Skip to main content

Area of Cooperation: Rural development

Doba sajber-poljoprivrede u Srbiji

Written on . Posted in Priče.

Sufinansiran projekat EU podržava srpske naučnike, začetnike digitalne transformacije poljoprivrede. Novi najbolji prijatelj srpskih poljoprivrednika zove se Lala. Lala ima mogućnost da prikuplja podatke i odmah analizira hemijska svojstva bilo kojeg uzorka zemljišta, a zatim da ih arhivira i stavi na raspolaganje poljoprivrednicima. Lala je robot ili, kako njegovi pronalazači u Institutu BioSense u Srbiji vole da ga zovu, Agrobot. Profesorka Vesna Bengin iz Instituta objašnjava da je jedan od najboljih načina za optimizaciju poljoprivredne proizvodnje da se svakoj biljci ili delu parcele zemljišta da tačna količina potrebne ishrane. „Polazna tačka je posmatranje razlika koje postoje u zemljištu u različitim djelovima parcele i tu uskače naša robotska platforma – Agrobot Lala – pružajući tačne i precizne informacije“, kaže ona. Prilagođen za primjenu u poljoprivredni i opremljen sistemom za uzorkovanje i analizu zemljišta, Lala se kreće unaprijed definisanom stazom unutar parcele, uzorkuje zemljište, odmah ga analizira i bilježi georeferencirane rezultate. Lala na kraju isporučuje višeslojnu mapu na kojoj poljoprivrednici mogu da zasnivaju odluke vezane za sijanje, zalivanje i upotrebu đubriva, pesticida i herbicida da bi optimizovali proizvodnju. „Drago nam je što smo dio poljoprivredne revolucije i što vidimo robote, bespilotne letjelice i mlade ljude sa laptopovima na srpskim poljima“, kaže profesorka Bengin.

„Kao inženjerka, vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i poboljša kvalitet života ljudi, i mnogo sam razmišljala o tome kako da usmjerimo naša istraživanja ka tom cilju.“

Osnovan 2015. godine, Institut za istraživanje i razvoj BioSense za IT u biosistemima je pionir digitalne transformacije poljoprivrede u Srbiji. Profesorka Bengin je suosnivačica Instituta. Ona objašnjava da je kao dijete mnogo puta slušala priču da je zemljište u Vojvodini toliko plodno da bi moglo da prehrani čitavu Evropu. Ali je takođe vidjela da to nije slučaj. Isto tako, kao odrasloj osobi djelovalo joj je apsurdno da se upusti u veoma složena naučna istraživanja gdje rezultati ostaju na stranicama naučnih časopisa ili knjiga. „Kao inženjerka vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i poboljša kvalitet života ljudi, i mnogo sam razmišljala o tome kako da usmjerimo naša istraživanja ka tom cilju.“ To je dovelo do ideje naučnog instituta kao baze znanja kojoj bi poljoprivrednici, preduzeća i kreatori politike mogli da se okrenu kako bi riješili probleme na terenu. Profesorka Bengin objašnjava da je bilo administrativnih, finansijskih i međuijljudskih izazova na putu ka postizanju toga – i da bi njene ambicije vjerovatno bile kratkog daha da nije bilo finansiranja nauke od strane EU, prvo preko programa FP7, a kasnije preko Horizonta 2020. „Projekat po projekat, kao kamen po kamen, izgradili smo put koji nas je doveo do toga da danas budemo priznati kao globalni lider u digitalnoj transformaciji poljoprivrede“, kaže profesorka Bengin.

„Pre ANTARES-a mogli smo samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučnoistraživačog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo viđali u inostranstvu. Sanjali smo o zadržavanju naših najboljih studenata umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da naši ratari mogu dostojanstveno da žive od svog rada. ANTARES nam je pomogao da te snove pretvorimo u stvarnost.“

O projektu Sa budžetom od skoro 30 miliona eura, ANTARES je najveći istraživački projekat koji je Evropska unija ikada finansirala u Republici Srbiji. Projekat je podržan učešćem Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije koje pruža i institucionalnu i zakonodavnu podršku, kao i sufinansiranje u iznosu od 14 miliona eura. ANTARES je sufinansiran kroz program Evropske unije Horizont 2020. Profesorka Bengin je koordinatorka projekta Horizont 2020 ANTARES koji finansira EU, a koji podržava Institut BioSense da se razvije u tržišno orijentisan evropski centar istraživačke izvrsnosti. „Pre ANTARES-a mogli smo samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučnoistraživačog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo viđali u inostranstvu. Sanjali smo o zadržavanju naših najboljih studenata umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da naši ratari mogu dostojanstveno da žive od svog rada. ANTARES nam je pomogao da te snove pretvorimo u stvarnost“, kaže profesorka Bengin. Danas, BioSense ima tim od oko 140 elektroinženjera, programera, biohemičara, fizičara, biologa i agronoma. Odluke o zapošljavanju se donose isključivo na osnovu izvrsnosti, a polovina zaposlenih su žene. Profesorka Bengin objašnjava da su žene neophodne u nauci. „One pristupaju rješavanju bilo kakvog naučnog izazova na specifičan način, koji je komplementaran sa onim koji imaju njihove muške kolege. Kao inženjerka elektrotehnike, zaista ne vjerujem da postoje muške i ženske profesije.“ Ona apeluje: “Iskreno vjerujem da djevojke treba da slušaju sebe, prate svoje želje i interesovanja i stvaraju nove obrasce ponašanja, u kojima neće slijediti muške uzore, već stvarati sopstvene autentične priče o uspehu“.

Novi rast na vojvođanskim poljima

Written on . Posted in Priče.

Mladi srpski poljoprivrednik ostvario dečački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici. Potiče iz porodice sa dugom tradicijom u poljoprivredi, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da diplomira na poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Njegov cilj je da porodični posao podigne na veći nivo. „S poljoprivredom sam rastao. Naprosto je obožavam i nikada nisam ni pomišljao da se bavim nekim drugim poslom”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po plodnom zemljištu koje je vjekovima bilo idealno za poljoprivredne usjeve poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik poljskih usjeva na Zapadnom Balkanu. Kao i Milan, većina ljudi u regionu bavi se poljoprivredom, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama.  „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava sa dva do tri hektara zemlje ili prodaju svoje zemljište ili ga iznajmljuju većim proizvođačima, jer nisu u mogućnosti da investiraju u novu tehnologiju i kupe opremu za modernu poljoprivredu“, kaže on.

„Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva.“

Novi traktor, bolje poslovne prilike

Sa svojih 20 hektara zemlje, Milan sebe smatra proizvođačem srednje veličine, ali i on je imao poteškoća. Posjedovanje traktora je presudno za njegovu djelatnost, a onaj koji je Milanova porodica imala kupljen je 1987. godine. Milan se sjeća radosti kada je prvi put vozio ovaj traktor sa samo 12 godina. Ali kako je vrijeme prolazilo, mašina je počela da pokazuje znake starosti. „Stari traktor se pretvorio u problem, jer više nije radio kako treba i nismo mogli da ispoštujemo rokove ili proizvedemo neophodne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da uloži u novi traktor, koji može da košta i do 70.000 evra, što je ogroman iznos za proizvođače njihove veličine. Nisu imali dovoljno novca, a podizanje kredita u ovom iznosu je delovalo previše rizično i skupo na duži rok. Ali bez nove opreme, njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Tračak nade se javio kada je Milan čuo za Program pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Uvidjevši da ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da podnese zahtjev za podršku. Prijava je bila uspješna i porodica je uspjela da kupi novi traktor.

„Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose.“

O projektu

Deo Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) usmjeren je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Program IPARD podržao je Milanovu porodicu sa više od 50% iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak je porodica pokrila dijelom od sopstvene ušteđevine, a dijelom od kredita koji su uzeli od banke i koji je bilo lakše dobiti uz podršku IPARD-a. „S novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu da radim brže i bezbjednije i da imam kvalitetnije prinose“, kaže Milan.

Milan ima viziju daljeg širenja jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, on sada ima i novi Steyr traktor, baš onaj o kojem je sanjao kao dečak. „San svakog mladića koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je da kupi novi traktor. To je bio i moj san. Uz podršku EU, taj san mi se ostvario“, kaže Milan.

Zapadni Balkan bruji od organskog uzgoja

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU pomaže pčelarima iz Sjeverne Makedonije da se prebace na ekološki uzgoj.

Opština Kavadarci nalazi se u tikveškom okrugu u Sjevernoj Makedoniji. S manje od 40.000 stanovnika, kao i mnoge druge ruralne oblasti na Zapadnom Balkanu, opština pati od iseljavanja mladih ljudi i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Iseljavanje mladih bila je glavna motivacija za pokretanjeprojekta inkubatora Vitac koji finansira EU, a koji promoviše ekološko pčelarstvo, jer se zna da je nedostatak ekonomskih mogućnosti glavni razlog migracije u veće gradove. Zlatka Milkov jedna je od onih koji za sada još uvijek žive u Kavadarcima. Završila je poljoprivredni fakultet, ali je radila kao računovođa nekoliko godina. U međuvremenu, Zlatkin muž, koji radi kao električar, gaji pčele. „Ali ja nikada nisam bila zainteresovana za pčelarstvo; samo sam pomagala mužu da pakuje med tek kada smo imali konačan proizvod“, kaže Zlatka.

Međutim, njen suprug je 2020. godine čuo za program koji nudi obuku o ekološkoj proizvodnji meda, obezbijeđen u okviru projekta Vitac, a koji je osmišljen i realizovan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka je imala više slobodnog vremena od svog muža jer tada nije radila, pa ju je pitao da li bi mu se pridružila. Nevoljno je pristala.

„Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv.”

Organsko pčelarstvo, poslovna prilika budućnosti

Obuka je trajala devet mjeseci i obuhvatala je teorijska i praktična znanja o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnogo toga, od biologije pčela do zanimljivih pojedinosti o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U toku jedne godine, 15 osoba je učestvovalo u projektu, uključujući žene i mlade iz tog kraja. Tokom praktične obuke učesnici su uzgojili 30 ekoloških kolonija pčela koje su im potom date kako bi mogli da započnu ili prošire svoja pčelarska dobra sa organskim pristupom. Učesnici su takođe dobili sertifikate za organski uzgoj pčela. Učesnici su naučili kako se organska hrana, uključujući i organski med, uzgaja bez upotrebe sintetičkih pesticida i đubriva i bez genetski modifikovanih organizama (GMO). Samim tim što mnogi veruju da je organska hrana bezbjednija, hranljivija i ukusnija, učesnici su dobili pristup svjetskom tržištu organske hrane koje je u razvoju.

 

“Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem.“

O projektu

 Osnovni cilj projekta inkubatora Vitac za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja i doprinos oživljavanju sela u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti obuhvataju teorijsku i praktičnu obuku za ciljnu grupu u proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i kolonija pčela.

Pored toga, kroz novoosnovani informacioni centar, poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako da svoju proizvodnju pretvore u organsku.   Projekat je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita , a finansiran je u okviru ReLOaD programa za koji sredstva obezbjeđuje EU, a sufinansira Opština Kavadarci.

Biljana Georgievska, rukovoditeljka projekta, objašnjava da je za njegovu uspješnu realizaciju bilo potrebno mnogo truda, ali i da je rezultat zavisio od posvećenosti učesnika. „Podrška EU bila je od presudnog značaja, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za veoma male projekte. Uz podršku EU, uspjeli smo da realizujemo mnogo veći projekat i riješimo potrebe lokalne zajednice sa dugotrajnim uticajem“, kaže ona.

Zlatka je postala stožer porodičnog uzgoja pčela koji je sada gotovo u potpunosti organski. U međuvremenu, njihov proizvod je osvojio prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem nacionalnom takmičenju u Tetovu. „Razmišljam o otvaranju prodavnice organske hrane u bliskoj budućnosti. Ako nam to uspije, onda bih možda mogla u potpunosti da se posvetim tom poslu“, kaže Zlatka.

Sjeme uspjeha

Written on . Posted in Priče.

Povratak korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hodža napustio je Albaniju da bi radio kao građevinski radnik u Grčkoj. Kako kaže, morao je da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova, nedostatka radnih mjesta i poslovnih izgleda u svojoj zemlji. Tamo je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak, a život nimalo lakši. Stoga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i da tamo oproba sreću. Udružio je snage sa drugim članovima porodice kako bi započeo novi posao, ali nikada nije ni pomislio da će imati toliko uspjeha. Odmah po povratku iz Grčke izgradio je mali staklenik. Namjera je bila da uzgaja manje količine povrća, distribuira na obližnje pijace i tako izdržava sebe i svoju porodicu. U to vrijeme ni u njegovom selu ni u okolini niko nije imao staklenik, tako da je Mikel postao pionir u ovoj vrsti poljoprivrednog biznisa. On se takođe sjeća da je početak bio vrlo težak, jer nije imao značajnu sumu novca za investicije, a ni podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju su se njegov veliki trud i inovativni pristup isplatili i on je ušao u drugačiju vrstu poljoprivrednog biznisa koji je stalno rastao i pretvorio ga u važnog preduzetnika u ovoj oblasti.

„Vidio sam veliku priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik da bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Kako siješ, tako žanješ Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je posjedovanje visokokvalitetnog sjemena i sadnica sa dobrom cijenom. Zato što Mikel nije imao novca da uvozi sjeme za potrebe svog malog plastenika, počeo je sam da ga čuva i priprema. S vremenom se izvještio u tome i mještani iz okoline koji su tada već imali svoje staklenike počeli su da naručuju sadnice od njega. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio sam da proširim staklenik kako bih mogao da proizvodim sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. S vremenom, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika u prodaji sjemena u svom kraju. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Osim toga je već izvezao i sadnice lubenice u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali je Mikelu bila potrebna podrška da bi ga podigao na viši nivo. On je čuo za program Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i pošto se savršeno uklapao u uslove, odlučio je da podnese zahtjev.

„Podrška EU je bila tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslovanju sjemenjem.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Ključni korak ka preduzetništvu Uz podršku IPARD-a, Mikel je izgradio još jedan savremeni staklenik od 4830 kvm opremljen neophodnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju cjelogodišnju sadnju i uzgoj sadnica. „Podrška EU bila je tačka u kojoj sam mogao da napravim veliki skok od poljoprivrednika do pravog preduzetnika u poslu sa sjemenjem“, kaže Mikel. Podrškom IPARD-a pokriveno je 65% investicije, a za ostalo je morao da uzme kredit od banke. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit za proširenje posla, ali mu to nije pošlo za rukom. On objašnjava da su banke, kada mu je odobrena podrška IPARD-a, bile spremne da kreditiraju preostali dio. Mikel trenutno ima 25 radnika i planira da zaposli još ljudi u budućnosti. Kupio je još zemlje, jer je narudžbina za sadnice sve više. „Poljoprivreda je veoma dobar biznis ako ste spremni vrijedno da radite i posvećeni ste održavanju kvaliteta svojih proizvoda“, kaže on.

Crnogorski pršut kreće u svijet

Written on . Posted in Priče.

Uz podršku EU, Crnogorsko preduzeće povećava izvoz, prihode i broj zaposlenih. Sušena dimljena šunka je specijalitet iz Njeguša, sela u blizini Cetinja. Poznata je po svom posebnom ukusu i aromi koja je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i dima bukovog drveta sagorelog tokom procesa sušenja. Ukus ovog pršuta poznat je lokalnom stanovništvu i svima koji su posjetili Crnu Goru, a sada ga jedno crnogorsko preduzeće plasira na tržište Zapadnog Balkana i šire. Mediteranea je preduzeće srednje veličine čiji su vlasnici bračni par Marija i Ivan Špadijer. Preduzeće je 2006. godine počelo da radi kao mali distributer mesnih prerađevina i postepeno je povećavalo svoje prihode, pri čemu je njeguški pršut postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da pršut zahtijeva složenu proizvodnju: proces pripreme se sastoji od tronedjeljnog paca u morskoj soli, zatim tronedjeljnog presovanja da bi se uklonio višak tečnosti i tromjesečnog laganog dimljenja i sušenje na svježem planinskom povjetarcu, nakon čega slijedi sazrijevanje. Čitav proces traje oko godinu dana.

 „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe.“

Povećanje kvaliteta i prihoda Mediteranea je desetak godina kupovala pršut od proizvođača u Njegušima i okolini, a pakovali su ga i drugi podizvođači. Posao je išao dobro, tržište se širilo, ali rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovine bio je konstantan, ali su se javili problemi sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli da dobijaju zahtjeve kupaca za boljim pakovanjem. „Naši podizvođači nisu mogli da ispune ove zahtjeve na pravi način, pa smo odlučili da preuzmemo pakovanje proizvoda na sebe“, kaže on. Za to im je bila potrebna dodatna oprema i prostor, jer je ovo bio novi proces za preduzeće. U početku su ulagali sopstvena sredstva, ali to nije bilo dovoljno da se zadovolji potražnja. Zato su odlučili da podnesu zahtjev za podršku iz Instrumenta EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD). Dobili su skoro 35.000 eura u dodatnoj opremi, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice, koje podižu na visine do 11 metara.

 „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Evropska podrška nam je pomogla da postanemo nezavisniji i da preuzmemo kontrolu nad sopstvenom sudbinom i nad uspjehom naše firme.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Ovim sredstvom EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Mediteranea sada proizvodi i distribuira više od 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli, restorani i lanci samoposluga. Oko 90% njihovih prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju podizvođači iz Njeguša i okoline, pakovanje i distribuciju sada je u potpunosti preuzelo preduzeće. Takođe su udvostručili broj zaposlenih sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju. Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za njihov uspjeh. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se krpili. Podrška koju smo dobili od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše firme“, kaže on.

Japanske jabuke postaju „naše voće“ u Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Crnogorska firma pronašla potencijal za razvoj poljoprivrede uz podršku EU. Crna Gora je neto uvoznik, što znači da više uvozi nego što izvozi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je u poslednjih nekoliko godina trgovinski deficit opao, istraživanje Instituta za perspektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da brojni elementi još uvijek utiču na ovu situaciju. Među njima su fragmentirani posjedi, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijeni sektor prerade i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija. Potencijal za rast na poljoprivrednom tržištu primijetila je kompanija Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Veleteksovi garden centri Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.

„Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“

Potencijal za rast Miloš Golubović je generalni direktor Veleteksa. On objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra dopuna njihovom poslovanju. Sektor distribucije, najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. „Ne postoji nijedna druga firma ili ustanova u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka za poljoprivredu. Kalia takođe ima neposredan pristup izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što takođe pomaže.“ Veletex je zato pokrenuo novu kompaniju – Naše Voće – i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme u okolini Nikšića. Početna pomoć Miloš pojašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je neophodan jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate jedan ili 40 hektara zemljišta. „Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.“ Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je popriličan izazov, čak i za etabliranu kompaniju kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da podnese zahtjev za podršku iz programa EU Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji je fokusiran na ruralna područja i sektore agro hrane u zemljama u procesu pridruživanja EU. Zahvaljujući podršci koju su dobili preko IPARD-a, zasadili su, a kasnije i proširili jabučnjak i uložili u protivgradnu mrežu. U okviru posljednjeg poziva za podnošenje predloga projekata, potpisali su ugovor o bespovratnoj pomoći za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadrata, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.

„Sljedeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – koja je takođe crvena jabuka koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“

O programu Dio Instrumenta za pretprijemnu pomoć (IPA), koji ima za cilj podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretprijemnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD) fokusiran je na ruralna područja i sektore agro hrane tih zemalja. Na taj način EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bili održiviji i uskladila ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Osim toga, potpisali su i ugovor o bespovratnoj pomoći za primarnu proizvodnju izgradnjom intenzivnog višegodišnjeg jabučnjaka. Investicija uključuje kupovinu sadnica i traktora. Jabuke su glavno voće s kojim firma radi, zbog klimatskih uslova Župe Nikšićke koji su najbolji za uzgoj jabuka. Trenutno ovo preduzeće uzgaja sorte crvene jabuke. „Sledeća sorta koju ćemo saditi je crveni delišes, ali na četiri hektara ćemo uvesti i novu sortu – japanski Fudži – takođe crvenu jabuku koja ima krupan plod, nešto potpuno novo u Crnoj Gori.“