Skip to main content

Area of Cooperation: Employment and inclusion

YEA učestvuju na Starfestu 2023

Written on . Posted in Vijesti.

Mladi evropski ambasadori (YEA) iz Bosne i Hercegovine su 15. novembra 2023. aktivno učestvovali na drugom izdanju Starfesta. Starfest je jedan od najistaknutijih događaja u Bosni i Hercegovini, posvećen zapošljavanju mladih. Ovogodišnji skup okupio je preko 60 kompanija i nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine i uključivao više od 20 diskusija i radionica. Tokom manifestacije, YEA su dali vrijedan doprinos učešćem u panel diskusiji pod nazivom “Savjeti i trikovi za razvoj karijere”. Tarik Bico, član prve generacije YEA, uveo je YEA mrežu i podijelio pronicljive savjete za mlade pojedince koji se kreću svojim putem izgradnje karijere. Pored toga, YEA su sproveli radionicu medijske i informativne pismenosti, proširujući svoju radionicu širom regiona Zapadnog Balkana. Pored toga, oni su imali priliku da posjete prostorije projekta RELOaD2 u Kući UN-a u Sarajevu i uključe se u razgovore sa predstavnicima projekata, istražujući potencijalna partnerstva. Ukupno gledano, YEA su igrali aktivnu i sadržajnu ulogu na Starfestu 2023, što je doprinijelo diskusijama o zapošljavanju mladih i razvoju karijere.

Crnogorska LGBTQ+ zajednica slavi samoopredjeljenje

Written on . Posted in Priče.

Jedanaesti Crnogorski Prajd organizovan je u Podgorici pod sloganom “Samoopredjeljenje”
U julu 2020. godine, crnogorski parlament je glasao za legalizaciju građanskih partnerstava za istopolne parove, čime je postao prva država na Balkanu van EU koja je to učinila. Godinu dana kasnije, zabilježen je prvi brak istopolnih osoba u primorskom gradu Budvi. Zvaničnici su proslavili ovaj događaj i obećali da će prilagoditi pravni okvir u skladu s tim. Međutim, važno je napomenuti da homoseksualnost ostaje osjetljivo pitanje u Crnoj Gori, društveno konzervativnoj zemlji, kao i u drugim balkanskim državama. Zahtjevi upućeni relevantnim institucijama i ombudsmanu ukazuju da su u periodu od 2019. do 2022. godine prijavljena više od 400 slučajeva diskriminacije i govora mržnje. (Jednak pristup pravdi za osobe LGBTIQ+ u Crnoj Gori – Mit ili ostvariva stvarnost? Queer Montenegro 2023).  
Ove godine, jedanaesto crnogorsko Prajd okupljanje održano je pod sloganom “Samoopredjeljenje”. Organizovano od strane NVO Queer Montenegro, imalo je za cilj da prenese poruku da nasilje protiv LGBT zajednice ne bi trebalo biti tolerisano u Crnoj Gori.
 

“Prajd parada je pokret; to je miran protest za ljudska prava, i to je važno ne samo u Crnoj Gori već širom svijeta. Posebno u ovim vremenima kada desničarski pokreti prijete ne samo pravima LGBTQI+ osoba već uopšteno ljudskim pravima.”

Ovogodišnje obilježavanje Prajd manifestacije bilo je usmjereno oko teme samoopredjeljenja, naglašavajući pravo svakog pojedinca da definiše svoj identitet. Bio je to inkluzivan događaj namijenjen svima. Nedjelja Prajda obuhvatala je različite aktivnosti, uključujući modnu reviju ljudskih prava, panel diskusije na teme poput Prava na samoopredjeljenje i kvaliteta zdravstvene zaštite za osobe transdžender identiteta, diskusije o stresu i disparitetima manjinskih grupa i još mnogo toga. Takođe su se održale zabavne aktivnosti poput Prajd kviza, nastupa “drag queen” izvođača, koncerata uživo, DJ žurki i, naravno, glavnog događaja – Crnogorski Prajd.

Enes Pucurica, mladi evropski ambasador, igrao je ulogu u organizacionom odboru. On je podijelio: “Prajd parada je pokret; to je miran protest za ljudska prava, i to je važno ne samo u Crnoj Gori već širom svijeta. Posebno u ovim vremenima kada desničarski pokreti prete ne samo pravima LGBTQI+ osoba već uopšteno ljudskim pravima.”

Razmišljajući o istoriji Prajd događaja u Crnoj Gori, prva Prajd parada 2014. godine suočila se s velikim izazovima, s više od 500 protestanata, uglavnom huligana, u sukobima s malom grupom gej aktivista. To je rezultiralo povredama dvadeset policijskih službenika i pritvorom 60 osoba. Prošle godine, organizovano je javno molitveno okupljanje ispred katedrale u znak protivljenja Prajd događaju. Međutim, ove godine, organizatori su se suočili s relativno manjim izazovima, uglavnom vezanim uz kišno vrijeme tokom Prajd Marša. Enes je primijetio da su, uprkos zabrinutostima zbog niske posjete zbog kiše, stotine ljudi, uključujući međunarodne goste, učestvovale, i događaj je bio veliki uspjeh.

  “Dodatno, osim što je oblik protesta, Prajd je takođe proslava našeg identiteta. On služi kao podsjećanje da postojimo i da nećemo nigdje nestati.”

O projektu

 Crnogorski Prajd je nacionalna LGBTQI+ Prajd povorka u gradu Podgorica, glavnom gradu Crne Gore, koja se prvi put održala 2013. godine. Od tada je Crnogorski Prajd postao godišnji događaj. Sam sebe identifikuje kao LGBTIQ Prajd skup. Crnogorski Prajd organizuje volonterski i osnivački Organizacioni odbor koji se svake godine ponovo formira. Organizacioni odbor Crnogorskog Prajda je nehijerarhijska grupa koju logistički podržava nevladina organizacija Queer Montenegro. Prajd dobija podršku i finansiranje od različitih donatora i sponzora, uključujući Evropsku uniju.

Prema Enesu, jedna primjetna razlika u odnosu na prethodne godine bila je pristup kreiranju programa ovogodišnjeg Prajda. Bio je više usmjeren na zajednicu, s fokusom na prikupljanje povratnih informacija od zajednice o tome šta im je potrebno i šta žele da vide. Enes je primijetio: “Takođe smo prikazali uspješnu reviju “drag queen” izvođača i modnu reviju ljudskih prava, zajedno s panel diskusijama i drugim angažujućim aktivnostima.”

Enes dalje objašnjava da se očekuje da će crnogorske vlasti ove ili sljedeće godine usvojiti zakon o rodnom identitetu. To je jedan od glavnih razloga zašto je ovogodišnji slogan Prajda bio “samoopredjeljenje”. Enes dodaje: “Dodatno, osim što je oblik protesta, Prajd je takođe proslava našeg identiteta. On služi kao podsjećanje da postojimo i da nećemo nigdje nestati.”

Školsko zvono zvoni po drugi put

Written on . Posted in Priče.

Obrazovanje i zapošljivost povratnika u Sjevernoj Makedoniji

U proteklih nekoliko nedjelja, Ajnur Ibraimovski, 37-godišnji povratnik u Prilep, opština u Sjevernoj Makedoniji, aktivno je prisustvovao časovima u lokalnoj javnoj osnovnoj školi. Sa još 21 drugim đakom, svi povratnici u Prilep, Ajnur je upisan u program trajanja 6 mjeseci koji će mu omogućiti da završi osnovno obrazovanje. Razmišljajući o prošlosti, on objašnjava: “Pohađao sam školu do četvrtog razreda… ali zbog finansijskih ograničenja kod kuće, morao sam napustiti školu kako bih pronašao posao.”

 

Ajnurova potraga za izlaskom iz siromaštva takođe ga je navela da pokuša migraciju u Njemačku, gdje je očekivao bolje mogućnosti zapošljavanja i kvalitet života. Nakon dvije godine provedene u inostranstvu, vratio se u Prilep. Međutim, pronalaženje stabilnog posla kod kuće pokazalo se izazovnim. U Sjevernoj Makedoniji, formalno zaposlenje zahtijeva završenu osnovnu školu. U Prilepu, gdje kompanije aktivno traže radnike zbog specifične dinamike tržišta rada, Ajnurov nedovršen osnovni obrazovni put predstavljao je značajnu prepreku formalnom zapošljavanju. Prema nedavnom istraživanju, gotovo 30% poslodavaca u regionu prijavilo je poteškoće u pronalaženju kvalifikovanih radnika. Ajnur objašnjava: “Kompanije traže osobe koje su završile školovanje.”

“Kompanije traže osobe koje su završile školovanje.”

Nakon povratka, Ajnur je obezbijedio privremenu poziciju u jednoj kompaniji u Prilepu, gdje sada ima priliku da pređe na stabilniju ulogu kao operater viljuškara. Međutim, da bi se prijavio za ovaj posao, mora se pobrinuti da mu obrazovne kvalifikacije odgovaraju radnim propisima Sjeverne Makedonije. Stoga je Ajnur donio odluku da se vrati u školu. Trenutno učestvuje u programu obrazovanja odraslih u opštini Prilep, zajedno s drugim povratnicima koji dijele slična iskustva napuštanja škole prerano. Ovaj zajednički element povezuje ih na njihovim različitim životnim putevima. Program obrazovanja odraslih namjenski je osmišljen kako bi pomogao odraslim povratnicima da završe osnovno obrazovanje po povratku. Podržan od strane Projekta za reintegraciju povratnika (PRP) finansiranog od strane EU, sprovedenog od strane UNDP-a, 56 odraslih povratnika u Sjevernoj Makedoniji vratio se u školu i sada se trudi da završi osnovno obrazovanje i poboljša svoje šanse za zaposlenje.

 

S druge strane, djeca povratnici suočavaju se s posebnim izazovima u vezi s obrazovanjem po povratku. Ti izazovi mogu uključivati administrativne procese vezane za priznavanje njihovog prethodnog obrazovanja, kao i teškoće prilagođavanja novom školskom okruženju. Ako se ne riješe, ovi izazovi mogu rezultirati time da djeca ponavljaju razrede ili potpuno napuste školu. Takva odluka imala bi dubok uticaj na njihove buduće živote. Kako bi ublažile ove izazove, lokalne nevladine organizacije (LNO), uz podršku projekta RRR, pomažu povratnicima u pristupu različitim uslugama vlade po povratku, uključujući upis njihove djece u lokalne škole. Do sada je Projekat RRR olakšao preko 380 povratnika u Sjevernoj Makedoniji u pristupu različitim vladinim uslugama.

“Prije svega, težim da postanem pismena osoba. Dobijanje sertifikata za završenu osnovnu školu otvoriće mi mnoge mogućnosti. Takođe će mi omogućiti da proširim svoje znanje i pružim pomoć svojoj djeci u njihovim studijama. Neću propuštati prilike za posao kao pre zbog nedostatka obrazovanja.”

About the project

The Reintegration of Returnees in the Western Balkans project is focused on addressing key barriers for socio-economic reintegration of vulnerable returnees in the Western Balkans.  The project is part of the EU Instrument for Pre-accession Assistance (IPA) II Multi-Country Action, EU support to Fundamental Rights of Roma Community, and Reintegration of Returnees, entrusted to UNDP, World Bank, and the Council of Europe.   In all Western Balkan economies, the project assesses policy and institutional gaps and facilitates a dialogue on mechanisms for implementation and monitoring of reintegration policies and programmes. In Albania, North Macedonia and Serbia, the project implements local level programmes and tests innovative solutions for sustainable socio-economic reintegration of returnees.

Metula Ismailoska, 29-godišnja povratnica iz Njemačke, pronašla je inspiraciju za povratak obrazovanju kroz svoju djecu školskog uzrasta. Napustila je školu rano, udajući se vrlo mlada, i zatim, sa suprugom, krenula na putovanje iz Sjeverne Makedonije u potrazi za boljim životom u inostranstvu unutar Evropske unije. Nakon njihovog boravka u EU, Metula, zajedno sa svojom porodicom od šestoro djece, vratila se u Prilep. Prepoznajući ključnu ulogu obrazovanja, Metula je odlučna da obezbijedi da njena djeca završe školovanje. Ona objašnjava zašto i kako je odlučila da se vrati u školu i učestvuje u programu podržanom od strane EU i UNDP-a: “Nisam imala prethodnog iskustva sa učenjem… Dakle, kroz svoju djecu sam otkrila da postoji obrazovna prilika i za mene.” Govoreći o značaju ovog obrazovanja za nju, Metula ističe: “Prije svega, težim da postanem pismena osoba. Dobijanje sertifikata za završenu osnovnu školu otvoriće mi mnoge mogućnosti. Takođe će mi omogućiti da proširim svoje znanje i pružim pomoć svojoj djeci u njihovim studijama. Neću propuštati prilike za posao kao prije zbog nedostatka obrazovanja.”

Odsustvo formalnog obrazovanja ističe se kao glavni faktor koji doprinosi brojnim izazovima s kojima se suočavaju mnogi povratnici u Sjevernoj Makedoniji, grupa pretežno sastavljena od Roma. Prema istraživanju Projekta RRR iz 2022. godine, 57% Roma u Prilepu nema formalno obrazovanje. Slično iskustvima Ajnura i Metule, životne priče mnogih povratnika odražavaju kako ova obrazovna deficijencija perpetuira njihove socijalne i ekonomske nedostatke. U Sjevernoj Makedoniji, završetak osnovnog obrazovanja ne samo da je preduslov za formalno zaposlenje, već i za učešće u aktivnim inicijativama vlade na tržištu rada. Stoga, uprkos evoluciji dinamike tržišta rada i povećanim mogućnostima zaposlenja, povratnici bez osnovnog obrazovanja ostaju isključeni iz tih mogućnosti zapošljavanja. Procjena RRR iz 2022. godine utvrdila je da 84% ispitanih nije bilo upućeno na mjere zapošljavanja vlade koje pruža Agencija za zapošljavanje, iako je 70% njih registrovano kao aktivni tražioci posla.

Dakle, čak i uz otvaranje na tržištu rada i programe vlade, povratnici bez osnovnog obrazovanja nisu u mogućnosti da iskoriste ove prilike. Rani prekid školovanja prisiljava pojedince na neformalno, nesigurno zaposlenje. Obrazovanje igra ključnu ulogu u životima povratnika, obuhvatajući i odrasle i one školskog uzrasta. To je upravo razlog zašto iskorištavanje transformacionog potencijala obrazovanja za olakšavanje uspješnog povratka kući ostaje centralna tema u projektu Regionalna reintegracija povratnika koji finansira EU, a sprovodi UNDP.

Prava na zemlju, reintegracija i Albanski put povratka

Written on . Posted in Priče.

Istraživanje puta povratnika iz Albanije itTransformacija obradivog zemljišta u nove mogućnosti uz podršku EU i UNDP.

U komunističkoj Albaniji, porodice i pojedinci koji nisu slijedili pravila partije često su slani u kolektivne kampove, gdej su obavljali zadatke poput rudarstva i poljoprivrede. Seman, poljoprivredno selo, bilo je jedno od tih kolektivnih dobara uspostavljenih tokom komunističkog režima. Pored porodica sa sumnjivim reputacijama, režim je takođe smještao ugrožene grupe poput Roma i Egipćana u ovo selo. Zemlja obrađivana od strane ovih poljoprivrednika zvanično je pripadala državi, veći dio koje je oduzet od originalnih vlasnika kada je režim došao na vlast nakon Drugog svetskog rata. Međutim, stvari su postale složenije nakon pada komunizma 1990. godine kada je uvedena demokratija. Demokratska albanska vlada pokrenula je agrarnu reformu i odlučila da podijeli zemlju seljacima i poljoprivrednicima koji su na njoj radili tokom komunističke ere.

 

Ovaj poduhvat pokazao se izazovnijim nego što se očekivalo, jer je neka zemlja imala prethodne vlasnike koji su polagali prava na nju. S druge strane, porodice koje su radile na zemlji nisu imale vlasničke ili bilo kakve dokumentacije koje dokazuju vlasništvo. Ipak, seljaci su morali da prolaze kroz pravne procese, a neki od njih su uspjeli da dobiju vlasničke isprave. Međutim, to nije bio slučaj za ugrožene grupe poput Roma i Egipćana. Glavni razlozi su bili njihova nedovoljnapažnja prema administrativnim postupcima i nedostatak finansijskih resursa za pokrivanje taksi i pravne zastupljenosti potrebne za taj proces. Mnogi od njih su na kraju emigrirali u zemlje EU i drugde, ali tokom vremena, neki su odlučili da se vrate.

“Otišli smo u Njemačku u potrazi za azilom i boljim životom jer smo ovdje suočavali sa značajnim izazovima.”

Po povratku, mnogi povratnici su se suočili sa izazovima u nastavku svojih prethodnih života. I dok su prepreke s kojima su se povratnici suočavali raznovrsne, postoje i zajednička iskustva koja dijele mnogi, uključujući teškoće u obezbjeđivanju stabilnog prihoda i pronalaženju formalnog zaposlenja. Povratnici Roma i Egipćani iz sela Seman imali su dugu istoriju obrađivanja zemlje, prenoseći implicitno poljoprivredno znanje kroz generacije. Međutim, kako su seljaci počeli da odlaze u potrazi za boljim prilikama u inostranstvu, zemlja sela ostala je neobrađena i zapuštena. Parcele su iznajmljivane za skromne sume dok su seljaci tražili svoju sreću drugdje, a agrarni način života doživio je neuspjeh, dovodeći do značajnih poteškoća u lokalnom razvoju za zajednice širom Albanije.

“Otišli smo u Njemačku u potrazi za azilom i boljim životom jer smo ovdje suočavali sa značajnim izazovima,” objašnjava Laureta Dželali, poljoprivrednica pšenice iz sela, dok razgovara o razlozima za migraciju. Iako je porodica Laurete živela u selu generacijama i posjedovala svoju zemlju, obrađujući je iz godine u godinu, nisu imali pravni uslov za svoje vlasništvo. Administrativni troškovi vezani za dobijanje vlasničkih isprava bili su jednostavno iznad njihovih mogućnosti. Međutim, po povratku, povratnici su dobili podršku od projekta “Regionalni projekat reintegracije povratnika” koji finansira EU, a sprovodi UNDP, a koji im je pomogao da reše različite izazove sa kojima su se suočili po povratku.

Na primjer, uprkos njihovim praktičnim vještinama u poljoprivredi i poznavanju zemlje, povratnici nisu mogli u potpunosti da iskoriste svoju obradivu zemlju zbog odsustva vlasničkih isprava. “Prošlo je trideset godina, a mi još uvek nismo dobili svoje vlasničke sertifikate”, napominje Laureta Dželali. U saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama, UNDP je omogućio proces da 16 povratničkih porodica dobije vlasničke isprave. Laureta Dželali izražava svoju zahvalnost: “Zahvaljujući podršci projekta i odlučnosti naše porodice, sada ubiremo plodove naših napora sa našim prvim usjevom pšenice.” I dok je osnovni fokus pomoći projekta bio na dobijanju vlasničkih isprava i podsticanju povratnika da nastave poljoprivrednu proizvodnju, omogućio je i povratnicima da uzgajaju pšenicu na većim parcelama obradive zemlje. Kao rezultat toga, 27 porodica dobilo je podršku za početak proizvodnje pšenice. Zajednički napori povratnika, lokalnih nevladinih organizacija i UNDP-a osnažili su povratnike da koriste svoju zemlju na produktivan način. “Ranije sam mogao priuštiti da posadim samo dva hektara zemlje. Zahvaljujući podršci, sada imam hektar pšenice”, kaže Anila Kazanđiu, povratnica i poljoprivrednica pšenice.

“Ovaj projekat je veoma hvale vredan u smislu održivosti i uticaja jer pruža i sposobnosti i opipljive rezultate u vrlo kratkom periodu. Vidljiv je, opipljiv i ostavlja trajni uticaj.”

O projektu

Projekat Reintegracije Povratnika na Zapadnom Balkanu fokusiran je na prevazilaženje ključnih prepreka za socijalno-ekonomsku reintegraciju ugroženih povratnika na Zapadnom Balkanu. Projekat je dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II Multi-Country Action, EU podrška osnovnim pravima romske zajednice i reintegracija povratnika, poverena UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope. U svim ekonomijama Zapadnog Balkana, projekat procenjuje političke i institucionalne praznine i olakšava dijalog o mehanizmima za sprovođenje i praćenje politika i programa reintegracije. U Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, projekat sprovodi programe na lokalnom nivou i testira inovativna rešenja za održivu socio-ekonomsku reintegraciju povratnika.

Zahvaljujući podršci projekta, oni koji prethodno nisu mogli obrađivati svoju zemlju sada to mogu, a povratnici poljoprivrednici imaju priliku da prošire svoju obradivu zemlju za održivije prihode. Kao dio podrške projekta, ovi povratnički poljoprivrednici takođe su prošli niz obuka o dobrim poljoprivrednim praksama. Ova obuka oprema ih znanjem i vještinama potrebnim za rješavanje poljoprivrednih izazova, od sadnje sjemena do prodaje svojih proizvoda na tržištima. Za Mirjetu Ramizi iz UNDP Albanija, ovaj projekat se ističe kao jedan od najuspješnijih u njenom karijeri. Ona napominje: “Ovo je veoma hvale vrijedan projekat u smislu održivosti i uticaja jer pruža i sposobnosti i opipljive rezultate u vrlo kratkom periodu. Vidljiv je, opipljiv i ostavlja trajni uticaj.”

Inspirativna priča o trijumfu nad izazovima

Written on . Posted in Priče.

Anes Kujović: Pionir promjena kao prvi UN volonter s Daunovim sindromom

Životna priča Anesa Kujovića, dvadesetjednogodišnjaka iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina, bila je drugačija od priča njegovih vršnjaka. Od ranih godina, kretao se svijetom koji često nije razumio njegove jedinstvene sposobnosti. Anes je rođen s Daunovim sindromom, stanjem koje je značajno oblikovalo njegovo odrastanje i životna iskustva, utičući na njegovo obrazovanje, adolescenciju i njegovo prihvatanje u društvu. Međutim, svaki izazov s kojim se susreo postao je korak prema njegovom uspjehu. S nepokolebljivom odlučnošću i čvrstom podrškom svoje porodice i prijatelja, borio se za svoje zasluženo mjesto u zajednici.

Danas, Anes obavlja posao u Odjelu za obrazovanje, kulturu i sport u Opšini Centar Sarajevo. Kao UN volonter, obavlja administrativne odgovornosti – postignuće koje označava istorijski trenutak, jer je prvi UN volonter s Daunovim sindromom na svijetu.

“Imam divne kolege. Vrijedno obavljamo svoje zadatke, ali takođe dijelimo opuštene trenutke i smijeh. Moji zadaci uključuju unos podataka u tabele, distribuciju dokumenata različitim odjeljenjima radi potpisa, prisustvovanje sastancima sa gradonačelnikom, dočekivanje gostiju i povremeno učestvovanje na sjednicama Opšinskog vijeća”

Anes Kujović drži titulu svetskog prvaka kao prva osoba sa Daunovim sindromom koja je preuzela ulogu UN volontera putem Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2). Ova jedinstvena prilika pružila mu je dragocjeno radno iskustvo. “Imam divne kolege. Vrijedno obavljamo svoje zadatke, ali takođe dijelimo opuštene trenutke i smijeh. Moji zadaci uključuju unos podataka u tabele, distribuciju dokumenata različitim odjeljenjima radi potpisa, prisustvovanje sastancima sa gradonačelnikom, dočekivanje gostiju i povremeno učestvovanje na sjednicama Opšinskog vijeća,” elaborira Kujović. On izražava svoje zadovoljstvo znanjem koje je stekao tokom svog angažmana u Opšini Centar Sarajevo. Međutim, kao i njegove kolege, suočava se s određenim zadacima koji mu mogu oduzeti malo više vremena da ih obavi. “Pisanje izveštaja može mi biti izazovno, ali optimističan sam da ću to savladati u predstojećem periodu,” dodaje.

Anes je započeo svoju praksu kao dio Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2), projekt koji finansira Evropska unija i koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sa opštim ciljem promocije raznolikosti i inkluzivnosti u svim segmentima društva, ReLOaD2 je omogućio prilike za praksu mladima koji žive u ovoj opšini i još 12 partnera lokalnih vlada, bez obzira na njihove sposobnosti ili invaliditet.

Pored iskustva prakse, Anes je imao priliku da unaprijedi svoje vještine kroz niz obrazovnih inicijativa koje nudi projekt ReLOaD2. Osim toga, dobio je dragocjenu podršku od Farisa Bečića, mladog entuzijaste koji je angažovan u okviru ReLOaD2. Faris preuzima ulogu mentora, prateći Anesov napredak i radnu etiku. Zajedno obavljaju administrativne zadatke kao što su upravljanje slučajevima, skeniranje i štampanje dokumenata, arhiviranje, vođenje sastanaka sa različitim zainteresovanim stranama i organizacijama civilnog društva, te bilježenje dolaznih projekata putem javnih poziva, među ostalim odgovornostima.

Bečić ističe važnu ulogu mentorske podrške u okviru programa ReLOaD2, posebno tokom tranzicije ka zapošljavanju osoba s invaliditetom. Prema njemu, mentorski proces služi kao sredstvo za pažljivo posmatranje puta pojedinca u oblastima rada, razvoja vještina i ukupnog profesionalnog rasta. Takođe obuhvata procjenu njihove radne etike i pristupa rješavanju jednostavnih i složenih zadataka. U toku njihove saradnje, Bečić ističe razvijanje izvanrednog odnosa obeleženog senzibilnošću i razumijevanjem.

“Praksa je donijela ogromne promjene Anesu. Njegovo samopouzdanje je poraslo, razvio je kritičko razmišljanje i mnogo je odgovorniji prema radu nego što je bio prema školskim obavezama. Srećan je jer zaista gradi prijateljske odnose sa svojim kolegama na poslu, koji su središte njegovih svakodnevnih priča.”

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) nastavak je inicijativa podržanih od strane EU – Projekt za jačanje lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Kao i prethodni, ovaj projekt finansira Evropska unija (EU) i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). ReLOaD2 se sprovodi na Zapadnom Balkanu, posebno u Albaniji, Bosni i Hercegovini (BiH), Kosovu*, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji.

Anes redovno prima nadoknadu za svoj volonterski rad, koju sa ljubavlju naziva svojom “platom”. Ima jasne namjere za ove prihode, jer namjerava da ih iskoristi za pokrivanje troškova polaganja vozačkog ispita i konačno za kupovinu automobila. “Praksa je donijela ogromne promjene Anesu”, rekla je Anesova majka, Sevdija. “Njegovo samopouzdanje je poraslo, razvio je kritičko razmišljanje i mnogo je odgovorniji prema radu nego što je bio prema školskim obavezama. Srećan je jer zaista gradi prijateljske odnose sa svojim kolegama na poslu, koji su središte njegovih svakodnevnih priča.”

Opština Centar Sarajevo teži da postavi primjer drugim institucijama aktivnim razvojem programa za osnaživanje mladih osoba sa invaliditetom. Do sada je ReLOaD2 omogućio prakse za 22 mlade osobe širom Bosne i Hercegovine, uključujući četiri osobe s invaliditetom.

Podsticanje inkluzije i kreativnosti kod djece iz Gradiške

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava inicijativu za inkluziju djece sa teškoćama u razvoju u Gradišci, Bosna i Hercegovina.

Nevena Gvozdenac je psihološkinja sa sjedištem u Gradišci, malom mjestu u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine sa nešto više od 14.000 stanovnika. Njen poseban fokus je rad sa decom, posebno onom sa teškoćama u razvoju. Dok studije koje su sprovele međunarodne organizacije ukazuju na određeno poboljšanje u ukupnoj situaciji djece sa smetnjama u razvoju u Bosni i Hercegovini u proteklih 20 godina, ona još uvijek nije daleko od standarda postavljenih u međunarodnim pravnim okvirima kao što je Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD), kao i zakonodavstvo i politika invalidnosti Bosne i Hercegovine.

Gospođa Gvozdenac je lično iskusila ove izazove tokom svog rada u Gradišci i odlučila se na akciju pružanja dodatnih besplatnih aktivnosti za podršku socijalnoj integraciji djece sa smetnjama u razvoju. Osmislila je radionice u kojima su djeca sa smetnjama u razvoju mogla da komuniciraju sa djecom u tipičnom razvoju, sa ciljem da podstakne prihvatanje među prvima i empatiju među drugima.

„Ovo nije izdvojena radionica za djecu ometenu u razvoju. Nevena je omogućila njihovo uključivanje i vidimo da ove zajedničke radionice za njih ne predstavljaju značajne izazove, što je za nas roditelje ključno.”

Njen koncept naišao je na dobar prijem kod Omladinskog centra „Petar Kočić“, koji je sa gospođom Gvozdenac sarađivao na razvoju projekta „Kreativni prijatelji koji se od maja 2022. godine realizuje u Gradišci u okviru projekta ReLOaD2 (Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu). ), koji finansira Evropska unija, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Žana Kovačević, koordinatorka projekta i predsjednica Doma omladine, podijelila je svoju perspektivu majke djeteta sa smetnjama u razvoju. Neveninu ideju je vidjela kao priliku da se ovoj djeci pristupi drugačije, integracijom sa djecom tipičnog razvoja. “Ovo nije izdvojena radionica za djecu ometenu u razvoju. Nevena je omogućila njihovo uključivanje, a vidimo da ove zajedničke radionice za njih ne predstavljaju značajnije izazove, što je za nas roditelje ključno”, objasnio je Kovačević.

Omladinski centar „Petar Kočić“ Gradiška je tokom 2022. godine organizovao niz kreativno-edukativnih radionica za djecu sa teškoćama u razvoju i njihove drugare u tipičnom razvoju. Pod vođstvom stručnog osoblja, ovi mladi zajedno su provodili dragocjeno vrijeme, značajno doprinoseći njihovom rastu i društvenoj inkluziji. Gradiške ulice su tokom ljeta često bile svjedoci prizora razigrane djece koja se bave raznim zanatskim aktivnostima. Priča iza njihove maštovite igre nosi važnu poruku koju prepoznaje lokalna zajednica.

Žana Kovačević iz Omladinskog centra „Petar Kočić“ naglasila je da roditelji najčešće sami ili uz podršku terapeuta dolaze do ideja za dodatne edukativne i kreativne aktivnosti. „Ovoj djeci je prije svega potrebno neformalno obrazovanje, kao što su ove radionice. Mnoga od njih se muče da steknu vještine koje se uče u osnovnoj školi. Možda im je teško da pravilno pišu ili govore, ali je ključno da nastavimo da ih učimo. Ono što je najvažnije za njih je da provode vrijeme sa drugom djecom i da se bave saradničkim stvaralaštvom“, naglasila je Kovačević.

„Sve radionice su osmišljene da njeguju timski rad, a mi smo se potrudili da djecu uključimo nasumično. Naš fokus je bio prije svega na kreativnim aktivnostima koje su djeci omogućile da oslobode maštu i kreiraju različite rukotvorine od prirodnih materijala.”

O projektu

Regionalni program o lokalnoj demokratiji na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) je nastavak inicijativa koje podržava EU – Projekat jačanja lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Kao i prethodni, ovaj projekat finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). ReLOaD2 se posebno primjenjuje na Zapadnom Balkanu Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Kosovo*, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija

Omladinski centar „Petar Kočić“ je početkom juna 2022. godine organizovao prvu seriju radionica za mlade, koja je nastavljena do oktobra iste godine. Nevena Gvozdenac je istakla: „Sve radionice su osmišljene tako da njeguju timski rad, a mi smo se potrudili da djecu uključimo nasumično. Fokusirali smo se prije svega na kreativne aktivnosti koje su djeci omogućile da oslobode svoju maštu i stvaraju različite rukotvorine od prirodnih materijala.”

Omladinski centar „Petar Kočić“ je kroz radionice sprovedene u okviru projekta „Kreativni drugari“ uveo novi model promocije kulture Gradiške. Zaposleni centra pojašnjavaju da su rukotvorine koje su djeca izradila tokom radionica korišćene za izradu mape grada i sela, koja je bila izložena u Kulturnom centru Gradiška. Ova izložba, održana krajem 2022. godine, prikazala je izuzetnu kreativnost djece sa teškoćama u razvoju.

Osnaživanje osoba s invaliditetom u Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Od medicinskih do prava zasnovanih procjena: Nova era za procjenu invalidnosti u Crnoj Gori.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da oko 10% svjetske populacije ima neki oblik invaliditeta. Ova statistika se takođe odražava i u Crnoj Gori, gdje podaci iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. godine koji je sproveo Monstat ukazuju da 11% stanovništva Crne Gore, što je ekvivalentno 68.064 osobe, ima izazove u svakodnevnim aktivnostima zbog dugotrajne bolesti, invaliditeta ili starosti. Ove osobe se suočavaju sa teškoćama u obavljanju osnovnih dnevnih zadataka ili učešću u raznim aktivnostima. Upravo tokom tog popisa prvi put su prikupljeni podaci o postojanju takvih poteškoća u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti.

Proces procjene i utvrđivanja invalidnosti je zvanična procedura koja je neophodna za utvrđivanje prava na usluge, proizvode ili beneficije. Ona služi kao vrata kroz koja pojedinci koji traže podršku vezanu za invaliditet, bilo da je ona obezbijeđena javno ili privatno, moraju proći. U Crnoj Gori, sistem procjene i utvrđivanja invalidnosti karakteriše složenost, decentralizacija, nedostatak koordinacije i oslanjanje na zastarjeli medicinski model. Da bi se riješio ovaj problem, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) sarađuje sa crnogorskim vlastima i dobija podršku Evropske unije kako bi donijeli pozitivne promjene u ovoj oblasti.

“Uživam u radu sa mašinama. Pravimo kutije, korpe i magnete. Siječemo i sklapamo ih. To je prijatno radno okruženje; osjećam se kao kod kuće.”

Ismar Ramović, vrijedan i vedar radnik iz Tuzi, je neko koga svaki poslodavac želi imati u svom timu, kako ga opisuje njegov poslodavac Nebojša Milikić. Nakon završetka obrazovanja, Ismar je strpljivo čekao skoro tri godine pre nego što je pronašao zaposlenje. Danas je jedan od deset osoba sa invaliditetom koje rade u kompaniji, gdje se specijalizovao za izradu suvenira. “Uživam u radu sa mašinama. Pravimo kutije, korpe i magnete. Siječemo ih i sklapano. To je prijatno radno okruženje; osjećam se kao kod kuće”, kaže Ismar.

Da bi ostvario svoje pravo na rad, Ismar je morao proći kroz dugotrajne i složene procedure, slično kao i ostali sa invaliditetom. Pored medicinske procjene, Ismar se takođe suočio sa još dvije komisije za procjenu invalidnosti. “Sastanci sa tim komisijama me čine anksioznim. Brinem jer nisam siguran da li će odobriti moju nadoknadu”, izražava svoje brige.

Uz podršku projekta “Reforma nacionalnog sistema procjene invalidnosti”, koji finansira EU, a sprovodi UNDP u saradnji sa crnogorskom vladom i nevladinim organizacijama, uspostavlja se centralizovani proces procjene invalidnosti i potreba svih osoba sa invaliditetom. Ova reforma ima za cilj pojednostavljenje postupaka i eliminaciju preko 30 različitih komisija.

Osnovni cilj ove reforme je olakšavanje ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom na pravedniji način. Medicinski model će biti zamijenjen modelom procjene invalidnosti zasnovanim na ljudskim pravima. Kao rezultat toga, preko 50.000 osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori će lakše ostvarivati svoja prava, uz značajno smanjenje administrativnih postupaka.

“Volio bih da mogu sve administrativne procedure završiti na jednom mjestu, bez čekanja. Nisam ljubitelj gužvi i čekanja.”

O projektu:

Specifični cilj projekta “Reforma nacionalnog sistema procjene invalidnosti”, koji finansira EU, jeste reforma nacionalnog sistema procjene i utvrđivanja invalidnosti. Reforma će omogućiti osobama sa invaliditetom da uživaju fer tretman, lakši i jednak pristup svim socijalnim sigurnosnim pravima i bolje izglede za socijalnu inkluziju. Projekat ima za cilj postizanje sljedećih rezultata: razvoj i usvajanje novih standardizovanih, ujedinjenih, nacionalnih kriterijuma za procjenu invalidnosti zasnovanih na funkcionalnostima/sposobnostima, kao i institucionalnu preraspodjelu resursa – smanjenje trenutnih 26 komisija (sa oko 120 plaćenih stručnih saradnika) na jednu jedinstvenu komisiju.

U Crnoj Gori, osobe sa intelektualnim invaliditetom često se suočavaju s nedostatkom razumijevanja, podrške i prihvatanja od strane društva. Međutim, Ismarovo iskustvo je drugačije. “Družim se sa kolegama na poslu, često zajedno idemo na kafu. Ponekad čak igramo fudbal ili košarku”, dodaje on.

Prema svom poslodavcu, Nebojši, Ismar je ostvario značajan napredak i postao neizostavan dio tima. “Kroz svoj rad i dostignuća, on doprinosi ne samo sebi i našoj kompaniji, već i društvu u cjelini. Doprinosi preostalih 15 zaposlenih ne mogu se mjeriti sa doprinosima koje pružaju Ismar i ostale osobe sa invaliditetom koje rade ovdje”, izjavljuje Nebojša.

Vlada pruža pogodnosti poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, uključujući subvencije zarade i sredstva za prilagođavanje radnog mjesta. “Važno je prilagoditi zadatke njihovim sposobnostima, a uspjeh je zagarantovan. Podstičem sve poslodavce da slijede moj primer i zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Uvjeren sam da neće zažaliti”, ohrabruje Nebojša.

Zatvaranje obrazovnog jaza

Written on . Posted in Priče.

Pogled iznutra na Program Mentorstva, finansiran putem granta iz zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope “Izgradnja Kapaciteta za Inkluziju u Obrazovanju – UKLJUČI”.

 Hurije Kruezi, 15-godišnja srednjoškolka iz Prizrena, suočila se s izazovom odlučivanja o budućoj karijeri i fakultetskim studijama, ali nije bila sigurna da li donosi pravi izbor za svoju finansijsku i profesionalnu stabilnost. Srećom, dobila je poziv da se pridruži programu podrške mentorskog programa od strane Roma Versitas. Program je finansiran putem granta iz zajedničkog projekta Evropske unije i Savjeta Evrope namijenjenog romskim, aškali i egipatskim studentima na višem srednjoškolskom nivou obrazovanja. Dobila je mentora koji joj je pružio smjernice o karijeri i drugim školskim pitanjima. Razmišljajući o svom iskustvu, Hurije priznaje da su joj podrška i savjeti njenog savjetnika pomogli da razjasni svoje snove i otvorili joj oči za nove mogućnosti. Sada teži da postane policajka i pokazala je značajan napredak u svom opštem akademskom uspjehu.

“Podrška i savjeti mog savjetnika pomogli su mi da razjasnim svoje snove i otvorili su mi oči za nove mogućnosti.”

Genc Broki je jedan od projektnih menadžera u Roma Versitas Kosovo (RVK). RVK već više od decenije radi na sličnim projektima, a njihov pozitivan uticaj na zajednicu čini potrebom nastavak ovih projekata. “Većina porodica Roma, Aškali i Egipćana na Kosovu živi u lošim ekonomskim i socijalnim uslovima, sa ograničenim nivoom obrazovanja među odraslima koji ne mogu pomoći svojoj djeci oko domaćih zadataka ili drugih školskih aktivnosti. Kao rezultat toga, romska djeca često zaostaju u obrazovanju, što čini ovakav projekat esencijalnim,” kaže Genc.

Podrška projekta je dvoslojna. Prvo, uključuje dodjelu jednog mentora koji prati prisustvo i akademski napredak do pet studenata, a mentor redovno ažurira projekat o bilo kakvim problemima s kojima se studenti suočavaju. To omogućava projektu da pruži prilagođenu podršku za rješavanje tih problema. Drugo, tu je i program instrukcija, koji pruža dodatne časove studentima koji se bore sa određenim predmetima. Ranije su nastavnici srednjih škola bili odabrani kao mentori, ali sada se uspješni diplomci iz romske, aškali i egipatske zajednice angažuju kao mentori. Prema Gencu, članovi zajednice koji su već imali slične probleme najbolji su pojedinci za razumijevanje izazova s kojima se susreću studenti iz ove zajednice.

Dodatno, projekat nudi obuku mekih vještina za učenike završne godine srednje škole, uključujući teme poput pripreme CV-a, vještina za intervju za posao i upravljanja vremenom.

 “Bez pomoći Savjeta Evrope i EU, ne bismo bili u mogućnosti da nastavimo ovu podršku, zbog čega sada imamo desetine kandidata za univerzitetski obrazovane ljekare, inženjere i druge profesionalce iz romske, aškali i egipatske zajednice.”

O projektu

Cilj projekta “Jačanje srednjoškolskih učenika kroz mentorski program” je unaprjeđenje kvaliteta inkluzivnog obrazovanja na Kosovu, a jedan od specifičnih ciljeva je poboljšanje pristupa obrazovanju za djecu iz romskih, aškali i egipatskih zajednica. Program mentorskog programa finansiran je putem granta iz zajedničkog projekta Evropske unije i Savjeta Evrope “Izgradnja Kapaciteta za Inkluziju u Obrazovanju – UKLJUČI” i sprovodi ga Roma Versitas Kosovo. Projekat je počeo u januaru 2023. godine i sprovodiće se tokom perioda od 12 mjeseci.

Stopa odustajanja od škole među srednjoškolcima iz romske, aškali i egipatske zajednice bila je ozbiljan problem, s preko 80% učenika koji su odustali 2013. godine. Međutim, zahvaljujući inicijativama poput ovog projekta, stopa odustajanja sada se smanjila na oko 10-15%. Prvobitno su u projektu bile niske stope učešća, sa samo 40 studenata, od kojih je 80% bilo muškaraca, a 20% žena. Sada, međutim, ima stotine učesnika, sa preko 100 koji svake godine nakon završetka srednje škole upisuju univerzitet.

Projekat pruža podršku ukupno preko 600 studenata. Genc naglašava da projekat ne bi bio moguć bez podrške Savjeta Evrope i Evropske unije. “Bez pomoći Evropske unije i Savjeta Evrope, ne bismo bili u mogućnosti da nastavimo ovaj projekat, i kao rezultat ove podrške, sada ćemo imati desetine kandidata za univerzitetski obrazovane ljekare, inženjere i druge profesionalce iz romske, aškali i egipatske zajednice,” dodaje Genc.

Poboljšanje kvaliteta života starijih građana Crne Gore

Written on . Posted in Priče.

Kako UNDP i EU podržavaju transformaciju života starijih stanovnika Andrijevice.

Starija populacija u Crnoj Gori, posebno penzioneri, suočava se sa niskim standardom života zbog svog materijalnog, socijalnog i zdravstvenog statusa. To je posebno vidljivo u manjim i udaljenijim opštinama, poput Andrijevice, koja ima populaciju od oko 4.500 stanovnika. Smještena u istočnom Polimlju Crne Gore, stariji u Andrijevici suočavaju se s ekonomskim izazovima, kao i nedostatkom rekreacionih i društvenih aktivnosti, uključujući sportske i kulturne događaje, i pristupa zdravstvenim ustanovama. Ova situacija je dodatno pogoršana tokom pandemije, što je navelo starije osobe u Andrijevici da preduzmu akciju radi poboljšanja kvaliteta svog života.

“Prepoznajući našu situaciju i ograničene ekonomske mogućnosti, tražili smo pomoć od donatora kako bismo poboljšali kvalitet života naših članova, a UNDP i EU su pozitivno odgovorili na naš zahtjev.”

Doko Elezović, 70-godišnji bivši menadžer državnog preduzeća, trenutno obavlja funkciju predsjednika Udruženja penzionera Andrijevica, nevladine organizacije koja se finansira kroz članarine osoba s niskim ekonomskim primanjima. Prema riječima gospodina Elezovića, “Dugo vremena je situacija za penzionere u Andrijevici bila teška zbog niskih primanja, kao i nedostatka rekreativnih, društvenih i informativnih aktivnosti. Prepoznajući našu situaciju i ograničene ekonomske mogućnosti, tražili smo pomoć od donatora kako bismo poboljšali kvalitet života naših članova, a UNDP i EU su pozitivno odgovorili na naš zahtjev,” rekao je gospodin Elezović.

Udruženje penzionera Andrijevica, pod vođstvom gospodina Elezovića i uz podršku UNDP-a i EU, pokrenulo je projekt “Veterani”. Projekt je finansiran kroz Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2). Cilj projekta bio je prilagoditi prostor za Klub penzionera, organizovati različite rekreativne i društvene aktivnosti te informisati penzionere o olakšanom pristupu zdravstvenim ustanovama. Zahvaljujući ovoj podršci, udruženje penzionera organizovalo je izlete u obližnje planine, sesije o zdravlju, tehnologiji i upotrebi računara te tematske večeri. “Ove aktivnosti su izuzetno korisne za starije osobe u našoj opštini i doslovno su transformisale naše živote na mnoge načine,” rekao je gospodin Elezović.

“Podrška koju pruža ReLOaD program, finansiran od strane EU-a i upravljan od strane UNDP-a, bila je izuzetno važna za nas, jer bez nje ne bismo mogli oživjeti naše udruženje i učiniti ga korisnim za naše članove.”

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) je nastavak inicijativa koje podržava EU – Lokalni projekat jačanja demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširen Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Opšti cilj projekta je jačanje participativnih demokratija i integracije u EU na Zapadnom Balkanu putem osnaživanja civilnog društva i podsticanja mladih da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka, kao i poboljšanja podržavajućeg pravnog i finansijskog okruženja za civilno društvo.

Usluge pružene kroz projekt “Veterani” osigurale su bolje iskorištavanje vremena penzionera, podstakle njihovo učešće u radu Kluba penzionera, povezale starije osobe u udaljenim ruralnim područjima i povećale njihovo zadovoljstvo u različitim aspektima života. “Podrška koju pruža ReLOaD program, finansiran od strane EU-a i upravljan od strane UNDP-a, bila je izuzetno važna za nas, jer bez nje ne bismo mogli oživjeti naše udruženje i učiniti ga korisnim za naše članove”, rekao je gospodin Elezović.

Gospodin Elezović i drugi članovi vide svijetlu budućnost za Udruženje penzionera Andrijevica. Već planiraju predstojeće aktivnosti i nadaju se većoj podršci od strane vlade i donatora.

Poboljšanje saradnje radi suočavanja sa izazovima sa kojima se suočavaju ranjivi povratnici u Srbiji

Written on . Posted in Priče.

UNDP i EU podržavaju lokalne savjete za migracije kako bi pomogli reintegraciju povratnika u Srbiju.

Postojanje dobro povezanih platformi na kojima lokalni pružaoci usluga (javni i nevladini) efikasno sarađuju je od suštinske važnosti za pružanje pravovremenih usluga povratnicima koji se vraćaju u svoje zajednice, bilo da se radi o pristupu ličnim dokumentima, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju ili zaposlenju. Iako je srpska vlada izdvojila značajna sredstva iz svog budžeta za podršku ranjivim grupama povratnika, pristup tim uslugama i programima i dalje predstavlja izazov za većinu ranjivih povratnika. Prije nekoliko godina, osnovani su lokalni savjeti za migracije kako bi se pomoglo povratnicima da se snađu u složenim birokratskim procesima i pristupe neophodnoj institucionalnoj podršci i uslugama. Međutim, od njihovog osnivanja, savjeti nisu bili previše aktivni, ostavljajući lokalnu mrežu usluga prilično fragmentiranom i nedovoljno funkcionalnom i efikasnom za povratnike.

Uz podršku EU i UNDP-a, lokalni savjeti za migracije su ponovno oživljeni i osposobljeni da efikasno pružaju integrisanu i sveobuhvatnu podršku povratnicima. Danas su lokalni savjeti za migracije žive platforme na kojima se redovno okupljaju i efikasno sarađuju različiti lokalni akteri – gradsku upravu, policiju, Centar za socijalni rad, lokalnu službu za zapošljavanje, lokalnog povjerenika za izbjeglice i migracije, Crveni krst i nevladine organizacije – kako bi se suočili sa izazovima povratnika. Lokalni savjeti za migracije imaju prekosektorski pristup, obezbjeđujući da lokalne institucije i pružaoci usluga budu povezani i dostupni povratnicima, olakšavajući im pristup mogućnostima zapošljavanja, obrazovanju i zdravstvenim uslugama. Kroz mapiranje složenih izazova s kojima se suočavaju povratnici, identifikaciju sistemskih prepreka i pronalaženje (često inovativnih) rješenja za suočavanje s izazovima povratnika, savjeti za migracije predstavljaju sistemsko rješenje i vezu između kreatora državne politike i lokalnih pružalaca usluga (javnih i nevladinih organizacija).

“U prethodnim godinama, svi akteri na lokalnom nivou su radili odvojeno na rješavanju problema povratnika. Kroz Lokalni savjet za migracije, svi ovi različiti akteri su postali povezani unutar jedne mreže.”

Pomoć je pružena u okviru projekta finansiranog od strane EU “Jačanje nacionalnih i lokalnih sistema podrške efikasnoj socijalno-ekonomskoj integraciji povratnika na Zapadnom Balkanu”. U sklopu ovog projekta, UNDP pomaže tri lokalne samouprave – Novi Sad, Valjevo i Bujanovac – u aktiviranju ili, u nekim slučajevima, ponovnom aktiviranju njihovih Lokalnih savjeta za migracije. Projekat takođe pruža podršku izgradnji kapaciteta javnih službi i lokalnih nevladinih organizacija kako bi pružili sveobuhvatnu podršku i olakšali pristup uslugama na lokalnom nivou povratnicima, kao i uvođenju novih usluga koje adresiraju specifične potrebe povratnika. Ovo je dio zajedničkih napora UNDP-a sa partnerima da eksperimentiše i implementira inovativna rješenja za sveobuhvatnu socijalno-ekonomsku reintegraciju ranjivih grupa povratnika, posebno Roma.

Lokalni savjeti za migracije imaju nekoliko važnih uloga u efikasnoj reintegraciji ranjivih povratnika. Jedna od tih uloga je skeniranje potreba povratnika i povezivanje aktera radi pružanja sveobuhvatnih rješenja. Za većinu povratnika u ekonomijama Zapadnog Balkana, jedan od najvećih izazova je nedostatak formalnih poslova, pri čemu većina povratnika zarađuje život putem neformalnih poslova. Međutim, postoje i druge ključne izazove s kojima se suočavaju povratnici, objašnjava Ljiljana Mihajlović, direktorka Kancelarije za inkluziju Roma Autonomne Pokrajine Vojvodine i članica Lokalnog saveta za migracije u Novom Sadu, Srbija.

U Novom Sadu se nalazi najveće neformalno romsko naselje u gradu, Veliki Rit, gdje većina povratnika boravi. Pored loše infrastrukture i neadekvatnih životnih uslova, ne postoji mogućnost registracije kućne adrese u Velikom Ritu. Kao rezultat toga, povratnici ne mogu dobiti lične dokumente i bez identifikacije nisu kvalifikovani za socijalnu zaštitu. Da bi se riješio ovaj hitan problem, Lokalni savet za migracije u Novom Sadu identifikovao je privremeno i kratkoročno rješenje registracije povratnika na privremenoj lokalnoj adresi, omogućavajući im brz pristup vitalnim uslugama. Istovremeno, Lokalni savjet za migracije aktivno radi na pronalaženju dugoročnog rješenja. “Radimo na uspostavljanju procedura i lokalne mreže koja će pomoći povratnicima da dobiju lične dokumente”, kaže Ljiljana. Iako ovaj proces zahtijeva koordinaciju između mnogih entiteta i više procedura, Lokalni savjet za migracije preuzima vođstvo u traženju rješenja za povratnike.

Lokalni savjeti za migracije takođe imaju vodeću ulogu u formulisanju i implementaciji Lokalnih akcionih planova (LAP). LAP-ovi su strateški i akcioni dokumenti koje lokalne vlade usvajaju zajedno sa budžetima kako bi se osiguralo da se neophodne akcije koje adresiraju potrebe sprovode u djelo. Projekat je pružio stručnu podršku lokalnom savjetu za migracije u Novom Sadu i još dvije opštine u pripremi njihovih Lokalnih akcionih planova.

“Volio bih da naglasim da je ovo prvi put da su ove institucije udružile snage kako bi radile na prioritetima i izazovima povratnika na sveobuhvatan način. U Zapadnom Balkanu, a u našem slučaju u Srbiji, ovo je značajan korak ka obezbjeđivanju podrške povratnicima da uspješno napreduju u svojim zajednicama.”

O projektu

Projekat reintegracije povratnika na Zapadnom Balkanu fokusiran je na prevazilaženje ključnih prepreka za socioekonomsku reintegraciju ranjivih povratnika na Zapadnom Balkanu, posebno u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Projekat je dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II Multicountry Action, podrške EU za osnovna prava romske zajednice i reintegraciju povratnika, koji je povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope.

U slučaju Novog Sada, pored izazova koje predstavlja nedostatak kućne adrese, identifikovani su i drugi hitni prioriteti za rješavanje potreba povratnika. Jedan od identifikovanih prioriteta je uspostavljanje centra za usluge na jednom mjestu u blizini naselja Veliki Rit, kako bi se usluge približile povratnicima. Važno je da Romi i povratnici imaju lak i brz pristup različitim uslugama putem ovog centra. Prioriteti koji su identifikovani uključeni su u LAP Novog Sada, zajedno sa predloženim budžetom za njihovu implementaciju. Na primjer, u ovom centru za usluge pruža se podrška za upis povratničke djece u škole i pomoć u učenju povratničkoj deci, što je od vitalnog značaja za sprječavanje odustajanja od škole i doprinosi poboljšanju obrazovnih rezultata i reintegraciji povratničke djece.

Bogdanka Tasev Perinović, menadžer projekta pri UNDP-u Srbija, objašnjava da lokalni savjeti za migracije imaju značajnu ulogu u osiguravanju uspješne reintegracije povratnika u njihove matične zajednice i u ostvarivanju ispunjenog života. Pružanjem pomoći i podrške povratnicima, promovisanjem socijalne inkluzije i praćenjem i procjenjivanjem procesa reintegracije, lokalni savjeti za migracije osiguravaju da povratnici imaju neophodnu podršku da uspješno napreduju u svojim zajednicama. “Bilo bih volio da naglasim da je ovo prvi put da su ove institucije udružile snage kako bi radile na prioritetima i izazovima povratnika na sveobuhvatan način. U Zapadnom Balkanu, a u našem slučaju u Srbiji, ovo je značajan korak ka obezbjeđivanju podrške povratnicima da uspješno napreduju u svojim zajednicama”, kaže Bogdanka.