Tradicionalna odjeća za savremene kosovske svadbe
Janičari su bili elitna pješadijska jedinica koja je bila lična garda otomanskog sultana. Bili su poznati po strogoj disciplini, organizaciji, žestini i hrabrosti u borbi. Takođe su bili prepoznatljivi po odjeći poznatoj kao kaftan dolama. Dolama je bila uniseks strukirani kaput koji je dosezao do koljena ili do pola potkoljenice, sa uzanim donjim dijelom i dugim, vrlo širokim rukavima. Bukvalno značenje riječi dolama je „omotač“, što znači da je odjevni predmet bio namijenjen za nošenje preko odjeće.
Tokom vjekova, dolama je postala odjeća koju nisu nosili samo janičari, već i drugi, a posebno bogate žene. Međutim, čak i među bogatima, dolama je bila odjeća za posebne prilike. Kroz istoriju, dolama je postala važna za mnoge druge zajednice kao dio odjeće za posebne prilike širom bivših teritorija Osmanskog carstva, uključujući i Zapadni Balkan.
Na Kosovu je dolama zadržala svoj sjaj i značaj, a u pojedinim regionima, svadbe su nezamislive bez ove posebne nošnje. Danas je nose nevjeste i žene u onoliko verzija koliko ima zajednica koje žive na Kosovu.
„U jednom periodu su tradicionalne nošnje bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako su se mladi bili modernizovali i nisu se više vjenčavali u tradicionalnim odjevnim predmetima kao što su dolame. S vremenom se tradicionalna odjeća vratila u svadbenu modu. Danas je devojke kombinuju i sa suknjama: dolama se modernizuje.”
U Prizrenu su ručno rađene dolame veoma tražene, za razliku od onih koje su mašinski proizvedene. Potrebne su nedjelje – i naravno, mnogo pažnje i ljubavi – da se napravi jedan komad, a prelijepe ručno rađene kreacije prodaju se i po 2.000 eura. Tehnika izrade dolame je jedinstvena i ne uči se u školama ili u bilo kojoj drugoj ustanovi. Stoga je ovaj zanat bio u opasnosti da bude zaboravljen, uprkos značajnoj potražnji na tržištu.
Stoga je nevladina organizacija iz Prizrena pod nazivom „Ec ma ndryshe“ počela da radi na održavanju tradicije, pomažući onima koji žele da sačuvaju i obnove običaje, ali sa savremenim primjesama. Uz podršku EU, oni su organizovali obuku žena za ručno pravljenje dolama.
Sebahate Kabaši ima znatno iskustvo u izradi dolama, pa je svoje umijeće prenijela i na druge žene. „U jednom periodu su tradicionalne nošnje bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako su se mladi bili modernizovali i nisu se više vjenčavali u tradicionalnim odevnim predmetima kao što su dolame. S vremenom se tradicionalna odjeća vratila u svadbenu modu. Danas je devojke kombinuju i sa suknjama: dolama se modernizuje”, kaže ona.
„Znala sam da ću nakon završetka ove obuke imati posla, ali nikada nisam mislila da će narudžbine početi da stižu tako brzo.“
O projektu
Obuka je sprovedena u okviru projekta „Žene i mladi za razvoj zajednice i kulturno nasljeđe“, koji sprovodi NVO „Ec Ma Ndryshe“. Projekat se realizuje uz finansijsku podršku koju obezbjeđuje projekat „Kulturno nasljeđe kao pokretač dijaloga između zajednica i socijalne kohezije“ koji finansira Instrument Evropske unije za doprinos stabilnosti i miru (IcSP), a sprovodi ga UNDP Kosovo.
Polaznice kursa kažu da je ovo odlična prilika da se nauči stara vještina. Za njih je to korak naprijed u životu, jer korišćenjem svog umijeća mogu da zarade i pomognu svojim porodicama. Jedna od polaznica je i 30-godišnja Mirlinda. Ona kaže da joj je tradicija oduvijek bila bitna, ali da je i finansijski faktor važan u izradi dolame. „Od ovog zanata može da se zaradi, a daje i mogućnost da se radi od kuće, što je važno za nas domaćice. Dolama je veoma tražena u Prizrenu”, kaže ona.
Sebahate, instruktorka, dodaje da su mnoge polaznice počele da rade još dok su pohađale kurs. Jedna od uspješnijih je i Ćamile Bitići. Kada je završila kurs, objavila je svoje radove na Fejsbuku i Instagramu i odmah su počele da stižu porudžbine. „Znala sam da ću nakon završetka ove obuke imati posla, ali nikada nisam mislila da će narudžbine početi da stižu tako brzo”, kaže ona.
