Skip to main content

Area of Cooperation: Employment and inclusion

Obrazovanje dostupno svima na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Projekat EU za inkluzivno obrazovanje na Kosovu nudi podršku djeci sa posebnim potrebama i iz ugroženih zajednica. Arti je 12-godišnji dječak koji je tvrdoglav kad je u pitanju njegova nezavisnosti. Živi s Downovim sindromom, genetskim poremećajem uz koji se obično vezuju poteškoće u učenju. Tek tokom njegovog života kosovski zakon se promijenio tako da djeca sa Daunovim sindromom i druga djeca s posebnim potrebama mogu da pohađaju redovnu školu. Učenici poput Artija sada uče u novoj eri. Veliki izazov predstavlja uključenje djece s posebnim potrebama u redovne škole , pogotovo kad toj djeci nije obezbijeđen asistent u nastavi. Kako takvog asistenta ova škola nije mogla obezbijediti, u Artijevom slučaju tu ulogu u nastavi preuzela je njegova majka. To je trajalo nekoliko godina sve dok nije pokrenut projekat Obrazovanje za sve koji je finansirala EU da bi Artiju i drugoj djeci sa posebnim potrebama obezbijedio asistenta u nastavi u njegovoj školi. „Uz pomoć posvećenog asistenta u nastavi, Arti je uspio da bude potpuno nezavisan od mene i da razvije svoje vještine ispunjavajući većinu ciljeva iz svog individualnog plana učenja“, kaže Artijeva majka Florentina.

 „Djeca sa posebnim potrebama suočavaju se s različitim izazovima: neka od njih mogu imati poteškoća s čitanjem, neka s matematikom ili drugim predmetima. Stoga osmišljavamo i implementiramo individualni plan učenja za svako dijete sa posebnim potrebama.”

Artiju u njegovim svakodnevnim školskim aktivnostima pomaže Xhenneta Shabani, diplomac pedagoškog fakulteta koji se pridružio projektnom timu kao pripravnik. Čim je počela s radom, zajedno sa Artijevom razrednicom, osmislila je individualni plan učenja za Artija i započela s njegovom realizacijom. „Djeca s posebnim potrebama suočavaju se s različitim izazovima: neka od njih mogu imati poteškoća s čitanjem, neka s matematikom ili drugim predmetima. Stoga osmišljavamo i implementiramo individualni plan učenja za svako dijete sa posebnim potrebama“, kaže Dženeta. Xhenneta pomaže Artiju tokom časa i sve vrijeme je prisutna u učionici zajedno s redovnim nastavnikom. Osim što radi sa Artijem, podržava i drugu djecu. Njen dugogodišnji profesionalni plan je da radi kao školski savjetnik, pa je iskustvo koje je stekla na ovom projektu izuzetno dragocjeno. „Možda je najbolji dio mog angažmana na ovom projektu to što ću, kada počnem raditi kao školski savjetnik, moći prenijeti sva znanja, stečena tokom ovog projekta, u školu u kojoj radim, tako da i drugi nastavnici i djeca mogu imati koristi od njega ,” kaze ona. Projekat Obrazovanje za sve sprovodi češka nevladina organizacija (NVO) Ljudi u nevolji i partneri sa Kosova. Njomza Emini iz People in Need objašnjava koliko je projekat neophodan za djecu s posebnim potrebama na Kosovu. „Imali smo slučajeve da su škole oklijevale da primaju djecu s posebnim potrebama, jer im je potrebna posebna pažnja, a školama nedostaje pomoćno osoblje. Čak i kada bi imali vremena za njih, redovnim nastavnicima nedostaje posebna obuka o rješavanju potreba ove djece“, kaže Njomza. Njen projekat stoga vodi program koji uključuje 42 pripravnika koji podržavaju 250 djece poput Artija koja imaju posebne potrebe ili su iz ugroženih zajednica. Projekat takođe nudi obuku redovnim nastavnicima o inkluzivnom obrazovanju djece sa posebnim potrebama. Do sada je projektom obučeno preko 150 nastavnika, a do kraja projekta planiraju obučiti do 225. Obuka je obuhvatila teme kao što su principi inkluzije, komunikacija sa djecom sa posebnim potrebama, te prepoznavanje i rješavanje slučajeva vršnjačkog nasilja. „Obuku su prihvatili s entuzijazmom direktori škola i nastavnici koji su učestvovali u njoj“, kaže Njomza.

 „Postoje značajne praznine u inkluzivnom obrazovanju na Kosovu, i kako naše institucije ne uspijevaju da popune te praznine, podrška EU i drugih donatora je veoma važna u tom procesu.”

O projektu Projekat Obrazovanje za sve koji finansira EU pokrenut je 2018. godine i fokusira se na pravo na jednako obrazovanje za djecu i adolescente sa posebnim potrebama i one poput Roma koji dolaze iz ugroženih zajednica. Finansiran u okviru Evropskog instrumenta za demokratiju i ljudska prava (EIDHR), projekat sprovodi češka nevladina organizacija People in Need, u partnerstvu sa kosovskim nevladinim organizacijama Autizmi Flet i The Ideas Partnership. Prilikom osmišljavanja obuke za nastavnike, projekat je koristio iskustvo odjeljenja za obrazovanje „Varianty” u People in Need u Češkoj Republici i njihovo korišćenje smjernica Evropske agencije za inkluzivno obrazovanje. „Postoje značajne praznine u inkluzivnom obrazovanju na Kosovu, i kako naše institucije ne uspijevaju da popune te praznine, podrška EU i drugih donatora je veoma važna u tom procesu“, kaže Njomza. Projekat ima još jednu komponentu usmjerenu na unapređenje inkluzivnog obrazovanja na institucionalnom nivou. Platforme za inkluzivno obrazovanje postavljene su na svakoj lokaciji projekta uključujući lokalne dioničare kao što su opština, organizacije za ljudska prava i roditelji. Platforma inkluzivnog obrazovanja u gradu Janjevo/Janjevu, uspjela je da obezbijedi održivost programa stažiranja njegovim uključivanjem u opštinski budžet i nakon završetka projekta. U Obiliću su uspjeli da renoviraju namjensku učionicu za djecu sa posebnim potrebama uz podršku opštine.

Dijelite tajne lokalne staze sa svijetom

Written on . Posted in Priče.

EU podržava avanturu na otvorenom putem fizičkog i digitalnog označavanja planinskih ruta. Planinski region Peći na zapadu Kosova fokusiran je na prevazilaženje masovnog turizma nudeći personalizovana iskustva koja spajaju lokalnu tradiciju sa neravnim terenom. Potencijal ove regije za turizam prepoznat je prije mnogo godina te se već ranije započelo s ulaganjima u infrastrukturu i ljudski kapital. Sada ovdje ima posjetitelja koji svoje vrijeme provode u šetnjama po planinskim stazama, planinareći i vozeći bicikle. Ljubitelji prirode biraju da provode vrijeme u albanskim Alpima, čije se ime sa lokalnih jezika prevodi kao „Proklete planine“ – planinski lanac koji dijeli Kosovo, Crnu Goru i Albaniju. Grupa entuzijasta, od kojih je nekima ovo postao izvor egzistencije, ponosni su što svoja lokalna bogatstva dijele sa ostatkom svijeta i sada ubiru plodove ove industrije.

“Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje provedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina.”

Gdje su samo pastiri hodali Lokalno planinarsko društvo Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu između Kosova i Crne Gore koji finansira Evropska unija ulažući u obilježavanje postojećih i novih staza za planinarenje i biciklizam. „Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje sprovedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Gjikolli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, dajući savjete o predloženim rutama i označavajući ih. „Ponosni smo što biramo najbolje rute kojima su hodali samo lokalni stanovnici – kao što je ona iz centra grada, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake i pored pastirskih koliba u planinskim lancima na 1.800 metara nadmorske visine“, kaže Gjikolli , potvrđujući da su postavljene oznake međunarodnog standarda. Rute se protežu preko živopisnih dijelova zaštićenih područja na Kosovu i u Crnoj Gori. Ljubitelji prirode mogu dane provesti prelazeći granice i nailazeći na poznatije regionalne planinske rute koje se ukrštaju sa ovim kojim koračaju, kao što su vrhovi Balkana ili poznata mega planinarska staza Via Dinarica.

“Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji.”

O projektu Projekat Proklete planine – Izuzetna destinacija na otvorenom, kreiran je s ciljem ulaganja u prekograničnu zonu između Kosova i Crne Gore, činivši je više privlačnom i poznatom destinacijom na otvorenom. Mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza je označena i pruža veze između Kosova i Crne Gore. Cijela pogranična regija opremljena je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU potaknut će ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja. Sve informacije na jednom mestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetitelje rutama s veličanstvenim pogledom na Proklete planine. Organizacije za implementaciju ovog projekta dobile su pozitivne povratne informacije od turističkih vodiča koji rade na području gdje je postavljeno na stotine oznaka duž 334 kilometra pješačkih i biciklističkih ruta. Sokol Luta iz Agencije za regionalni razvoj – Zapad, implementacionog partnera na kosovskoj strani, objašnjava da je sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, identifikovano nekoliko izvora vode, te postavljeno mnogo putokaza koji sada upućuju na puteve sa panoramskim pogledom. “Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su s lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji”, kaže Luta. Dodaje da je postojala velika saradnja između dioničara s obje strane granice kako bi se poboljšao kvalitet turističke ponude Prokletih planina, povećala vidljivost i u konačnici prekogranično područje predstavilo kao jedinstvena atraktivna outdoor destinacija. Na primjer, implementacijske organizacije su na jednom mjestu – i kao web stranica i kao aplikacija za pametne telefone – prikupile i popisale sve pružatelje usluga smještaja, gastronomije i izleta. Uz digitalizovane karte staza, posjetiteljima se pruža mogućnost izbora između organizovanih obilazaka ili samostalnog otkrivanja područja.

Malikowsky Couture: novi modni brend inspirisan tradicionalnim romskim nošnjama

Written on . Posted in Priče.

Mladi romski umjetnik ulazi u svijet modnog dizajna zahvaljujući projektu koji finansira EU u Sjevernoj Makedoniji.

U porodici Muameda Malikovskog, vladalo je stereotipno viđenje umjetnika kao osobe koja ima finansijske poteškoće i manjak profesionalne budućnosti. Premda su Muameda, još od djetinjstva zanimale umjetnost i dizajn, on se, kao odličan đak, u svim školskim predmetima, odlučio ipak da studira pravne nauke.

Učeći marljivo Muamed je dobijao visoke ocjene na pravnom fakultetu, ali pred samo diplomiranje nešto se dogodilo. „Svi oko mene, uključujući i moju porodicu, očekivali su od mene da budem neko drugi, neko koga ne prepoznajem u svom srcu. Osjećao sam da ne pripadam tom svijetu i odlučio sam da slušam svoje srce i slijedim svoje snove”, kaže Muamed.

“To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’.”

Živjeti san

Odlučio je da upiše Fakultet za modni dizajn na Univerzitetu Goce Delchev u Štipu, Sjeverna Makedonija. Nije bilo lako odlučiti se studirati modni dizajn, međutim, čim je Muamed započeo studije mode, počeo je da radi ilustracije kako bi oživio svoje inovativne ideje za modu. “To je bio velik izazov za mene jer nisam uopšte imao podršku, ni od porodice ni prijatelja. Stalno bi mi govorili: ‘Ne možeš ti to’. ‘Ajde odustani, nećeš uspjeti’. ‘Trebao bi biti advokat’,“ prisjeća se Muamed.

Pokretanje novog brenda i ulazak na modno tržište je samo po sebi izazov, a budućnost se činila neizvijesnom za Muameda. Međutim, 2020. godine, baš kada je razmišljao da odustane od svog sna, Muamed je čuo za projekat koji sufinansira Vijeće Evrope, a koji vodi Evropski romski institut za umjetnost i kulturu (ERIAC), koji podržava mlade Rome u kreativnim i poslovnim poduhvatima. Zahvaljujući ERIAC-u i njegovom finansiranju, Muamed je konačno dobio priliku da napravi posao od onoga što istinski voli da radi.

Međutim, ovo je bio samo početak, s obzirom da je Muamed težio mnogo većem uspjehu. Nije imao radnju, a otvaranje jedne je zahtijevalo znatna finansijska ulaganja, koja Muamed nije mogao priuštiti. U tom je počela i pandemija. Pored problema i nevolja koji su nastupili s pandemijom, otvorio se i prostor za nove načine poslovanja. Izazovi za Muameda nisu prestajali da naviru, ali zahvaljujući još jednom projektu koji finansira EU – Roma Digital Boost uz podršku Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) – Muamed je uspio da prevlada ovaj sljedeći izazov.

„Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat.”

O projektu

Projekat integracije Roma ima za cilj smanjenje socio-ekonomskog jaza između romske i neromske populacije na Zapadnom Balkanu i Turskoj, te jačanje institucionalnih obaveza vlada da inkorporiraju i isporuče specifične ciljeve integracije Roma u glavne tokove razvoja politike. Realizuje ga Vijeće za regionalnu saradnju, uz finansijsku podršku Evropske unije i Fondacije za otvoreno društvo.

Roma Digital Boost obučavao je Muameda o online prodaji, kreiranju brenda i vizuelnog identiteta za njegovu kompaniju, te menadžmentu i promociji na kanalima društvenih medija. „ Projekat Roma Digital Boost, koji finansira EU, pomogao mi je da svoje poslovanje podignem na viši nivo i započnem put ka tome da moj brend postane svima poznat,“ govori Muamed.

Nedavno je promovisao svoju prvu značajnu modnu kolekciju, inspirisanu tradicionalnom romskom nošnjom. Njegov dizajn Aurore osvojio je drugo mjesto na izboru za Miss Slobode Svijeta, a drugi njegov dizajn je izabran za najbolju nacionalnu nošnju na izboru za Miss Ljeta 2021. u Albaniji. Muamed strijemi ka tome da u budućnosti otvori veći modni studij u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, a zatim da proširi svoje poslovanje i na međunarodno tržište. „Čak i kad se drugima čini nemogućim“, kaže Muamed, „počnimo stvarati priče vrijedne pomena, glasno i s ponosom.“

Iako projekat integracije Roma RCC-a radi uglavnom na nivou određene politike, projekat nastavlja da podržava programe koji rade direktno sa romskim zajednicama. Roma Digital Boost – koji RCC podržava i finansijskim i ljudskim resursima ¬– jedan je od tih programa i posebno je važan jer pomaže da se ubrza proces digitalizacije u romskim zajednicama.

„Bez digitalnih vještina, nema napredovanja u procesu integracije u bilo kojoj oblasti, uključujući kvalitetno obrazovanje, ravnopravno učešće na tržištu rada, pristup javnim i zdravstvenim uslugama i pristup informacijama. Izuzetno motivisani ljudi, poput Malikovskog, najbolji su primjeri kako romska zajednica može doprinijeti započetim transformacijama naših ekonomija,” izjavljuje Orhan Usein, šef Kancelarije za integraciju Roma Vijeća za regionalnu saradnju.

Muamed bodri svakoga svojim primjerom i kaže: „Ohrabrujem sve, a posebno mlade Rome, da slušaju svoja srca i slijede svoje snove. Nikada ne odustajte od onoga što vas čini srećnim u vašem životu. I uvijek budi svoj!”

“Kvalitet mog života se vidno poboljšao”

Written on . Posted in Priče.

Personalna asistencija postaje trajna usluga za osobe sa invaliditetom u Mačvanskom okrugu Srbije, uz podršku EU.

Dragana Marković Matić živi u gradu Šapcu, u Mačvanskom okrugu u zapadnoj Srbiji. Ona se suočila sa dijagnozom reumatoidnog artritisa, koji je vremenom doveo do smanjene pokretljivosti i potrebe za podrškom za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. “Ne mogu funkcionisati samostalno, ne mogu se kretati. Moji pokreti postaju sve ograničeniji s godinama”, konstatuje Dragana. Kako joj se zdravstveno stanje pogoršalo, usljed progresije njene bolesti, bila joj je potrebna konstantna angažovanost negovatelja koji bi joj pomagao veći dio dana. Porodica i prijatelji bili su tu da joj pomažu, ali po njenim riječima “ovo je bio posao sa punim radnim vremenom: biti moje ruke i noge”.

Potreba za personalnom asistencijom nije, naravno, rezervisana samo za Draganu: i druge osobe sa invaliditetom u Šapcu imaju sličan problem. Porodice pokušavaju pomoći, ali ne mogu uvijek biti tu koliko je potrebno. Alternativno rješenje za probleme osoba s invaliditetom je angažovanje personalnog asistenta, ali to je finansijski izdatak koji većina porodica ne može sebi dozvoliti. Takvi personalni asistenti takođe moraju biti stručno osposobljeni za premještanje osobe u invalidskim kolicima, prebacivanje u krevet ili u automobil, kao i za pomoć pri oblačenju i održavanju lične higijene. „Neko ko nikada nije imao kontakt sa osobama sa invaliditetom mora biti obučen da im pomogne kako ne bi slučajno povrijedio sebe ili osobu o kojoj brine“, kaže Dragana.

„Najvažnije je bilo stvoriti okvir za obuku i obučiti prve zainteresovane za pružanje usluga personalne asistencije osobama sa invaliditetom.”

Desetogodišnje putovanje

Dragana je članica Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga, koje je prije deset godina pokrenulo inicijativu da se ovaj problem riješi preko lokalnih institucija. Udruženje je tada uspjelo da potrebu za samostalnim životom osoba sa invaliditetom uključi u strategiju socijalne politike Šapca. Prepoznavanje potreba osoba sa invaliditetom od strane kreatora politike bilo je važno dostignuće, ali kako nije bilo finansijske ili druge podrške, bilo je potrebno još skoro deset godina borbe da se vidi opipljiv rezultat te politike.

Svjetlo na kraju tunela postalo je vidljivo 2018. godine kada je stigla podrška od programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. „Najvažnije je bilo stvoriti okvir za obuku i obučiti prve zainteresovane za pružanje usluga personalne asistencije osobama sa invaliditetom.“, izjavljuje Slaviša Savić koji je na čelu Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga.

Uz podršku EU, au saradnji sa Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Udruženje je identifikovalo zainteresovane za pružanje usluge personalne asistencije te ih obučilo i licenciralo. U okviru istog programa uspjeli su pokrenuti i pilot projekat podrške gdje je pet osoba sa invaliditetom dobilo personalnu asistenciju, osam sati dnevno, a još četiri osobe, četiri sata dnevno.

„Uključivanje troškova personalnih asistenata za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je veliki skok i veliki uspjeh za nas i to ne bismo mogli bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU,“

O programu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a implementira Ujedinjeni nacionalni razvojni program. Ciljevi programa uključuju jačanje participativnih demokratija i integracije u EU na Zapadnom Balkanu kroz poboljšanje pravnog, finansijskog i šireg okruženja za osnaživanje civilnog društva.

Implementacija pilot programa dala je udruženju jači argument da uvjeri opštinske vlasti koliko je usluga personalne asistencije ključna za osobe sa invaliditetom. Kao rezultat kontinuiranog lobiranja, Skupština opštine je konačno uvrstila ovu podršku na listu redovnih usluga koje opština pruža. Usluga je već uključena u budžet za 2021. godinu, a plate personalnih asistenata sada su pokrivene, a ubuduće će ih pokrivati ​​opština.

„Uključivanje troškova personalnih asistenata za osobe sa invaliditetom u opštinski budžet bio je veliki skok i veliki uspjeh za nas i to ne bismo mogli da uradimo bez podrške programa ReLOaD koji finansira EU“, kaže Slaviša.

Dragana i drugi Šapčani koji žive sa invaliditetom osećaju se opuštenije jer su obezbijedili uslugu personalne asistencije za cijeli život. “Kvalitet mog života se vidno poboljšao. Sa personalnim asistentom ste samostalni“, kaže Dragana.

Računar za svaku porodicu

Written on . Posted in Priče.

Entuzijasta iz Sjeverne Makedonije omogućio je za porodice lošijeg materijalnog statusa donacije u vidu 1.200 računara.

Obrazovanje i svakodnevnica djece su bili znatno promijenjeni tokom prve godine pandemije COVID-19, zbog ograničenja kretanja i zatvaranja škola što je uslovilo djecu da pohađaju nastavu od kuće. Ova situacija je takođe ukazala na razlike koje postoje između djece i porodica koje imaju pristup računarima i internetu i onih koji nemaju. Borče Stamenov iz grada Kavadarci u Sjevernoj Makedoniji jedan je od heroja koji je doprinijeo da se bar u tom pogledu prevaziđu postojeće razlike, obezbijedivši, širom zemlje, računare za 1.200 porodica koje nisu mogle da ih priušte sebi. Ova priča je počela sasvim slučajno.

Borče radi u „Bidat Informatika“, firmi iz Kavadaraca koja se bavi popravkom softvera i hardvera. Objašnjava da su klijenti godinama ostavljali svoje stare računare u njihovoj radnji koje bi potom praktikanti te firme koristili da se poduče zanatu. Još 2016. godine, u firmu Bidat informatika došla je jedna gospođa sa molbom da joj je potreban računar, ali da nema sredstava da ga kupi. Borče je tada došao na ideju da bi mogao iskoristiti neupotrebljene dijelove starih računara da sastavi računar za nju. On i njegov kolega su ga potom dostavili toj gospođi na njenu kućnu adresu.

“Radost te djece i sjaj u njihovim očima nagnali su me  da se i danas bavim donacijom računara i da usrećim što više djece.”  

Mala donacija koja se pretvorila u pokret

Kada su Borče i njegov kolega posjetili tu gospođu u njenom domu, upoznali su i njeno troje djece koja su bila presretna zbog Borčeovog poklona. “ Radost te djece i sjaj u njihovim očima nagnali su me da se i danas bavim donacijom računara i da usrećim što više djece.”, kaže Borče.

Nakon toga, Borče je pokrenuo stranicu na društvenim mrežama „Doniraj Kompjuter“ kako bi mogao doći do što više ljudi koji žele da doniraju polovne računare i što više porodica kojima su oni bili potrebni. Baš kao što je i mislio, mnogim porodicama je bio potreban računar, ali iznenadio ga je veliki broj ljudi koji su ih donirali. Prvo je došlo 20 računara iz lokalne kompanije, koja je zamijenila novim svoje stare računare. “Ovu donaciju smo objavili na našim stranicama na društvenim mrežama, i sve je više donacija pristizalo,” kaže Borče.

Tokom pandemije, njegova humanitarna misija ubrzala je prijašnji tempo rada. To se desilo kada je Ministarstvo obrazovanja Sjeverne Makedonije odlučilo da škole pređu na onlajn nastavu. Kao rezultat toga, stotine djece i mladih iz siromašnih porodica i udaljenih regija suočilo se sa naizgled nepremostivim problemom.

Broj doniranih računara je ubrzano rastao tokom ove godine a Borče i njegove kolege su radili na tome i povećali količinu godišnje isporuke računara sa 100 na otprilike 500. Morali su pokrenuti web stranicu kako bi bolje organizovali tok isporuke od donatora do ljudi kojima su potrebni računari. U tim aktivnostima isporuke, Borčeu su pomogli pojedinci, koji bi mu javljali kome su računari potrebni, te dostavne kompanije poput Eko Logistic Servisa koje bi besplatno isporučivale računare.

„EU nam je obezbijedila oko 140 računara i druge dijelove IT opreme. Ovo je bila nevjerovatna i najveća donacija koju smo do sada dobili.”

O inicijativi

Doniraj Kompjuter je inicijativa koju je pokrenuo Borče Stamenov iz Kavadaraca u Sjevernoj Makedoniji. Do sada je inicijativa bila u mogućnosti da isporuči 1.200 računara porodicama kojima je potrebna pomoć, širom Sjeverne Makedonije. Hardver su donirali privatni pojedinci, kompanije i institucije, uključujući i delegaciju EU u Skoplju koja je obezbijedila preko 140 komada IT opreme od laptopa i desktop računara do štampača.

Znajući za Borčeovu inicjativu, Delegacija EU u Skoplju stupila je u kontakt s njim jer je trebala mijenjati svoje stare računare i drugu informatičku opremu. “EU je bila spremna da nam obezbijedi oko 140 računara i druge IT opreme. Ovo je bila nevjerovatna i najveća donacija koju smo do sada dobili”, kaže Borče.

Borče je ostao u kontaktu s Delegacijom EU u Skoplju i nakon njihove donacije računara. Ove godine Borčeu je dodijeljena nagrada Evropljanin godine, posebna nagrada za solidarnost. Njegov doprinos je prepoznat u tome što je mnogim porodicama učinio život kvalitetnijim jer im je omogućio da budu digitalno povezani, što je bilo posebno izraženo tokom pojačane izolacije i onlajn učenja u vrijeme COVID-a.

Borčeovi računari su stigli do gotovo svih regiona u Makedoniji. Primao je zahvalnice u različitim oblicima – od pisama do video zapisa. I planira da nastavi. “Nadam se da u bliskoj budućnosti više neće biti potrebe za mojim doprinosom jer će vlada ili druge institucije omogućiti svakoj porodici u Sjevernoj Makedoniji da posjeduje novi računar. Ali do tada ću nastaviti da radim na ovome”, kaže on.

Moj povratak kući nakon 20 godina

Written on . Posted in Priče.

Kako program koji sufinansira EU podržava izbjeglicu iz Bosne i Hercegovine da započne novi život u svom rodnom selu.

Rat u Bosni i Hercegovini je bio tragičan na svoj način za stotine hiljada porodica. Mnogi su izgubili svoje voljene, neki su izgubili samo posao ili morali da napuste svoje rodne gradove i sela, i da se više nikada tu ne vrate. Davorin Savić iz sela Bačevići kod Mostara jedan je od onih koji su preko noći morali napustiti svoju kuću i izbjeći odatle. Međutim, Davorin je i jedan od sretnika koji se uspio vratiti u svoje selo i tamo započeti novi život.

Grad Mostar je bio jedan od mnogih multietničkih gradova u Bosni i Hercegovini u kojima su Hrvati, Bošnjaci i Srbi živjeli u slozi. Međutim, ovaj sklad je narušen početkom rata 1992. godine koji je trajao do 1995. godine. Tokom rata, pobijene su hiljade ljudi, a procjenjuje se da je raseljeno preko milion ljudi, što ga čini najrazornijim sukobom u Evropi od kraja II Svjetskog rata.

“Bilo je teško živjeti kao izbjeglice, ali uspjeli smo nekako preživjeti. Iznajmili smo neko mjesto da tu živimo, a ja sam uglavnom radio na lokalnoj pijaci, za male pare.”

Konačno sam kući

Samo što je počeo sukob u Mostaru, već se jako pojačao i proširio, i to nevjerovatnom brzinom. Stoga je Davorin, zajedno sa svojom porodicom, morao brzo da reaguje i napusti njihovu imovinu i kuću u selu. Njegova porodica i Davorin su bili Srbi pa su se odlučili poći za Srbiju. Za Davorina su još svježa sjećanja iz 1992. godine kada je napustio porodičnu kuću, zajedno sa bratom i majkom, da bi pobjegao u Beograd. “Bilo je teško živjeti kao izbjeglice”, prisjeća se on. “Ali uspjeli smo nekako preživjeti. Iznajmili smo neko mjesto da tu živimo, a ja sam uglavnom radio na lokalnoj pijaci, za male pare.”

U Beogradu je živio 18 godina, ali se 2010. njegova porodica konačno vratila u Bačeviće i tada saznala da im je kuća potpuno srušena. Bili su očajni tada ali srećom njihova situacija se trebala uskoro promijeniti. “Upoznali smo komšije koji su nam rekli za program rekonstrukcije kuća za povratnike”, kaže Davorin. “Brzo smo predali zahtjev Regionalnom stambenom programu.”

Davorin priznaje da život u Bosni i Hercegovini nije lak, posebno za povratnike i interno raseljena lica. Iako je prije rata radio u elektrani, po povratku u BiH nije mogao tu naći posao. Još uvijek nema posao sa sigurnom platom ili zdravstvenim osiguranjem.

“Nikad nisam ni slutio da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati ​​zemlju.”

O projektu

U okviru Regionalnog stambenog programa u Bosni i Hercegovini do sada je isporučeno oko 1.800 stambenih jedinica. Konačni cilj je da se do juna 2023. godine izgradi više od 3.000 stambenih jedinica. Za Regionalni stambeni program do sada je dodijeljeno skoro 291 milion eura, od čega je više od 76 miliona eura za projekte u BiH. Evropska unija je glavni donator Programa, obezbijeđujući sredstva u iznosu 235 miliona eura.

Ipak, uprkos svemu, Davorin uspijeva obezbijediti dostojanstven život sebi, svojoj majci i porodici svog brata, koji je preminuo prošle godine. Tome su značajno doprinijeli Regionalni stambeni program koji je obezbijedio sredstva za izgradnju njihove kuće, kao i internacionalna humanitarna agencija Catholic Relief Services koja je porodici obezbijedila staklenik i mali traktor. „Nikad nisam ni slutio da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati ​​zemlju“, smije se. “To je naprosto sjajno. Svoje proizvode prodajem na pijaci u Mostaru.”

Kada promišlja i razgovara o svom današnjem životu, Davorin ne propušta  priliku da se osvrne na ljubaznost svojih komšija iz različitih etničkih grupa. Za razliku od situacije kada je morao da bježi iz Bačevića, sada kaže: “Živimo zajedno, pomažemo jedni drugima i slavimo sve praznike”.

“Konačno dom koji je moj”

Written on . Posted in Priče.

Program koji sufinansira EU nudi hrvatskoj izbjeglici novi dom i život u Srbiji.

Četrdesetrogodišnja Mira Mihajlović odrasla je sa ocem, majkom i mlađim bratom u selu kod Karlovca u Hrvatskoj. Imala je sretno djetinjstvo, išla je u srednju turističku školu i maštala da postane menadžer u turizmu. Njen život se promijenio tokom rata 1995. kada je Mira imala 17 godina. „Bilo je užasno; nismo znali šta da radimo u toj situaciji, ali instinkt nam je govorio da treba da idemo – da trčimo“, kaže Mira.

Tako su se Mira i njena porodica zaputili u nepoznato. Prvo su se pridružili koloni izbjeglica, a kako nisu imali vozilo, u pomoć im je pritrčao komšija koji je imao traktor. Nakon nekog vremena nestalo im je goriva pa su morali nastaviti pješice da idu još nekoliko dana. Dok su pješačili kroz šumu, Mirin brat – koji je imao samo 13 godina – odlutao je od svoje porodice pa su se oni vraćali nazad, u potrazi za njim. Srećom, pronašli su ga, ali Mira govori da je njen brat zbog ovog iskustva imao problema i noćne more izvjesno vrjeme.

„Nisam vjerovala da ću dobiti podršku da izgradim sopstveni dom. Zapravo, uopšte nisam vjerovala.”

Kada su tek došli u Srbiju, Mira i njena porodica živijeli su u kolektivnim centrima za izbjeglice i radili na poljima kukuruza, čistili kuće i cijepali drva da bi zaradili za život. Nakon nekog vremena Mira se udala, ali taj brak je bio neuspješan i nakon dvije godine ona je izlašla iz njega. Vratila se da živi sa svojom porodicom. “Bilo je jako teško. Bilo je teško naći posao, a morali smo da plaćamo kiriju i druge troškove”, kaže ona.

Ponovo se odselila, ovaj put od roditelja, i nastanila se sa svojim malim sinčićem u selu Ratar kod Obrenovca. Imala je sreću da je počela da radi kao čistačica u obližnjoj školi, ali joj je i dalje bilo teško plaćati kiriju svojom platom.

Mira je od susjeda čula da Regionalni stambeni program (RHP) pomaže izbjeglicama i raseljenim licima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine rješavajući im stambene probleme. Odlučila je da se prijavi za njihovu pomoć, iako je bila veoma skeptična u razmišljanjima da bi mogla da dobije krov nad glavom. “Nisam vjerovala da ću dobiti podršku da izgradim sopstveni dom. Zapravo, uopšte nisam vjerovala”, kaže ona.

Pozitivna budućnost je pred nama

Regionalni stambeni program, čiji je glavni donator EU, pozitivno je odgovorio na Mirin zahtjev. Miri je ponuđeno više mogućnosti. Rečeno joj je da može dobiti stan, ili, ako ima zemljište, projekat bi joj pomogao da na njemu sagradi kuću. Mira je odabrala treću opciju, gdje joj je program pomogao da kupi kuću u kojoj je već živjela kao podstanar.

“Prvi put u životu imam nešto svoje. Zaista sam sretna i opuštena. Mirno zaspim kad legnem.”

O projektu

Regionalni stambeni program (RHP) je zajednička inicijativa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. RHP ima za cilj da doprinese rješavanju situacije raseljenosti i obezbijedi dugoročna stambena rješenja najugroženijm izbjeglicama i raseljenim osobama nakon sukoba 1991-1995 u bivšoj Jugoslaviji.

Na osnovu trenutnih obećanja međunarodne donatorske zajednice, do kraja 2022. godine, RHP bi trebao obezbijediti trajno stambeno rješenje za 11.800 najugroženijih porodica – što znači više od 36.000 ljudi u četiri partnerske zemlje. Ukupni troškovi ovih projekata su 291 milion eura, od čega će 237 miliona eura (80%) biti finansirano od strane donatora RHP, a preostalih 54 miliona eura (20%) iz partnerskih zemalja. Evropska unija koja izdvaja 235 miliona eura je glavni donator ovog programa.

Kada je konačno kupila kuću, njen život se promijenio iz korijena, i to na bolje, jer se oslobodila bremena plaćanja kirije. Uz podršku Catholic Relief Services, uspjela je izgraditi i staklenik u svom vrtu u kojem uzgaja povrće koje prodaje na lokalnom tržištu i tako ostvaruje dodatni prihod. “Prvi put u životu imam nešto svoje. Zaista sam sretna i opuštena. Mirno zaspim kad legnem – kaže Mira.

Mira kaže da je budućnost pozitivna. Kako selo još uvijek nema prodavnicu, jedan od njenih planova je da otvori malu prodavnicu u bivšoj štali koja se nalazi u njenom dvorištu. Tim bi dodatno zarađivala i mogla da obezbijedi bolju budućnost svom sinu. Sada kada osjeća da joj je sreća naklonjena, vjeruje da bi mogla dobiti dodatnu podršku od donatora za svoj biznis.

Pobrinimo se da reciklirano postane moda na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Closing the loop: projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovo.

Na Kosovu, rijetko da možete naići na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom obavljaju pojedinačni sakupljači smeća koji sakupljaju metalni, kartonski i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji Let’s Do It Peja, u Peći, gradu na zapadu Kosova, počelo je sakupljanje tekstilnog otpada. Arba Shehu je mlada i strastvena ekološka aktivistica koja je zajedno sa svojim kolegama iz nevladine organizacije identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese njegovom rješenju. Sada je menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja za projekat rodila iz potrebe da se učini nešto povodom velike količine proizvedenog tekstilnog otpada i zato što javne institucije nisu uspjele da razviju održiv sistem prikupljanja i upravljanja otpadom u Peći niti bilo gdje drugo na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama koje većinom nisu u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

 

“Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.”

Modni proizvodi napravljeni od otpada

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela razvoja društvenih preduzeća – SEREC“, finansiran od strane EU, započeo je u januaru ove godine. Nevladina organizacija postavila je punktove za sakupljanje tekstila na par mjesta, u samom centru grada. Projektni tim je bio obradovan velikim odzivom lokalnog stanovništva za ovu akciju. Lokalci su donosili svoj tekstilni otpad na ova mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ („Reduce, Reuse and Recycle“). Osim ekološkog doprinosa, projekat je pružio i ekonomski doprinos jer su otvoreni i second-hand butici u kojim se prodaje donirana odjeća koja je u dobrom stanju.

Arba smatra da će dugoročni efekat projekta izostati ako mlađe generacije nisu aktivno uključene u njega. Iz tog razloga, obrazovna komponenta ovog projekta je najvažnija za Arbu i njene kolege. U saradnji sa srednjom umjetničkom školom u Peći, Let’s Do It Peja pokrenuo je vannastavni kurs dizajna. Tokom tog kursa mladi učenici, pod mentorstvom iskusnih modnih dizajnera koji su angažovani na projektu, rade na dizajnu i šiju novu odjeću od prikupljenog tekstilnog otpada. Arba objašnjava da joj je ovo najuzbudljiviji dio projekta: „Učenice su jako strastvene, a vidjeli smo kako osmišljavaju vrlo zanimljive dizajne.“

„Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

O projektu

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela za razvoj društveno odgovornih preduzeća – SEREC“ finansiran od strane EU pokrenut je u januaru i završit će se u decembru 2021. Glavni cilj projekta je da podrži razvoj društveno odgovornih preduzeća na Kosovu i utiče na veće zapošljavanje ugroženih grupa, prvenstveno žena i mladih, kroz primjenu koncepata cirkularne ekonomije.

Yllka Latifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnom kursu koji je dio ovog projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

Cilj SEREC projekta je da bude samoodrživ i da nastavi sa svojim aktivnostima i nakon što EU prestane da ga finansira. NVO Let’s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju društveno odgovrnog preduzeća koje promoviše 3R koncept i ima 3R u svom nazivu. Na taj način planiraju da obezbijede održivost ovog projekta pretvarajući ga u preduzeće sa dugoročnim ekonomskim i ekološkim koristima za zajednicu.

Ovo novo, društveno odgovorno preduzeće, imat će za cilj da zaposli osoblje koje će raditi na dizajniranju i šivanju recikliranog tekstila, kao i ljude za rad u second-hand buticima. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima koji su u nepovoljnom položaju. To ćemo činiti tako što ćemo u ovom preduzeću zapošljavati prvenstveno te ljude: žene, mlade i pripadnike manjine“, kaže Arba.

Putovanje kroz vrijeme: kako je škola u Skoplju ušla u digitalno doba

Written on . Posted in Priče.

Kako su velike infrastrukturne investicije ustupile svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata u školi u Sjevernoj Makedoniji. Jedna od najstarijih škola u glavnom gradu Sjeverne Makedonije, Skoplju, zove se 25. maj. Izgrađena je 1967. godine, trenutno ima oko 1.500 učenika. Gotovo 50 godina na njoj nisu vršene nikakve značajnije obnove. Prozori, toaleti, krov, pa čak i stolice i stolovi bili su isti kao 1970-ih, zbog čega je škola izgledala gotovo kao muzej. Fadil Murtezani je pohađao ovu školu dok je bio dijete, 1970-ih godina. Sjeća se da je tada škola slovila za jednu od najopremljenijih u gradu. Četrdeset godina kasnije, 2011. godine, Fadil postaje direktor te škole. “Krov je prokišnjavao, zimi smo imali problema sa hladnoćom, a čak su još uvijek tu i stolica i klupa za kojima sam sjedio kao đak. Vidio sam svoje ime na njemu”, kaže on s dozom nostalgije. Zajedno sa novim menadžerskim timom, Fadil je preuzeo inicijativu da se stvari hitno poboljšaju.

“Infrastrukturna ulaganja za školu ustupila su svoje resurse za finansiranje modernih, digitalnih nastavnih alata.”

Ušteda energije i ulaganje u digitalne alate Radovi na renoviranju prvobitno su započeli na inicijativu roditelja. Počeli su sa manjim renoviranjem, krečenjem školske ograde i sređivanjem školskog dvorišta. Međutim, ovo je bilo daleko od dovoljnog. Školi su bili potrebni mnogo značajniji radovi, a nije bilo sredstava. Međutim, polet i entuzijazam lokalne zajednice zadobili su pažnju Ministarstva prosvjete i nauke, koje je ubrzo odobrilo zahtjev za renoviranje i rekonstrukciju škole i to je bilo finansirano uz podršku Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). WBIF je platform, vođena od strane EU, koja ujedinjuje resurse iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju, bilateralne donatore i međunarodne finansijske institucije. Zahvaljujući tim ulaganjima, škola 25. maj je obnovila krov i fasade školske zgrade, zamijenila prozore i renovirala podne površine i sisteme grijanja i električne energije. Ova ulaganja su posebno poboljšala energetsku efikasnost škole, omogućavajući joj da uštedi energiju i da unaprijedi nastavu. Ušteda energije, više od 100% godišnje, ostvarena ovim investicijama, oslobodila je finansijska sredstva koja su tada namijenjena za druge potrebe.

„Naši časovi su sada zanimljiviji, a mi se mnogo više zabavljamo; smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu.”

O projektu Renoviranje škole 25. maja dio je većeg projekta koji uključuje izgradnju 70 novih objekata fizičkog vaspitanja u osnovnim i srednjim školama i renoviranje 60 osnovnih i srednjih škola širom Sjeverne Makedonije. U projekat se ulagalo i iz grantova i iz zajmova koji su obezbjeđeni posredstvom Investicioniog okvira za Zapadni Balkan uz podršku EU. Ovo je uključivalo dva granta stavljena na raspolaganje od strane WBIF bilateral donor , kao i dva zajma u ukupnom iznosu od 42,5 miliona eura od Council of Europe Development Bank (CEB). O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateške investicije u sektorima : energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava inicijative private sector development. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. Bolji pristup za sve Nastavnici i učenici škole sada imaju novi namještaj i nastavnu opremu, kao što su interaktivne ploče i video projektori u svakoj učionici, čime se poboljšavaju digitalne vještine učenika. „Naši časovi su sada zanimljiviji, i mnogo se više zabavljamo, smatramo se sretnicima i ponosni smo na našu školu“, kaže Anila Ibishi, učenica devetog razreda škole. Ovo renoviranje poboljšava ne samo digitalni pristup školi već i fizički, koji je od velikog značaja za učenike sa invaliditetom. Škola važi za jednu od vodećih u regiji i druge obrazovne institucije u Sjevernoj Makedoniji uzimaju je kao referentnu tačku za pristup adekvatnoj obrazovnoj infrastrukturi. Postizanje evropskih obrazovnih standarda u školi 25. maja privuklo je pažnju svih i praćeno je prijemom novih učenika. Fadil ponosno kaže: “Broj upisanih đaka je takođe značajno porastao nakon renoviranja, pogotovo kako se upisuju u školu i djeca koja su iz drugih opština”.

Netaknuti izvori za Prištinu! sigurno snabdijevanje vodom za naredne godine

Written on . Posted in Priče.

Od oskudnog do stabilnog: kako je jedan projekat, koji podržava EU, spasio glavni grad Kosova od nestašice vode. Musa Hasani radi kao telefonski operater u regionalnoj vodovodnoj kompaniji u Prištini više od tri decenije. Njegov posao je naizgled jednostavan: odgovara na telefonske pozive klijenata i prosljeđuje žalbe nadležnim odjeljenjima u vodovodu. Međutim, oko 2000. godine ovaj jednostavan posao postao je užurban i stresan. Musa se sjeća da je primao preko 200 poziva dnevno, od kojih su većina bili neprekidne pritužbe potrošača na nestašicu vode. Poslje rata 1999. godine, glavni grad Kosova, Priština, suočio se sa ogromnom migracijom ljudi iz drugih dijelova Kosova. Javna komunalna infrastruktura koja je bila planirana za manje od 150.000 stanovnika sada je morala da podmiri populaciju od preko 300.000 ljudi. Tokom naredne decenije, isključenje vode znalo je trajati više od deset sati dnevno u bilo kom prištinskom naselju. “Ljudi su bili bijesni, jer je to značajno uticalo na njihov kvalitet života. Ovu ljutnju su prenosili na nas preko telefona”, prisjeća se Musa.

“U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće.”

Priča o dva jezera Sokol Xhafa je direktor Regionalnog vodovoda u Prištini. Sjeća se da je kompanija još 2010. godine započela neke radove koji su donekle popravili situaciju. Međutim, postojala je potreba za dugoročnim rješenjem. Tada su jedini izvori distribucije vode bila dva vještačka rezervoara u blizini Prištine – jezera Batllava i Badovc. Količina vode u ovim jezerima zavisi od količine padavina. S obzirom da su klimatske promjene uticale na nivoe vode u jezerima, opskrba vodom bi mogla snažno fluktuirati od prekomjerne akumulacije vode do nivoa suše. U 2014. godini, stanovnici Kosova su doživijeli najveću nestašicu vode u posljednje tri decenije. “U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće“, kaže Xhafa. Međutim, situacija se promijenila na bolje, zahvaljujući podršci od strane projekta regionalnog vodosnabdjevanja Prištine, vrijednog 35 miliona eura, uključujući i grant od 5 miliona eura od EU. Zahvaljujući ovoj investiciji i finansiranju, posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan, projekat je spasio Prištinu od problema nestašice vode u godinama koje dolaze i obezbijedio pouzdano vodosnabdijevanje okolnog regiona. Projekat je uključivao razvoj novog izvora vode iz jezera Gazivode. Infrastruktura omogućava kanalisanje vode od Ibarskog kanala do novoizgrađenog postrojenja za prečišćavanje vode u Škabaju. Novi pogon se sastoji od laboratorije, operacione sale i kancelarije, te radionice i društvenih prostorija.

„Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanredno stanje, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno.”

O projektu Projekat regionalnog vodosnabdijevanja Prištine imao je koristi od kombinovane investicije grantova i zajmova koja je pružena posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo je uključivalo 5 miliona eura vrijedan grant podrške od Evropske unije, zajam u vrijednosti 20 miliona eura od KfW razvojne banke u ime njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj te 10 miliona eura vrijedan doprinos od regionalne kompanije za vodu. O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateška ulaganja u sektore energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava private sector developmentinicijative. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. “2019. i 2020. su bile godine sa najdužom sezonom suše. Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno“, kaže Sokol Xhafa. Isplativo i stabilno snabdijevanje Voda se crpi iz prirodnog izvora i kanališe kroz otvoreni gravitacijski cjevovod do stanice gdje se pumpa u postrojenje za vodu kako bi se tretirala, prerađivala i filtrirala. Postrojenje za vodu Shkabaj ima kapacitet od 700 l/s: što je dovoljno da se obezbijedi ekonomično i kontinuirano snabdijevanje vodom sljedećih opština: Prištine, Obilića, Kosova Polja, Gračanice i Podujeva. Musa Hasani je svakako primijetio dobrobit koju je donio ovaj projekat, u vidu većeg zadovoljstva potrošača i kvaliteta života za stanovnike Prištine i njenog regiona – i manje ljutitih telefonskih poziva na koje on odgovara. Nova infrastruktura je takođe donijela tehnološki napredak koji omogućava vlastima da prate nivoe vode u jezerima Badovc i Batllava, čime se obezbjeđuje održivost resursa vode u regiji.