Skip to main content

Area of Cooperation: Rural development

Raditi s prirodom umjesto protiv nje

Written on . Posted in Priče.

Održivo upravljanje šumama za egzistenciju i zaštitu okoliša. Rrahim Zeqiri, koji je sada voditelj Udruženja proizvođača drvenog uglja u Llabjanu, Novobërdë/Novo Brdo, sa šumskim proizvodima radi preko 35 godina. Odrastanje u planinskom području, povezalo ga je planinom kako na duhovnom tako i na ekonomskom planu. Kao i više od 20 porodica u njegovom selu, njegova porodica i on su našli način da svoje okruženje pretvore u izvor prihoda. Premda nema formalnog obrazovanja, uvijek je sanjao o poslu u šumarstvu, kako kaže “Uvijek sam volio šumu i sanjao o radu u šumarskoj struci, međutim zbog toga što nemam adekvatno obrazovanje, moj san se nikada nije ostvario”. U 2015. godini je g. Zeqiri na vlastitu inicijativu započeo, kako kaže, “s čišćenjem šuma”, što je zapravo sakupljanje tanjih grana i mrtvog drveta i njihovo iskorištavanje za proizvodnju drvenog uglja koji se uglavnom koristi za grijanje u domaćinstvima.    Međutim, sve vrijeme je, s ciljem da koristi šumu ne uništavajući je, imao je jednu želju, da dobije stručnu procjenu da li nanosi štetu šumi. Ova ga je želja dovela u kontakt sa lokalnim vlastima i što je još važnije s timom projekta koji finansira EU “Podrška jačanju održivog i višenamjenskog upravljanja šumama s ciljem borbe protiv klimatskih promjena i unapređenja izvora izdržavanja u ruralnim sredinama na Kosovu.” Njegova je namjera da kroz ovaj projekat okupi sve druge porodice koje se bave proizvodnjom drvenog uglja i da sarađuje s nadležnim organima kako bi očistili ne samo privatne nego i državne šume.  Ovakve inicijative zajednice, u mjestima gdje “mnoge porodice žive od socijalne pomoći i brinu da će im formalni propisi poput ovog onemogućiti rad” uvijek predstavljaju izazov. Međutim, Rrahim je uvjeren da je zajednički rad za čistije i zdravije šume, uz njihovo iskorištavanje” koristan za sve i odlučan je u namjeri da oko ove inicijative okupi više pojedinaca iz lokalne zajednice.     Kao i Rrahim u mjestu Novobërdë/Novo Brdo, Kumrije Kadriu u selu Vrellë u općini Istog, pokušava okupiti žene koje već za svoje potrebe koriste šumske proizvode oko bolje organizovane i održivije inicijative. Kumrije je voditeljica Udruženja Melissa, koje je prvobitno osnovano kao Udruženje pčelara, ali, kako kaže, “ubrzo su shvatili potencijal sakupljanja plodova kao što su ljekovito bilje i šumsko voće na planinama”. Zarada od prodaje ovih proizvoda pomaže mnogim ženama da dopune prihod domaćinstva, naročito u područjima u kojima ima veoma malo mogućnosti zapošljavanja za žene.  Budući da živi u kraju koji je okružen planinama, za Kumrije i druge žene bilo je gotovo prirodno da prikupljaju svježe bilje i bobičasto voće u planinama za potrebe domaćinstva. Shvativši potencijal ove aktivnosti, počele su ispitivati mogućnosti da od ovoga naprave profitabilnu djelatnost koja bi bila korisna za žene u cijelom ovom području. Međutim, do sada su uspjele samo prikupljati i sušiti ljekovito bilje i bobičasto voće, što im otežava lansiranje novih proizvoda na postojećem tržištu. Za Kumrije i njene kolegice, mašina za pakovanje bilja znatno uvećava vrijednost njihovih proizvoda i mijenja sve.

“Ranije smo mogli prodavati samo svježe bilje, ali sada ga možemo sušiti i pakovati, što uvećava njegovu tržišnu vrijednost”, kaže ona. Sada na onome što su radile cijeli život, mogu ostvariti dobit. 

  Kumrije Kadriu Kumrije objašnjava da je njena namjera da uspostavi održivu mrežu skupljačica koje će ujedno biti njihov lanac snabdijevanja, a oni će otkupljivati sakupljeno bilje i bobičasto voće od žena koje ih već sakupljaju po konkurentnim cijenama s ciljem doprinosa konkurentnosti tržišta, što će biti najkorisnije za žene iz zajednice.    Rrahimovi i Kumrijini napori samo su dio šire inicijative čiji je cilj poboljšanje egzistencije u ruralnim sredinama uz istovremeno osiguranje održivosti šuma Kosova. Projekat koji podržava EU bio je uspješan u nekoliko regija, s akcentom na praksama održivog upravljanja šumama, smanjenju nezakonite sječe šume i promociji korištenja nedrvnih šumskih proizvoda kao što je bilje koje sakupljaju Kumrije i njene kolegice.   Priče kao što su ove o Kumrije i Rrahimu samo su neke od mnogih priča o uspjehu pojedinaca, porodica i zajednica koje su na direktan načini iskoristile projekat koji je finansirala EU, a proveo FAO [Organizacija za hranu i poljoprivredu] “Podrška jačanju održivog i višenamjenskog upravljanja šumama s ciljem borbe protiv klimatskih promjena i unapređenja izvora izdržavanja u ruralnim sredinama na Kosovu”.   Usklađivanjem s međunarodnim standardima i najboljim praksama, naglašavanjem uravnotežene integracije okolišnih, društvenih i ekonomskih funkcija u šumske ekosisteme, izrađena su četiri plana upravljanja šumama uz korištenje metodologije koja umjesto na tradicionalne vrijednosti upravljanja šumom akcenat stavlja na ekosistemski pristup.    Njihov holistički pristup je ono što ove planove čini posebno važnim, ne samo za zajednice i direktne korisnike, nego i za kreatore politika. Ovi planovi nude slojevito i široko znanje o upravljanju šumama, koje uzima u obzir šire ekosistemske usluge koje pruža šuma, uključujući očuvanje biološke raznolikosti, sekvestraciju ugljika i koristi za zajednicu, te nedrvne šumske proizvode. Uz pretpostavku da će je u bliskoj budućnosti koristiti Agencija za šume Kosova, ova metodologija za izradu planova upravljanja će predstavljati važan napredak u praksama upravljanja šumama u zemlji, unaprijediti održivost šuma, doprinijeti naporima na ublažavanju klimatskih promjena i unapređenju dobrobiti lokalne zajednice.  

“Uvijek sam volio šume i sanjao o radu u šumarskoj struci, međutim, zbog nedostatka formalnog obrazovanja, nikada nisam ostvario ovaj san.”  

              U okviru programskih aktivnosti uspješno je pošumljena površina od ukupno 128 hektara. Program je također naglasio učešće lokalne zajednice u ovim aktivnostima, naročito u okviru pilotskih jedinica za upravljanje. Ovaj angažman je pojedincima iz zajednice omogućio sticanje praktičnog iskustva u tehnikama sađenja, a za učešće su dobili i novčanu naknadu. Iako su još uvijek prisutni izazovi u dobrom upravljanju šumama Kosova, s tim što je nezakonita sječa šume i dalje jedan od najurgentnijih problema, zahvaljujući holističkom pristupu programa i intervenciji na više nivoa, od direktnog rada s pojedincima koji žive u planinskim područjima koji se educiraju o pravilnom korištenju dobara koje nude planine, te o načinu da ove aktivnosti učine profitabilnim istovremeno mijenjajući kulturu i odnos prema važnosti zdravih i čistih šuma, do direktnog rada s nizom institucija i pojedinaca koji su nadležni na nivou kreiranja politike – program je odlučan u namjeri da osigura zeleniji i zdraviji okoliš za građane Kosova.  

Od male farme do pilićarske korporacije

Written on . Posted in Priče.

Program IPARD koji finansira EU podržava rast crnogorskog pilićarskog preduzeća.

U svojim dvadesetim godinama, Radovan Jovović je završio pravni fakultet u Beogradu s namjerom da postane pravnik i radi za državno preduzeće. Međutim, sve se promijenilo prilikom jednog putovanja po Evropi kada je naišao na farmu s pilićima koja je privukla njegovu pažnju. Radoznao, zaustavio se da razgovara s vlasnikom farme, nesvjestan da će ovaj susret duboko uticati na njegov život. “Dok sam razgovarao s vlasnikom farme s pilićima, počeo sam shvatati da bi ovo mogao biti intrigantan poslovni poduhvat za istraživanje”, razmišlja Radovan.

“Kao porodični posao, uspjeli smo ostvariti poštenu zaradu, posebno uzimajući u obzir ekonomske uslove devedesetih godina.”

Po povratku u Crnu Goru, Radovan je nastavio svoju karijeru kao pravnik u državnoj instituciji. Međutim, opčinjenost za pokretanjem farme s pilićima nije ga napuštala. Imajući podršku svojih roditelja, odlučio se za korak dalje i osnovao malu farmu s oko 70 koka nosilica. Na njegovo oduševljenje, taj poduhvat se pokazao unosnim. Trošak hrane za piliće bio je prihvatljiv, a tržišne cijene jaja su bile povoljne. “Kao porodični posao, uspjeli smo ostvariti poštenu zaradu, posebno uzimajući u obzir ekonomske uslove devedesetih godina”, kaže Radovan.

Sukobi i ratovi koji su se dogodili u bivšoj Jugoslaviji negativno su uticali na poslovanje; međutim, preduzeće je opstalo unatoč izazovima. Radovan objašnjava da su ekonomske sankcije koje su nametnute Jugoslaviji i nestabilni uslovi na tržištu činili poslovanje izuzetno teškim za njih. Međutim, oko 2004. godine, situacija je počela da se normalizuje, a tržište se postupno stabilizovalo. U to vrijeme, Radovan je krenuo na još jedno putovanje po Evropi, ovaj put s ciljem nabavke opreme i tehnologije koja bi im omogućila širenje posla kako bi smjestili preko 10.000 koka nosilica.

Godine 2007. uspješno su nabavili najsavremeniju računarsko baziranu tehničku opremu iz Evrope. Istovremeno su proširili fizički prostor farme i sagradili novu, modernu zgradu sa znatno većim kapacitetom od preko 15.000 koka nosilica. “Ova investicija označila je prekretnicu u istoriji našeg preduzeća, pretvarajući ga iz malog porodičnog biznisa u korporaciju”, tvrdi Radovan.

“Kao jedan od pionira koji se prijavio za IPARD program u Crnoj Gori, s povjerenjem mogu reći da je podrška koju smo primili bila prekretnica i katalizator ne samo za naše preduzeće, već i za brojna druga preduzeća u našoj zemlji.”

O programu

Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) dizajniran za podršku reformama u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na agro-prehrambeni sektor i ruralna područja tih zemalja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja postali održiviji, usklađeni sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU-a.

Radovan objašnjava da su u posljednjim godinama naišli na dodatne izazove, uključujući poteškoće na tržištu uzrokovane pandemijom COVID-19 i nestašicom hrane za piliće i sirovina zbog ruske agresije na Ukrajinu. “Ipak, uspješno smo se nosili s tim izazovima, što dodatno potvrđuje održivost i stabilnost našeg preduzeća”, tvrdi Radovan.

Kao održivo i stabilno preduzeće, Alkoset je takođe uspio iskoristiti podršku EU kroz IPARD program za Crnu Goru. Preduzeće je imalo koristi od pomoći u izgradnji, rekonstrukciji i nabavci opreme, uključujući agregate, termotehniku, opremu za uzgoj kokoši u kavezima, opremu za koke nosilice i izgradnji novih objekata. “Kao jedan od pionira koji se prijavio za IPARD program u Crnoj Gori, s povjerenjem mogu reći da je podrška koju smo primili bila prekretnica i katalizator ne samo za naše preduzeće, već i za brojna druga preduzeća u našoj zemlji”, dodaje Radovan.

Oživljavanje turizma na sjeveru Crne Gore: Inovativni projekat

Written on . Posted in Priče.

Projekat finansiran od strane EU podržava osnaživanje ruralnog turizma u Crnoj Gori

Sjeverni dio Crne Gore obiluje prirodnim i kulturnim blagom, što ga čini primamljivom destinacijom za posjetioce. U proteklim godinama, ruralni turizam u domaćinstvima doživio je značajan rast u ovom području, s brojem posjetilaca koji se konstantno povećava. Ovo se može pripisati, u velikoj mjeri, dostupnosti visokokvalitetne domaće hrane i pića, kao i mogućnosti doživljaja tradicije. Međutim, uprkos ovim pozitivnim trendovima, broj noćenja među posjetiocima još uvijek nije na nivou na kojem može biti. Razlog za to bio je nedostatak dodatnih atrakcija ili zabavnih opcija koje bi privukle posjetioce da produže svoj boravak. Prepoznajući ovaj izazov, Udruženje za ruralni turizam, nevladina organizacija koja djeluje na sjeveru Crne Gore, započela je projekat s ciljem rješavanja ovog problema i unapređenja turizma ukupno.

“Iako ruralna domaćinstva na sjeveru Crne Gore nude odličnu hranu i smještaj, nedostajalo im je iskustvo u pružanju zabavnih sadržaja za posjetioce.”

Dalibor Sekularac, predstavnik Udruženja za ruralni turizam, ističe da je pitanje pomanjkanja zabavnih sadržaja za posjetioce redovna tema rasprave unutar udruženja već više od godinu dana. “Iako ruralna domaćinstva na sjeveru Crne Gore nude odličnu hranu i smještaj, nedostajalo im je iskustvo u pružanju zabavnih sadržaja za posjetioce,” objašnjava Dalibor. Da bi riješili ovaj problem, udruženje je osmislilo plan da uspostavi stazu za pješačenje dugu devet kilometara koja će povezivati sela Lubnice i Kurikukuce. Ova staza bi ponudila posjetiocima jednostavnu i ugodnu šetnju, omogućavajući im istraživanje prirodnih atrakcija u regiji. Fokus je bio posebno usmjeren na porodični turizam, budući da je područje već imalo izazovne staze za iskusne planinare, ali je nedostajalo opcija prikladnih za porodice s djecom koje preferiraju rekreativne šetnje.

Da bi ostvarili svoju viziju, Udruženje za ruralni turizam je apliciralo za finansiranje putem Programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2), koji podržava EU i sprovodi UNDP. Njihov projekat se uklopio u kriterije programa, te su dobili neophodnu podršku. Uz pomoć ReLOaD2 programa, identifikovali su i očistili stazu, koristili profesionalno označavanje GPS-om kako bi osigurali preciznost, postavili potrebne oznake, te kreirali mapu i letke s informacijama o stazi. Nadalje, promovisali su stazu na platformama za outdoor turizam poput Vikilock-a i vlastite web stranice. Kako bi povećali vidljivost, napravili su tri promotivna videa – jedan koji prikazuje stazu, drugi koji ističe ruralna domaćinstva, i treći koji daje pregled ruralnog turizma u regiji. Informacije o stazi takođe uključuju geocaching oznake, odražavajući trenutni trend u modernom turizmu.

“Staza je dobro prihvaćena od strane posjetilaca, čak su neki vlasnici ruralnih domaćinstava počeli pružati usluge vodiča za stazu.”

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) je nastavak inicijativa podržanih od strane EU – – Local Democracy Strengthening Project (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Opšti cilj projekta je jačanje participativnih demokratija i integracije u EU na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva i potsticanjem mladih da aktivno sudjeluju u procesu donošenja odluka, te poboljšanjem podržavajućeg pravnog i finansijskog okruženja za civilno društvo.

Staza je sada u funkciji već skoro godinu dana, a nedavno su predstavnici Udruženja ruralnih domaćinstava, UNDP-a i EU-a posjetili sela kako bi ocijenili njen uspjeh. “Staza je dobro prihvaćena od strane posjetilaca, čak su neki vlasnici ruralnih domaćinstava počeli pružati usluge vodiča za stazu,” kaže Dalibor.

Prema Daliboru, projekat nije samo pružio podršku domaćinstvima, već je takođe poslužio kao vrijedna prilika za učenje. “Iako je bio projekat manjeg obima, naučio nas je važnim vještinama u nabavci, izvještavanju i drugim relevantnim područjima”, objašnjava Dalibor. “S obzirom na znanje koje smo stekli, osjećamo se sigurnije u apliciranju za veće projekte i programe finansirane od strane EU i drugih donatora.”

Revolucionarne promjene u poljoprivrednom istraživanju u Srbiji: Pionirski objekat BioSens Instituta

Written on . Posted in Priče.

Uz podršku kredita EIB, Institut BioSens u Srbiji je stekao novu zgradu opremljenu iznimno sofisticiranim alatima i velikim radnim prostorijama.

BioSens, pionirski Institut za istraživanje i razvoj IT-a u biosistemima, stoji na čelu transformacije poljoprivrede putem digitalnih inovacija u Srbiji. Od svog osnivanja 2015. godine, institut je bio u vrhu istraživanja najnovijih naučnih i tehnoloških dostignuća u primjeni IT-a u poljoprivredi. Njegov primarni cilj je pružanje najsavremenijih digitalnih rješenja poljoprivrednom sektoru u Srbiji i globalno, osnažujući poljoprivrednike da postižu veće prinose uz optimizaciju ulaganja. Uticaj naučnih postignuća Instituta BioSens seže daleko izvan granica njegovih laboratorija. Ove inovacije se besprijekorno integrišu u društvo, pružajući korist poljoprivrednicima, službama za proširenje, kompanijama, donosiocima političkih odluka, studentima i učenicima.

EU pruža podršku Institutu BioSens finansirajući ga putem projekta ANTARES, velikodušno dodjeljujući 14 miliona eura iz programa EU-a Horizon 2020 “Širenje izvrsnosti i povećanje učešća”. Vlada Srbije takođe je pružila značajan doprinos od 20 miliona eura, što je osigurano dobijanjem povoljnog kredita od 18 miliona eura od Evropske investicione banke. Ovi fondovi su posvećeni razvoju istraživačke infrastrukture, uključujući novo otvorenu, vrhunsku zgradu Instituta i naprednu naučnu opremu.

“Od našeg osnivanja 2015., sa samo 10 zaposlenih, doživjeli smo izuzetan rast, sada zapošljavajući 150 osoba. Obim našeg istraživanja se značajno proširio, što je zahtijevalo izgradnju nove zgrade, unaprijeđenu infrastrukturu i modernizovanu opremu.”

Profesor Vladimir Crnojević je direktor Instituta BioSens. Ističe hitnu potrebu za dodatnim radnim prostorom koja se pojavila tokom vremena. “Od našeg osnivanja 2015. godine sa samo 10 zaposlenih, doživjeli smo izuzetan rast, sada zapošljavajući 150 osoba. Obim našeg istraživanja se značajno proširio, što je zahtijevalo izgradnju nove zgrade, unaprijeđenu infrastrukturu i modernizovanu opremu,” objašnjava profesor Crnojević.

Nova zgrada Instituta BioSens ističe se kao jedna od najinovativnijih građevina u Srbiji. Pažljivo je dizajnirana da zadovolji  potrebe istraživača koji rade na projektima koji se odnose na mikro i nanotehnologiju, vještačku inteligenciju, istraživanje biosistema, ćelijsku poljoprivredu, bioarheologiju i različite druge naučne discipline koje istražuje i razvija Institut za informacionu tehnologiju u biosistemima.  Laboratorije i kancelarije čine otprilike 60% ukupne površine zgrade, što obezbijeđuje širok radni prostor za istraživače Instituta. Obuhvatajući oko 6.500 kvadratnih metara, ova zgrada služi kao primjer jedinstvenih arhitektonskih elemenata i složenih inženjerskih rješenja. Posebno je opremljena tehnologijom bazne izolacije, kombinujući seizmičke izolatore i izolacione temelje kako bi je zaštitila od seizmičkih aktivnosti i čak najmanjih vanjskih vibracija. Ova antivibracijska osnova obezbijeđuje da delikatna oprema smještena unutar zgrade ostane zaštićena od vanjskih smetnji.

Laboratoriji u Institutu BioSens zahtijevaju izuzetan nivo čistoće, tu se čak i najmanja čestica prašine smatra prevelikom. Da bi zadovoljili ove stroge zahtjeve, određeni laboratoriji u objektu su dizajnirani kao čistionice. Ovako kontrolisani uslovi zahtijevaju prisustvo čistog i nekontaminiranog zraka, stvarajući prikladan radni prostor za rukovanje najosjetljivijom opremom. Pristup ovim prostorijama je ograničen, te zahtijeva da osobe promijene odjeću prije postupnog ulaska kroz sve čišće prostore. Vizuelna komunikacija između različitih prostorija omogućena je kroz staklene panele, dok posebne transferne kutije olakšavaju razmjenu materijala i opreme. Nadalje, institut se ponosi optičkom laboratorijom, koja je potpuno obložena crnom bojom za specijalizovana optička istraživanja.

“Zahvaljujući projektu ANTARES i podršci Evropske investicione banke, uspjeli smo nabaviti potrebnu opremu i investirati u našu novu zgradu.”

O programu

Evropska investiciona banka, institucija za dugoročno finansiranje Evropske unije, podržava održive kapitalne investicione projekte koji doprinose političkim ciljevima Unije. U zemljama Zapadnog Balkana, finansijske operacije EIB doprinose olakšavanju integracijskog procesa sa Evropskom unijom. Od 2001. godine, EIB je odobrio preko 7 milijardi eura za projekte u Srbiji.

Institut BioSens je doživio izuzetan rast, upošljavajući  50 radnika na početku projekta a danas broji 140 zaposlenih, od kojih više od 50 posjeduje doktorat. Ovu ekspanziju omogućio je EU-finansirani program ANTARES. Projekat je direktno obezbijedio 37 novih radnih mjesta, a očekuje se dodatno popunjavanje još 15 pozicija do završetka projekta. Ovaj veliki podsticaj značajno je unaprijedio naučne kapacitete Instituta, imajući za rezultat uspješno pokretanje 36 Horizon projekata, još 22 međunarodna projekta, 9 industrijskih projekata i 38 nacionalnih projekata, čime je ostvaren ukupan prihod od otprilike 25 miliona eura.

Profesor Vladimir Crnojević priznaje ključnu ulogu koju je odigrao projekat ANTARES i odluka države da obezbijedi finansiranje od Evropske investicione banke. “Zahvaljujući projektu ANTARES i podršci Evropske investicione banke, uspjeli smo nabaviti potrebnu opremu i investirati u našu novu zgradu,” potvrđuje profesor Crnojević.

Prevazilaženje problema vodosnabdijevanja u Sjevernoj Makedoniji

Written on . Posted in Priče.

Sjeverna Makedonija transformiše svoju vodoinfrastrukturu uz podršku Evropske unije.

Božin Spasov, dugogodišnji mještanin sela Leski na istoku Sjeverne Makedonije, već gotovo sedam decenija je svjedokom otežanog pristupa čistoj vodi. Kao nastavnik osnovne škole, uporno je isticao koliko je bitno biti oprezan kada pijemo lokalnu vodu i biti svjestan da nam je ona rijetko dostupna. “Budući da živimo u tako toplom klimatskom području, redovno se suočavamo s problemima snabdijevanja vodom”, objašnjava Spasov. “Naročito tokom ljeta, tad budemo uskraćeni za vodu gotovo svaki dan.”

“Sada imamo pristup vodi i ljeti i zimi. Nema osobe u Leskiju da nije zadovoljna.”

Zastarjele i loše ugrađene vodovodne cijevi doprinijele su još gorim nestašicama vode i dovele u pitanje kvalitet pitke vode u selu tokom cijele godine. Voda se često onečišćavala organskim tvarima i predstavljala bi prijetnju za zdravlje. Da bi riješili ovaj problem, lokalna vlast donijela je odluku o povezivanju Leskija s vodovodnim sistemom grada Vinica, većeg grada u blizini, putem cjevovoda dugog 3,5 kilometara. Istovremeno su u Vinici postavljena najsavremenija postrojenja za pročišćavanje pitke vode i pumpna stanica.

U februaru 2023. godine Evropska investicijska banka odobrila je zajam od 50 miliona eura Sjevernoj Makedoniji za rješavanje problema vodosnabdijevanja u zemlji. Ovaj razvoj donio je značajna poboljšanja situacije u Leskiju. “Sada imamo pristup vodi i ljeti i zimi. Nema osobe u Leskiju da nije zadovoljna”, Spasov radosno komentariše.

Odobreni zajam u Sjevernoj Makedoniji pomoće i drugim gradovima i naseljima koja se suočavaju sa sličnim problemima vodosnabdijevanja. Poznat kao “okvirni zajam”, omogućava finansiranje za različite projekte. Uz podršku jamstva Evropskog fonda za održivi razvoj, programa Evropske unije, ovaj okvirni zajam omogućiće izgradnju i obnovu vodosnabdijevajućih, odvodnih i protupoplavnih infrastruktura u 80 gradova ili naselja širom Sjeverne Makedonije. Takođe je Evropska investicijska banka odobrila 1,2 miliona eura za tehničku pomoć.

Uticaj projekta će biti značajan i od njega će imati koristi približno 700.000 ljudi i njime će se podsticati nove ekonomske prilike. Takođe će poboljšati otpornost zemlje na klimatske promjene, a od toga će imati koristi oko 40% stanovništva.

“Ovo je prioritet za pružanje boljih životnih uslova i put prema pristupanju EU uz usklađivanje s EU standardima. Ovaj investicijski projekt pomoće u zatvaranju značajnog jaza u investicijama u sektoru vode i pružiti našim lokalnim partnerima dugoročno finansiranje za ispunjenje njihovih potreba i ciljeva održivosti.”

O inicijativi

Pokrenuta 2016. godine, ERI je dio odgovora Evropske unije na izazove u Južnom susjedstvu i Zapadnom Balkanu, poput prisilnih premještaja i migracija, ekonomskih kriza, političkih kriza, suša i poplava. ERI stvara radna mjesta i ekonomski rast u regiji investirajući u ključnu infrastrukturu i razvoj privatnog sektora. Takođe može pomoći u upravljanju migracijskim tokovima. ERI nudi paket kredita i inovativnih financijskih proizvoda te kombinuje sredstva donatorske zajednice s finansiranjem EIB-a. Inicijativa se provodi u bliskoj saradnji s državama EU, Evropskom komisijom i drugim partnerima. Bugarska, Hrvatska, Italija, Litva, Luksemburg, Poljska, Slovačka, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo bile su prve zemlje koje su dale svoj doprinos ERI-ju.

Alocirana sredstva će omogućiti odabranim općinama modernizaciju i nadogradnju njihove infrastrukture vodosnabdijevanja i odvoda, uključujući distribucijske i kolekcijske mreže. Osim toga, uvešće se hitne mjere zaštite od poplava kako bi se povećala otpornost. Program investiranja u općinsku vodu provodi Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog planiranja Sjeverne Makedonije uz tehničku podršku EIB-a u iznosu od 1,2 miliona eura. Ova inicijativa dio je Ekonomske inicijative za otpornost, koja ima za cilj mobilizaciju dodatnih finansijskih sredstava za podršku rastu, ključnoj infrastrukturi i društvenoj koheziji na Zapadnom Balkanu.

Potpredsjednica EIB-a, Lilyana Pavlova, odgovorna za operacije u Sjevernoj Makedoniji, istakla je stratešku prirodu ove investicije, koju podržava Team Europe. “Ovo je prioritet za pružanje boljih životnih uslova i put prema pristupanju EU uz usklađivanje s EU standardima. Ova investicija pomoće da se popune značajne finansijske praznine investicijama u sektoru vode i da se našim lokalnim partnerima pruži dugoročno finansiranje za ispunjenje njihovih potreba i ciljeva održivosti”, izjavila je Pavlova. Pavlova takođe ističe društvene i ekonomske koristi koje će proizići iz poboljšanja uslova okoliša i života, istovremeno jačajući otpornost vodovodne infrastrukture na klimatske promjene, ključni cilj EIB-a kao EU klimatske banke.

Rasvjetljavanje uticaja na životnu sredinu u albanskoj energetskoj i ekstraktivnoj industriji

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava unapređenje ekološke odgovornosti u albanskom energetskom i ekstraktivnom sektoru.

Albanija je zemlja za bogatom raznolikošću prirodnih resursa, uključujući minerale, naftu i vodene resurse, koje eksploatišu rudarska i hidroenergetska industrija. Međutim, ove industrije, su imale značajan uticaj na životnu sredinu, što je bilo predmet mnogih debata i kontroverzi, posebno u posljednjim decenijama. Industrije ekstrakcije nemaju dovoljno monitoringa i rehabilitacije životne sredine. Nedostatak statistike i/ili nepouzdani podaci. Ovo prije svega dolazi iz slabih kapaciteta i infrastrukture monitoringa životne sredine na lokalnom i centralnom nivou. Zbog toga, slabo je i sprovođenje zakona o rehabilitaciji zagađenja životne sredine.

 

Princip zagađivač plaća (Polluter-Pays Principle – PPP) i dalje ne funkcioniše, što čini ruralna područja još ranjivijim na zagađenje sa negativnim uticajima na životnu sredinu, uključujući uništavanje šuma, eroziju tla, zagađenje vode i oslobađanje toksičnih materija u vazduh, tlo i vodu. Teret ostaje na lokalnom stanovništvu. Posljednjih godina, posebno je postojala zabrinutost oko uticaja iskopavanja hroma na životnu sredinu i zdravlje, što je povezano sa povećanom stopom raka i drugih oboljenja u lokalnim zajednicama.

Sa druge strane, hidroenergetska industrija u Albaniji takođe je imala značajane uticaje na životnu sredinu, posebno na rijeke i vodene ekosistem u zemlji. Albanija je blagoslovljena hidro resursima, a vlada je provodila ambiciozan program razvoja hidroenergije posljednjih godina, uključujući izgradnju velikih brana i preusmjeravanje rijeka za proizvodnju električne energije. Međutim, ovi projekti su česti bili kritikovani zbog njihovog uticaja na lokalne zajednice i životnu sredinu, uključujući i gubitak vrijednih staništa, ometanje ribljih migracija i raseljavanje ljudi i zajednica. Iz ovih razloga, nevladina organizacija Organisation Eco Partners for Sustainable Development (ECOP) je pokrenula inicijativu za rješavanje ovih problema.

“Prekomjerna upotreba prirodnih resursa kao što su nafta, minerali i voda bez bilo kakve kontrole u Albaniji, privukla je pažnju ECOP-a. Radimo više od jedne decenije na upravljanju životnom sredinom, a posebno na aspektima sprovođenja i primjetili smo da albansko zakonodavstvo, koje je u procesu usklađivanja sa tekovinom prava EU, zaostaje u implementaciji zakonodavstva, administrativnim, institucionalnim i finansijskim kapacitetima za rješavanje zaštite životne sredine i degradacije, posebno u ruralnim područjima. Zato smo odlučili da doprinesemo u ovom pogledu.”

U 2018. godini projekat Rural Watch – unapređenje uloge civilnih društava u podršci transparentnosti i odgovornosti javnih vlasti i preduzeća u ruralnim oblastima” koji finansira Evropska unija, pokrenuo je EcoP sa ciljem rješavanja problema životne sredine u Albaniji uzrokovanih energetskim i ekstraktivnim industrijama. Entela Pinguli, izvršna direktorica EcoP-a, objašnjava da je potreba za projektima bila urgentna, navodeći: – “Prekomjerna upotreba prirodnih resursa kao što su nafta, minerali i voda bez bilo kakve kontrole u Albaniji, privukla je pažnju naše organizacije. Radimo više od jedne decenije na upravljanju životnom sredinom, a posebno na aspektima sprovođenja i primjetili smo da albansko zakonodavstvo, koje je u procesu usklađivanja sa tekovinom prava EU, zaostaje u implementaciji zakonodavstva, u administrativnim, institucionalnim i finansijskim kapacitetima za rješavanje zaštite životne sredine i degradacije, posebno u ruralnim područjima.”

Projekat je izabrao pet tačaka za energetiku i ekstraktivnu industriju (EEI) kao pilot regione u kojima posluju preduzeća sa praksama koje nisu u skladu sa nacionalnim zakonskim zahtjevima, uključujući dvije lokacije za ekstrakciju u  Patos Marinezu i Bulkizi, kao i tri energetska postrojenja, hidroelektranu rijeke Šušica (u rječnom bazenu Vjosa) i hidroelektranu Karište u Šebeniku i Nacionalnom parku Jablanice i hidroelektranu rijeke Mat. Program izgradnja kapaciteta omogućio je obuku organizacijama civilnog društva, medijima i advokatima na ovih pet EEI lokacija. Projekat je takođe sproveden uz zagovaračke aktivnosti kroz monitoring grupe koje su činili novinari, advokati, tehnički eksperti i predstavnici organizacija civilnog društva ili lokalnih zajednica. Pored direktnih koristi od aktivnosti zagovaranja, cilj je bio uvođenje dobre prakse u lokalne zajednice tako da mogu da nastave da ih sprovode na dug rok.

Projekat je zagovarao ime životne sredine prema lokalnim i centralnim vlastima kao i podizanju svijesti lokalnih organizacija civilnog društva i zajednica o posljedicama zagađenja životne sredine, njihovim pravima i obavezama podižući ovu temu na viši nivo posebno pružanjem komponente pravne pomoći, koja je dodatno osnažila lokalne zajednice da preduzmu akcije u ovom smislu. Projekat je pomogao u izradi  zahtjeva za pristup informacijama o životnoj sredini i osporavanju odbijanja da se informacije daju pred povjerenikom za pravo na informacije ili na sudu. Prava pomoć je takođe pružena za pravno savjetovanje organzacija civilnog društva i lokalnih zajednica u procedurama zaštite životne sredine kao što su Procjena uticaja na životnu sredinu (Environmental Impact Assessment – EIA) i u sudskim raspravama o pitanjima u vezi sa poštivanjem zakona o životnoj sredini.

“Centralizovano donošenje odluka, posebno za upravljanje strateškim prirodnim resursima kao što su nafta, voda, šuma, obalna linija itd., ne pomaže u održivoj upotrebi prirodnih resursa i primjeni politike na lokalnom nivou.“

O projektu

Projekat Rural Watch Albanija bavio se nekim od najurgentnijih pitanja ruralnog razvoja u Albaniji, posebno onima koji se tiču kvaliteta života i standarda za čisto i sigurno okruženje. Uz sve veći pritisak i ekonomski razvoj u ciljanim projektnim područjima kroz Energetiku i ekstraktivnu industriju (EEI) – posebno u Bulkizi sa svojom industrijom hroma; Bulkiza sa svojom hidroenergijom na rijeci Mat; Prrenjas/Librazhd sa svojom hidroenergijom na rijeci Škumbini u Nacionalnom parku Šebenik Jablanice; Fier/Patos sa ekstrakcijom ulja u Patos Marinezu; i Selenice sa svojom hidroenergijom na pritoci Šušice u rijeku Vjosu – postoji još veća potreba za jakim organizacijama civilnog društva (OCD) na terenu koje mogu pozvati nadležne javne vlasti i kompanije na odgovornost za ekološke, zdravstvene i sigurnosne standarde i propise.

Projekat je takođe uključio najbolje prakse u ruralnom razvoju iz Bugarske, naročito vezane za transparentnost i odgovornost energetskih i ekstraktivnih industrija (EEI) u pogledu povećanja javne svijesti, pristupa informacijama i pravdi, i javnog angažmana putem inovativnih medijskih kanala.

Ovo je postignuto u saradnji sa bugarskom organizacijom Blue Link, koja je pružila podršku za sprovođenje informativne kampanje. Kao dio ove kampanje, pokrenut je portal Rural Watch, koji pruža informacije o raznim slučajevima ruralne održivosti obuhvaćenih projektom, kao i korisne izvore informacija za ciljane ruralne lokacije. Entela ističe doprinos projekta podizanju pitanja uticaja na životnu sredinu na viši nivo, govoreći: “Centralizovano donošenje odluka, posebno za upravljanje strateškim prirodnim resursima kao što su nafta, voda, šuma, obalna linija itd., ne pomaže u održivoj upotrebi prirodnih resursa i primjeni politike na lokalnom nivou.“

“Povezivanje bisera” – ujedinjenje prekograničnih opština kroz prirodu i turizam

Written on . Posted in Priče.

Uz podršku EU, prekogranične opštine u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji udružuju snage kako bi podijelile svoje naslijeđe sa posjetiocima.

Bogata priroda i kulturno naslijeđe su zajedničke osobine pograničnog regiona između Sjeverne Makedonije i Srbije. Osogovske planine i Kukavica planinski masiv u granicama opština Kriva Palanka i Leskovac imaju izuzetan prirodni pejzaž. Obilje divljih kupina, malina, gljiva, ljekovitog bilja i ukusne tradicionalne hrane  poput kačamak palente su dodatni užitak za posjetioce ovog kraja.

Obilje mogućnosti za uživanje u prirodnim, kulturnim i istorijskim lokalitetima pruža priliku za razvoj  raznih vrsta turizma i zadovoljavanje znatiželje svakog posjetioca. Međutim, ovaj turistički potencijal nije bio dovoljno poznat u regionu, a još manje u inostranstvu. Opštine Leskovac i Kriva Palanka su zbog toga odlučile da udruže snage i uz podršku Evropske unije učine ovu destinaciju prepoznatljivom po svojoj atraktivnoj turističkoj ponudi, pokretanjem zajedničkog projekta prekogranične saradnje.

“Ljubitelji planina sa našeg područja redovno su posjećivali ovaj kraj. Međutim, evidentan je nedostatak infrastrukture za dolazak do nekih od najljepših lokaliteta, a malo ljudi van regiona je znalo da takve prirodne ljepote postoje u Leskovcu i Krivoj Palanci.“

Maja Kocić projekt menadžer iz grada Leskovca u Srbiji. Kao jedna od idejnih začetnika ovog projekta, objašnjava da je potreba za ovom inicijativom bila evidentna. “Ljubitelji planina sa našeg područja redovno su posjećivali ovaj kraj. Međutim, evidentan je nedostatak infrastrukture za dolazak do nekih od najljepših lokaliteta, a malo ljudi van regiona je znalo da takve prirodne ljepote postoje u Leskovcu i Krivoj Palanci,“ kaže Maja.

Okolina koja povezuje prekograničnu regiju lijepa je poput bisera, pa su gradovi odlučili da projekat nazovu “Povezivanje bisere”. Projekat uključuje razne aktivnosti i intervencije. U početku su partneri organizovali radionice kako bi olakšali saradnju između turističkih organizacija preko granice. Radionice su uključile deset organizacija sa obe strane granice koje su potom formirale radnu grupu prekograničnih zainteresovanih strana za buduće aktivnosti.

Nakon toga, projekat je prešao na prijeko potrebne male intervencije. Sa obe strane granice, projekat je doprinio postavljanju staza i planinarskih staza, izgradnji dječjih igrališta i ljetnikovaca, te postavljanju klupa, solarne rasvjete, informativnih tabli i kanti za otpatke.

Pored toga, projekat je organizovao promotivne događaje pod nazivom „zeleni vikendi“, koji su okupili stotine ljudi i uključivali živu muziku, degustaciju tradicionalne hrane i planinarske izlete.

“Kao rezultat projekta Povezivanje bisera, imamo značajan porast broja posjetilaca iz cijele Srbije, a očekujemo isto povećanje broja inostranih posjetilaca.“

O projektu

Povezivanje bisera je projekat prekogranične saradnje Srbije i Sjeverne Makedonije, koji je implementiran sredstvima pretpristupne pomoć Evropske unije (IPA II), a sprovodi ga grad Leskovac u Republici Srbiji u partnerstvu sa opštinom Kriva Palanka u Sjevernoj Makedoniji, kao i Centrom za razvoj Jablaničkog i Pčinjskog okruga.

Cilj projekta Povezivanje bisera je povećanje vidljivosti i kvaliteta regionalne prekogranične turističke ponude kroz mapiranje prirodnog, kulturnog i istorijskog naslijeđa, kao i unapređenje lokacija kroz građevinske radove u Leskovcu i Krivoj Palanci.

Maja objašnjava de je uticaj projekta vidljiv i opipljiv i biće još veći narednih mjeseci i godina. “Kao rezultat projekta Povezivanje bisera, imamo značajan porast broja posjetilaca iz cijele Srbije, a očekujemo i povećanje broja inostranih posjetilaca,“ kaže Maja.

Ona takođe objašnjava da je priroda projekta prekogranične saradnje značajno doprinijela kvalitetu uticaja. „Imali smo mnogo koristi od razmjene ideja, perspektiva i upravljačkih vještina sa opštinom Kriva Palanka u Sjevernoj Makedoniji, a ubrzo idemo u još jedan zajednički projekat.“

Predstavljamo svijetu jedinstveni gatački kajmak

Written on . Posted in Priče.

Projekt koji finansira EU pomaže nevladinoj organizaciji iz Bosne i Hercegovine u brendiranju i promovisanju tradicionalnog kajmaka s jedinstvenim receptom.

Gacko je mala opština sa oko 8.000 stanovnika na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Najpoznatije je po obližnjem rudniku uglja i termoelektrani koja je ujedno i najveći poslodavac na ovom području. Međutim, Gacko ima svoj jedinstven i karakterističan način proizvodnje kajmaka, vrste kremastog sira koji se proizvodi i konzumira širom Zapadnog Balkana.

Tradicionalna metoda pravljenja kajmaka je sporo kuhanje sirovog mlijeka, zatim kuhanje dva sata  na vrlo niskoj temperaturi. Nakon što se skine sa vatre, vrhnje se skine i ostavlja nekoliko sati ili dana da se hladi i blago fermentiše. Za razliku od ove tradicionalne metode proizvodnje, prema gatačkom receptu kajmak sazrijeva nekoliko mjeseci u vrećama od ovčije ili kozje kože. Kao rezultat toga, gatački kajmak mijenja boju iz bijelu u žućkastu, sa čvrstom ali ne tvrdom konzistencijom, blago slankastog je okusa i karakteristične arome koju dobiva tokom zrenja. Kad se izvadi iz vreće, sir je suh i mrvljiv.

“Naš kajmak je jedinstven i veoma vrijedan proizvod, i zbog toga želimo da ga zaštitimo i promovišemo.“

Međutim, nema mnogo ljudi priliku da uživa u ovom jedinstvenom okusu jer se uglavnom prodaje na tržnicama ili u restoranima gatačkog kraja. Sa ovim na umu, Udruženje proizvođača gatačkog kajmaka pokrenulo je inicijativu da predstavi gatački kajmak svijetu. Dragana Milović je predsjednica Udruženja, koje je osnovano 2021.godine. Na početku, udruženje je imalo devet članova, a sada ima 24 člana, uglavnom žena iz ruralnih krajeva. Proizvodnja mliječnih proizvoda, uključujući kajmak, je glavni prihod za 90% njih.

Prema Draganinim riječima, cilj Udruženja je da njihov proizvod bude brendiran i prepoznatljiv na lokalnom i regionalnom nivou. Da bi se to postiglo potrebno je poštovati posebne procedure. Prvi je uspostavljanje sistema sljedivosti proizvodnje, čime bi se osiguralo brendiranje proizvoda od strane nadležnih institucija. U Udruženju vjeruju da će brendiranje kajmaka dovesti do šire prepoznatljivosti, a time i veće potražnje i bolje cijene. Težnja članova Udruženja je da poprave svoju materijalnu situaciju proizvodnjom kajmaka, posebno u ruralnim sredinama. Shodno tome, proizvodnja mora biti standardizovana, uz istovremeno očuvanje tradicije i prepoznatljivog ukusa kajmaka koji se proizvodi u regionu. „Naš kajmak je jedinstven i veoma vrijedan proizvod, i zbog toga želimo da ga zaštitimo i promovišemo“, kaže Dragana.

“Podrška koju smo dobili i od EU i od UNDP-a kroz projekat ReLOaD2 bila je od velikog značaja jer nam je omogućila da se približimo našem cilju brendiranja i promocije gatačkog kajmaka kod većeg broja ljudi.”

O projektu  

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu  2 (ReLOaD2) je nastavak inicijativa koje podržava EU – Projekat jačanja lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalnog programa za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Opšti cilj projekta je jačanje participativnih demokratija i EU integracija na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva i podsticanjem mladih da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka, te poboljšanjem pravnog i finansijskog okruženja koje podržava civilno društvo.

Udruženje je nedavno za svoju inicijativu dobilo podršku projekta koji finansira EU. Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu  2 (ReLOaD2) provodi se u 63 lokalne samouprave širom Zapadnog Balkana, a opština Gacko jedna je od 13 partnerskih jedinica lokalne samouprave uključenih u Bosni i Hercegovini, koju finansira Evropska unija i implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Podrška projekta uključivala je obuku o higijeni i kvalitetu mlijeka, pravilnoj ishrani stoke i vođenju evidencije stočne hrane i količina mlijeka. Učesnici su također prošli obuku o načinu uspostavljanja sistema sljedivosti proizvodnje u procesu proizvodnje gatačkog  kajmaka  i o zahtjevima za brendiranje. Osim toga, projekat je udruženju obezbijedio opremu za preradu i ispitivanje mlijeka koja je ključna za kontrolu kvaliteta.

Realizacija ovog projekta prvi je korak ka brendiranju gatačkog kajmaka. To je veoma važno pitanje i za lokalnu zajednicu i za regiju jer je poljoprivreda glavni izvor prihoda u regiji Gacko. „Podrška koju smo dobili i od EU i od UNDP-a kroz projekat ReLOaD2 bila je od velikog značaja jer nam je omogućila da se približimo našem cilju brendiranja i promocije gatačkog kajmaka kod većeg broja ljudi“, kaže Dragana Milović

Osjećati zujanje u Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava Udruženje pčelara Kolašin da privuče više mladih ljudi da se bave pčelarstvom.

Porodica Perišić iz Kolašina, malog grada na sjeveroistoku Crne Gore, kupila je prošle godine nekoliko pčelinjih društava i već uživa u kvalitetnom medu iz vlastite proizvodnje. Posao na proizvodnji ove žetve su uradile hiljade pčela – i jedna dvadesetogodišnja studentica ekonomije. Zajedno sa još osam mladih entuzijasta, Milica Perišić se nedavno počela baviti pčelarstvom zahvaljujući projektu Udruženja pčelara Kolašin koji promoviše ovaj hobi među mladima. Porodica Perišić je zainteresovana za pčelarstvo od početka pandemije COVID -19 kada se povećao fokus na prirodne proizvode. Projekat Udruženja pčelara je došao u pravo vrijeme, dajući Milici priliku i motivaciju da se samouvjereno upusti u pčelarstvo.

“Prije svega, ovo je odličan način da provedem slobodno vrijeme: da provedem malo vremena u prirodi i posmatram ova nevjerovatna mala stvorenja, ali isto tako, ovo je odlična prilika da zaradim novac – i neću odustati.“

Milica smatra da je pčelarstvo ozbiljna prilika za razvoj, iako je za sada samo hobi koji služi porodici i prijateljima. “Prije svega, ovo je odličan način da provedem slobodno vrijeme: da provedem malo vremena u prirodi i posmatram ova nevjerovatna mala stvorenja, ali isto tako, ovo je odlična prilika da zaradim novac – i neću odustati,“ kaže Milica.

Priznaje da ljudi smatraju da je neobično da se mlada žena bavi pčelarstvom. „Nekada se šale kada tražim knjige i časopise o pčelarstvu, jer često misle da je to hobi za starije, ljude u penziji, ali svi su na kraju zainteresovani da nauče više o mom hobiju,“ dodaje Milica. Zbog studija provodi dosta vremena u Podgorici, ali kad god može, vraća se u Kolašin. Milica kaže da u budućnosti može da zamisli sebe kako živi u ovom gradu za koji je kao srednjoškolka doživljavala da je sputava.

Udruženje pčelara promoviše pčelarstvo već 20 godina, a prošlu godinu smatraju najuspješnijom u tim nastojanjima.  Bogoljub Bulatović je predsjednik Udruženja objašnjava da je do prije pet godina funkcionisalo kao tradicionalna zajednica pčelara ali da su tada odlučili da se aktiviraju i dovedu više ljudi u pčelarstvo, sa posebnim fokusom na mlade. „Postoji velika potražnja za pčelarski proizvodima dok trenutna proizvodnja u Crnoj Gori ne zadovoljava potrebe tržišta i željeli smo da iskoristimo ovu priliku da naše mlade zadržimo ovdje kako se ne bi selili u veće gradove“, kaže Bogoljub.

“Vjerovatno će biti mnogo više, ali ako se samo dvoje ljudi  odluči da se ozbiljno posveti pčelarstvu, krajolik Kolašina će se značajno promijeniti.“

O projektu

Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu 2 (ReLOaD2) nastavak je inicijativa koju podržava EU – projekat Jačanja lokalne demokratije (LOD, 2009-2016) i naknadno proširenog Regionalni program za lokalnu demokratiju na Zapadnom Balkanu (ReLOaD, 2017-2020). Opšti cilj projekta je jačanje participativnih demokratija i EU integracija na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva i podsticanjem mladih da aktivno učestvuju u procesu donošenja odluka, te poboljšanjem pravnog i finansijskog okruženja koje podržava civilno društvo.

U sklopu svoje nove misije, udruženje je pokrenulo projekat uz pomoć Evropske unije i UNDP-a. U sklopu projekta, Udruženje je početnicima obezbijedilo kompletan pčelarski pribor, savremenu literaturu i detaljnu obuku o pčelarstvu. Od početka projekta članstvo udruženja je povećano za 25%. Bogoljub objašnjava da pored alata i znanja koje su mladi stekli, od projekta koristi ima cijela lokalna zajednica jer pčelarstvo poboljšava prinose voća, a samim tim i sektor poljoprivrede. „Vjerovatno će ih biti mnogo više, ali ako samo dvoje ljudi odluči da se ozbiljno posvete pčelarstvu, krajolik Kolašina će se značajno promijeniti“, kaže Bogoljub.

Crna Gora je dom polovine svih evropskih biljnih vrsta i predstavlja ogroman potencijal za pčelarstvo. „Zato preporučujem svima koji su bar malo zainteresovani za prirodu da razmisle o sličnim poduhvatima“, kaže Bogoljub.

Nagrađena boca broj četiri

Written on . Posted in Priče.

EU pomaže crnogorskoj vinariji da razvije svoje poslovanje.

Goran Radević je doktor medicine sa iskustvom rada na četiri kontinenta. Napustio  je svoju domovinu, Crnu Goru, kao mlad i preko 27 godina je radio u zemljama kao što su Kajmanska ostrva, Kina, Oman, Južna Afrika i Sjedinjene Američke Države. Goran je oduvijek imao ideju da će se jednog dana vratiti u svoju domovinu i izgraditi vinariju. Vinarstvo je bilo tradicionalno u Goranovoj porodici i njegova ljubav prema proizvodnji vina počela je prije nego što je napunio pet godina. Djed sa majčine strane je imao vinograd i bio stručnjak za proizvodnju vina. “Naučio sam kalemljenje vinove loze prije nego što sam naučio čitati i pisati,” kaže Goran.

Međutim, pokretanje sopstvenog vinograda ne bi bilo lako jer su bila potrebna značajna ulaganja.  Ipak, kako su godine prolazile, pomisao na to se pretvorila u moranje i konačno, zajedno sa porodicom, Goran je donio važnu odluku da se vrate u Crnu Goru i pokrenu njegovo preduzeće iz snova. Finansijsko ulaganje i strast su bili tu, ali ovo nije bio lak put za Gorana i njegovu suprugu.

“Bilo je puno izazova: prve boce su proizvedene u garaži i bez ikakve stručne pomoći.”

Posadili su prvu vinovu lozu 2007. a do 2009. godine su imali prvu berbu i izašla je prva boca.

“Bilo je puno izazova: prve boce su proizvedene u garaži i bez ikakve stručne pomoći,” kaže Goran. Ipak, nevjerovatno, okus je bio odličan i proizvod je bio kandidat za uspjeh. Te godine, Goran je uspio poslati uzorke svog inicijalnog proizvoda na takmičenje za degustaciju vina u poznatom restoranu na Menhetnu. Bilo je sedam takmičara, a boca broj četiri bila je njihova, sjeća se Goran. “Svih pet članova žirija, koji su bili vlasnici poznatih restorana, označili su bocu četiri kao najbolju. Pretpostavljam da je to bila početnička sreća,“ osmjehuje se.

Odmah su počeli izvoziti svoje vino u SAD, ali su se suočili sa problemima. Brojni elementi – od kvaliteta etikete do kvaliteta čepa boce – nisu bili kompatibilni sa zahtjevima međunarodnih standarda i shvatili su da ovim pitanjima treba posvetiti više pažnje. Goranova supruga, koja je porijeklom iz Amerike, je preuzela marketinški dio preduzeća. Počeli su koristiti kvalitetne čepove za boce iz Francuske i papir za etikete iz Njemačke. Ubrzo je uspjeh bio neizbježan jer je kompanija počela izvoziti u Njemačku, Skandinaviju, Švajcarsku, pa čak i Japan.

Kako je tržište raslo, 2011. Goran i njegova supruga su odlučili da angažuju profesionalne konsultante kako bi osigurali održiv rast njihovog posla. Angažovali su agronoma i visokokvalifikovanog tehnologa sa dugogodišnjim iskustvom u zemlji i inostranstvu. Obojica su pomogla da vinarija postane međunarodno priznat brend.

“Zahvaljujući EU podršci, mogao sam upotrijebiti planirani novac za ove neophodne investicije u druge dijelove poslovnih operacija.”

O projektu

Dio Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) osmišljen da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore i ruralna područja ovih zemalja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bila održivija, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Na putu uspjeha vinarije, imali su i podršku Evropske unije. U toku 2018.godine, prijavili su se za program Instrumenata pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i dobili su podršku za nabavku mašina kao što su viljuškar, traktor, vibro-kultivator, vinogradarski plug i motorna drljača. Uz usporavanje poslovanja tokom pandemije, ova podrške je došla u pravo vrijeme. “Zahvaljujući EU podršci, mogao sam upotrijebiti planirani novac za ove neophodne investicije u druge dijelove poslovnih operacija,” kaže Goran.

Goran ima četvero djece, a njegov najmlađi sin Luka studira tehnologiju vina na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. „Sanjao sam ovu vinariju 27 godina i naporno radio da uštedim novac za njeno pokretanje. Moj sin će ovo naslijediti i nastaviti tradiciju. To me čini izuzetno srećnim i ispunjenim,“ kaže Goran.