Skip to main content

Area of Cooperation: Rural development

Era sajber-poljoprivrede u Srbiji

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji sufinansira EU podržava srpske naučnike koji su pioniri u digitalnoj transformaciji poljoprivrede. Srpski farmeri sada imaju novu najbolju prijateljicu po imenu Lala. Lala ima mogućnost da prikupi podatke i odmah analizira hemijska svojstva bilo kojeg uzorka tla, a zatim ih arhivira da bi ih kasnije koristili farmeri. Lala je robot ili, kako ga njegovi pronalazači na Institutu BioSense u Srbiji vole da zovu, Agrobot. Profesorica Vesna Bengin sa Instituta objašnjava da je jedan od najboljih načina za optimizaciju poljoprivredne proizvodnje da se svakoj biljci ili dijelu parcele da tačna količina nutrienata koja je potrebna. „Polazna tačka za ovo je uočavanje razlika koje postoje u tlu u različitim dijelovima parcele, i tu djeluje naša robotska platforma – Agrobot Lala – koja pruža tačne i precizne informacije“, kaže ona. Prilagođena poljoprivrednim namjenama i opremljena sistemom za uzorkovanje i analizu tla, Lala se kreće duž unaprijed definisane putanje unutar parcele, uzima uzorak tla, analizira ga odmah i bilježi georeferentne rezultate mjerenja. Zahvaljujući tome, Lala isporučuje višeslojnu mapu na osnovu koje farmeri mogu donositi odluke u vezi sa sjetvom, navodnjavanjem i primjenom gnojiva, pesticida i herbicida s ciljem da optimizuju proizvodnju. „Raduje nas što smo dijelom poljoprivredne revolucije i što vidimo robote, dronove i mlade ljude sa laptopima na srpskim poljima“, kaže profesorica Bengin.

 “Kao inženjer, vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i da poboljša kvalitet života ljudi i mnogo sam razmišljala o načinu na koji da usmjerimo naše istraživanje ka tom cilju.”

Osnovan 2015. godine, BioSense istraživačko-razvojni institut za IT u biosistemima je pionir u digitalnoj transformaciji poljoprivrede u Srbiji. Profesorica Bengin je suosnivač Instituta. Ona objašnjava da je kao dijete mnogo puta čula da je zemlja u Vojvodini, sjevernom dijelu Srbije, toliko plodna da može da prehrani cijelu Evropu. Međutim, ona je vidjela da to i nije baš tako kao što se govori. Kao odrasla osoba iskusila je tome sličnu situaciju, koja govori u prilog razlici između rečenog i primijenjenog. Naime, činilo joj se apsurdnim baviti se vrlo složenim naučnim istraživanjima gdje su rezultati vidljivi samo na stranicama naučnih časopisa ili knjiga. „Kao inženjer, vjerovala sam da nauka mora da odgovori na potrebe društva i da poboljša kvalitet života ljudi, i mnogo sam razmišljala o načinu na koji da usmjerimo naše istraživanje ka tom cilju“, kaže profesorica Bengin. To je dovelo do ideje da se oformi naučni institut kao baza znanja kojoj bi se farmeri, preduzeća i kreatori politika mogli obratiti kako bi riješili probleme na terenu. Profesorica Bengin objašnjava da je na putu da se to postigne bilo administrativnih, finansijskih i međuljudskih izazova – i da bi njene ambicije vjerovatno bile kratkog vijeka da nije bilo financiranja nauke od strane EU, prvo kroz program FP7, a kasnije kroz Horizont 2020. „Projekat po projekat, kao ciglu po ciglu, izgradili smo put koji nas je doveo do toga da danas budemo prepoznati kao globalni lider u digitalnoj transformaciji poljoprivrede“, kaže profesor Bengin.

„Prije ANTARES-a smo mogli samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučno-istraživačkog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo videli u inostranstvu; sanjali smo da zadržimo naše najbolje studente umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da farmeri mogu dostojanstveno živjeti od svog rada. ANTARES nam je pomogao da ove snove pretvorimo u stvarnost.”

O projektu Sa budžetom od skoro 30 miliona evra, ANTARES je najveći istraživački projekat ikada finansiran od strane Evropske unije u Republici Srbiji. Projekat je podržan učešćem Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije koje pruža institucionalnu i zakonodavnu podršku, kao i sufinansiranje od 14 miliona evra. ANTARES je sufinansiran kroz program Evropske unije Horizont 2020. Profesor Bengin je koordinator projekta Horizon 2020 ANTARES koji finansira EU i koji podržava Institut BioSense na razvojnom putu do tržišno orijentisanog evropskog centra istraživačke izvrsnosti u radu. „Prije ANTARES-a smo mogli samo da sanjamo – da sanjamo o izgradnji ozbiljnog naučno-istraživačkog centra u Srbiji, sličnog onima koje smo videli u inostranstvu; sanjali smo da zadržimo naše najbolje studente umjesto da ih gledamo kako odlaze iz zemlje. Imali smo viziju da farmeri mogu dostojanstveno živjeti od svog rada. ANTARES nam je pomogao da ove snove pretvorimo u stvarnost”, kaže profesor Bengin. Danas BioSense ima tim od oko 140 elektroinženjera, programera, biohemičara, fizičara, biologa i agronoma. Odluke o zapošljavanju donose se isključivo na osnovu izvrsnosti u radu i polovina tima su žene. Profesor Bengin objašnjava da su žene neophodne nauci. “One pristupaju rješavanju bilo kojeg naučnog izazova na specifičan način, komplementaran načinima njihovih muških kolega. Kao inženjer elektrotehnike, zaista ne vjerujem da postoje muške i ženske profesije”. Ona podstiče djevojke svojim stavom: „Iskreno vjerujem da djevojke treba da slušaju sebe, slijede svoje želje i interesovanja i stvaraju nove obrasce ponašanja pri kojim neće slijediti muške uzore već stvarati svoje autentične priče o uspjehu.

Razvoj poljoprivrednih gazdinstava na vojvođanskim poljima

Written on . Posted in Priče.

Mladi srbijanski poljoprivrednik ostvaruje svoj dječački san uz podršku EU.

Milan Plavšić (35) živi u Sremskoj Mitrovici u pokrajini Vojvodini, na sjeveru Srbije. Potiče iz porodice koja se generacijama bavi poljoprivredom, ali za razliku od oca i djeda, Milan je imao priliku da završi poljoprivredni fakultet u Novom Sadu. Njegov cilj je da unaprijedi porodični biznis. “Od djetinjstva sam navikao na poljoprivredu. Jednostavno volim taj posao i nikada nisam razmišljao da se bavim drugim”, kaže Milan.

Vojvodina je poznata po svom bogatom zemljištu koje je već vijekovima idealno za poljoprivredne kulture poput kukuruza, pšenice, soje i suncokreta. Ta pokrajina je najveći proizvođač i izvoznik ratarskih kultura u regionu Zapadnog Balkana. Poput Milana, većina ljudi u regionu radi u poljoprivredi, ali, uprkos prednosti dobrog zemljišta, poljoprivrednici se suočavaju sa ozbiljnim poteškoćama. „Neka od malih poljoprivrednih domaćinstava, sa dva do tri hektara zemlje, prodaju svoju zemlju ili je iznajmljuju većim proizvođačima jer nisu u mogućnosti da ulažu u novu tehnologiju i nabavku opreme za modernu poljoprivredu“, kaže on.

“Stari traktor je počeo da predstavlja pravi problem, jer nije više dobro radio i nismo mogli ispoštovati rokove niti proizvesti potrebne količine usjeva.”

Novi traktor i bolje poslovne prilike

Milan kaže za sebe da pripada skupini srednjih proizvođača, a ima 20 jutara zemlje. Traktor je ključan za njegov rad, a njegova porodica posjeduje jedan koji je kupljen još davne 1987. godine. Milan se prisjeća svoje radosti kada je po prvi put vozio taj traktor. Imao je tada samo 12 godina. Međutim, vremenom se mašina rashodovala i pokazala se starom za predviđene poslove. „Stari traktor je počeo da predstavlja pravi problem, jer nije više dobro radio i nismo mogli da ispoštujemo rokove niti proizvedemo potrebne količine usjeva“, kaže Milan.

Porodica je znala da treba da investira u novi traktor, koji može koštati i do 70.000 eura – inače veoma skup dio opreme, uzevši u obzir veličinu njihovog posla. Nisu imali dovoljno novca za ulaganje, a uzimanje kredita za ovaj iznos izgledalo je previše rizično i skupo na duže staze. Međutim, bez nove opreme njihov posao bi bio ozbiljno ugrožen.

Ipak, dobili su tračak nade kada je Milan čuo za program Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i koji podržava poljoprivredu u Srbiji i regionu. Kako je ustanovio da njegovo gazdinstvo ispunjava kriterijume, Milan je odlučio da se prijavi za tu podršku. Prijava je uspješno odabrana za podršku i porodica je mogla kupiti novi traktor.

“Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu raditi brže i bezbijednije i imati kvalitetnije usjeve.”

O projektu

Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) koji je kreiran da podrži zemlje na putu ka članstvu u EU, znan kao Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i ruralnih područja. Putem ovog alata, EU pruža finansijsku i tehničku pomoć korisnicima kako bi poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijima, usklađujući ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

IPARD program je podržao Milanovu porodicu tako što je finansirao 50% ukupnog iznosa za kupovinu novog traktora. Ostatak iznosa porodica je obezbijedila svojom ušteđevinom i tako što je podigla kredit u banci, koji je lakše odobren zahvaljujući IPARD podršci. „Sa novim traktorom koji smo dobili uz podršku EU, sada mogu raditi brže i bezbijednije i imati kvalitetnije usjeve“, kaže Milan.

Milan ima viziju da proširi svoj posao jer ima kvalitetno zemljište i tržište. Ono što je najvažnije, sada ima i novi Steyr traktor. To je baš onaj austrijski traktor o kojem je sanjao kada je bio dječak. „San svakog dječaka koji živi u poljoprivrednom domaćinstvu je kupovina novog traktora. To je bio i moj san. Uz podršku EU, ovaj san se ostvario”, kaže Milan.

Zapadni Balkan je prepun prilika za organsku poljoprivredu

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava pčelare iz Sjeverne Makedonije da pređu na organsku poljoprivredu.

Opština Kavadarci se nalazi u regionu Tikveš u Severnoj Makedoniji. Ova opština ima manje od 40.000 stanovnika, i kao i mnoga druga ruralna područja na Zapadnom Balkanu, suočava se s problemom migracije mladih i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Migracija je bila glavni motiv za pokretanje Vitac incubator projekta finansiranog od strane EU koji promoviše organsko pčelarstvo u ruralnim područjima. Budući da su migracije uslovljene nedostatkom prilika za zaradu u ruralnim područjima, EU staje tome u kraj finansirajući ovaj projekat. Zlatka Milkov je jedna od mještanki koja nije napustila Kavadarce. Ona je diplomirani agronom, ali je nekoliko godina radila kao knjigovođa. Zlatkin suprug radi kao električar, a u slobodno vrijeme čuva pčele. „Nikada me nije pretjerano zanimalo pčelarstvo; Suprugu sam pomagala u pakovanju meda tek kada smo dobili finalni proizvod – kaže Zlatka.

Međutim, 2020. godine njen suprug je čuo za program obuke za organsku proizvodnju meda, koji je obezbijedio Vitac projekat, a koji je osmišljen i implementiran kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka u tom period nije radila i imala je više slobodnog vremena od svog supruga koji joj je predložio da se pridruži projektu. Pristala je na to, ali nevoljko.

„Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”

Organsko pčelarstvo, buduća poslovna prilika

Obuka je trajala devet mjeseci i uključivala je teorijsko i praktično znanje o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U tih godinu dana, projekat je podržao 15 učesnika, uključujući žene i mlade iz regiona. Tokom praktične obuke, učesnici su napravili 30 organskih pčelinjih zajednica koje su im potom date kako bi mogli započeti ili proširiti svoju organsku proizvodnju meda. Učesnici su takođe dobili certifikate za organski uzgoj pčela. Pored toga, naučili su kako se uzgaja organska hrana, uključujući organski med, i kako se to radi bez upotrebe pesticida i gnojiva i genetski modifikovanih organizama (GMO). Zbog široko rasprostranjenog uvjerenja da je organska hrana sigurnija, hranljivija i boljeg ukusa, oni su dobili pristup tržištu organske hrane, a ono je u povoju i jako cijenjeno širom svijeta.

„Podrška EU je bila ključna za ovaj projekat, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice.”

O projektu

Osnovni cilj Vitac incubator projekta za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja stanovništva i doprinos oživljavanju seoskih naselja u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti su uključivale teorijsko i praktično obučavanje učesnika o proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i o organizaciji pčelinjih zajednica.

Osim toga, preko osnovanog informativnog centara poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako svoju poljoprivrednu proizvodnju pretvoriti u organsku. Ovaj projekat, kojeg je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita, finansiran je u okviru ReLOaD-programa kojeg finansira EU, a sufinansiran je od opštine Kavadarci.

Biljana Georgievska, menadžerka projekta, kaže da je projekat iziskivao mnogo truda da bi se pravilno realizovao, i da je uspješnost projekta zavisila od posvećenosti učesnika. „Podrška EU je bila ključna, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice”, kaže ona.

Zlatka danas vodi porodični pčelarski biznis koji je sada skoro 100% organski. Zanimljivo je da je u međuvremenu Zlatkina porodica osvojila prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem državnom takmičenju u Tetovu. “Razmišljam da uskoro otvorim prodavnicu organske hrane. Ako uspjemo s tim, onda bih možda mogla da se posvetim organskom uzgoju u potpunosti”, kaže Zlatka.

Sijemo sjeme uspjeha

Written on . Posted in Priče.

Povratak svojim korijenima: mladi emigrant se vraća u Albaniju i postaje uspješan preduzetnik uz podršku EU. Mikel Hoxha je napustio Albaniju da bi radio u građevini u Grčkoj. Kaže da je morao da se preseli u Grčku zbog teških ekonomskih uslova i nedostatka posla i profesionalne perspektive u domovini. Tu je radio nekoliko godina u građevinskom sektoru, gdje je posao bio težak i život nije postajao lakšim. Iz tog razloga je prije deset godina odlučio da se vrati svojim korijenima u Fier, i okuša sreću u domovini. Udružio je snage sa ostalim članovima porodice kako bi pokrenuo novi posao, ali nikada nije mislio da će postati uspješan kao sada. Odmah po povratku iz Grčke napravio je mali staklenik. Ideja je bila uzgajati povrće u malom obimu, distribuirati ga na obližnje pijace i zarađivati ​​za život za sebe i svoju porodicu. U to vrijeme bio je pionir u svom kraju za ovu vrstu poljoprivrednog posla, jer nijedan drugi mještanin njegovog grada ili okoline nije imao plastenike. Sjeća se i da je početak bio veoma težak jer nije imao veliku svotu novca za ulaganje, niti podršku vlade ili bilo koje druge institucije. Ali na kraju, naporan rad i njegov inovativni pristup radu su se isplatili i on je ušao u drugu vrstu poljoprivrednog biznisa koji se konstantno razvijao i prateći taj razvoj Mikel postaje cijenjenim preduzetnikom u ovoj oblasti.

„Vidio sam sjajnu priliku u sjemenu i odlučio da proširim staklenik gdje bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima.“

Žanješ  ono što si posijao Jedan od najvažnijih preduslova za poljoprivredu je kvalitetno i finansijski povoljno sjeme i sadnice. S obzirom da Mikel nije imao novca za uvoz sjemena, počeo je sam da uzgaja sjeme za potrebe svog malog staklenika. Kako je svojim radom postao dobar u tom uzgoju, seljaci iz okoline, koji su već otvorili svoje plastenike, počeli su da naručuju od njega sadnice. „Vidio sam veliku priliku u sadnicama i odlučio da proširim staklenik u kojem bih mogao proizvoditi sjeme za prodaju drugim poljoprivrednicima“, kaže Mikel. Nakon nekog vremena, Mikel je postao jedan od vodećih preduzetnika koji prodaje sjeme u svom području. Trenutno proizvodi i prodaje preko 12 miliona sadnica godišnje. Pored toga, već je izvozio sadnice lubenica u Crnu Goru, a prošle godine je počeo da izvozi male količine sadnica u Italiju i Bugarsku. Posao je stalno rastao, ali Mikelu je bila potrebna podrška kako bi svoje poslovanje podigao na viši nivo. Čuo je za program, koji je dijelom Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj, koji finansira EU (IPARD), i kako je njegov posao bio savršeno podoban za taj program, odlučio je da se prijavi na njega.

„Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu.“

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), koji je osmišljen da podrži zemlje na putu ka članstvu u EU, je Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) i fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i ruralnih područja. Putem ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU. Pravimo iskorak ka preduzetništvu Uz IPARD podršku, Mikel je izgradio još jedan moderan staklenik površine 4830m2 opremljen potrebnom tehnologijom i sistemima koji omogućavaju godišnju sadnju i uzgoj rasada. „Podrška EU je bila prekretnica zahvaljujući kojoj sam mogao napraviti veliki iskorak od farmera do pravog preduzetnika u sjemenskom poslu“, kaže Mikel. Podrška iz IPARD-a pokrila je 65% te investicije, a za ostatak je morao uzeti bankarski kredit. Mikel je ranije pokušavao da dobije kredit od banke kako bi proširio svoje poslovanje, ali tada ga nije dobio . On objašnjava da su banke bile spremne da mu odobre kredit tek kada je dobio podršku od IPARD-a. Mikelovo poljoprivredno gazdinstvo trenutno zapošljava 25 radnika, a plan je da ih se zaposli još u budućnosti. Kupio je i novo zemljište jer se narudžbe za sadnice stalno povećavaju. „Poljoprivreda je vrlo dobar posao sve dok ste posvećeni napornom radu i održavanju kvaliteta svojih proizvoda,“ kaže on.

Ukus Crnogorskog pršuta poznat i preko granica

Written on . Posted in Priče.

Crnogorska kompanija povećava izvoz i prihode, te zapošljava građane uz podršku EU. Suva šunka je specijalitet Njeguša, sela u blizini Cetinja u Crnoj Gori. Poznata je po posebnom ukusu i mirisu koji je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i bukovog drveta koje sagorijeva tokom procesa sušenja. Crnogorcima i posjetiocima ove zemlje poznat je taj ukus, a sada kompanija iz Crne Gore radi na prepoznatljivosti tog ukusa širom regiona zapadnog Balkana i šireg tržišta. Mediteranea je srednje velika crnogorska porodična firma u vlasništvu muža i žene Marije i Ivana Špadijera. Firma je počela sa malom prodajom mesnih prerađevina 2006. godine i postepeno je povećavala prihode, a njeguški pršut je postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da je za pršut potrebna složena proizvodnja: proces sušenja uključuje soljenje morskom solju oko tri sedmice, prešanje kako bi se uklonio višak tekućine koje traje još tri sedmice, te lagano dimljenje i sušenje na hladnom planinskom povjetarcu u trajanju od tri mjeseca nakon čega slijedi sazrijevanje. Cijeli proces proizvodnje traje oko godinu dana.

 “Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja”

  Povećanje kvaliteta i prihoda Oko deset godina Mediteranea je otkupljivala pršut od proizvođača na Njegušima, a pakovali su je drugi kooperanti. Posao je išao dobro, a tržište se širilo, ali ovaj rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovog proizvoda je bio konstantan, ali je kompanija počela da ima problema sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli stizati zahtjevi kupaca za poboljšanje kvaliteta ambalaže. „Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja“, kaže on. Za to im je bila potrebna dodatna oprema i objekti jer je ovo bio novi prostor za kompaniju. U početku su ulagali sopstvenim kapacitetima, ali to nije bilo dovoljno da zadovolje potražnju. Stoga su odlučili da se prijave za podršku koju pružaju Instrumenti EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj, IPARD. Kao rezultat toga, dobili su skoro 35.000 eura dodatne opreme, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice za podizanje na visinu do 11 metara.

 “Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška nas je učinila nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije.”

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) koji je osmišljen da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i njihovih ruralnih područja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU-a.   Mediteranea sada proizvodi i distribuiše preko 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli i restorani i lanci supermarketa. Oko 90% njihovog prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju kooperanti na području Njeguša, pakovanje i distribuciju sada u potpunosti pokriva kompanija. Takođe su udvostručili broj svog tima sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju. Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za ovu uspješnu priču. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška dobijena od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije”, kaže on.

Japanske jabuke postaju „naše voće“ u Crnoj Gori

Written on . Posted in Priče.

Crnogorska kompanija pronalazi potencijal za rast u poljoprivredi uz podršku EU. Crna Gora je neto uvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je trgovinski deficit u posljednjih nekoliko godina opao, istraživanje Instituta za prospektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da niz elemenata još uvijek ima uticaja na ovu situaciju. To uključuje fragmentirane farme, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijen prerađivački sektor i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija. Potencijal za rast na tržištu poljoprivrede uočio je Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Baštenski centri kompanije Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.

“Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju”

Potencijal za rast Miloš Golubović je generalni direktor Veletex-a. Objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra za njihov posao. Sektor distribucije, koji je najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. “Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju.” Veletex je stoga pokrenuo novo preduzeće Naše Voće i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme na području Nikšića. Pomoć da se pokrene ovaj posao Miloš objašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je potreban jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate hektar ili 40 hektara zemlje. “Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.” Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je značajan izazov, čak i za dobro etablirano preduzeće kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da konkuriše za podršku programa EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor u zemljama u procesu pridruživanja EU. Kroz IPARD im je pružena podrška u osnivanju i kasnijem proširenju zasada jabuka i ulaganju u protivgradne mreže. Sada su posljednjim pozivom za podnošenje prijedloga potpisali ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadratnih metara, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.

„Plan daljeg širenja se odnosi na sortu Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena i nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru.”

O programu Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, je i Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor tih zemalja. Uz pomoć ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim i uskladili ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.   Osim toga, potpisan je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za primarnu proizvodnju uz izgradnju intenzivnog višegodišnjeg zasada jabuke. Investicija se odnosi na  kupovinu sadnica i traktora. Jabuke su primarno voće na kome kompanija radi zbog klimatskih uslova Župske kotline koji su najbolji za rast jabuke. Trenutno, kompanija uzgaja sorte crvene jabuke. „Plan daljeg širenja se odnosi na Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena I nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru“, kaže Miloš.