Skip to main content

Area of Cooperation: Employment and inclusion

YEA učestvuju na Starfestu 2023

Written on . Posted in Vijesti.

15.novembra 2023. godine, mladi evropski ambasadori (YEA) iz Bosne i Hercegovine aktivno su učestvovali u drugom izdanju Starfesta. Starfest predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u Bosni i Hercegovini, posvećen zapošljavanju mladih. Ovogodišnje okupljanje okupilo je preko 60 kompanija i nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine te obuhvatilo više od 20 diskusija i radionica. Tokom događaja, YEA su dali značajan doprinos učestvujući u panel diskusiji pod nazivom “Savjeti i trikovi za razvoj karijere”. Tarik Bičo, član prve generacije YEA, predstavio je mrežu YEA i podijelio korisne savjete za mlade koji prolaze kroz proces izgradnje karijere. Takođe, YEA su održali radionicu o medijskoj pismenosti i informacionoj pismenosti, proširivši svoj uticaj radionice na cijeli region Zapadnog Balkana. Dodatno, imali su priliku posjetiti prostorije projekta ReLOaD2 u UN House Sarajevo i učestvovati u razgovorima s predstavnicima projekta, istražujući moguće partnerske odnose. Sveukupno, YEA su odigrali aktivnu i značajnu ulogu na Starfestu 2023, doprinoseći diskusijama o zapošljavanju mladih i razvoju karijere.

Crnogorska LGBTIQ+ zajednica slavi samoodređenje

Written on . Posted in Priče.

Jedanaesta crnogorska Povorka ponosa organizovana je u Podgorici pod sloganom “Samoodređenje”.

U julu 2020. godine, crnogorski parlament je tijesnom većinom usvojio zakon o legalizaciji civilnih partnerstava za istospolne parove, čime je Crna Gora postala prva balkanska država koja nije u EU da je usvojila taj zakon. Godinu dana kasnije, prvi brak istopolnih partnera zabilježen je u primorskom gradu Budva. Zvaničnici su proslavili ovaj prekretnički događaj i obećali prilagoditi pravni okvir prema tome. Međutim, važno je napomenuti da homoseksualnost i dalje ostaje osjetljiva tema u Crnoj Gori, društveno konzervativnoj zemlji, kao i u drugim balkanskim državama. Zahtjevi upućeni nadležnim institucijama i Ombudsmanu ukazuju da je u periodu od 2019. do 2022. godine prijavljeno više od 400 slučajeva diskriminacije i govora mržnje. (Jednak pristup pravdi za osobe LGBTIQ+ u Crnoj Gori – Mit ili dostižna stvarnost? Queer Crna Gora 2023).

Ove godine, jedanaesta crnogorska Povorka ponosa održana je pod sloganom “Samoodređenje”. Organizovala ju je NVO Queer Crna Gora s ciljem da prenese poruku da nasilje nad LGBTIQ zajednicom ne smije biti tolerisano u Crnoj Gori.

“Povorka ponosa je pokret; to je miran protest za ljudska prava i važna je ne samo u Crnoj Gori već širom svijeta. Posebno u ovim vremenima kada desničarski pokreti prijete ne samo pravima LGBTIQ zajednice, već uopšteno ljudskim pravima.”

Ovogodišnje slavlje Povorke ponosa bilo je usmjereno na temu samoodređenja, naglašavajući pravo svakog pojedinca da definiše vlastiti identitet. To je bio inkluzivan događaj namijenjen svima. Nedjelja ponosa sadržavala je različite aktivnosti, uključujući modnu reviju ljudskih prava, panel diskusije o temama poput Prava na samoodređenje i kvaliteta zdravstvene zaštite za osobe transgender identiteta, rasprave o manjinskom stresu i rezlikama te druge aktivnosti. Tu su takođe bile i zabavne mrežne aktivnosti poput kviza povodom Ponosa, predstava u izvedbi drag umjetnika, nastupi živih bendova, DJ žurke i, naravno, glavni događaj – Crnogorska Povorka ponosa.

Enes Pućurica, mladi ambasador Europske Unije, bio je u organizacijskom odboru. Izjavio je: “Povorka ponosa je pokret; to je miran protest za ljudska prava i bitna je ne samo u Crnoj Gori, već širom svijeta. Posebno u ovim vremenima kada desničarski pokreti prijete ne samo pravima LGBTIQ zajednice, već uopšteno ljudskim pravima.”

Osvrćući se na istoriju Povorke ponosa u Crnoj Gori, prva Povorka ponosa 2014. godine suočila se s značajnim izazovima, s preko 500 protestanata, uglavnom navijača koji su učestvovali u nasilnim sukobima s malom grupom gej aktivista. Tada je povređeno dvadeset policajaca i 60 osoba zadržano u pritvoru. Prošle godine, javno molitveno okupljanje organizovano je ispred katedrale u znak protivljenja događaju Povorke ponosa. Međutim, ove godine organizatori su se suočili s relativno manjim izazovima, uglavnom zbog kišovitog vremena na dan Povorke ponosa. Enes je primijetio da, uprkos zabrinutosti zbog niskog odziva usljed kiše, stotine ljudi, uključujući i međunarodne goste, učestvovalo je na događaju i to je bio veliki uspjeh.

“Osim što je oblik protesta, Povorka ponosa je i proslava našeg identiteta. Služi kao podsjetnik da postojimo i da nismo nigdje otišli.”

O projektu

 

Montenegro Pride je nacionalna LGBTIQ ponosna povorka (LGBTIQ pride march) u gradu Podgorici (Podgorica), glavnom gradu Crne Gore (Montenegro), koja je prvi put održana 2013. godine. Od tada je Povorka ponosa Crne Gore postala godišnji događaj. Samoidentifikovana je kao LGBTIQ ponosni skup. Povorku ponosa Crne Gore organizuje volonterski i grassroots organizacijski odbor koji se formira svake godine. Organizacioni odbor Povorke ponosa Crne Gore je nehijerarhijska grupa koju logistički podržava nevladina organizacija Queer Crna Gora (non-governmental organization Queer Montenegro). Povorka ponosa prima podršku i finansije od raznih donatora i sponzora, uključujući Evropsku Uniju.

Prema Enesovim riječima, jedna primjetna razlika u odnosu na prethodne godine bilo je pristupanje kreiranju programa ovogodišnjeg događaja. Bio je više usmjeren na zajednicu, sa fokusom na prikupljanje mišljenja zajednice o tome što im je potrebno i što žele vidjeti. Enes je primijetio: “Takođe smo imali uspješnu modnu reviju ljudskih prava i drag događaj, uz panel diskusije i druge zanimljive aktivnosti.”

Enes dalje objašnjava da se ove ili sljedeće godine očekuje usvajanje zakona o rodnom identitetu u Crnoj Gori. To je jedan od glavnih razloga zašto je ovogodišnji slogan Povorke ponosa bio “samoodređenje”. Enes je dodao: “Osim što je oblik protesta, Povorka ponosa je i proslava našeg identiteta. Služi kao podsjetnik da postojimo i da nismo nigdje otišli.”

Zvono školskog zvona zazvonilo je po drugi put

Written on . Posted in Priče.

Obrazovanje i zaposlenje povratnika u Severnoj Makedoniji.

Proteklih nekoliko sedmica, Ajnur Ibraimovski, 37-godišnji povratnik u Prilepu, općini u Severnoj Makedoniji, aktivno je pohađao časove u lokalnoj javnoj osnovnoj školi. Ajnur i još 21 polaznik, od kojih su svi povratnici u Prilepu, upisani su u program koji traje 6 mjeseci i koji će im omogućiti da završe osnovnoškolsko obrazovanje. Razmišljajući o svojoj prošlosti, objašnjava: ‘Pohađao sam školu do 4. razreda… ali zbog finansijskih poteškoća kod kuće, morao sam napustiti školu i potražiti posao.’

Ajnurova potraga za bijegom od siromaštva takođe ga je nagnala da emigrira u Njemačku, gdje se nadao boljim izgledima za posao i kvalitetu života. Nakon dvije godine provedene u inostranstvu, vratio se u Prilep. Međutim, pronalaženje stabilnog posla u rodnoj zemlji bilo je pravi izazov. U Sjevernoj Makedoniji, formalno zapošljavanje zahtijeva završenu osnovnu školu. U Prilepu, gdje kompanije aktivno traže radnike zbog specifične dinamike tržišta rada, nedostatak završene osnovne škole predstavljao je značajnu prepreku za formalno zapošljavanje. Prema nedavnom istraživanju, gotovo 30% poslodavaca u regiji prijavilo je poteškoće u pronalaženju kvalifikovanih radnika. Ajnur dodaje: ‘Kompanije traže osobe koje su završile školovanje.’

“Kompanije traže osobe koje su završile školovanje.”

Nakon svog povratka, Ajnur je osigurao privremenu poziciju u jednoj kompaniji u Prilepu, gdje sada ima priliku da se pređe na stabilniju poziciju operatera viljuškara. Međutim, kako bi se bavio ovim poslom, mora se pobrinuti da njegove obrazovne kvalifikacije odgovaraju radnim propisima u Sjevernoj Makedoniji. Stoga je Ajnur donio odluku da se vrati u školu. Trenutno učestvuje u programu obrazovanja odraslih u općini Prilep, zajedno s drugim povratnicima koji dijele slična iskustva prijevremenog napuštanja škole. Ovaj zajednički faktor povezuje ih na njihovim različitim životnim putevima. Program obrazovanja odraslih namjerno je osmišljen kako bi pomogao odraslim povratnicima da završe svoje osnovno obrazovanje po povratku. Podržani od strane projekta Regionalna reintegracija povratnika (RRR) finansiranog od strane EU, a sprovedenog od strane UNDP-a, 56 odraslih povratnika u Sjevernoj Makedoniji vratilo se u školu i sada naporno rade na završetku osnovnog obrazovanja i unapređenju svojih izgleda za zapošljavanje.

S druge strane, djeca povratnici nailaze na posebne izazove vezane za obrazovanje po povratku. Ti izazovi mogu uključivati administrativne procese vezane za priznavanje njihovog prethodnog obrazovanja, kao i teškoće prilagođavanja u novom školskom okruženju. Ako se ne riješe, ovi izazovi za rezultat mogu imati da djeca ponavljaju razred ili da potpuno napuste školu. Takva odluka imala bi ogroman uticaj na njihovu budućnost. Kako bi ublažili ove izazove, lokalne nevladine organizacije (NGO) uz podršku projekta RRR pomažu povratnicima u pristupu raznim vladinim uslugama po povratku, uključujući upis njihove djece u lokalne škole. Do danas je projekat RRR omogućio za preko 380 povratnika u Severnoj Makedoniji da pristupe raznim vladinim uslugama.”

“Prvo i najvažnije, težim da postanem pismena osoba. Mnoge mogućnosti će mi se otvoriti kada dobijem diplomu za završenu osnovnu školu. Takođe će mi omogućiti da proširim znanja i da pružim pomoć svojoj djeci u njihovom školovanju. Neću propustiti prilike za posao, kao što sam prije, zbog nedostatka obrazovanja.”

O projektu

Projekat Reintegracija povratnika na Zapadnom Balkanu usmjeren je na rješavanje ključnih prepreka za socio-ekonomsku reintegraciju ranjivih povratnika na Zapadnom Balkanu. Projekat je dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II Multi-Country Action, podrška EU Fondamentalnim pravima romske zajednice i reintegracija povratnika, povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Vijeću Evrope. U svim ekonomijama Zapadnog Balkana, projekat procjenjuje političke i institucionalne praznine te olakšava dijalog o mehanizmima za sprovođenje i praćenje politika i programa reintegracije. U Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, projekat sprovodi programe na lokalnom nivou i testira inovativna rješenja za održivu socio-ekonomsku reintegraciju povratnika.”

Metula Ismailoska, 29-godišnja povratnica iz Njemačke, pronašla je inspiraciju za povratak obrazovanju kroz svoju djecu koja su školskog uzrasta. Rano je napustila školu, udala se veoma mlada, te zajedno sa suprugom krenula na putovanje iz Sjeverne Makedonije u potrazi za boljim životom u inostranstvu, unutar Evropske unije. Nakon njihovog boravka u EU, Metula se zajedno sa svojom šestočlanom porodicom vratila u Prilep. Priznajući važnu ulogu obrazovanja, Metula je odlučna u tome da obezbijedi da njena djeca završe školovanje. Ona objašnjava zašto i kako se odlučila vratiti u školu i sudjelovati u programu podržanom od strane EU i UNDP-a: “Nisam imala prethodnog iskustva sa školovanjem… Tako sam kroz svoju djecu otkrila da postoji obrazovna prilika i za mene.” Govoreći o značaju obrazovanja za sebe, Metula ističe: “Prvo i najvažnije, težim da postanem pismena osoba. Mnoge mogućnosti će mi se otvoriti kada dobijem diplomu za završenu osnovnu školu. Takođe će mi omogućiti da proširim znanja i da pružim pomoć svojoj djeci u njihovom školovanju. Neću propustiti prilike za posao, kao što sam prije, zbog nedostatka obrazovanja.”

Odsustvo formalnog obrazovanja ističe se kao glavni čimbenik brojnih izazova s kojima se suočavaju mnogi povratnici u Sjevernoj Makedoniji, grupa koja je uglavnom sačinjena od Roma. Prema istraživanju iz 2022. godine koje je sproveo RRR projekt, 57% Roma u Prilepu nema formalno obrazovanje. Slično iskustvima Ajnura i Metule, životne priče mnogih povratnika odražavaju kako ovaj nedostatak obrazovanja trajno prožima njihove društvene i ekonomske probleme. U Sjevernoj Makedoniji, završetak osnovnog obrazovanja nije samo preduslov za formalno zapošljavanje, već i za učešće u aktivnim vladinim inicijativama na tržištu rada. Stoga, uprkos dinamici tržišta rada i povećanim mogućnostima za posao, povratnici koji nemaju osnovno obrazovanje ostaju uskraćeni za te mogućnosti zapošljavanja. Procjena RRR projekta iz 2022. godine otkrila je da 84% ispitanih nije bilo upoznato s mjerama zapošljavanja vlade koje pruža Zavod za zapošljavanje, iako je 70% njih registrovano da aktivno traže posao.

Dakle, čak i uz otvorena radna mjesta i vladine programe, povratnici bez osnovnog obrazovanja nisu u mogućnosti iskoristiti te prilike. Rani prekid školovanja prisiljava pojedince na neformalno, nesigurno zaposlenje. Obrazovanje ima ključnu ulogu u životima povratnika, obuhvatajući i odrasle osobe i djecu školskog uzrasta. Baš zbog toga iskorištavanje transformacijskog potencijala obrazovanja za olakšavanje uspješnog povratka kući ostalo je centralna tema projekta Regionalna reintegracija povratnika koji finansira EU, a sprovodi UNDP.

Prava na posjed, reintegracija i povratak u Albaniju

Written on . Posted in Priče.

Istraživanje putovanja albanskih povratnika i prilagođavanje obradivog zemljišta za nove prilike uz podršku EU i UNDP-a.

U komunističkoj eri Albanije, porodice i pojedinci koji se nisu pridržavali pravila partije bili su zatvarani u kolektivnim logorima, gdje su obavljali zadatke poput rudarenja i poljoprivrede. Jedno od takvih kolektivnih imanja uspostavljenih tokom komunističkog režima bilo je i selo Seman a bavilo se poljoprivredom. Tadašnji režim je u to selo smjestio porodice sumnjivog ugleda, kao i ranjive grupe poput Roma i Egipćana. Zemljište koje su obrađivali ovi farmeri zvanično je pripadalo državi, a veći dio tog zemljišta bio je oduzet od originalnih vlasnika kada je režim preuzeo vlast nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, stvari su postale složenije nakon pada komunizma 1990. godine kada je uvedena demokratija. Demokratska albanska vlada pokrenula je reformu zemljišta i odlučila da raspodijeli zemlju među seljacima i farmerima koji su radili na njoj tokom komunističke ere.

 

Ovaj poduhvat se pokazao većim izazovom nego što je bilo očekivano, jer je neko zemljište imalo prethodne vlasnike koji su polagali pravo na njega. S druge strane, porodice koje su radile na zemlji nisu imale vlasničke papire niti bilo kakvu dokumentaciju koja bi dokazivala vlasništvo. Ipak, seljaci su morali proći kroz pravne procese, i neki od njih su uspjeli dobiti vlasničke papire. Međutim, to nije bio slučaj sa ranjivim grupama poput Roma i Egipćana. Glavni razlozi za taj propust bili su njihova neinformisanost o administrativnim procedurama i nedostatak finansijskih resursa za pokrivanje troškova i pravno zastupanje u sporovima potrebnim za proces. Mnogi od njih su na kraju emigrirali u zemlje EU i drugdje, ali tokom vremena, neki su odlučili se vratiti.

“Otišli smo u Njemačku u potrazi za azilom i boljim životom jer smo se ovdje suočavali sa velikim izazovima.”

Po njihovom povratku, mnogi povratnici su naišli na izazove pri dolasku u svoju sredinu. Iako su prepreke s kojima su se povratnici suočavali bile različite, takođe postoje zajednička iskustva koja dijele mnogi, a tiču se problematike ostvarenja stabilnog prihoda i pronalaženja formalnog zaposlenja. Povratnici iz romskih i egipatskih zajednica sela Seman imali su dugu istoriju obrađivanja zemljišta, prenoseći usmeno poljoprivredno znanje kroz generacije. Međutim, kako su seljaci počeli odlaziti u potrazi za boljim prilikama u inostranstvo, zemljište sela je ostalo neobrađeno i zapušteno. Parcele su iznajmljivane za skromne iznose dok su seljaci tražili svoju sreću drugdje, a poljoprivredni način života doživio je nazadovanje, što je dovelo do značajnih poteškoća u lokalnom razvoju za zajednice širom Albanije.”

“Otišli smo u Njemačku u potrazi za azilom i boljim životom jer smo se ovdje suočavali sa velikim izazovima”, objašnjava Laureta Xhelalii, poljoprivrednica pšenice iz sela, dok objašnjava svoje razloge za migraciju. Iako je porodica Laurete živjela u selu generacijama i posjedovala zemlju, obrađujući je iz godine u godinu, nisu posjedovali legalni list za svoju imovinu. Administrativni troškovi povezani s dobijanjem vlasničkih papira jednostavno su bili izvan njihovih mogućnosti. Međutim, po povratku, povratnici su dobili podršku od Projekta reintegracije povratnika na regionalnom nivou, finansiranog od strane EU-a, a sprovedenog od strane UNDP-a, koji im je pomogao u suočavanju s raznim izazovima s kojima su se susreli po povratku.

Na primjer, iako su imali praktične poljoprivredne vještine i znali raditi sa zemljom, povratnici nisu mogli u potpunosti iskoristiti svoje obradivo zemljište zbog nedostatka vlasničkih papira. “Prošlo je trideset godina, a mi još uvijek nismo dobili naše vlasničke listove”, primjećuje Laureta Xhelalii. U saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama, UNDP je olakšao proces za 16 povratničkih porodica da dobiju svoje vlasničke papire. Laureta Xhelalii izražava svoju zahvalnost: “Zahvaljujući podršci projekta i odlučnosti naše porodice, sada ubiremo plodove naših napora sa našom prvom žetvom pšenice.” Iako je primarni fokus podrške projekta bio na obezbijeđivanju vlasničkih papira i poticanju povratnika da nastave poljoprivrednu proizvodnju, takođe je omogućio povratnicima da obrađuju pšenicu na većim parcelama obradivog zemljišta. Kao rezultat toga, 27 porodica je dobilo podršku za pokretanje proizvodnje pšenice. Zajednički napori povratnika, lokalnih nevladinih organizacija i UNDP-a omogućili su povratnicima da produktivnije koriste svoje zemljište. “Ranije sam mogao priuštiti samo da posijem dva ara zemlje. Zahvaljujući podršci, sada imam hektar pšenice”, kaže Anila Kazanxhiu, povratnica i poljoprivrednica pšenice.

“Ovo je veoma pohvalan projekat s obzirom na održivost i njegov uticaj jer pruža i mogućnosti i opipljive rezultate u vrlo kratkom vremenskom periodu. Vidljivo je, opipljivo i ostavlja trajni uticaj.”

O projektu

Projekat reintegracije povratnika na Zapadnom Balkanu usmjeren je na rješavanje ključnih prepreka za socijalno-ekonomsku reintegraciju ranjivih povratnika na Zapadnom Balkanu. Projekat je dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II Multi-Country Action, podrške EU-je osnovnim pravima romske zajednice i reintegracije povratnika, povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Vijeću Evrope. U svim ekonomijama Zapadnog Balkana, projekat ocjenjuje nedostatke u politici i institucijama te olakšava dijalog o mehanizmima za implementaciju i praćenje politika i programa reintegracije. U Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, projekat sprovodi programe na lokalnom nivou i testira inovativna rješenja za održivu socio-ekonomsku reintegraciju povratnika.

Zahvaljujući podršci projekta, oni koji ranije nisu mogli obrađivati svoje zemljište sada to mogu, a povratnički farmeri imaju priliku proširiti svoje obradivo zemljište tako da imaju održivije prihode. Kao dio podrške projekta, ovi farmeri povratnici takođe su prošli niz treninga o dobrim poljoprivrednim praksama. Ova obuka ih oprema sa znanjem i vještinama potrebnim za rješavanje poljoprivrednih zadataka, od sadnje sjemena do prodaje svojih proizvoda na tržištima. Za Mirjetu Ramizi iz UNDP-a Albanija, ovaj projekat se ističe kao jedan od najuspješnijih u njenoj karijeri. Ona primjećuje: “Ovo je veoma pohvalan projekat s obzirom na održivost i uticaj jer pruža i mogućnosti i opipljive rezultate u vrlo kratkom vremenskom periodu. Vidljivo je, opipljivo i ostavlja trajni uticaj.”

Inspirativna priča o trijumfu nad izazovima

Written on . Posted in Priče.

Anes Kujović: Pionir promjena kao prvi UN volonter sa daunovim sindromom

Životna priča Anesa Kujovića, 21-godišnjaka iz Sarajeva iz Bosne i Hercegovine, bila je različita od priča njegovih vršnjaka. Od malih nogu prolazio je kroz svijet koji često nije razumio njegove jedinstvene sposobnosti. Anes je rođen sa daunovim sindromom, stanjem koje je značajno oblikovalo njegovo odrastanje i životna iskustva, utičući na njegovo obrazovanje, adolescenciju i prihvatanje u društvu. Međutim, svaki izazov s kojim se on suočavao postajao je korak prema njegovom ličnom uspjehu. S nepokolebljivom odlučnošću i čvrstom podrškom porodice i prijatelja, borio se za svoje pravo mjesto u zajednici.

Danas Anes obnaša dužnost u Odjelu za obrazovanje, kulturu i sport u Općini Centar Sarajevo. Kao UN volonter, obavlja administrativne poslove – postignuće koje predstavlja istorijski trenutak, jer je on prvi UN volonter sa daunovim sindromom na svijetu.

“Imam divne kolege. Savjesno obavljamo svoje zadatke, ali dijelimo i opuštene trenutke i smijemo se. Moje odgovornosti uključuju unos podataka u tablice, distribuciju dokumenata različitim odjelima na potpis, sudjelovanje na sastancima s gradonačelnikom, dočekivanje gostiju i povremeno sudjelovanje na sjednicama Općinskog vijeća.”

Anes je izuzetan po tome što je prva osoba sa daunovim sindromom koja obavlja ulogu UN volontera putem Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2). Ova jedinstvena prilika pružila mu je vrijedno radno iskustvo. “Imam divne kolege. Savjesno obavljamo svoje zadatke, ali dijelimo i opuštene trenutke i smijemo se. Moje odgovornosti uključuju unos podataka u tablice, distribuciju dokumenata različitim odjelima na potpis, sudjelovanje na sastancima s gradonačelnikom, dočekivanje gostiju i povremeno sudjelovanje na sjednicama Općinskog vijeća”, pojašnjava Kujović. Jako je zadovoljan stečenim znanjem tokom svog rada u Općini Centar Sarajevo. Međutim, poput svojih kolega, suočava se i sa određenim zadacima za koje mu možda treba malo više vremena za završetak. “Pisanje izvještaja može mi biti malo izazovno, ali optimističan sam da ću to usavršiti s vremenom”, dodaje.

Anes je započeo svoju praksu kao dio Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2), projekta koji finansira Evropska unija, a provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). S ciljem promovisanja raznolikosti i inkluzivnosti u svim segmentima društva, ReLOaD2 pruža prilike za praksu mladima koji žive u ovoj općini i još 12 partnera lokalnih vlasti, bez obzira na njihove sposobnosti ili poteškoće.

 

Pored iskustva prakse, Anes je imao priliku unaprijediti svoje vještine kroz niz obrazovnih inicijativa koje nudi projekat ReLOaD2. Osim toga, dobio je dragocjeno vođstvo od Farisa Bečića, mladog entuzijaste koji je angažovan u ReLOaD2. Faris ima ulogu mentora, prati Anesov napredak i radnu etiku. Zajedno se bave administrativnim zadacima poput upravljanja slučajevima, skeniranja i štampanja dokumenata, arhiviranja, održavanja sastanaka s različitim dionicima i organizacijama civilnog društva, te evidentiranja dolaznih projekata putem javnih poziva, između ostalih odgovornosti.

Bečić ističe ključnu ulogu mentorske podrške unutar programa ReLOaD2, posebno u prelaznom periodu do zapošljavanja osobe s invaliditetom. Prema njemu, mentorski proces služi kao sredstvo za pažljivo posmatranje osobe na putovanju u područjima rada, razvoja vještina i opšteg profesionalnog rasta. Takođe obuhvata procjenu njihove radne etike i pristupa rješavanju kako jednostavnih tako i složenih zadataka. Tokom saradnje s Anesom, Bečić ističe njegovanje izvanrednog odnosa obilježenog osjetljivošću i razumijevanjem.

“Praksa je donijela ogromne promjene Anesu. Povećalo mu se samopouzdanje, razvio je kritičko razmišljanje i puno je odgovorniji prema poslu nego prema školskim obavezama. Sretan je jer stvarno gradi prijateljski odnos sa svojim kolegama koji su središte njegovih svakodnevnih priča.”

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) nastavak je inicijativa koje podržava EU – Local Democracy Strengthening Project (LOD, 2009.-2016.) i naknadno proširen Regional Program for Local Democracy in the Western Balkans (ReLOaD, 2017.-2020.). Kao i prethodni, ovaj projekat finansira Europska unija (EU) i provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). ReLOaD2 se provodi na Zapadnom Balkanu, posebno u Albaniji, Bosni i Hercegovini (BiH), Kosovu*, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji (Albania, Bosnia and Herzegovina (BiH), Kosovo*, North Macedonia, Montenegro and Serbia).

Anes redovno prima naknadu za svoj volonterski rad, koju ljubazno naziva svojom “platom”. Ima jasne namjere za ove prihode, jer planira koristiti novac kako bi pokrio troškove vozačkog ispita i konačno kupio automobil. “Praksa je donijela ogromne promjene Anesu”, rekla je Anesova majka Sevdija. “Povećalo mu se samopouzdanje, razvio je kritičko razmišljanje i puno je odgovorniji prema poslu nego prema školskim obavezama. Sretan je jer stvarno gradi prijateljski odnos sa svojim kolegama koji su središte njegovih svakodnevnih priča.”

Općina Centar Sarajevo želi postaviti primjer drugim institucijama razvijanjem programa usmjerenih na osnaživanje mladih osoba s invaliditetom. Do danas, ReLOaD2 je omogućio prakse za 22 mlade osobe širom Bosne i Hercegovine, uključujući četiri osobe s invaliditetom.

Podsticanje inkluzije i kreativnosti među djecom Gradiške

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava inicijativu za inkluziju djece s teškoćama u razvoju u Gradišci, Bosna i Hercegovina.

Nevena Gvozdenac je psihologinja koja radi u Gradišci, malom gradu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine čija je populacija nešto veća od 14.000 stanovnika. Glavni dio njenog posla je rad s djecom, posebno s djecom koja imaju teškoće u razvoju. Iako studije koje su provele međunarodne organizacije ukazuju na neka poboljšanja u općem položaju djece s teškoćama u razvoju u Bosni i Hercegovini tokom posljednjih 20 godina, trenutno stanje je još uvijek daleko od standarda koji su postavljeni međunarodnim pravnim okvirom kao što je Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD), kao i zakonodavstvo i politika o osobama s invaliditetom u Bosni i Hercegovini.

 

Gospođa Gvozdenac lično se susrela s ovim izazovima tokom svog rada u Gradišci i odlučila je poduzeti korake povodom toga organizujući besplatne aktivnosti kako bi podržala društvenu integraciju djece s teškoćama u razvoju. Pokrenula je radionice gdje djeca s teškoćama u razvoju mogu imati interakciju s djecom koja se razvijaju bez poteškoća, koje imaju za cilj prihvatanje od strane djeca s poteškoćama i razvoj empatije među djecom bez poteškoća u razvoju.

“Ovo nije segregirana radionica za djecu s teškoćama u razvoju. Nevena je omogućila njihovu inkluziju, i vidimo da ove zajedničke radionice ne predstavljaju prezahtijevan izazov za njih, što je roditeljima najvažnije”

Njen koncept je dobro prihvaćen od strane omladinskog centra “Petar Kočić,” koji je sarađivao s gospođom Gvozdenac kako bi razvio projekat nazvan “Kreativni drugari” koji se provodi u Gradiškoj od maja 2022. godine kao dio projekta ReLOaD2 (Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu), kog finansira Evropska unija a provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Žana Kovačević, koordinator projekta i predsjednica omladinskog centra, podijelila je svoja zapažanja kao majka djeteta s teškoćama u razvoju. Vidjela je Neveninu ideju kao priliku da se pristupi djeci na drugačiji način, da se ona integrišu s djecom koja se razvijaju bez teškoća. “Ovo nije segregirana radionica za djecu s teškoćama u razvoju. Nevena je omogućila njihovu inkluziju, i vidimo da ove zajedničke radionice ne predstavljaju prezahtijevne izazove za njih, što je ključno za nas kao roditelje,” objasnila je Kovačević.

Tokom 2022. godine, omladinski centar “Petar Kočić” u Gradiškoj organizovao je niz kreativnih i edukativnih radionica za djecu s teškoćama u razvoju i za njihove drugare koji se razvijaju bez teškoća. Pod vodstvom stručnog osoblja, ovi mališani proveli su vrijeme zajedno, doprinoseći značajno njihovom razvoju i društvenoj inkluziji. Tokom ljeta, na ulicama Gradiške često su se mogli vidjeti prizori igre djece u raznim kreativnim aktivnostima. Priča iza njihove maštovite igre nosi važnu poruku koju je prepoznala lokalna zajednica.

Žana Kovačević iz omladinskog centra “Petar Kočić” istaknula je da roditelji obično sami ili uz podršku terapeuta dolaze s idejama za dodatne obrazovne i kreativne aktivnosti. “Ova djeca prije svega trebaju neformalno obrazovanje, poput ovih radionica. Mnogi od njih teško stiču vještine koje se podučavaju u osnovnoj školi. Mogu se boriti s pisanjem ili ispravnim govorom, ali važno je da ih nastavimo podučavati. Najvažnija stvar za njih je provesti vrijeme s drugom djecom i sudjelovati u zajedničkom stvaralaštvu,” naglasila je Kovačević.

“Sve radionice bile su dizajnirane kako bi potaknule timski rad, a trudili smo se da uključimo bilo koje dijete. Naš fokus bio je prvenstveno na kreativnim aktivnostima koje su djeci omogućile da puste maštu i stvaraju razne rukotvorine koristeći prirodne materijale.”

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) nastavak je inicijativa koje je finansirala EU – Projekat jačanja lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Kao i prethodni, ovaj projekat finansira Evropska unija (EU) i provodi Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). ReLOaD2 provodi se na Zapadnom Balkanu, posebno u Albaniji, Bosni i Hercegovini (BiH), Kosovu*, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji (Albania, Bosnia and Herzegovina (BiH), Kosovo*, North Macedonia, Montenegro and Serbia.)

Omladinski centar “Petar Kočić” organizovao je prvu seriju radionica za mlade početkom juna 2022. godine, koje su trajale do septembra iste godine. Nevena Gvozdenac ističe: “Sve su radionice osmišljene kako bi potaknule timski rad, i trudili smo se uključiti da uključimo bilo koje dijete. Naš je fokus bio prvenstveno na kreativnim aktivnostima koje su djeci omogućile da puste maštu i stvaraju razne rukotvorine koristeći prirodne materijale.”

Putem radionica provedenih u sklopu projekta “Kreativni prijatelji,” omladinski centar “Petar Kočić” predstavio je novi model za promociju kulture Gradiške. Uposlenici centra objašnjavaju da su rukotvorine koje su djeca stvorila tokom radionica iskorištene za izradu karte grada i sela, koja je izložena u Kulturnom centru Gradiška. Ta izložba, održana krajem 2022. godine, predstavila je nevjerovatnu kreativnost djece s teškoćama u razvoju.

Osnaživanje osoba sa invaliditetomu Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Od medicinske do procjene zasnovane na pravima: Nova era za vještačenje invaliditeta u Crno Gori.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da otprilike 10% svjetske populacije ima neki oblik invaliditeta. Ova statistika se ogleda i u Crnoj Gori, u kojoj podaci Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine koju je sproveo Monstat pokazuju da se 11% crnogorske populacije, što je ekvivalentno broju od 68.064 osobe, suočava sa izazovima u dnevnim aktivnostima zbog dugotrajne bolest, invaliditeta ili starosti. Ove osobe nailaze ma teškoće u obavljanju osnovni dnevnih obaveza ili učestvovanju u raznim aktivnostima. Tokom ovog popisa prvi put su prikupljeni podaci o postojanju ovih poteškoća u obavljanju dnevnih aktivnosti.

Proces vještačenja i utvrđivanje invaliditeta je zvanična procedura koja je neophodna za utvrđivanje podobnosti za usluge, proizvode ili beneficije. Služi kao kapija kroz koji pojedinci koji traže podršku u vezi invaliditeta, bilo javno javno ili privatno, moraju proći. U Crnoj Gori, sistem vještačenja i utvrđivanja invaliditeta karakteriše kompleksnost, decentralizacija, manjak koordinacije i oslanjanje na zastarjeli medicinski model. Da bi riješio ovaj problem, Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) sarađuje sa vlastima Crne Gore i dobija podršku Evropske unije kako bi uveli pozitivne promjene u ovoj oblasti.

“Uživam radeći sa mašinama. Izrađujemo kutije, korpe i magnete. Režemo ih i sastavljamo. Okruženje je ugodno za rad; osjećam se kao kod kuće.”

Ismar Ramović, vrijedan i veseo radnik iz Tuzija, je neko koga bi svaki poslodavac želio imati u svom timu, kako ga je opisao Nebojša Milikić, njegov poslodavac. Nakon završetka školovanja, Ismar je strpljivo čekao gotovo tri godine prije nego što je našao zaposlenje. Danas je jedan od deset osoba sa invaliditetom koji rade u preduzeću, gdje se specijalizovao za izradu suvenira. “Uživam radeći sa mašinama. Izrađujemo kutije, korpe i magnete. Režemo ih i sastavljamo. Okruženje je ugodno za rad; osjećam se kao kod kuće,” kaže Ismar.

Kako bi osigurao svoje pravo na rad, Ismar je morao prolaziti kroz duge i zamršene procedure, slično kao i drugi sa invaliditetom. Pored medicinske procjene, Ismar se morao suočiti i sa dvije dodatne komisije za procjenu invaliditeta. ”Susretanje sa tim komisijama me zabrinjava. Brinem jer nisam siguran da li će mi odobriti naknadu,“ kaže on.

Uz podršku projekta „Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta“, koji finansira EU, a implementira UNDP u saradnji sa Vladom Crne Gore i nevladinim organizacijama, uspostavlja se centralizovan proces procjene za procjenu invaliditeta i potreba svih osoba sa invaliditetom. Ova reforma ima za cilj da pojednostavi procedure i eliminiše preko 30 različitih komisija.

Primarni cilj ove reforme je da se olakša ostvarivanje prava za osobe sa invaliditetom na pravičniji način. Medicinski model će biti zamijenjen sa modelom procjene invaliditeta baziranim na ljudskim pravima. Kao rezultat toga, preko 50.000 osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori će lakše ostvariti svoja prava, uz značajno smanjene administrativne procedure.

“Volio bih da mogu sve, sve administrativne procedure, završiti na jednom mjestu bez čekanja. Ne volim gužvu i čekanje.”

O projektu

Specifičan cilj projekta “Reforma nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta” koji finansira EU je reforma nacionalnog sistema vještačenja i utvrđivanje invaliditeta. Reforma će omogućiti osobama sa invaliditetom pravičan tretman, lakši i ravnopravan pristup svim pravima socijalnog osiguranja i bolje izglede za socijalno uključivanje. Ovim projektom želi se postići sljedeći rezultati: Razvoj i usvajanje novih standardizovanih, unificiranih, nacionalnih kriterija za invaliditet zasnovanih na funkcionalnostima/sposobnostima i reorganizacija institucionalnih prava – smanjenjem sadašnjih 26 Komisija (sa oko 120 plaćenih stručnih saradnika) na jednu jedinstvenu komisiju.

“Volio bih da mogu sve, sve administrativne procedure, završiti na jednom mjestu bez čekanja. Ne volim gužvu i čekanje,” kaže Ismar. U Crnoj Gori osobe sa intelektualnim teškoćama se često susreću sa nedostatkom razumijevanja, podrške i prihvatanja od strane društva. Međutim, Ismarovo iskustvo je drugačije „Družim se sa kolegama na poslu, a često idemo zajedno na kafu. Ponekad čak igramo fudbal ili košarku”, dodaje.

Prema riječima njegovog poslodavca Nebojše, Ismar je postigao značajan napredak i postao sastavni dio tima. „Svojim radom i dostignućima, doprinosi ne samo sebi i našem preduzeću već i društvu u cjelini. Doprinos preostalih 15 zaposlenih ne može biti veći od doprinosa Ismara i drugih osoba sa invaliditetom koji rade ovdje”, navodi Nebojša.

Vlada obezbjeđuje beneficije za poslodavce koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, uključujući subvencije na plate i sredstva za adaptacije radnog mjesta. “Ključno je prilagoditi zadatke sa njihovim sposobnostima i uspjeh je zagarantovan. Podstičem sve poslodavce da prate moj primjer i zaposle osobe sa invaliditetom. Uvjeren sam da neće zažaliti”, ohrabruje Nebojša.

Zatvaranje jaza u obrazovanju

Written on . Posted in Priče.

Pogled iznutra na mentorski program, finansiran putem granta iz zajedničkog programa Evropske unije i Vijeća Evrope “Izgradnja kapaciteta za inkluziju u obrazovanju – UKLJUČI”.

Hyrije Kryezi, 15-godišnja srednjoškolka iz Prizrena, suočila se s izazovom odabira svoje buduće karijere i fakultetskih studija, ali nije bila sigurna da li čini pravi izbor za svoju profesionalnu i finansijsku stabilnost. Srećom, dobila je poziv da se pridruži programu mentorske podrške od strane Roma Versitasa. Program je finansiran putem granta iz zajedničkog projekta Evropske unije i Vijeća Evrope, namijenjenog Romima, Aškalijima i Egipćanskim učenicima koji pohađaju srednju školu. Dobila je mentora koji joj je pružio savjete o karijeri i drugim školskim pitanjima. Razmišljajući o svom iskustvu, Hyrije govori da su joj podrška i savjeti njenog mentora pomogli da se bolje informiše o sanjanim profesijama i otvorili joj oči za nove mogućnosti. Sada teži ka tome da postane policajka i pokazala je svojim opštim akademskim rezultatima primjetno poboljšanje u radu.

“Podrška i savjeti mog mentora pomogli su mi da se bolje informišem o sanjanim profesijama i otvorili joj oči za nove mogućnosti.”

Genc Broqi je jedan od projektnih menadžera u Roma Versitas Kosovu (RVK). RVK već više od deset godina radi na sličnim projektima, a njihov pozitivan uticaj na zajednicu ukazuje da je nastavak ovih projekata očigledno potreban. “Većina romskih, aškalijskih i egipatskih porodica na Kosovu živi u lošim ekonomskim i socijalnim uslovima, sa ograničenim nivoima obrazovanja među odraslima koji ne mogu pomoći svojoj djeci oko domaćih zadaća ili drugih školskih aktivnosti. Kao rezultat toga, romska djeca često zaostaju u obrazovanju, što čini ovakav tip projekta neophodnim”, kaže Genc.

Podrška koju pruža ovaj projekt je dvosmjerna. Prvo, uključuje dodjeljivanje jednog mentora koji prati prisustvo i akademski napredak do pet učenika, a mentor redovno obavještava projekat o bilo kakvim problemima s kojima se suočavaju učenici. To omogućava projektu pružanje prilagođene podrške u rješavanju ovih problema. Drugo, tu je i program dodatne nastave koji pruža dodatne časove učenicima koji se bore s određenim predmetima. Ranije su srednjoškolski nastavnici bili odabrani kao mentori, ali sada se uključuju kao mentori uspješni diplomci iz zajednice Roma, Aškalija i Egipćana. Prema Gencu, članovi zajednice koji su već prošli kroz slične probleme su najbolje osobe koje mogu razumjeti probleme s kojima se suočavaju učenici iz ove zajednice.

Dodatno, projekat nudi obuku mekih vještina učenicima završne godine srednje škole, što uključuje teme poput pripreme CV-a, vještina za razgovor za posao i upravljanja vremenom.

“Bez pomoći Vijeća Evrope i EU, ne bismo bili u mogućnosti nastaviti ovu podršku, zbog čega sada imamo desetine kandidata za univerzitetski obrazovane doktore, inženjere i druge stručnjake iz zajednice Roma, Aškalija i Egipćana.”

O projektu

Cilj projekta “Jačanje srednjoškolskih učenika putem mentorstva” je unapređenje kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja na Kosovu, a jedan od specifičnih ciljeva je poboljšanje pristupa obrazovanju za djecu iz zajednica Roma, Aškalija i Egipćana. Program mentorstva finansira se putem grant-a iz zajedničkog projekta Evropske unije i Vijeća Evrope “Izgradnja kapaciteta za inkluziju u obrazovanju – UKLJUČI” i sprovodi ga Roma Versitas Kosovo. Projekat je započeo u januaru 2023. i trajaće 12 mjeseci.

Stopa odustajanja od školovanja među srednjoškolcima iz zajednice Roma, Aškalija i Egipćana bila je ozbiljan problem, s preko 80% učenika koji su odustali 2013. Međutim, zahvaljujući inicijativama poput ovog projekta, stopa odustajanja se smanjila na oko 10-15%. Početno je projekt imao nisku stopu uključenosti, s samo 40 učenika, od kojih je 80% bilo muškaraca, a 20% žena. Međutim, sada postoji stotine sudionika, pri čemu preko 100 svake godine upisuje fakultet nakon završetka srednje škole.

Projekt pruža podršku ukupno preko 600 učenika. Genc ističe da projekt ne bi bio moguć bez podrške Vijeća Europe i Europske unije. “Bez pomoći Europske unije i Vijeća Europe, ne bismo bili u mogućnosti nastaviti ovaj projekt, i kao rezultat te podrške, sada ćemo imati desetine kandidata za univerzitetski obrazovane doktore, inženjere i druge stručnjake iz zajednice Roma, Aškalija i Egipćana,” dodaje Genc.

Unapređenje kvaliteta života starijih Crnogoraca

Written on . Posted in Priče.

Kako je podrška UNDP i EU promijenila živote starijih stanovnika Andrijevice.

Starija populacija u Crnoj Gori, naročito penzioneri, imaju nizak životni standard zbog svog materijalnog, društvenog i zdravstvenog statusa. Ovo je naročito evidentno u manjim i udaljenijim opštinama, kao što je  Andrijevica, koja ima oko 4.500 stanovnika. Smještena u istočnom regionu Polimlja u Crnoj Gori, starija lica u Andrijevici se suočavaju sa ekonomskim izazovima kao i sa nedostatkom rekreativnih i društvenih aktivnosti, uključujući sportske i kulturne događaje, kao i pristup zdravstvenim ustanovama. Ova situacija se pogoršala tokom pandemije, što je navelo starije osobe u Andrijevici da poduzmu mjere za poboljšanje kvaliteta života.

“Prepoznajući našu situaciju i ograničene ekonomske kapacitete, potražili smo pomoć donatora za poboljšanje kvaliteta života, a  UNDP i EU su odgovorili pozitivno na naš zahtjev.“

Doko Elezović, 70-godišnji bivši direktor preduzeća u državnom vlasništvu, trenutno je predsjednik Udruženja penzionera Andrijevice, nevladine organizacije koja se finansira iz doprinosa onih sa niskim ekonomskim primanjima. Prema riječima gospodina Elezovića, „Situacija za penzionere u Andrijevici donedavno je bila teška zbog niskih plata, kao i zbog nedostatka rekreativnih, društvenih i informativnih aktivnosti. „Prepoznajući našu situaciju i ograničene ekonomske kapacitete, potražili smo pomoć donatora za poboljšanje kvaliteta života, a  UNDP i EU su odgovorili pozitivno na naš zahtjev,“ rekao je gospodin Elezović.

Udruženje penzionera Andrijevica, pod rukovodstvom gospodina Elezovića i uz podršku UNDP-a i EU-a, pokrenulo je projekat „Veterani“.  Projekat je finansiran kroz Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2). Projekat je imao za cilj adaptaciju prostora za Klub penzionera, organizovanje različitih rekreativnih i društvenih aktivnosti i informisanje penzionera o lakšem pristupu zdravstvenim ustanovama. Uz ovu podršku, udruženje penzionera je organizovalo izlete na obližnje planine, sesije o zdravlju, tehnologiji i korišćenju računara, te tematske večeri. „Ove aktivnosti su bile veoma korisne za starije ljude u našoj opštini i doslovno su promijenile naše živote na mnogo načina,“ kaže gospodin Elezović.

“Podrška programa ReLOaD koji finansira EU i kojim upravlja UNDP bila je vrlo važna za nas, jer bez nje, ne bismo mogli revitalizovati naše udruženje i učiniti ga korisnim za naše članove.“

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) je nastavak inicijativa koje podržava EU – Projekat jačanja lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Sveukupan cilj projekta je jačanje participativnih demokratija i EU integracija na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva i podsticanjem mladih da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka, te poboljšanjem pravnog i finansijskog okruženja koje podržava civilno društvo.

Usluge koje pruža projekat „Vetereni“ omogućile su bolje korišćenje vremena penzionerima, ohrabrile njihovo učešće u radu Kluba penzionera, povezale starije osobe u udaljenim ruralnim sredinama, te povećala njihovo zadovoljstvo u različitim aspektima života. „Podrška programa ReLOaD koji finansira EU i kojim upravlja UNDP bila je vrlo važna za nas, jer bez nje, ne bismo mogli revitalizovati naše udruženje i učiniti ga korisnim za naše članove,“ rekao je gospodin Elezović.

Gospodin Elezović i ostali članovi vide svjetliju budućnost za Udruženje penzionera Andrijevica. Već planiraju naredne aktivnosti i nadaju se većoj podršci vlade i donatora.

Jačanje saradnje u rješavanju izazova sa kojima se suočavaju ugroženi povratnici u Srbiji

Written on . Posted in Priče.

UNDP i EU podržavaju lokalne savjete za migracije vijeću za pomoć reintegraciji povratnika u Srbiji.

Posjedovanje dobro povezanih platformi na kojima efikasno sarađuju lokalni pružaoci usluga (javni i NVO) je suštinski važno za pružanje pravovremenih usluga povratnicima koji se vraćaju u svoje matične zajednice, bilo da se radi o pristupu ličnim dokumentima, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju ili zapošljavanju. Uprkostome  što Vlada Srbije izdvaja značajna sredstva iz budžeta za podršku ugroženim grupama povratnika,  pristup ovim uslugama i programima ostaje izaozov za najugroženije. Prije nekoliko godina, osnovani su lokalni savjeti za migracije kako bi pomogli povratnicima da se snalaze kroz kompleksne birokratske procese u kako bi pristupili neophodnoj institucionalnoj podršci i uslugama. Međutim, od osnivanja, savjeti nisu bili veoma živi, ostavljajući lokalne mreže usluga prilično fragmentisanim i u potpunosti nefunkcionalnim i neefikasnim za povratnike.

Uz podršku EU i UNDP-a, lokalni savjeti za migracije su obnovljeni i osposobljeni da efikasno pružaju integrisanu i holističku podršku povratnicima. Danas su Lokalni savjeti za migracije žive platforme na kojima se različiti lokalni akteri – gradska uprava, policija, Centar za socijalni rad, lokalni biro za zapošljavanje, lokalni komesar za izbeglice i migracije, Crveni krst i civilna društva – redovno sastaju, koordinišu i efikasno rade zajedno kako bi riješili povratničke izazove. Lokalni savjeti za migracije imaju međusektorski pristup, osiguravajući da su lokalne institucije i pružaoci usluga povezani i dostupni povratnicima, olakšavajući povratnicima pristup mogućnostima zapošljavanja, obrazovanju i zdravstvenim uslugama. Mapiranjem složenih izazova sa kojima se suočavaju povratnici, identifikacijom sistemskih uskih grla i pronalaženjem (često inovativnih) rješenja za rješavanje povratničkih izazova, savjeti za migracije su sistemska rješenja i poveznice između kreatora nacionalnih politika, lokalnih (javnih i nevladinih) pružalaca usluga

“Prethodnih godina, svi učesnici na lokalnom nivou odvojeno su radili na rješavanju problema povratnika. Kroz Lokalni savjet za migracije, svi ovi različiti učesnici su se povezali u jedinstvenu mrežu.”

Pomoć je pružena u okviru projekta koji finansira EU “Jačanje nacionalnih i lokalnih Sistema za podršku efikasnoj društveno-ekonomskoj integraciji povratnika na Zapadnom Balkanu.” U okviru ovog projekta, UNDP pomaže tri lokalne samouprave – Novi Sad, Valjevo i Bujanovac – da aktiviraju, ili u nekim slučajevima ponovo aktiviraju, svoje lokalne savjete za migracije. Projekat takođe pruža podršku u izgradnji kapaciteta pružalaca javnih usluga i lokalnih nevladinih organizacija kako bi se pružila holistička podrška i pojednostavio pristup povratnicima uslugama na lokalnom nivou, kao i uvođenje novih usluga koje se bave specifičnim potrebama povratnika. Ovo je dio zajedničkih napora UNDP-a sa partnerima u eksperimentisanju i implementaciji inovativnih, sistemskih rješenja za društveno-ekonomsku integraciju ugroženih grupa povratnika, naročito Roma.

Postoji niz vitalnih uloga koje lokani savjeti za migracije imaju u efektivnoj reintegraciji ugroženih povratnika. Jedna od tih uloga je skeniranje potreba povratnika i povezivanje aktera za pružanje holističkih rješenja. Za većinu povratnika širom ekonomija Zapadnog Balkana jedan od najvećih izazova je manjak formalnih poslova, većina povratnika zarađuje za život radeći neformalne poslove. Međutim, postoje i drugi kritični izazovi sa kojima se povratnici suočavaju, objašnjava Ljiljana Mihajlović, direktorica Kancelarije za inkluziju Roma Autonomne pokrajine Vojvodina i član Lokalnog savjeta za migracije u Novom Sadu, Srbija.

U Novom Sadu, najveće neformalno naselju Roma u gradu je Veliki Rit, gdje živi većina povratnika. Pored loše infrastrukture i loših uslova života, u Velikom Ritu ne postoji mogućnost prijave kućne adrese. Kao rezultat toga, povratnici nisu u mogućnosti da pribave lična dokumenta, a bez identifikacije, nemaju prava na socijalnu zaštitu. U cilju rješavanja ovog urgentnog pitanja, Lokalni savjet za migracije u Novom Sadu identifikovao je privremeno, kratkoročno rješenje registrovanja povratnika na privremenoj lokalnoj adresi, čime bi im se omogućio brz pristup vitalnim uslugama. U međuvremenu, Lokalni savjet za migracije aktivno radi na dugoročnom rješenju. “Radimo na uspostavljanju procedura i lokalne mreže koja će pomoći povratnicima u dobijanju ličnih dokumenata,” kaže Ljiljana. Iako proces zahtijeva koordinaciju mnogih entiteta i više procedura, Lokalni savjet za migracije preuzima vođstvo u traženju rješenja za povratnike.

Lokalni savjeti za migracije imaju i vodeću ulogu u formulisanju i implementaciji Lokalnih akcionih planova (Local Action Plans) (LAP). Lokalni akcioni planovi su strateški i akcioni dokumenti koje lokalne samouprave usvajaju zajedno sa budžetima kako bi osigurale da se neophodne radnje koje se odnose na potrebe sprovedu u djelo. Projekat je pružio stručnu podršku lokalnom savjetu za migracije u Novom Sadu i još dvije opštine u pripremi njihovih Lokalnih akcionih planova.

“Želim da naglasim da je ovo prvi put da su se ove institucije okupile da rade konkretno i na holistički način  na prioritetima i izazovima povratnika.  Na Zapadnom Balkanu i u našem slučaju u Srbiji, ovo je značajan korak ka tome  da povratnici dobiju podršku koja im je potrebna  da napreduju u svojim matičnim zajednicama.”

O projektu

Projekat Reintegracija povratnika na Zapadnom Balkanu fokusiran je na rješavanje ključnih prepreka za društveno-ekonomsku reintegraciju ugroženih povratnika na Zapadnom Balkanu, posebno u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Projekat je dio višedržavne akcije Instrumenta za pretprist upnu pomoć (IPA) II, podrške EU osnovnim pravima romske zajednice i reintegracije povratnika, povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope.

U slučaju Novog Sada, osim izazova koji predstavlja odsustvo kućne adrese, identifikovano je nekoliko drugih hitnih prioriteta za rješavanje potreba povratnika. Jedan od identifikovanih prioriteta je i uspostavljanje jedno-šalterskog servisnog centra u blizini naselja Veliki Rit, kako bi se usluge približile povratnicima. Za Rome i povratnike je važno da kroz ovaj centar imaju lak i brz pristup različitim uslugama. Prioriteti koji su identifikovani uključeni su u novosadski Lokalni akcioni plan, zajedno sa prijedlogom budžeta za njihovo sprovođenje. Na primjer, u ovom uslužnom centru pruža se podrška za upis djece povratnika u škole i pomoć u učenju djeci povratnika, što je od vitalnog značaja za sprečavanje napuštanja škole i doprinos poboljšanju rezultata obrazovanja i reintegracije djece povratnika.

Bogdanka Tasev Perinović, projekt menadžer u UNDP u Srbiji, objašnjava da lokalni savjeti za migracije igraju značajnu ulogu u osiguravanju uspješne reintegracije povratnika u svoje matične zajednice i da vode ispunjen život. Pružajući pomoć i podršku povratnicima, promovišući socijalnu inkluziju, te prateći i procjenjujući procese reintegracije, lokalni savjeti za migracije osiguravaju da povratnici imaju neophodnu podršku kako bi napredovali u svojim matičnim zajednicama. “Želim da naglasim da je ovo prvi put da su se ove institucije okupile da rade konkretno i na holistički način na prioritetima i izazovima povratnika.  Na Zapadnom Balkanu i u našem slučaju u Srbiji, ovo je značajan korak ka tome  da povratnici dobiju podršku koja im je potrebna  da napreduju u svojim matičnim zajednicama,” kaže Bogdanka.