Kako dotaći srca ljudi kroz aktivizam za podršku jednoj od najugroženijih zajednica u Albaniji.
„Ljubav je vakcina protiv homofobije“ bio je slogan koji se ove godine koristio za aktivnosti kojima se slavi raznolikost i ponos svih lezbejki, gejeva, biseksualaca, transrodnih, queer i interseks (LGBTQI) osoba u Albaniji. To je bio poziv LGBTI zajednice na razumijevanje i prihvatanje nakon onoga što Savez protiv diskriminacije LGBTQI opisuje kao tešku godinu, punu neizvjesnosti, straha i izolacije tokom pandemije koronavirusa. Savez je jedna od vodećih organizacija koja stoji iza aktivnosti povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije (IDAHOT), koji se obilježava 17. maja.
Dženi Karaj, direktorka Alijanse, vodeća je aktivistkinja već duže od decenije. Ovogodišnje inicijative usredsrijeđene su na javne nastupe i umjetničke performanse. „Naša zajednica mora da zna da smo tu da ih podržimo, a 17. maj je prava prilika da izađemo“, kaže Karaj. „Ne treba da se osjećaju posramljeno ili kao da su nešto zgriješili.“
„Porodica treba da bude sigurno utočište [za LGBTQI osobe]. Umjetnošću nastojimo da osvojimo srca ljudi kako bismo im promijenili mišljenje.“
Među atrakcijama programa bila je i queer monodrama postavljena u kulturnom centru u Tirani. Predstava se bavila najvećim strahovima LGBTQI osoba u Albaniji, uključujući samoprihvatanje i značaj prihvatanja u porodici. „Porodica treba da bude bezbjedno okruženje. Umjetnošću nastojimo da osvojimo srca ljudi kako bismo im promijenili mišljenje“, kaže Karaj. Ona je prva članica LGBTQI zajednice u Albaniji koja je javno objavila svoje seksualno opredeljenje kao lezbejka. Karaj za svoj rad nalazi motivaciju u hrabrosti LGBTI osoba da izazovu konzervativno albansko društvo.
Uporedo sa podizanjem svijesti, LGBT organizacije su angažovale i javne ustanove da se posvete strateškom okončanju diskriminacije LGBTQI osoba širom zemlje. Istraživanja pokazuju da je dvostruko više LGBTQI osoba meta diskriminacije i isključivosti u poređenju sa ostatkom populacije. Uz podršku zajedničkog programa EU/Saveta Evrope, Horizontalnog instrumenta za Zapadni Balkan i Tursku, organizacije civilnog društva poput Alijanse u stanju su da bolje premoste jaz između zajednice i ustanova za sprovođenje zakona. Primjer za to je Državni policijski imenik koji je odredio tačke za kontakt sa LGBTQI zajednicom i unaprijedio svoje protokole za prijavljivanje slučajeva zločina iz mržnje. Prilike za dijalog između zajednice i policije podstiču se kroz programske inicijative u Albaniji, kao i širom regiona.
Savjet Evrope nedavno je prilagodio i preveo na albanski jezik priručnik za policiju kako da profesionalno reaguje na takve slučajeve, a takođe je organizovao aktivnosti za izgradnju kapaciteta u okviru policijskih jedinica. Ovaj priručnik pokreće uspostavljanje niza pratećih inicijativa koje će se baviti diskriminacijom, nejednakošću i jačanjem inkluzije unutar policije, kao i u odnosu između policije i građana. Ove inicijative se vode standardima EU i Saveta Evrope u pogledu poštovanja i promovisanja ljudskih prava.
„Tokom predizborne kampanje, seksualna orijentacija se pominjala samo kada su politički protivnici željeli da vrijeđaju jedni druge.“
O programu
Akcija „Promovisanje različitosti i jednakosti u Albaniji“ ima za cilj jačanje mehanizama antidiskriminacije u zemlji, uključujući bolje promovisanje/zaštitu prava LGBTI osoba i borbu protiv govora mržnje, u skladu sa standardima i preporukama Saveta Evrope. Aktivnosti takođe imaju za cilj da podrže pregovore Albanije s Evropskom unijom o pridruživanju u oblasti osnovnih prava.
Program se finansira u okviru Horizontalnog instrumenta II Evropske unije/Saveta Evrope za Zapadni Balkan i Tursku (Horizontalni instrument II) 2019-2022, zajedničkog nastojanja dvije organizacije da ispune reformske agende korisnika u oblasti ljudskih prava, vladavine prava i demokratije i da se usklade sa evropskim standardima.
Alijansa smatra da su političke stranke glavni institucionalni izazov u borbi za slobodno i ravnopravno društvo za sve seksualne i rodne identitete. Prije skoro deset godina, uz podršku Savjeta Evrope, predložene su izmjene dva ključna zakona koji omogućavaju istopolni brak i priznavanje promjene pola za transseksualne osobe. Međutim, Skupština ove predloge nikada nije uzela u obzir.
„Ne postoji nikakva politička volja“, kaže Karaj, koja djeluje razočarano, ali ne i iznenađeno. Alijansa je pitala sve stranke koje su učestvovale na opštim izborima 2021. godine o njihovim planovima za unaprjeđenje položaja LGBTQI zajednice, ali za odgovor je dobila ćutanje. Kako Karaj svjedoči, „Tokom predizborne kampanje, seksualna orijentacija se pominjala samo kada su politički protivnici željeli da vređaju jedni druge“. Ova nevladina organizacija razvila je javnu kampanju u kojoj se ukazuje na političare koji su koristili takvu praksu u nedavnoj predizbornoj kampanji i u protekloj godini.
Takva atmosfera znači da se članovi zajednice ne shvataju ozbiljno kada prijavljuju zlostavljanje, maltretiranje i nasilje u porodici. Ipak, prema riječima Dženi Karaj, LGBTQI osobe u Albaniji su otporna zajednica koja ostaje aktivna bez obzira na veliki pritisak u svakodnevnom životu. Zajednica ima onlajn servis podrške koji pruža opšte i pravne savjete. Solidarnost sa ljudima u nevolji je rasla tokom pandemije, uglavnom uz pomoć donatora. Poruka koju svi oni šalju je „Krenar“. To na albanskom znači „Ponosno“.
Uz podršku EU, pionirska LGBTI organizacija maršira u odbranu zajednice na Kosovu.
Kako biste okarakterisali pripadnike LGBTI (lezbejske, gej, biseksualne, transrodne i interseks) zajednice? Odgovor prosječnog Kosovara na ovo pitanje sadržao bi ekstravaganciju, zastavu duginih boja i Paradu ponosa. Takvi stereotipi uglavnom su rezultat ograničenih informacija koje pružaju masovni mediji, u kombinaciji sa tradicionalnim ograničenjima koja usporavaju proces otvaranja društva. Zapravo, o kosovskoj LGBTI zajednici ima još toliko toga da se kaže, osim Parade ponosa, a nije ni sve tako živopisno kao što se čini na slikama.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U osnovi, to je protestna šetnja“, kaže Arber Nuhiju iz CSGD-a, Centra za razvoj društvenih grupa.
Organizacija je jedno od najznačajnijih tijela civilnog društva koje radi na poboljšanju položaja zajednice i glavni je organizator svih manifestacija koje se odvijaju oko Parade ponosa. Posljednjih godina, teme manifestacije bili su istopolni brakovi, zakonsko pravo koje kosovske institucije uskraćuju iako je zagarantovano Ustavom. CSGD i druge LGBTI i organizacije za ljudska prava godinama su lobirale da ova odredba bude uključena u novi Građanski zakonik, ali su njihovi napori do sada ignorisani.
„Organizujemo Paradu ponosa kako bismo podigli svijest o pravima LGBTI zajednice, ali uglavnom da izrazimo svoju zabrinutost zbog kršenja tih prava. U suštini, to jeprotestna šetnja.“
„Naš pristup potrazi za našim ciljem je sistematičan. Znamo što želimo i znamo kako to da postignemo“, kaže Nuhiju, misleći na zagovaranje interesa zajednice. On odaje priznanje Evropskoj uniji što ih je podržala kada je bilo najpotrebnije. CSGD je dobio operativnu pomoć EU za jačanje kapaciteta organizacije, što joj je omogućilo da bolje služi zajednici.
LGBTI zajednica na Kosovu nedavno je proslavila svoj prvi uspjeh kada su u novi Krivični zakon uspjeli da uključe odredbe kojima se proširuje pravna zaštite LGBTI osoba. To je bio direktan uspjeh strateškog zagovaranja. Međutim, postoji kontinuirana borba za sprovođenje zakonskih odredbi. Slučajevi zločina iz mržnje nad LGBTI osobama obično se ne istražuju na odgovarajući način, niti se izvode pred sud. Zajednica smatra da je potrebno da državna tijela koja procesuiraju, istražuju i izvršavaju presude treba da naprave sledeći korak naprijed. Zato su LGBTI organizacije takođe aktivne u obuci policije, tužilaštva i sudija o najboljim praksama.
Pružanje usluge tamo gdje su problemi
Iskustvo CSGD-a obuhvata gotovo dve decenije interakcije i podrške zajednici. Njegovo iskustvo pokazuje da na Kosovu postoje dvije LGBTI realnosti: jedna je život u Prištini, a druga u ostatku zemlje, gdje je situacija tmurnija. Glavni grad je mjesto gdje LGBTI osobe imaju određenu slobodu, ali pandemija koronavirusa ih je, iz razloga koji se kreću od prekinutog obrazovanja do gubitka posla, primorala da se vrate kući.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
O programu
Evropska unija finansirala je organizaciju Centar za razvoj društvenih grupa i njene osnovne aktivnosti u okviru nacionalnog Instrumenta civilnog društva 2015. Cilj operativne pomoći bio je da se unaprijede njene aktivnosti zagovaranja, profilisanje, umrežavanje i izgradnja koalicije. Globalni cilj je bio da se omogući i stimuliše participativna demokratija na Kosovu stvaranjem okruženja koje promoviše partnerstvo i dijalog između civilnog društva i javnih institucija i izgradnjom kapaciteta OGD da budu djelotvorni i odgovorni nezavisni akteri.
„Najveći strah LGBTI osoba je da ne budu prihvaćene, prije svega u svojim porodicama. Ne možemo da zamislimo pritisak pod kojim žive u svojim domovima. Svakog dana. Nakon toga dolazi strah da ih društvo ne prihvati.“
Kao rezultat toga, od početka pandemije došlo je do porasta broja ljudi koji traže savjetodavnu podršku i broja slučajeva nasilja. Odgovor CSGD-a je već bio u izradi: onlajn platforma koja pruža profesionalno besplatno savjetovanje i pravnu podršku svima. Platforma je najnovije dostignuće misije CSGD-a koje vodi ka daljem osnaživanju zajednice. Sada je organizacija tamo u digitalnoj formi za svakog LGBTI Kosovara kojem je potrebna, bez obzira gdje živi.
U Bosni i Hercegovini, biblioteka igračaka nudi ugroženoj djeci priliku da se igraju i uče čak i usred pandemije.
Denis* ima pet godina i želi da postane doktor kada poraste. Svakog dana, Denis crta ljude u medicinskim uniformama i igra se liječenja druge djece koju naziva svojim pacijentima. Sva ta kreativnost prošla bi nezapaženo da u romskom centru Romalen u Denisovom gradu Kaknju u centralnoj Bosni i Hercegovini ne postoji inovativna biblioteka igračaka. Visokokvalitetne edukativne igračke biblioteke, kao i knjige sa pričama učinili su da je zajednica svesrdno prihvati, a biblioteku pohađa do 84 djece, većina njih iz romske zajednice.
Romi su u Evropi jedna od najvećih manjinskih zajednica ali i jedna od onih koje su u najnepovoljnijem položaju. Diskriminacija romskih zajednica je uobičajena, što podstiče njihovo otuđenje iz društva. Problemi sa kojima se suočavaju romska djeca mogu da počnu u ranom djetinjstvu i da ostave traga na čitav njihov život. Mali broj njih pohađa vrtiće, a samo 50 odsto završava obavezno obrazovanje. Zbog toga je, u pokušaju da se prekine taj ciklus, podrška razvoju u ranom djetinjstvu od vitalnog značaja.
„Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet.“
Inicijativu koju podržava EU sprovodi Fond za obrazovanje Roma (REF). REF je od 2017. godine otvorio 64 biblioteke igračaka u 13 zemalja širom centralne i istočne Evrope, uključujući i Zapadni Balkan, čije usluge koriste na hiljade djece.
„Odlučni smo u stvaranju takvih prostora za romsku djecu, prostora posvećenih njihovom učenju i igri“, kaže Joan Tanase, menadžer projekta. „Biblioteka igračaka je mjesto gdje se događa magija obrazovanja. Djeca se igraju i stvaraju sopstveni univerzum, a istovremeno otkrivaju svijet. To je istovremeno i igra i obrazovanje– prava čarolija.”
Ostati na okupu uz distancu
Kao i mnoge druge aktivnosti širom svijeta, aktivnosti u kakanjskoj biblioteci igračaka stopirane su pandemijom koronavirusa 2020. godine. Centar je zatvoren početkom proljeća, ali je koncept ostao u životu uglavnom zahvaljujući dva ključna faktora. Prvo, djeca su nastavila da pozajmljuju igračke, slagalice i knjige. Drugo, koncept biblioteke igračaka podstakao je angažovanje cijele zajednice, posebno u izgradnji odnosa između djece, porodica i osoblja biblioteke. Roditelji su znali da biblioteka nudi rješenje za iznenadni prekid obrazovanja njihove djece.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju djecu u obdanište.”
O projektu
Projekat „Regionalna akcija EU za obrazovanje Roma: povećane mogućnosti obrazovanja za romske učenike i omladinu na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“ (RARE) sufinansiran je od strane IPA II Godišnjeg višečlanog akcionog programa 2017 i Fonda za obrazovanje Roma, koji takođe realizuje projekat.
„Biblioteke igračaka nude nešto roditeljima koji ne mogu sebi da priušte da šalju decu u obdanište, a to je svakodnevna šansa da provedu vrijeme tamo gde djeca mogu da razvijaju svoje vještine i u velikoj mjeri povećaju stepen inkluzije“, kaže Tanase.
Romski centar za podršku Romalen morao je hitno da pronađe rješenja za svoju decu. Postavili su onlajn edukativni program koristeći aplikacije za video komunikaciju, gdje su djeca mogla da se povežu. Nije bilo garancija ni da će ovaj sistem funkcionisati, a kamoli biti uspješan. Međutim, rezultati su bili izvanredni. Inspirisan napretkom koji je postignut prije pandemije i odlučnošću da se održe veze stvorene između Centra, porodica i djece, broj učesnika ostao je sličan onome od prije prekida redovnih aktivnosti.
Što se tiče malog Denisa, on se brzo prilagodio novom formatu komunikacije koji mu je nametnula pandemija, i ubrzo je postao neprikosnoveni lider svoje digitalne zajednice. On je sada još nepokolebljiviji u svom ubjeđenju da će postati ljekar koji nudi medicinsku pomoć svojoj zajednici i svima kojima je potrebna.
*Ime djeteta je promenjeno radi zaštite identiteta.
We use cookies and similar technologies to improve your experience on our website.
Read our Privacy Policy.
