Skip to main content

Area of Cooperation: Culture and youth

Dragoceni predmeti izloženi u dragocenom zdanju

Projekat koji finansira EU pomogao je da se palata iz vremena Turskog carstva pretvori u kulturno dobro za stanovnike i posetioce u oblasti između Kosova i Severne Makedonije. Svadbeni grudnjak star preko dvesta godina, tradicionalna nošnja, obućarski i filigranski alati, kao i drugi istorijski artefakti sada su izloženi za posetioce u etnološkom muzeju u Gnjilanu, na istoku Kosova. Smešteni su u zgradi poznatoj lokalnom stanovništvu kao Husein-pašina palata, koju je sagradio Husein-paša Mila, jedan od vodećih otomanskih velikaša u toj oblasti. Zdanje je izgrađeno 1887. godine i prvih nekoliko decenija korišćena je kao porodična kuća, dok je posle Drugog svetskog rata država nije konfiskovala i duže od sedam decenija koristila kao školu. Danas je ona jedan od najboljih primera arhitekture iz doba Otomanskog carstva na Kosovu. Plafoni izrezbareni u drvetu čine ovo mesto jedinstvenim za posetu, ali je donedavno korišćenje zgrade kao muzičke škole značilo da su posetioci imali ograničen pristup. To se promenilo na inicijativu opštine Gnjilane, uz podršku EU.

„Pošto nismo imali namenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke artefakte u nacionalnom muzeju u glavnom gradu.“

Nova zgrada muzeja za kulturno nasleđe Gnjilane i okolina bogati su arheološkim i etnološkim predmetima, ali do pre pet godina nije bilo namenskog prostora za njihovo izlaganje. „S obzirom da nismo imali namenski prostor, morali smo da prikažemo naše arheološke i etnološke predmete u nacionalnom muzeju u glavnom gradu“, kaže Đulšan Doko Beriša, upravnik muzeja u Gnjilanu. Ova situacija se promenila 2016. godine otvaranjem arheološkog muzeja, a zatim se dodatno poboljšala otvaranjem etnološkog muzeja, koji je imao koristi od podrške EU. Dielza Ademi je bila koordinatorka projekta prekogranične saradnje (CBC) koji finansira EU, a koji je bio usredsređen na unapređivanje vrednosti kulturnog i prirodnog nasleđa i koji je omogućio renoviranje zgrade i otvaranje etnološkog muzeja. Ona objašnjava da opština Gnjilane tokom godine ima veliki broj posetilaca, posebno onih iz dijaspore koji redovno posećuju grad jednom ili dva puta godišnje. „Uprkos tom bogatom kulturnom i prirodnom nasleđu, imali smo vrlo malo toga da ponudimo posetiocima“, kaže Dielza. Na inicijativu opštine Gnjilane i u saradnji sa opštinom Kumanovo sa druge strane granice, u Severnoj Makedoniji, dogovoreno je da se stvori bolja turistička atrakcija. Poziv za prekograničnu saradnju Kosovo – Severna Makedonija bio je savršen za ovu vrstu inicijative, jer nijedna od ove dve opštine nisu imale finansijska sredstva i stručnost.

„Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti.“

O projektu Cilj projekta prekogranične saradnje koji finansira EU, Unapređivanje vrednosti kulturnog i prirodnog nasleđa, bio je da se privuku investicije i promoviše prekogranična oblast kao turistička destinacija, da se unaprede vrednosti kulturnog i prirodnog nasleđa kroz očuvanje i obnovu starog zdanja i da se uspostave tradicionalne kulturne manifestacije u prekograničnoj oblasti. Rezultati projekta uključuju očuvanje i obnovu lokacija kulturnog nasleđa, izgradnju sportskih terena i povećanu promociju kulturnog nasleđa. Ukupna vrednost projekta bila je preko 477.000 evra i trajao je 20 meseci. Uz podršku EU, dve partnerske opštine koje učestvuju u projektu uspele su da obnove staru zgradu i prilagode je da se koristi kao Etnografski muzej, da se izgradi amfiteatar i da se osposobe tereni za fudbal, košarku i tenis u Kumanovu. Pored modernizacije infrastrukture, partneri projekta pokrenuli su onlajn platformu sa svim informacijama vezanim za turizam i kulturu u prekograničnoj oblasti. Oni su takođe organizovali folklorne festivale i umrežavanje manifestacija sa turističkim operaterima i drugim pružaocima usluga, kao i druge aktivnosti za promovisanje prekograničnog regiona kao turističke destinacije. „Opština Gnjilane je proteklih godina imala koristi od brojnih projekata koje finansira EU i, kao i u ovom, bez podrške EU bilo bi veoma teško sprovesti te aktivnosti“, kaže Dielza Ademi.

Umetnička izložba „Veze“ u Kući Evrope na Kosovu

U prisustvu mnogih ljubitelja umetnosti, Kuća Evrope u Severnoj Mitrovici pokrenula je izložbu pod nazivom „Veze“ Katarine Nedeljković. Izložba, koja je Katarinina prva, uključuje njena apstraktna umetnička dela iz oblasti vajarstva, crteža i grafike.

 

Katarina tvrdi da se tema „Veze“ pojavila spontano. „Izuzetno nam je važno da znamo kakve veze želimo da imamo sa prirodom, Bogom, sobom, porodicom, prijateljima i ostalima. Stvorila sam svoje apstraktne radove na osnovu toga, pokušavajući da pokažem najvažnije veze za mene“, kaže ona.

 

Izložbu „Veze“ možete posetiti u Kući Evrope u Severnoj Mitrovici svakog radnog dana od 9.00 do 18.00 časova.

Tradicionalna umetnost od plastičnih čepova za flaše

Nevladina organizacija iz Sarajeva proizvodi uzbudljiva umetnička dela koristeći upotrebljene čepove za flaše.

U sarajevskom prigradskom naselju Ciglane vidljivo je izložen tepih. Ima nečeg drugačijeg u tom takozvanom ‚Čepoćilimu‘: napravljen je od 25.000 čepova plastičnih boca. Dizajniran je i napravljen u okviru projekta Udruženja zelene umetnosti, nevladine organizacije iz Sarajeva. Alma Hrasnica Dervišević, predsednica udruženja, objašnjava da je sve počelo pre deset godina kada je došla na ideju da se u okviru aktivnosti za Evropsku nedelju za smanjenje otpada u Sarajevu proizvodi umetnost koristeći čepove za flaše. „Tada je ovo bio prilično ambiciozan projekat za nas, jer nismo znali da li će ljudi ceniti ovu inicijativu i kakve ćemo povratne informacije dobiti“, kaže Alma.

Prvobitni izazov je bio da se prikupe zatvarači boca. Alma je postavila mesto za prikupljanje čepova i kontaktirala škole, firme i druge ustanove da pita da li su voljni da doprinesu ovom projektu prikupljanjem i isporukom odbačenih čepova plastičnih flaša. „Na moje iznenađenje, odziv je bio veoma dobar, za kratko vreme uspeli smo da prikupimo znatnu količinu čepova i tako je počeo Čepoćilimski trend“, kaže Alma.

„Čepoćilim je savršen spoj umetnosti, kulturnog nasleđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svesti o akumulaciji bačene ambalaže i verujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrednost kroz novu upotrebu.“

Izrada jednog čepoćilima godišnje

Nakon uspeha prvog čepoćilima, Alma i kolege iz Udruženja zelene umetnosti odlučili su da ovo pretvore u godišnju aktivnost u kojoj dizajniraju i izrađuju najmanje jedan čepoćilim. Odlučili su da se zadrže na dezenu tradicionalnog bosanskog ćilima, koji će biti umetnička, ali i turistička atrakcija, doprinoseći promociji kulturnog nasleđa.

„Čepoćilim je savršen spoj umetnosti, kulturnog nasleđa i ekologije. Poenta projekta je podizanje svesti o akumulaciji bačene ambalaže i verujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrednost kroz novu upotrebu“, kaže Alma.

Alma smatra da su uključivanjem mladih uspeli značajno da podignu svest među grupama koje mogu da doprinesu budućoj zaštiti životne sredine kroz smanjenje otpada i upravljanje otpadom.

Udruženje Zelena umetnost nedavno je dobilo podršku iz programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. Program im je pomogao u njihovom najnovijem projektu dizajniranja i proizvodnje klupa od plastičnih čepova, sa dezenom tradicionalnog bosanskog ćilima. U ovu najnoviju aktivnost uključili su decu iz OŠ Vladislav Skarić, OŠ Mjedenica za decu sa poteškoćama u učenju i sirotište Bjelave. U okviru projekta realizovano je 30 eko-umetničkih radionica o pretvaranju otpada u eko-umetnost. Na tim radionicama koristili su materijale kao što su plastične flaše i konzerve. U svom završnom projektu, koristili su oko 15.000 plastičnih čepova za izradu klupa.

„Zahvaljujući ovom projektu uspeli smo da uključimo više dece i mladih u našu aktivnost i podignemo svest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU.“

O programu

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi ga Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP). ReLOaD je sada u svojoj drugoj fazi, koja traje do 2024. godine.

Projekat je stvorio sredinu u kojoj su deca i mladi mogli da razvijaju i kulturno-ekološke inicijative i da se druže kroz umetničke aktivnosti. „Zahvaljujući ovom projektu uspeli smo da uključimo više dece i mladih u našu aktivnost i podignemo svest među njima o ekološkim pitanjima. Zbog toga smo veoma zahvalni programu ReLOaD i EU“, kaže Alma.

Klupa napravljena od čepova sada se nalazi u samom centru Sarajeva u Gimnazijskoj ulici, okružena osnovnim i srednjim školama. Alma je ponosna na to, jer sva deca koja su radila na njoj, kao i njihovi školski drugovi, mogu da je vide svakog dana i da se podsete na važnost smanjenja otpada i upravljanja njime.

Počela Evropska godina mladih

EU je nedavno proglasila 2022. godinu za Evropsku godinu mladih. Aktivnosti koje će biti organizovane u sklopu ove godine uključivaće konferencije, inicijative kojima se promoviše učešće mladih u vođenju javnih politika, kampanje podizanja svesti o inkluzivnijoj, zelenijoj i digitalnijoj EU, kao i studije i istraživanja okolnosti u kojima se nalaze mladi ljudi. Evropska godina mladih ide ruku pod ruku sa NextGenerationEU, koji ponovo otvara perspektive za mlade, uključujući kvalitetne poslove i mogućnosti obrazovanja i obuke za Evropu budućnosti, i podržava učešće mladih ljudi u društvu.

 

Godina mladih tražiće sinergiju i komplementarnost sa drugim programima EU usmerenim ka mladim ljudima širom spektra javne politike – od programa ruralnog razvoja usmerenih na mlade poljoprivrednike do istraživačkih i inovacionih programa, kao i od kohezije do akcija vezanih za klimatske promene – uključujući programe EU sa međunarodnom podrškom ili programe transnacionalne prirode.

 

Pored Erazmus+ i European Solidarity Corps, sa budžetima za tekući finansijski period od 28 milijardi evra, odnosno milijardu evra, EU’s Youth Guarantee i Youth Employment Initiative  stvaraju više mogućnosti za mlade. U međuvremenu, tokom 2022. godine takođe će biti pokrenut novi program pod nazivom ALMA za podršku prekograničnoj profesionalnoj mobilnosti za  ugrožene mlade ljude.

 

Kompletan program aktivnosti i dodatnih informacija biće dostupan na Youth Portal. Obim aktivnosti obuhvatiće pitanja koja uglavnom pogađaju mlade ljude, prateći prioritete istaknute u Ciljevima mladih, kao što su jednakost i inkluzija, održivost, mentalno zdravlje i blagostanje, kao i kvalitetno zapošljavanje. Oni će takođe uključivati mlade ljude izvan EU.

Sada i svet može da upozna tajne pastirskih staza

EU podržava avanture na otvorenom putem fizičkog i digitalnog obeležavanja planinskih staza. Planinski krajevi u okolini Peći na Kosovu imaju u planu da prevaziđu masovni turizam tako što će nuditi personalizovana iskustva koja spajaju domaće tradicije sa strmim okruženjem. Turistički potencijal regiona identifikovan je pre više godina kada su započete investicije kako u infrastrukturu, tako i u ljude. Sada posetioci provode vreme brdareći, pešačeći i vozeći bicikl. Ljubitelji prirode provode vreme na albanskim Alpima – Prokletijama – planinskom vencu koji dele Kosovo, Crna Gora i Albanija. Grupa entuzijasta, od kojih je nekolicini to i stil života, ponosno dele svoja lokalna bogatstva sa ostatkom sveta i sada ubiraju plodove koje donosi turizam.

„Ovaj projekat je najuspešnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vencima u poslednjih 20 godina.“

Tamo gde su samo pastiri kročili Lokalno planinarsko udruženje Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu Kosovo – Crna Gora koji finansira Evropska unija, a koji ulaže u obeležavanje postojećih i novih staza za pešačenje i vožnju bicikla. „Ovaj projekat je najuspešnija intervencija sprovedena na ovim planinskim vencima u poslednjih 20 godina“, kaže Raif Đikoli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, davalo mišljenje o predloženim maršrutama i obeležilo ih. „Ponosimo se izborom najboljih staza kojima su ranije samo meštani pešačili – poput one iz centra mesta, gde je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake, pored pastirskih katuna na visini od 1.800 metara“, kaže Đikoli, potvrđujući da je obeležavanje obavljeno prema međunarodnim standardima. Staze prolaze kroz živopisne delove zaštićenih oblasti i na Kosovu i u Crnoj Gori. Avanturisti mogu da provode dane prelazeći s jedne strane granice na drugu i ukrštajući se sa poznatijim regionalnim planinskim putevima kao što su Vrhovi Balkana ili Via Dinarica.

„Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu.“

O projektu Projekat Prokletije – Čudnovata destinacija nastao je sa ciljem jačanja prekogranične zone između Kosova i Crne Gore kao destinacije u prirodi. Obeležena je mreža od oko 334 km pešačkih i biciklističkih staza između Kosova i Crne Gore. Celokupan pogranični region opremljen je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU podsticaće ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti za zapošljavanje. Sve informacije na jednom mestu Obeležene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posetioce od jednog do drugog zadivljujućeg pogleda na Prokletije. Organizacije koje sprovode projekat dobile su pozitivne reakcije od turističkih vodiča koji rade u oblasti u kojoj je postavljeno više stotina oznaka duž 334 km pešačkih i biciklističkih staza. Sokol Luta iz Regionalne razvojne agencije – Zapad, partnera na projektu sa kosovske strane, objašnjava da je sa sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, da su obeleženi izvori vode, a putokazi sada upućuju i ka vidikovcima. „Oznake staza i prateće aktivnosti u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama za razvoj turizma u regionu“, kaže Luta. On dodaje da je postojala odlična saradnja između zainteresovanih strana sa obe strane granice u cilju poboljšanja kvaliteta turističke ponude Prokletija, povećanja vidljivosti i, na kraju, predstavljanja prekogranične oblasti kao jedinstvene atraktivne destinacije. Na primer, organizacije koje sprovode program prikupile su na jednom mestu – na sajtu i u aplikaciji za pametne telefone – sve pružaoce smeštaja, ugostiteljskih i turističkih usluga. Pored digitalizovanih mapa staza, posetiocima se daje mogućnost da odaberu organizovane ture ili da nezavisno otkrivaju oblast.

Slaganje delova albanskog kulturnog nasleđa

Sredstva EU obnavljaju mozaik Nacionalnog istorijskog muzeja oštećenog u zemljotresu 2019. godine

Nijedna poseta Tirani nije potpuna bez fotografisanja ispred velikog mozaika koji pokriva fasadu Nacionalnog istorijskog muzeja. Zauzimajući centralni položaj u nizu zgrada koje okružuju glavni trg prestonice, mozaik je konceptualizovan početkom osamdesetih godina prošlog veka i nosi naziv „Albanija“. Na njemu su prikazani ljudi koji su živeli na teritoriji današnje Albanije u različitim epohama.

Mozaik je bio svedok mnogim istorijskim događajima koji su se odigrali ispred njega na Skenderbegovom trgu, ali temelje mu je zaista uzdrmao tek zemljotres 2019. godine. To je bio najjači zemljotres u poslednjih pola veka koji je odneo mnoge živote i naneo imovinsku štetu širom centralne Albanije, uključujući 53 lokacije kulturnog nasleđa.

„Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je svečano otvoren pre nekoliko decenija – na primer, zvezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika.“

Inženjeri iz EU doprinose obnovi

Po mišljenju građevinske inženjerke Danijele Kortoči, koja radi na restauraciji mozaika, jedna figura se ističe među svim drugim u mozaiku „Albanija“: žena sa puškom u ruci.

„Žena u narodnoj nošnji stoji između dva muškarca u središtu mozaika, predstavljajući snažnu albansku ženu komunističkog doba, ali koja takođe ima svoju prijateljsku stranu prikazanu otvorenom levom šakom koja simbolizuje gostoprimstvo“, objašnjava mlada inženjerka koja je uključena u radove na restauraciji nakon zemljotresa. „Bilo je samo nekoliko intervencija od kada je napravljen pre nekoliko decenija – na primer, zvezda kao simbol komunizma uklonjena je iz mozaika“, kaže Kortoči i dodaje da na restauraciji rade i stručnjaci iz EU i domaći stručnjaci, među kojima su i oni koji su učestvovali u izradi mozaika.

Kortoči radi sa timom stručnjaka koji su napravili spisak 27 lokacija kulturnog nasleđa koje ispunjavaju uslove za intervenciju u okviru najvećeg kulturnog projekta koji je EU ikada sprovela u Albaniji. Stručnjaci iz EU donose dodatnu vrednost prenošenjem znanja na novu generaciju studenata lokalnog kulturnog nasleđa. Oni rade rame uz rame na oštećenim zidinama zamkova, starim lučkim gradskim utvrđenjima, muzejskim zgradama i mostovima. U nastojanju da se očuvaju veštine koje nestaju, rad na dvorcima ili mostovima uključuje tradicionalno zidanje uz upotrebu lokalnog kamena. Krajnji cilj je oživljavanje ovih odabranih lokacija kako bi se povećao turistički potencijal, što direktno doprinosi društveno-ekonomskom oporavku Albanije.

„Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj devojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

O projektu

U jednom od svojih najvećih programa kulturnog nasleđa, vrednog 40 miliona evra, EU radi u Albaniji na podršci obnove lokacija i spomenika pogođenih zemljotresom 2019. godine. Program ima za cilj da doprinese društveno-ekonomskom oporavku Albanije obnavljanjem kulturnog nasleđa zemlje i obnavljanjem njenog turističkog potencijala, kao i pružanjem podrške lokalnim zajednicama. Program je postao još bitniji u svetlu posledica pandemije koronavirusa, koja je značajno pogodila albanski turistički sektor.

Evropa je mesto gde želimo da budemo

Ekonomska transformacija Albanije počela je kada je demokratija okončala decenije komunizma početkom devedesetih godina. Kortoči stoga pripada drugoj generaciji koja radi na tome da doprinese zemlji koja teži članstvu u EU. Pored profesionalnog inženjerskog angažmana, pridružila se Mladim evropskim ambasadorima, kreativnoj mreži budućih uticajnih pojedinaca sa celog Zapadnog Balkana.

„Sećam se da sam tokom odrastanja slušala izjave kao što su ‚Želimo da Albanija bude kao i ostatak Evrope‘, to jest kao razvijene države članice EU. Zato sam želela da saznam više o Uniji i podelim njene vrednosti sa svojim vršnjacima, radujući se tome kao našoj zajedničkoj budućnosti“, kaže Kortoči. Među tim evropskim vrednostima je i negovanje kulturnog nasleđa koje postoji u izobilju u Albaniji.

Još jedna važna uloga u kojoj Kortoči vidi sebe je da daje primer budućim generacijama, posebno devojčicama. Iako žene čine manje od 1% radne snage u građevinskom sektoru, ona kaže: „Sposobna sam da radim i da budem prepoznata po svojoj stručnosti kao i muškarci. Za nas inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osećamo potrebu da budemo uzor onoj petogodišnjoj devojčici koja sada crta kućicu i boji u žuto sunce u uglu crteža.”

Baš kao i žena na mozaiku koja je prikazana kako se bori i poziva druge da se pridruže, rad na obnovi ovih spomenika ne radi samo na očuvanju prošlosti ili sadašnjosti, već i na budućnosti, kako bi mlađe generacije znale odakle potiču.

Putovanje kroz vreme do bitke na Neretvi

Projekat koji finansira EU nudi virtuelnu stvarnost posetiocima muzeja u BiH

Bitka na Neretvi bila je jedna od najznačajnijih bitaka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji. Krajem 1942. godine nemačka vrhovna komanda je smatrala da postoji mogućnost savezničkog iskrcavanja na Balkanu. Stoga je Adolf Hitler naredio ofanzivu kako bi uništio Vrhovni štab partizanskog pokreta koji se nalazio u centralnoj Bosni i Hercegovini. Prekretnica bitke bilo je uspešno dizanje u vazduh veoma čuvanog mosta preko Neretve od strane partizana, kako bi se usporilo napredovanje nemačkih snaga.

Bitka je šezdesetih godina ovekovečena filmom Bitka na Neretvi u kojem su pored mnogih holivudskih glumaca glumili i tadašnje zvezde Jul Briner i Orson Vels. Plakat filma je dizajnirao Pablo Pikaso, besplatno. Nakon prikazivanja i uspeha filma, državne vlasti otvorile su muzej Bitka na Neretvi u blizini mesta bitke, u gradu Jablanici u Bosni i Hercegovini. Muzej postoji već pola veka, ali je imao veoma malo posetilaca u poslednjih 20 godina.

Zahvaljujući inicijativi nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, publika sada može ponovo da proživi bitku kroz osavremenjene sadržaje i 3D virtuelnu stvarnost, što je novi razlog za posetu muzeju u Jablanici.

„Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju.“

Pretvaranje muzeja u atrakciju

Udruženje Link, nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine, realizovalo je projekat promocije prirodnog turizma u okolini Jablanice. Međutim, pošto je region takođe bogat kulturnim nasleđem, odlučili su i njime da se pozabave. „Shvatili smo da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i priče koju nosi sa sobom, ali da ne nudi mnogo sadržaja, tako da nije bio zanimljiv za posetioce, pa smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju“, kaže Rasim Tulumović iz Udruženja Link. U kontaktima s kolegama iz Narodnog muzeja Crne Gore, saznali su da je muzej u Nikšiću u sličnoj situaciji, te su uvideli da će to biti odlična prilika za prekograničnu inicijativu koja promoviše kulturno nasleđe u okviru turističkog paketa. Za to im je bila potrebna pomoć, a podrška je došla iz programa prekogranične saradnje (CBC) za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru koji finansira EU.

Glavna pitanja sa kojima su se suočavali muzeji sa obe strane granice bila su način predstavljanja sadržaja i promocija. Rasim objašnjava da korišćenje savremene opreme i tehnike u ovim muzejima gotovo da i nije postojalo, pa je zbog toga broj posetilaca bio mali, a i oni koji su dolazili nisu se dugo zadržavali. „Pored toga, nije bilo mesta da se popije kafa ili kupi neki suvenir, tako da bi se moglo reći da ti muzeji nisu služili razvoju turizma“, kaže Rasim.

Uz podršku EU, partnerske strane počele su da na inovativan način predstavljaju istoriju. Uvele su modernu opremu u muzeje, razvile prezentacije virtuelne stvarnosti i animirane igrice koje istorijske činjenice predstavljaju na zabavan način. Na primer, ako sada odlučite da odete u obilazak virtuelne stvarnosti bitke na Neretvi u Jablaničkom muzeju, moraćete da stavite 3D naočare i da se nađete u sedištu partizanske komande, okruženi animiranim glumcima. Komandant će vam dati zadatak da spasite ranjene vojnike, a na putu ćete se suočiti sa brojnim preprekama koje treba prevazići. „Smatramo da je ovaj pristup posebno privlačan mladim ljudima kojima je dosadno da uče istoriju na tradicionalan način“, kaže Rasim.

Virtuelne prezentacije su bile samo deo projekta. Partnerske organizacije su muzeje opremile i 3D naočarima, LED ekranima, tabletima, e-vodičima i drugom virtuelnom opremom. Pored toga, doprineli su obuci i sertifikaciji turističkih vodiča u savremenoj metodologiji rada, podstakli mala preduzeća da proizvode suvenire i pomogli muzejima u izradi poslovnih planova.

„Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primene svoj pristup.“

O projektu

Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) II CBC Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014–2020 ima kao svoj opšti programski cilj održivi razvoj prekograničnog područja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji se promoviše kroz sprovođenje zajedničkih aktivnosti kojima se maksimalno povećavaju komparativne prednosti tog područja. Ukupno IPA finansiranje za Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. godine iznosi 8.400.000 evra.

Projekat „Zabavni muzeji“ koji finansira EU imao je značajan ekonomski uticaj na oba muzeja. Muzej u Jablanici je, na primer, udvostručio cenu ulaznice i uprkos tome što je pandemijska godina – kada se očekivalo da će broj stranih posetilaca biti mali – takođe udvostručio broj pojedinačnih posetilaca. „Kao rezultat podrške EU sada oba muzeja mogu da postanu potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji iz regiona su bili u kontaktu sa njima kako bi naučili kako da primene svoj pristup“, kaže Rasim.

Ono što je još važnije, projekat je takođe imao značajan uticaj na prekograničnu saradnju između muzeja i ustanova kulture obe zemlje. Projekat je omogućio zajedničke posete turoperatera sa obe strane granice, koje su za cilj imale da ih inspirišu da dovode svoje putnike u muzeje, a takođe je uključio i blisku saradnju na sprovođenju projekata između ustanova kulture i lokalnih vlasti.

Stopama Majke Tereze

Obnova hodočasničke planinske staze koja povezuje Kosovo i Severnu Makedoniju donosi podsticaj lokalnim ekonomijama i zajedničkom kulturnom nasleđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova sa manje od 5.000 stanovnika. Međutim, tokom nekoliko letnjih sedmica, broj stanovnika sela se povećava na preko 30.000. Razlog tome je hodočašće do statue Crne Bogorodice, Gospe od Letnice.

Ova statua stara je više od 300 godina i njena priča počinje u Skoplju, prestonici Severne Makedonije. Posle povlačenja austrijske vojske iz grada u šesnaestom veku i povratka Skoplja pod osmansku vlast, grupa katolika je izbegla u Letnicu, noseći sa sobom statuu Crne Bogorodice. U devetnaestom veku, Fulgencije Carev, arhiepiskop skopski, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„Pošto je poreklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, detinjstvo Majke Tereze je savršen primer zajedničkog kulturnog nasleđa koje treba da poveže ljude iz oba mesta i šire.“

U avgustu 1928, jedna od hodočasnica bila je mlada Anjeze Gondže Bojadžiju, koja je taj put svake godine prelazila od svoje sedme godine. Anjeze se rodila i odrasla u Skoplju, ali je upravo u Letnici na taj dan uspenja čula poziv Gospe od Letnice, Crne Bogorodice, da postane sestra misionarka i služi siromašnima sveta. Te godine je napustila Skoplje da bi se pridružila časnim sestrama lorentinkama i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobađanje kulturnog i ekonomskog potencijala

Put prekograničnog hodočašća kojim je Majka Tereza prolazila bio je zatvoren i decenijama nije korišćen niti održavan, a ljudi su počeli da odlaze u Letnicu kolima. Kosovska Fondacija za kulturno nasleđe bez granica (CHwB) i njihova partnerska organizacija Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća iz Skoplja videle su da bi obnova i ponovno otvaranje planinske staze bila dobra prilika za promovisanje kulturnog nasleđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno ako bi se priča povezala sa životom Majke Tereze.

Adea Mekulji je menadžerka projekta. „Majka Tereza je poznata širom sveta, ali je bilo vrlo malo informacija o mladoj Anjeze Gondže Bojadžiju, pre nego što je postala poznata“, kaže ona. „Pošto je poreklom iz Prizrena a odrasla je u Skoplju, detinjstvo Majke Tereze je savršen primer zajedničkog kulturnog nasleđa koje treba da poveže ljude iz oba mesta i šire.“

Ključna podrška EU

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta „Na tragu Majke Tereze“ koji je finansiran u okviru programa EU za prekograničnu saradnju između Kosova i Severne Makedonije.

Pored restauracije i signalizacije hodočasničkog puta kao planinarske staze, kao i prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je doprineo i restauraciji lokaliteta kulturnog nasleđa kao što su Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mesto u Letnici i Manastir Svetog Pantelejmona u Gornjem Nereziju u Skoplju.

„Projekat će imati uticaja na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona.“

O projektu

Glavni cilj projekta „Na tragu kulturne staze Majke Tereze“ koji finansira EU bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Severnoj Makedoniji kroz priznavanje zajedničkih vrednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška EU bila od presudnog značaja za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti širom regiona. „Projekat će imati uticaj na dalje kulturno obrazovanje ljudi u pograničnom području i na dalji ekonomski razvoj pograničnog regiona“, kaže ona.

Staza Majke Tereze sada je otvorena za posetioce koji žele da prošetaju ili se pridruže hodočašću na starinski način i usput saznaju nešto više o jednoj od najpoznatijih ličnosti dvadesetog veka.

Mladi Srbi i Kosovari se pitaju „Kako te vidim?“

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da prozru predrasude i izraze svoje iskustvo u kratkim video zapisima. Dve kulturne organizacije – Dokufest iz Prizrena i Fond B92 iz Beograda – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da provere da li uverenja koja imaju jedni o drugima imaju osnova. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da dovede u pitanje svoje predrasude u projektu „Kako te vidim?“. Dvadesetčetvorogodišnji Ismail Mirseli iz Prizrena objašnjava zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želeo sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svoje posete Srbiji, Mirseli je provodio vreme sa mladima iz Kruševca, koji na njegovo iznenađenje dosta podseća na njegov rodni grad. Na brzinu im je objasnio kakav je njegov život na Kosovu. Ostatak vremena je proveo razgovarajući o onome što mu je najvažnije: o svom interesovanju za film, pozorište i kulturu. „Verujem da ako popunimo informacioni jaz univerzalnim vrednostima, ne ostavljamo prostora za bilo kakvu vrstu podele.“

„Želeo sam da saznam kakva interesovanja ima mlada osoba iz Srbije, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta ostanu usmereni na kulturu, i što se tiče istraživanja i što se tiče izražavanja ličnog iskustva na kreativan način. Bilo je radionica, poseta kulturnim lokacijama i na kraju kreiranje video snimaka koji odgovaraju na jednostavno pitanje – kako je susret sa vršnjacima licem u lice promenio način na koji ih vide. Zbog mera izazvanih koronavirusom, prva grupa iz 2020. godine morala je da se ograniči na video pozive, ali njihova kreativnost i dalje blista u kratkim video zapisima koje su napravili jedni o drugima Menadžer projekta „Kako te vidim?“ Zana Arapi Dželadini kaže da su takvi projekti ono što je potrebno mladim ljudima da se zaista međusobno upoznaju, kako na Kosovu, tako i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je dovelo do ideje o projektu, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi Dokufest tima posetili festival u Srbiji, a domaćini se iznenadili kada su čuli šta se sve dešava u Prizrenu. Oni do tada nisu znali ništa o tome. Zana dodaje da je važan deo projekta praćenje medija u potrazi za konfliktnim pričama i njihovo deljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.

„Mi smo samo mladi ljudi koji se zabavljaju, uživaju u ovim sastancima i filmovima“

About the project The project “How do I see you?” has been conceived and implemented by two civil society organisations from Kosovo and Serbia: Dokufest and Fond B92. They aim to create a window of opportunity for the youngsters from both countries thus engaging them in meaningful exchange that goes beyond the simple dialogue. This will be implemented by project partners through exchange camps attending workshops, discussions, meeting cultural practitioners, visiting cultural sites and producing 2-minute videos. The project has received funding from the pre-accession funds of the European Union, as part of the Civil Society and Media Programme for Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najboljih u životu. Sara Ećimović (23) odmah se povezala sa svojim vršnjakom sa Kosova. Pre nego što su se i lično upoznali, razgovarali su danima telefonom o zajedničkim interesovanjima, kao što su, na primer, evropski film. „Saznala sam dosta o njegovoj porodici, muzici koju stvara i planovima za budućnost“, kaže Ećimović, koja je takođe bila među prvima koji su učestvovali na Dokufestu, festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Najzad sam uspela da posetim Prizren i Kosovo”, dodaje ona. Tokom 2021. godine, zahvaljujući istom programu kulturne razmene, ona i ostali učesnici će prikazati svoje snimke na festivalu Slobodna zona u Beogradu. „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim susretima i filmu“, sumira Sara utiske.

Gladijatori se ponovo bore u amfiteatru u Stobiju

Sredstva EU omogućila su nevladinoj organizaciji iz Severne Makedonije da razvije doživljaj u virtuelnoj stvarnosti u kojem ćete prisustvovati gladijatorskim borbama kao pre 1.500 godina. Antički grad Stobi bio je jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine p. n. e, pa u narednih gotovo sedam vekova, igrao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskrsnici trgovačkih puteva, izrastao je u važan grad, koji je čak kovao i sopstveni novac. Za vreme Rimljana, Stobi je bio glavni grad rimske provincije Makedonija Salutaris, a njegovi stanovnici imali su status rimskih građana. Kao i u svakom drugom bitnom rimskom gradu, gladijatorske borbe bile su neizostavan deo urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, kupalištima, amfiteatrom, sinagogom, ostacima puteva i velikih kuća, pa čak i kockarnicom. Iako život u gradu verovatno nikada neće biti oživljen, njegovi gladijatori se vraćaju! Koncept korišćenja istorijskih i kulturnih lokacija kao turističkih destinacija još uvek je u povoju u Severnoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovedanje retko ide dalje od brošura i plakata, a angažovanje publike na licu mesta je malo ili nikakvo. Međutim, visokokonkurentno turističko tržište zahteva od lokacija kulturnog nasleđa da razviju strategije i saradnju sa kreativnim industrijama kako bi im se pomoglo da se istaknu. Jedna od takvih opcija je korišćenje inovativnih rešenja kao što je aplikacija za obilazak lokacije u virtuelnoj stvarnosti (VR) kao sredstvo za istraživanje i oživljavanje kulturnog nasleđa. VR tehnologija nam nudi priliku da uronimo u događaje i priče iz prošlih vremena kao da se zaista tamo nalazimo i na taj način steknemo najstvarniju moguću predstavu o bilo kojoj lokaciji kulturnog nasleđa.  

„3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo videti publiku, što stvara doživljaj kao da sedimo na tribinama.“

U virtuelnom društvu gladijatora U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi i uz podršku sredstava EU, nevladina organizacija Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvio je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja vodi posetioce Stobija na gladijatroske borbe u rimskom amfiteatru. Milan Tančeski, menadžer ovog projekta, objašnjava da njihova aplikacija sadrži 3D perspektivu rekonstruisanog amfiteatra. Tako posetilac dobija mnogo bolji i celovitiji doživljaj prostora, sa neograničenim pogledom na strukture i značajne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost arene u kojoj se bore gladijatori. Prvo se prisustvuje uvodnoj svečanosti, a oko sebe možemo videti publiku, što stvara doživljaj kao da sedimo na tribinama“, kaže Milan. Priprema ovog projekta bila je prilično izazovna. Od grada su ostale samo ruševine, što znači da je trebalo pripremiti scenario i priču kao osnovu za razvijanje modela u 3D za likove i objekte u okruženju. Tokom procesa, jedan arhitekta je rekonstruisao plan amfiteatra i pretvorio ga u 3D model. Kao poslednji deo aktivnosti, projekat je razvio 3D modele gladijatora u stvarnoj veličini, kao i približno 700 likova iz publike. Tokom rada, tesno su sarađivali sa stručnjacima i koristili istorijske podatke, u nameri da stvore što stvarnije iskustvo zasnovano na činjenicama.

„U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mesta, a mi smo uspeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čoveka pored vas, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sedi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Savet za regionalnu saradnju, vredan je 5 miliona evra. On radi na razvoju i međunarodnom promovisanju zajedničkih regionalnih kulturnih i avanturističkih turističkih ponuda, povećanju broja turista koji posećuju šest privreda Zapadnog Balkana i produženju turističkih boravaka u regionu. Blink 42-21 je bio među primaocima bespovratnih sredstava u drugom krugu grantova u vrednosti do 54.000 € svaki, dodeljenih u oktobru 2019. godine. Savet za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje u regionalnom vlasništvu i sa regionalnim rukovodstvom, koji promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski ga podržava EU. Ako sada posetite Stobi, možete zatražiti komplet za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i naočara za VR. Sa tom opremom ćete sesti na određeno mesto u amfiteatru. Onog trenutka kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1500 godina u prošlost, okruženi ste publikom i u mogućnosti ste da uživate u gladijatorskim borbama koje se održavaju na glavnoj pozornici. „U najboljim danima, amfiteatar je imao 7000 mesta, a mi smo uspeli da oživimo 700 likova od kojih se većina kreću: navijaju ili stoje. Dakle, vidite čoveka pored sebe, iza vas ili ispred vas kako navija ili stoji ili sedi”, kaže Milan.