita između 40.000 i 50.000 ljudi svakog mjeseca, a na Instagramu ima 13.000 pratilaca. „Zahvaljujući našem monitoringu možemo da vidimo da ljudi čitaju čitave članke. Ponosni smo što ljudi ne skroluju bezumno niz naše tekstove, već ih zapravo zanima šta imamo da kažemo“, kaže Marina. Razlog za ovaj uspjeh je, tvrdi ona, što pišu o relevantnim temama umjesto da pišu za klikove. Dok je projekat počeo kao časopis za umjetnost i životni stil, Oblakoder sada govori i o pitanjima kao što su ljudska prava i inkluzija manjina i osoba sa invaliditetom. „Zaista smo ponosni što je nešto što je prije nekoliko godina bilo samo ideja sada zaista postalo stvarnost“, zaključuje Marina.

Slobodan tok uz čvrstu poslovnu osnovu

Written on . Posted in Priče.

Makedonska kompanija za muzičku produkciju koja muzičare podučava umjetnosti muzičkog biznisa. Luka Gorgievski, 26, član je benda Funk Shui iz Severne Makedonije. Bend je osnovan 2010. godine, a svoju muziku opisuje kao slobodan tok. Na pitanje šta ga je podstaklo da postane muzičar, Luka odgovara: “Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim riječima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.” “Znajući to, cijenim svoj dar i pokušavam da izmamim što više osmijeha i natjeram što više ljudi da plešu, da bih raspršio njihove strahove. A oni to osjećaju. Sasvim slučajno sam naučio kako se to radi”, dodaje. Bend ima nekoliko snimaka i dobro je poznat u Sjevernoj Makedoniji i drugim zemaljama Zapadnog Balkana. Međutim, i njihov profesionalni muzički put ima mnogo izazova. Na pitanje koji su to izazovi, Luka kaže: “Bolje me pitajte šta nije bilo izazov. Bilo ih je na pretek!”

“Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim riječima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.”

Učenje poslovanja u umjetnosti Poslovni aspekt njihovog rada bio je jedan od glavnih izazova. Funk Shui je ovaj problem riješio saradnjom sa profesionalnim muzičkim menadžerom. Gorjana Jordanovska, koja radi u kompaniji Password Production, kompaniji za muzički menadžment, objašnjava da većina umjetnika u Sjevernoj Makedoniji “nije vična poslovanju u muzici”. “Ne znaju kako da se prodaju. Oni ne znaju kako da rade u profesionalnom muzičkom svijetu. Znaju samo da sviraju”, kaže ona.

“Oni ne znaju kako da se prodaju….Znaju samo da sviraju”

Ne samo za muzičare Pored toga, HEMI će takođe olakšati objavljivanje kompozicija i promociju noviteta, povezujući nadolazeće i poznate umjetnike, preduzetnike, organizatore festivala, menadžere događaja u kulturi, muzičke škole i još mnogo toga, u okviru jedinstvene zajednice muzičkog marketinga. Projekat je započet 2019. godine i trajaće do kraja 2023. Do tada će projekat podržavati muzičare pokretanjem platforme za promociju i poslovno obrazovanje muzičara. Projekat će takođe ponuditi HEMI-jev inkubator za inovacije u muzici, gdje će muzičari naučiti kako da koriste informaciono-komunikativnu tehnologiju i internet marketing za dalju promociju svoje muzike, kao i za razvijanje poslovanja i vještine upravljanja, kako bi odgovorili trenutnim i budućim izazovima muzičke industrije. Dakle, dok se ljudi osmjehuju i plešu uz Lukinu muziku, Gorjana i njene kolege se staraju da on i njegove kolege umjetnici u regionu posluju na solidnoj poslovnoj osnovi. Ljudi iz Password Production-a odlučili su da se suoče sa ovim izazovom u namjeri da svojim klijentima i ostalim muzičarima pomognu u muzičkom poslovnom obrazovanju. Zajedno sa partnerima iz Češke, Estonije, Grčke, Mađarske, Poljske, Rumunije, Srbije i Slovenije, pokrenuli su projekat pod nazivom Hab za razmenu muzičkih inovacija u centralnoj i jugoistočnoj Evropi ili HEMI.  Projekat finansira program Evropske unije Kreativna Evropa. “HEMI projekat pruža ekspertizu, savjete i module obuke muzičkim profesionalcima iz centralne i jugoistočne Evrope, odgovarajući na trenutne i buduće potrebe sektora u regionu, ali i širom Evrope”, kaže Gorjana. Gorjana vjeruje da će ovaj projekat biti ključni doprinos profesionalnom razvoju muzičke zajednice. Pored pristupa profesionalnom konsaltingu u poslovnom obrazovanju, umjetnici će takođe imati priliku da nastupaju na festivalima koje u okviru projekta organizuju partnerske organizacije u svih deset zemalja.