Skip to main content

Area of Cooperation: Culture and youth

Umjetnička izložba “Veze” u Evropskoj kući na Kosovu

U prisustvu brojnih ljubitelja umjetnosti, Kuća Evrope u Sjevernoj Mitrovici, na Kosovu, otvorila je izložbu Katarine Nedeljković pod nazivom „Veze“. Izložba, koja je ujedno i Katarinina prva izložba, uključuje njene apstraktne radove opredmećene u skulpturama, crtežima i grafici.

 

Tema „Veze” je, kaže Katarina, nastala spontano. „Izuzetno nam je važno da znamo kakve veze želimo da imamo sa prirodom, Bogom, sobom, porodicom, prijateljima i drugima. Na osnovu toga sam kreirala svoje apstraktne radove, pokušavajući da pokažem najvažnije veze za mene”, kaže ona.

 

Izložba „Veze“ može se posjetiti u Kući Evrope u Severnoj Mitrovici svakog radnog dana od 9.00 do 18.00 časova.

Tradicionalna umjetnina spravljena od čepova plastičnih flaša

Nevladina organizacija iz Sarajeva stvara zanimljive umjetnine koristeći čepove iskorištenih flaša

Prelijep tepih izložen je u sarajevskom predgrađu Ciglane. Ipak, postoji nešto neobično kod ovog tepiha, takozvanog “Čepoćilima”: napravljen je od 25.000 plastičnih čepova za flaše. Njegovo ime u prijevodu znači ‘tepih od čepova’, a dizajniran je i napravljen u sklopu projekta Green Art Association, NVO iz Sarajeva, u Bosni i Hercegovini. Alma Hrasnica Dervišević, predsjednica udruženja, pojašnjava da je sve počelo prije deset godina kada je došla na ideju da u okviru aktivnosti za Evropsku sedmicu smanjenja otpada u Sarajevu pravi umjetnine pomoću čepova flaša. „Tada je ovo za nas bio prilično ambiciozan projekat, jer nismo znali hoće li ljudi cijeniti ovu inicijativu i kakve ćemo povratne informacije dobiti“, kaže Alma.

Početni izazov je bio sakupljanje čepova flaša. Alma je postavila sabirno mjesto za flaše i kontaktirala škole, kompanije i druge institucije kako bi ih pitala da li bi bili spremni da doprinesu ovom projektu prikupljanjem i isporukom iskorištenih čepova za flaše. “Na moje iznenađenje, odaziv je bio vrlo pozitivan i za kratko vrijeme uspjeli smo prikupiti priličnu količinu čepova za flaše i tako je krenuo trend Čepoćilima”, kaže Alma.

„Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturnog naslijeđa i ekologije. Cilj projekta je podići svijest o gomilanju otpadne ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost ponovne upotrebe.”

Izrada jednog tepiha od čepova flaša godišnje

Nakon uspjeha i pohvale za prvi tepih od čepova flaša, Alma i kolege iz Green Art Association odlučili su da to postane aktivnost kojom će se baviti i narednih godina pri čemu će dizajnirati i praviti barem po jedan tepih od plastičnih čepova za flaše tokom godine. Za dizajn su odlučili nastaviti koristiti tradicionalni bosanski ćilim jer bi to bila umjetnička, ali i turistička atrakcija, i time su doprinosili promociji kulturnog naslijeđa.

“Čepoćilim je savršen spoj umjetnosti, kulturne baštine i ekologije. Cilj projekta je podići svijest o gomilanju otpadne ambalaže i vjerujem da smo pokazali da postoji način da se ovom otpadu da nova vrijednost ponovne upotrebe”, kaže Alma.

Pošto su uključili mlade ljude u projekat, Alma vjeruje da su uspjeli podići značajnu svijest među grupama koje mogu doprinijeti budućoj zaštiti okoliša kroz smanjenje i upravljanje otpadom.

Nedavno je Udruženje Green Art dobilo podršku od programa ReLOaD (Regionalni program lokalne demokratije) koji finansira EU. Program im je pomogao u njihovom najnovijem projektu, dizajniranju i izradi klupa od čepova flaša, sa vizuelnim dizajnom koji podsjeća na tradicionalni bosanski ćilim. U ovu najnoviju aktivnost uključili su djecu iz OŠ Vladislav Skarić, JU zavod za specijalno obrazovanje I odgoj djece Mjedenica i Dom za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. U sklopu projekta proveli su 30 eko-umjetničkih radionica o stvaranju eko umjetnosti od otpada. U ovim radionicama koristili su materijale kao što su plastične flaše i limenke. U svom posljednjem projektu za proizvodnju klupa koristili su oko 15.000 čepova za flaše.

„Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo uključiti više djece i mladih u naše aktivnosti i podići svijest među njima o ekološkim pitanjima i na tome smo veoma zahvalni ReLOaD programu i EU.”

O programu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) finansira Evropska unija, a sprovodi Ujedinjeni nacionalni razvojni program. ReLOaD je sada u svojoj drugoj fazi, koja će trajati do 2024. godine.

Projektom je stvoreno okruženje u kojem su djeca i mladi bili u mogućnosti da razvijaju kulturološke inicijative koje su i ekološke i da se druže kroz umjetničke aktivnosti. „Zahvaljujući ovom projektu uspjeli smo da uključimo više djece i mladih u našu aktivnost i podignemo svijest među njima o ekološkim pitanjima i na tome smo veoma zahvalni ReLOaD programu i EU“, kaže Alma.

Klupa od čepova za flaše je sada u samom centru Sarajeva u Gimnazijskoj ulici, okružena osnovnim i srednjim školama. Alma je ponosna na to djelo i na svu djecu koja su radila na njemu, i na njihove drugove iz razreda. To djelo mogu vidjeti svaki dan i podsjetiti se na važnost smanjenja i upravljanja otpadom.

Počinje Evropska godina mladih

EU je nedavno proglasila 2022. Evropskom godinom mladih. Aktivnosti koje će biti organizovane u sklopu ove godine uključivat će konferencije, inicijative koje promovišu učešće mladih u kreiranju politika, kampanje za podizanje svijesti o inkluzivnijoj, zelenoj i digitalnijoj EU, te studije i istraživanja situacije u kojoj se mladi nalaze. Evropska godina mladih uz NextGenerationEU, koja ponovo otvara perspektive za mlade ljude, podržava učešće mladih u društvu, obezbijeđujući im kvalitetne poslove i mogućnosti obrazovanja i obuke za Evropu budućnosti.

 

Godina mladih tražit će sinergiju i komplementarnost s drugim programima EU koji su usmjereni na mlade širom spektra politika – od programa ruralnog razvoja usmjerenih na mlade poljoprivrednike do programa istraživanja i inovacija, te od kohezije do klimatskih promjena – uključujući programe EU s međunarodnim djelovanjem ili transnacionalne prirode.

 

Pored Erasmus+ i Evropskog korpusa solidarnosti, sa budžetima za tekući finansijski period od 28 milijardi eura i 1 milijardu eura, EU Garancija za mlade i Inicijativa za zapošljavanje mladih stvaraju više mogućnosti za mlade ljude. U međuvremenu, novi program pod nazivom ALMA takođe će biti pokrenut 2022. godine kako bi se podržala prekogranična profesionalna mobilnost mladih u nepovoljnom položaju.

 

Kompletan program aktivnosti i dodatne informacije biće dostupni na Omladinskom portalu. Obim aktivnosti obuhvatit će pitanja koja se najviše tiču ​​mladih, prateći prioritete istaknute u ciljevima mladih, kao što su jednakost i inkluzija, održivost, mentalno zdravlje i blagostanje, te kvalitetno zapošljavanje. U te programe takođe će biti uključeni i mladi ljude izvan EU.

Dijelite tajne lokalne staze sa svijetom

EU podržava avanturu na otvorenom putem fizičkog i digitalnog označavanja planinskih ruta. Planinski region Peći na zapadu Kosova fokusiran je na prevazilaženje masovnog turizma nudeći personalizovana iskustva koja spajaju lokalnu tradiciju sa neravnim terenom. Potencijal ove regije za turizam prepoznat je prije mnogo godina te se već ranije započelo s ulaganjima u infrastrukturu i ljudski kapital. Sada ovdje ima posjetitelja koji svoje vrijeme provode u šetnjama po planinskim stazama, planinareći i vozeći bicikle. Ljubitelji prirode biraju da provode vrijeme u albanskim Alpima, čije se ime sa lokalnih jezika prevodi kao „Proklete planine“ – planinski lanac koji dijeli Kosovo, Crnu Goru i Albaniju. Grupa entuzijasta, od kojih je nekima ovo postao izvor egzistencije, ponosni su što svoja lokalna bogatstva dijele sa ostatkom svijeta i sada ubiru plodove ove industrije.

“Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje provedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina.”

Gdje su samo pastiri hodali Lokalno planinarsko društvo Đeravica pronašlo je partnera u prekograničnom projektu između Kosova i Crne Gore koji finansira Evropska unija ulažući u obilježavanje postojećih i novih staza za planinarenje i biciklizam. „Ovaj projekat je najuspješnije ulaganje sprovedeno na ovim planinskim lancima u posljednjih 20 godina“, kaže Raif Gjikolli iz Đeravice. Udruženje je bilo uključeno u sve faze projekta, dajući savjete o predloženim rutama i označavajući ih. „Ponosni smo što biramo najbolje rute kojima su hodali samo lokalni stanovnici – kao što je ona iz centra grada, gdje je nadmorska visina 550 metara, kroz pašnjake i pored pastirskih koliba u planinskim lancima na 1.800 metara nadmorske visine“, kaže Gjikolli , potvrđujući da su postavljene oznake međunarodnog standarda. Rute se protežu preko živopisnih dijelova zaštićenih područja na Kosovu i u Crnoj Gori. Ljubitelji prirode mogu dane provesti prelazeći granice i nailazeći na poznatije regionalne planinske rute koje se ukrštaju sa ovim kojim koračaju, kao što su vrhovi Balkana ili poznata mega planinarska staza Via Dinarica.

“Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su sa lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji.”

O projektu Projekat Proklete planine – Izuzetna destinacija na otvorenom, kreiran je s ciljem ulaganja u prekograničnu zonu između Kosova i Crne Gore, činivši je više privlačnom i poznatom destinacijom na otvorenom. Mreža od oko 334 km pješačkih i biciklističkih staza je označena i pruža veze između Kosova i Crne Gore. Cijela pogranična regija opremljena je odmorištima, vidikovcima i parkingom za bicikle. Ovaj projekat koji finansira EU potaknut će ekonomski razvoj i stvoriti nove mogućnosti zapošljavanja. Sve informacije na jednom mestu Obilježene staze prelaze granice, ali se drže prirodnog toka masiva i vode posjetitelje rutama s veličanstvenim pogledom na Proklete planine. Organizacije za implementaciju ovog projekta dobile su pozitivne povratne informacije od turističkih vodiča koji rade na području gdje je postavljeno na stotine oznaka duž 334 kilometra pješačkih i biciklističkih ruta. Sokol Luta iz Agencije za regionalni razvoj – Zapad, implementacionog partnera na kosovskoj strani, objašnjava da je sredstvima EU postavljeno 25 informativnih tabli, identifikovano nekoliko izvora vode, te postavljeno mnogo putokaza koji sada upućuju na puteve sa panoramskim pogledom. “Obilježavanje staza, kao i prateće aktivnosti, u skladu su s lokalnim razvojnim planovima i strategijama razvoja turizma u regiji”, kaže Luta. Dodaje da je postojala velika saradnja između dioničara s obje strane granice kako bi se poboljšao kvalitet turističke ponude Prokletih planina, povećala vidljivost i u konačnici prekogranično područje predstavilo kao jedinstvena atraktivna outdoor destinacija. Na primjer, implementacijske organizacije su na jednom mjestu – i kao web stranica i kao aplikacija za pametne telefone – prikupile i popisale sve pružatelje usluga smještaja, gastronomije i izleta. Uz digitalizovane karte staza, posjetiteljima se pruža mogućnost izbora između organizovanih obilazaka ili samostalnog otkrivanja područja.

Ponovno spajanje dijelova albanske kulturne baštine

Sredstva EU obnavljaju mozaik Nacionalnog istorijskog muzeja oštećenog zemljotresom 2019.

Nijedna posjeta gradu Tirani nije potpuna bez fotografisanja velikog mozaika koji prekriva glavnu fasadu Nacionalnog istorijskog muzeja. Zauzimajući centralnu ulogu među važnim zgradama koje kruže oko trga u glavnom gradu, mozaik je konceptualiziran ranih 1980-ih i nosi naziv „Albanija“, kao prikaz ljudi koji su živjeli u zemlji u različitim vremenima.

Mozaik je bio svjedok mnogih istorijskih događaja koji su se odigrali neposredno ispred njega na Skenderbegovom trgu, ali ono što ga je uzdrmalo iz temelja bio je zemljotres 2019. godine. Ovo je bio najjači potres u zemlji u posljednjih pola vijeka: odnio je mnoge živote i prouzrokovao materijalnu štetu širom centralne Albanije, uključujući 53 lokaliteta kulturne baštine.

“Bilo je svega nekoliko intervencija otkako je inaugurisan prije nekoliko decenija – na primjer, s mozaika je uklonjena zvijezda kao simbol komunizma.”

Inženjeri EU doprinose oporavku

U očima građevinske inženjerke Daniele Kortoçi koja radi na restauraciji mozaika, među svim ljudima na mozaiku „Albanija“ izdvaja se jedna figura: žena koja drži pušku u ruci.

„Žena u tradicionalnoj haljini stoji između dva muškarca u centru mozaika, predstavljajući snažnu Albanku iz komunističkog doba, ali koja takođe ima svoju prijateljsku stranu prikazanu u vidu otvorene lijeve ruke koja odražava gostoprimstvo“, objašnjava mlada inženjerka koja je uključena u restauratorske radove nakon potresa. „Bilo je samo nekoliko intervencija otkako je inaugurisan prije nekoliko decenija – na primjer, zvijezda koja je simbol komunizma uklonjena je sa mozaika“, kaže Kortoçi, koja opisuje kako radovi na restauraciji uključuju kombinovanu ekspertizu EU i lokalne samouprave, uključujući originalne tvorce djela.

Kortoçi radi sa timom stručnjaka koji su naveli 27 lokaliteta kulturnog naslijeđa koji ispunjavaju uslove za intervenciju u sklopu najvećeg kulturnog projekta finansiranog od strane EU ikada sprovedenog u zemlji. Stručnost EU donosi dodatnu vrijednost u prenošenju znanja novoj generaciji studenata lokalne kulturne baštine. Rade rame uz rame na oštećenim zidinama zamka, starim lučkim gradskim utvrđenjima, muzejskim zgradama i mostovima. U nastojanju da se očuvaju vještine koje nestaju, rad na dvorcima i mostovima uključuje tradicionalno zidanje uz korištenje lokalnog kamena. Krajnji cilj je oživljavanje ovih odabranih lokacija kako bi se povećao turistički potencijal, direktno doprinoseći društveno-ekonomskom oporavku Albanije.

“Za nas žene inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj maloj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kuću i stavlja sunce u ugao papira.”

O projektu

U jednom od svojih najvećih programa kulturne baštine, vrijednom 40 miliona eura, EU u Albaniji radi na podršci restauracije lokacija i spomenika pogođenih zemljotresom 2019. godine. Program ima za cilj da doprinese socio-ekonomskom oporavku Albanije obnavljanjem kulturnog nasljeđa zemlje i obnavljanjem njenog potencijala za turizam, kao i pružanjem podrške lokalnim zajednicama. Program je postao još značajniji u kontekstu posljedica pandemije COVID-19, koja je loše uticala na albanski turistički sektor.

Evropa je tamo gdje želimo da budemo

Ekonomska transformacija Albanije započela je kada je demokratija okončala decenije komunizma početkom 1990-ih. Kortoçi je stoga građanka druge generacije čiji rad treba da doprinese zemlji koja teži članstvu u EU. Pored svog profesionalnog angažmana kao inženjer, pridružila se Mladim evropskim ambasadorima, kreativnoj mreži budućih uticajnih ljudi sa cijelog Zapadnog Balkana.

„Sjećam se kako sam dok sam odrastala slušala riječi „Želimo da Albanija bude kao ostatak Evrope“, odnosno razvijene zemlje članice EU. Zato sam željela da naučim više o Evropskoj uniji i podijelim njene vrijednosti sa svojim vršnjacima, radujući se tome kao našoj zajedničkoj budućnosti”, kaže Kortoçi. Među tim evropskim vrijednostima je i njegovanje kulturnog nasljeđa kojeg u Albaniji ima u izobilju.

Još jedna važna uloga u kojoj se Kortoçi vidi je postavljanje primjera budućim generacijama, posebno djevojčicama. Iako žene čine manje od 1% radne snage u građevinskom sektoru, ona kaže: „Ja sam u stanju da radim i da budem prepoznata po svom profesionalizmu kao i muškarci. Za nas žene inženjerke, biti u građevinarstvu je misija. Osjećamo potrebu da budemo uzor onoj maloj petogodišnjoj djevojčici koja sada crta kuću i stavlja sunce u ugao papira.”

Baš kao i žena u mozaiku koja je prikazana kako se bori i poziva druge da se pridruže, radovi na restauraciji ovih spomenika se ne rade samo da bi se sačuvala prošlost ili sadašnjost, već i za budućnost, kako bi mlađe generacije znale odakle dolaze.

Putovanje kroz vrijeme i doživljaj bitke iz Drugog svjetskog rata

Projekat koji finansira EU nudi virtuelnu stvarnost za posjetioce muzeja u BiH

Bitka na Neretvi bila je jedna od najznačajnijih bitaka Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Krajem 1942. njemačka vrhovna komanda je postala zabrinuta zbog mogućnosti iskrcavanja saveznika na Balkan. Kao rezultat toga, Adolf Hitler je naredio ofanzivu da slomi centralnu komandu partizanskog pokreta koja se nalazila u srednjoj Bosni i Hercegovini. Prekretnicu te bitke označilo je rušenje dobro čuvanog mosta preko rijeke Neretve koje su prouzročili partizani kako bi usporili napredovanje njemačke vojske.

Bitka je ovjekovječena 1960-ih kroz produkciju filma Bitka na Neretvi u kojem su glumili Yul Brynner i Orson Welles među ostalim holivudskim glumcima. Plakat za film je dizajnirao Pablo Picasso i to besplatno. Nakon prikazivanja filma i njegovog uspjeha, državni organi su otvorili muzej Bitke na Neretvi, u mjestu Jablanica u Bosni i Hercegovini, u čijoj je blizini vojena ta bitka. Muzej je otvoren već više od pola vijeka, ali je u poslednjih 20 godina imao vrlo malo posjetioca.

Zahvaljujući inicijativi nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, publika sada može proživjeti bitku kroz modernizovani sadržaj i 3D virtuelnu stvarnost, što je I dodatni razlog za posjetu muzeju u Jablanici.

„Bili smo svjesni da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i tematike, ali da ne nudi mnogo sadržaja i da nije zanimljiv za posjetioca, te smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju.“

Pretvaranje muzeja u atrakciju

Udruženje Link, nevladina organizacija iz Bosne i Hercegovine, realizovala je projekat promocije prirodnog turizma u okolini Jablanice. Međutim, kako je regija bogata i kulturnom baštinom, odlučili su pokrenuti inicijativu s tim fokusom. „ Bili smo svjesni da je muzej u Jablanici veoma atraktivan u smislu lokacije i tematike, ali da ne nudi mnogo sadržaja i da nije zanimljiv za posjetioca, te smo odlučili da uradimo nešto po tom pitanju“, kaže Rasim Tulumović iz Udruženja Link. U razgovoru sa kolegama iz susjedne zemlje koji rade u Narodnom muzeju Crne Gore, saznali su da je u sličnoj situaciji i muzej u Nikšiću, te da bi taj zajednički problem bio odlična prilika za realizaciju prekogranične inicijative koja bi promovisala kulturnu baštinu kao dio turističkog paketa. Za to im je bila potrebna pomoć koju im je pružio Program prekogranične saradnje (CBC) za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, koji je finansiran od strane EU.

Glavni problemi s kojima su se suočavali muzeji s obje strane granice su predstavljanje sadržaja i promocija. Rasim pojašnjava da ovi muzeji nisu imali savremenu opremu ni tehniku, što je rezultiralo u malom broju posjetilaca, ili nezadržavanju posjetilaca u muzeju. “Pored toga, u okolini muzeja nije bilo mjesta gdje se moglo sjesti na kafu ili kupiti suvenir, tako da ovi muzeji nisu ni na koji način pomagali razvoju turizma”, kaže Rasim.

Uz podršku EU, partnerske organizacije uvele su inovativan način predstavljanja istorije uvođenjem savremene opreme u muzeje i dodatno razvijanjem prezentacije virtuelne stvarnosti i animirane igre, koja na zabavan način pruža istorijske činjenice. Na primjer, ako sada odlučite doživjeti obilazak virtuelne stvarnosti za Bitku za Neretvu u muzeju Jablanica, morat ćete staviti 3D naočale koje će vas odvesti u sjedište Partizanske komande, gdje ćete biti okruženi animiranim glumcima. Komandant će vam dati zadatak da spasite ranjene vojnike koji će vas provesti kroz bitku, a na putu ćete se suočiti sa brojnim preprekama koje morate savladati. “Vjerujemo da je ovakav doživljaj istorije posebno privlačan mladim ljudima kojima je dosadno da je uče na tradicionalan način”, govori Rasim.

Virtuelne prezentacije bile su samo dio projekta. Partnerske organizacije su takođe opremile muzeje sa 3D naočarima, LED ekranima, tabletima, e-vodičima i drugom opremom za virtuelnu prezentaciju. Osim toga, organizacije su doprinijele obuci i certificiranju turističkih vodiča o savremenoj interpretacijskoj metodologiji, podržali mala preduzeća u proizvodnji suvenira i pomogli muzejima u izradi poslovnih planova.

„Kao rezultat podrške koju je pružila EU, sada oba muzeja mogu postati potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji u regiji su stupili u kontaktu s njima da bi naučili kako implementirati njihov pristup.”

O projektu

Instrument za pretpristupnu (IPA) pomoć II Program prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014–2020 ima svoj opšti programski cilj – održivi razvoj prekograničnog područja između Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji se promoviše kroz realizaciju zajedničkih aktivnosti koje maksimiziraju komparativne prednosti područja. Ukupna IPA sredstva za Program Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. iznose 8.400.000 €.

Projekat „Zabavni muzeji“ koji finansira EU imao je važan ekonomski uticaj na oba muzeja. Muzej Jablanice je udvostručio svoje cijene ulaznica uprkos tome što je bila godina pandemije – kada se očekivalo da će broj stranih posjetilaca biti mali – udvostručio je i broj pojedinačnih posjetilaca. „Kao rezultat podrške koju je pružila EU, sada oba muzeja mogu postati potpuno finansijski održiva, a drugi muzeji u regiji su stupili u kontaktu s njima da bi naučili kako implementirati njihov pristup“, kaže Rasim.

Značajno je za pomenuti i važan uticaj projekta na prekograničnu saradnju između muzeja i kulturnih institucija obje zemlje. Projekat je omogućio zajedničke posjete turoperatora s obje strane granice, gdje su turoperatori bili inspirisani da svoje posjetioce dovedu u muzeje, i blisku saradnju na implementaciji projekta između kulturnih i lokalnih institucija vlasti.

Putevima Majke Tereze

Kako obnovljena hodočasnička planinska staza jača lokalne ekonomije Kosova i Sjeverne Makedonije i doprinosi zajedničkom kulturnom nasljeđu.

Letnica je selo na jugoistoku Kosova koje broji manje od 5.000 stanovnika. Međutim, u nekoliko sedmica tokom ljeta, broj ljudi u tom selu poraste na 30.000 radi poznatog hodočašća ka kipu Crne Madone, Gospe Letničke.

Ovaj kip je star više od 300 godina, a njegova istorija seže do Skoplja, glavnog grada Sjeverne Makedonije. Nakon povlačenja austrijske vojske iz Skoplja, što se desilo u šesnaestom vijeku, i povratka tog grada pod osmansku vlast, neki od gradskih katolika pobijegli su u Letnicu i ponjijeli sa sobom kip Crne Madone. U devetnaestom vijeku Fulgencije Carev, skopski nadbiskup, organizovao je godišnje hodočašće u Letnicu.

„S obzirom da je Majka Tereza porijeklom iz Prizrena na Kosovu, a odrastala u Skoplju, njeno djetinjstvo je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da povezuje ljude iz ta dva mjesta i šire.”

Na tom hodočašću, u avgustu 1928., jedan od hodočasnika bila je i mlada Agnesa Gondže Bojadžiju, koja je inače bila poklonik na tom putovanju od svoje sedme godine. Agnesa je rođena i živjela u Skoplju, ali je upravo u Letnici na dan Uspenja Bogorodičnog čula njen poziv, poziv Gospe Letničke, Crne Madone, zbog kog je odlučila da postane misionarka i služi siromašnima širom svijeta. Te godine je napustila Skoplje i pridružila se časnim sestrama Loreto i otplovila u Indiju pod imenom Sestra Marija Tereza.

Oslobođen kulturni i ekonomski potencijal

Prekogranična hodočasnička staza kojom je išla Majka Tereza bila je zatvorena i nije korištena decenijama, nije bila održavana i ljudi su počeli koristiti vozila za dolazak u Letnicu. Kosovska fondacija za kulturno nasljeđe bez granica (CHwB Kosovo) i njihova partnerska organizacija, Fondacija za razvoj malih i srednjih preduzeća u Skoplju (RECS – Skoplje), uvidijeli su da će obnova i ponovno otvaranje planinskog puta biti dobra prilika za promociju kulturnog nasljeđa i ekonomskog razvoja regiona, posebno kada se taj put dovede u vezu sa životom Majke Tereze.

Adea Mekuli je menadžer projekta. „Majka Tereza je poznata širom svijeta, ali ne postoji mnogo informacija o mladoj Agnesi Gondže Bojadžiju, o njenom životu prije nego što je postala poznata“, kaže Adea. „S obzirom da je Majka Tereza porijeklom iz Prizrena na Kosovu, a odrastala u Skoplju, njeno djetinjstvo je savršen primjer zajedničkog kulturnog nasljeđa koje treba da povezuje ljude iz ta dva mjesta i šire.”

Podrška Evropske unije je bila od krucijalnog značaja

Ideju je podržala EU, a istraživanje i prikupljanje informacija o ranom životu Majke Tereze bila je jedna od glavnih komponenti projekta “Kulturna ruta – Putevima Majke Tereze”koji je razvijen u okviru Programa prekogranične saradnje između Kosova i Sjeverne Makedonije i finansiran od Evropske unije.

Osim obnove i označavanja hodočasničke rute kao pješačke staze, te prikupljanja i objavljivanja informacija o ranom životu Majke Tereze, projekat je takođe doprinio restauraciji objekata kulturnog naslijeđa kao što je Muzej Majke Tereze u Prizrenu, hodočasničko mjesto u selu Letnica i manastiru Svetog Pantelejmona u Gornjim Nerezima u Skoplju.

“Projekat će uticati na dalje kulturno obrazovanje ljudi u prekograničnom području i na dalji ekonomski razvoj prekograničnog regiona.”

O projektu

Glavni cilj projekta „Kulturna ruta – Putevima Majke Tereze“ koji finansira Evropska unija bio je jačanje saradnje između organizacija civilnog društva i drugih na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji kroz prepoznavanje zajedničkih vrijednosti i zajednički ekonomski rast.

Adea objašnjava da je podrška Evropske unije bila ključna za oživljavanje projekta, sa širim uticajima koji će odjeknuti u cijelom regionu. „Projekat će uticati na dalje kulturno obrazovanje ljudi u prekograničnom području i na dalji ekonomski razvoj prekograničnog regiona“, kaže ona.

Ruta Majke Tereze sada je otvorena za posjetioce koji žele pješačiti ili pridružiti se hodočašću u starom stilu, a usput i saznati više o jednoj od najznačajnijih ličnosti dvadesetog stoljeća.

Mladi Srbijanci i Kosovari se pitaju “Kako te vidim?”

Projekat koji finansira EU pomaže mladim ljudima da se liše predrasuda i izraze svoje iskustvo, koje otvara oči, u kratkim filmovima. Dvije kulturne organizacije – – Dokufest u Prizrenu i Fond B92 u Beogradu – udružile su se kako bi okupile mlade ljude sa Kosova i iz Srbije i omogućile im da vide da li su njihove predrasude, koje gaje jedni o drugima, opravdane. Do sada je oko 40 mladih imalo priliku da ospori svoje predrasude kroz projekat “Kako te vidim?”. 24-godišnji Prizrenac Ismail Myrseli objašnjava razloge zašto se prijavio za ovu aktivnost: „Želio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca – i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.“ Tokom svog izleta, Myrseli se družio sa Kruševljanima u Srbiji,u gradu Kruševcu, koji na njegovo iznenađenje veoma liči na njegov rodni grad. Proveo je samo dijelić vremena objašnjavajući stvari koje radi na Kosovu. Ostalo vrijeme je govorio o onome što mu je najvažnije: interesovanju za film, pozorištu i kulturi. “Vjerujem da ako popunimo informacijsku prazninu univerzalnim vrijednostima, nećemo ostaviti mjesta za bilo kakvu vrstu podjela.”

„Htio sam da znam šta zanima mladog Srbijanca, i našao sam i sličnosti i suprotstavljena mišljenja o našim društvima.”

I zaista, organizatori su se pobrinuli da učesnici projekta zadrže fokus na kulturi, kao načinu istraživanja, ali i kao načinu na koji učesnici mogu kreativno izraziti svoje iskustvo. Bilo je radionica, bilo je posjeta kulturnim lokalitetima, i na kraju stvaranje videa koji odgovaraju na jednostavno pitanje:  kako je susret s vršnjacima licem u lice promijenio način na koji ih vide. Zbog ograničenja usljed koronavirusa, prva grupa od 2020. morala se ograničiti na internetske videopozive, ali njihova filmska kreativnost i dalje blista u short videos koje su napravili jedni o drugima. “Kako te vidim?” Menadžer projekta, Zana Arapi Xheladini, kaže da su takvi projekti ono što je mladim ljudima potrebno da se zaista upoznaju, i na Kosovu i u Srbiji. Nedostatak informacija je ono što je izazvalo cijelu ideju projekta, objašnjava ona. Sve je počelo kada su članovi tima Dokufesta prisustvovali festivalu u Srbiji i tamo su ljudi bili iznenađeni kada su čuli šta se dešava u Prizrenu – o čemu do tada nisu znali ništa. Zana dodaje da je važan dio projekta praćenje medija, u potrazi za konfliktnim, narativima i njihovo dijeljenje sa učesnicima projekta kako bi se uporedila različita gledišta.  

“Mi smo samo mladi ljudi, koji se zabavljamo i uživamo u ovim sastancima i bioskopu.”

O projektu Projekat “Kako te vidim?” osmislile su i sprovele dvije organizacije civilnog društva sa Kosova i iz Srbije: Dokufest i Fond B92. Organizacije smatraju da stavovima mladih dominiraju predrasude i posljedice sukoba – prepreke koje stoje na putu mobilnosti cijelog regiona. Projekat je dobio sredstva iz pretpristupnih fondova Evropske unije, kao dio Programa za civilno društvo i medije za Kosovo 2018-2019. Jedna učesnica iz Srbije kaže da joj je ovo iskustvo bilo jedno od najljepših u životu. 23-godišnja Sara Ećimović odmah se povezala sa vršnjakom sa Kosova. Prije nego što su se zapravo upoznali, danima su razgovarali telefonom o zajedničkim interesima, poput evropskih filmova. „Saznala sam o njegovoj porodici, muzici koju je stvarao i njegovim planovima za budućnost“, kaže Ećimović, jedna od prvih učesnica na Dokufest-u , festivalu kratkog i dokumentarnog filma u Prizrenu. „Konačno stižem da posjetim Prizren i Kosovo“, dodaje ona. Kasnije 2021. godine ona i njeni kolege učesnici će prikazati svoje videe na festivalu Slobodna zona u Beogradu. To je sve učinjeno zahvaljujući istom programu kulturne razmjene. Ona to sažima: „Mi smo samo mladi ljudi, zabavljamo se i uživamo u ovim sastancima i filmovima“.

Gladijatori se vraćaju u pozorište u Stobiju

Finansiranje EU omogućilo je nevladinoj organizaciji iz Sjeverne Makedonije da razvije alat virtuelne stvarnosti koji vas vraća u gladijatorske bitke od prije 1.500 godina. Stobi, arheološko nalazište u Sjevernoj Makedoniji, nekada je bio jedan od najvažnijih gradova u Evropi. Od oko 200. godine prije nove ere, i skoro sedam vijekova nakon toga, igrao je značajnu ulogu u Rimskom carstvu. Na raskršću trgovačkih puteva izrastao je u važan grad, koji je čak kovao svoj novac. U rimsko doba Stobi je bio glavni grad rimske provincije zvane Macedonia Salutaris, a njeni građani su imali isti status kao građani Rima. Kao i u svakom drugom važnom rimskom gradu, gladijatorske igre su bile neizostavan dio urbane kulture. Danas je Stobi važno arheološko nalazište sa hrišćanskim bazilikama, termama, pozorištem, sinagogom, ostacima puteva i ogromnih kuća, pa čak i kazinom. Iako se život u gradu vjerovatno neće nikada obnoviti, njegovi gladijatori se vraćaju! Koncept korištenja istorijskih i kulturnih lokaliteta kao turističkih destinacija još je u začetku u Sjevernoj Makedoniji. Arheološkim lokalitetima često nedostaje dobra vizuelna prezentacija i informativne table; pripovijedanje rijetko ide dalje od brošura i postera, takođe učešće publike na događajima na tim lokalitetima je malo i zanemarivo. Međutim, visoko konkurentno turističko tržište zahtijeva od lokaliteta kulturnog naslijeđa da razviju strategije i saradnju s kreativnim industrijama koje bi im pomogle oko promocije. Jedna od takvih opcija je korištenje inovativnih rješenja kao što je aplikacija za obilazak virtuelne stvarnosti (VR) kao alata za istraživanje i oživljavanje kulturne baštine. VR tehnologija nudi javnosti priliku da u potpunosti doživi realističnu rekonstrukciju događaja i priča koje najbolje predstavljaju dato mjesto kulturnog naslijeđa.

“3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju prije bitke, kao i generičku gomilu ljudi, pružajući posjetiteljima osjećaj da su dio publike.”

Virtuelno među gladijatorima U saradnji sa Nacionalnim institutom Stobi, a uz podršku EU fondova, NVO Centar za društvene inovacije Blink 42-21 razvila je aplikaciju virtuelne stvarnosti koja će posjetioce Stobija uključiti u boj gladijatora, smještenog unutar starog pozorišta. Milan Tančeski, menadžer projekta, objašnjava da VR aplikacija uključuje 3D vizualizaciju i rekonstrukciju pozorišta. Ovo omogućava posjetiocima da steknu mnogo dublje i cijelokupnije razumijevanje prostora, uz nesmetani pogled na strukture i glavne spomenike koji više ne postoje. „3D okruženje predstavlja unutrašnjost gladijatorske arene, a takođe projektuje uvodnu ceremoniju pred bitku, kao i generičku publiku, pružajući posjetiocima osjećaj da su dio publike“, kaže Milan. Razvoj ovog projekta predstavljao je veliki izazov. Grad je u ruševinama, pa je prvo došlo do razvoja scenarija i priče kao osnove za razvoj 3D modela likova i okolne arhitekture. Kao dio procesa, arhitekta je razvio plan starog pozorišta i pretvorio ga u 3D model. Kao završni dio aktivnosti, projekat je trebao razviti 3D modele u prirodnoj veličini za gladijatore i za oko 700 likova iz publike. Pri tome su se dobro konsultovali sa stručnjacima i koristili istorijske podatke, tako da bi doživljaj svega bio što realniji i zasnovan na činjenicama.

“Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Dakle, vidite osobu pored, iza ili ispred vas kako navija ili stoji ili sjedi.”

O projektu Projekat razvoja i promocije turizma, koji finansira EU, a sprovodi Vijeće za regionalnu saradnju, ima budžet od 5 miliona eura. Radi na razvoju i promociji međunarodno zajedničke regionalne ponude kulturnog i avanturističkog turizma, povećavajući broj turista koji posjećuju šest privrednih regija zapadnog Balkana i produžujući boravak turista u regionu. Blink 42-21 bio je među primaocima grantova u drugom krugu grantova – u vrijednosti do 54.000 € svaki – koji su dodijeljeni u oktobru 2019. Vijeće za regionalnu saradnju je sveobuhvatni okvir saradnje koji je vođen od strane regije kojoj pripada. Njegov cilj je da promoviše saradnju, pomirenje i ekonomski i društveni razvoj u regionu. Finansijski je podržan od strane EU.   Ako sada posjetite Stobi, možete zatražiti set za virtuelnu stvarnost, koji se sastoji od laptopa i VR naočara. Sa tom opremom ćete sjesti na određeno mjesto u pozorištu. U trenutku kada stavite naočare i uključite opremu, putujete 1.500 godina unazad i okruženi ste publikom i možete uživati ​​u gladijatorskoj ceremoniji koja se odvija na glavnoj sceni pozorišta. “Na svom vrhuncu pozorište je imalo 7.000 sjedećih mjesta, a uspjeli smo osmisliti i oživjeti 700 likova, većinom dinamičnih: koji navijaju ili stoje. Pa vidite osobu pored, iza ili ispred sebe kako navija ili stoji ili sjedi”, kaže Milan.

Slavimo ženske kreativne umove

Upoznajte Doniku, vizuelnu umjetnicu iz Tirane koja čuva uspomenu na staru kuću i njenog prkosnog vlasnika koji je odbio da se prepusti nemilosrdnoj plimi urbanog razvoja. Myslym Shyri je jedna od najprometnijih ulica u Tirani, glavnom gradu Albanije. Decenijama je to bilo mirno, stambeno naselje bez prodavnica ili kafića. To se promijenilo nakon pada komunizma 1990-ih, kada su gotovo sve kuće i stanovi pretvorili svoja prizemlja u prostorije za komercijalne poslovne poduhvate. Sve osim jedne. Ovo je stambena građevina kao i mnoge druge, ali njeno prizemlje nije zauzela nijedna trgovina niti kafić. Mnogi ljudi prolaze pored nje svaki dan, a jedan od putnika koji bi tokom svoje vožnje redovno prolazio pored ove zgrade bila je Donika Çina, vizuelna umjetnica koja živi u Tirani. Bila je inspirisana da uključi taj stan u svoj umjetnički izražaj.

„Bilo je i još uvijek postoji toliko mnogo glasina o Biji: njenom životu, njenim namjerama i njenom mentalnom stanju. Njena odluka da nikada ne proda i ne iznajmi svoj dom u komercijalne svrhe, činila se jako značajnom.”

Sjećanje živi Donika je postala zaintrigirana jednom starijom gospođom koja je redovno čistila i farbala eksterijer vlastitog stana u prizemlju. Gospođa se zvala Bia. „Bilo je i još uvijek postoji toliko mnogo glasina o Biji: njenom životu, njenim namjerama i njenom mentalnom stanju. Njena odluka da nikada ne proda ne iznajmi svoj dom u komercijalne svrhe, kao što su to učinili mnogi drugi u ulici Myslym Shyri, činila se značajnom”, kaže Donika. 2017 godine, kada je Donika počela da radi na svom performansu, saznala je da je Bia preminula. Kuća je još uvijek bila tamo, ali nije bila sigurna koliko će dugo ostati tu. „Morala sam da poduzmem nešto“, kaže ona, „da očuvam sjećanje, prije nego što je kuća pretvorena u još jedan kafić.“ U sklopu svog performansa, Donika je ponovila Bijine svakodnevne rituale čišćenja ispred kuće. Performans je snimljen sa tri sigurnosne kamere i prenosio se uživo na monitoru izložbenog prostora galerije Zeta u Tirani. Njen performans imao je za cilj da se osvrne na pitanja vezana za Bijin svakodnevni ritual čišćenja ispred kuće: da li je Bijina borba bila izvjestan znak protesta protiv zanemarivanja grada, čega je ona bila svjesna? Da li je smatrala da je prostor ispred svoje kuće produžetak njenog privatnog prostora? “Ne možemo joj postavljati ova pitanja. Ali možemo nastaviti da preispitujemo našu uključenost u javni prostor; značaj naših svjesnih radnji; uticaj koji imaju na nas naši zidovi, beton i drveće koji su izbijeljeni“, kaže Donika.

“Performans će sačuvati gradsko kulturno sjećanje i Bijin gest kao ne veoma jak, ali značajan individualni protest.”

O projektu Ove rezidencije su zamišljene u okviru dugoročnog projekta Beyond Matter, koji je međunarodni, zajednički istraživački projekat zasnovan na praksi koji kulturno nasljeđe i kulturu dovodi do ivice virtuelne stvarnosti. Jedan od ciljeva projekta je razvoj novih rješenja za dostupnu digitalnu dokumentaciju i umreženu prezentaciju izložbi koje trenutno postoje ili su postojale u fizičkom prostoru – uključujući umjetnička djela, artefakte i edukativne materijale. Projekat je podržan kroz program Evropske unije Kreativna Evropa. Nije posustala Eksterijer Bijine kuće i dalje je netaknut, čak i sada, pet godina nakon što je preminula. Međutim, potrebni su još neki dodani radovi kako bi izgledao kao kada je Bia bila živa. Nedavno je Donika preuzela inicijativu da nadogradi svoj umjetnički projekat, radeći na eksterijeru stana, te snimajući eksterijer u 3D formatu, prije nego što stan postane poslovni, kao i ostali prizemni stanovi u susjedstvu. Za nastavak rada na svom projektu, Donika je tražila podršku umjetničke rezidencije u Tirani koju finansira EU. „Predstava će sačuvati gradsko kulturno sjećanje i Bijin gest kao ne veoma jak, ali značajan individualni protest“, kaže Donika. Poziv za podršku koju nudi rezidencija objavili su Tirana Art Lab – Centar za savremenu umjetnost, Tallinn Art Hall i ZKM I Centar za umjetnost i medije, pozivajući evropske praktičare ili teoretičare umjetnosti da se prijave za jednu od tri produkcijske rezidencije koje se održavaju u Karlsruheu, Tallinn. i Tirana.