Crnogorska kompanija povećava izvoz i prihode, te zapošljava građane uz podršku EU.
Suva šunka je specijalitet Njeguša, sela u blizini Cetinja u Crnoj Gori. Poznata je po posebnom ukusu i mirisu koji je rezultat mješavine morskog i planinskog vazduha i bukovog drveta koje sagorijeva tokom procesa sušenja. Crnogorcima i posjetiocima ove zemlje poznat je taj ukus, a sada kompanija iz Crne Gore radi na prepoznatljivosti tog ukusa širom regiona zapadnog Balkana i šireg tržišta.
Mediteranea je srednje velika crnogorska porodična firma u vlasništvu muža i žene Marije i Ivana Špadijera. Firma je počela sa malom prodajom mesnih prerađevina 2006. godine i postepeno je povećavala prihode, a njeguški pršut je postao jedan od njihovih glavnih proizvoda. Ivan objašnjava da je za pršut potrebna složena proizvodnja: proces sušenja uključuje soljenje morskom solju oko tri sedmice, prešanje kako bi se uklonio višak tekućine koje traje još tri sedmice, te lagano dimljenje i sušenje na hladnom planinskom povjetarcu u trajanju od tri mjeseca nakon čega slijedi sazrijevanje. Cijeli proces proizvodnje traje oko godinu dana.
“Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja”
Povećanje kvaliteta i prihoda
Oko deset godina Mediteranea je otkupljivala pršut od proizvođača na Njegušima, a pakovali su je drugi kooperanti. Posao je išao dobro, a tržište se širilo, ali ovaj rast je donio i nove izazove. Kvalitet sirovog proizvoda je bio konstantan, ali je kompanija počela da ima problema sa pakovanjem. Ivan objašnjava da su počeli stizati zahtjevi kupaca za poboljšanje kvaliteta ambalaže. „Naši podizvođači nisu bili u mogućnosti da ispune ove zahtjeve kako treba pa smo odlučili da sami preuzmemo posao pakovanja“, kaže on.
Za to im je bila potrebna dodatna oprema i objekti jer je ovo bio novi prostor za kompaniju. U početku su ulagali sopstvenim kapacitetima, ali to nije bilo dovoljno da zadovolje potražnju. Stoga su odlučili da se prijave za podršku koju pružaju Instrumenti EU za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj, IPARD. Kao rezultat toga, dobili su skoro 35.000 eura dodatne opreme, uključujući mašinu za pakovanje i dvije električne lančane dizalice za podizanje na visinu do 11 metara.
“Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška nas je učinila nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije.”
O programu
Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) koji je osmišljen da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore tih zemalja i njihovih ruralnih područja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU-a.
Mediteranea sada proizvodi i distribuiše preko 50 tona finalnih proizvoda godišnje. Imaju mnogo klijenata, među kojima su hoteli i restorani i lanci supermarketa. Oko 90% njihovog prihoda dolazi od izvoza. Dok proizvodnju još uvijek pokrivaju kooperanti na području Njeguša, pakovanje i distribuciju sada u potpunosti pokriva kompanija. Takođe su udvostručili broj svog tima sa četiri na osam i planiraju da ga dodatno povećaju.
Ivan objašnjava da je podrška EU bila ključna za ovu uspješnu priču. „Da nije bilo podrške EU kroz IPARD, i dalje bismo se borili. Podrška dobijena od IPARD-a učinila nas je nezavisnijim i pomogla nam da preuzmemo kontrolu nad sudbinom i uspjehom naše kompanije”, kaže on.
Crnogorska kompanija pronalazi potencijal za rast u poljoprivredi uz podršku EU.
Crna Gora je neto uvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Iako je trgovinski deficit u posljednjih nekoliko godina opao, istraživanje Instituta za prospektivne tehnološke studije koji finansira EU pokazuje da niz elemenata još uvijek ima uticaja na ovu situaciju. To uključuje fragmentirane farme, mali obim primarne proizvodnje, nerazvijen prerađivački sektor i nizak nivo primjene savremenih proizvodnih tehnologija.
Potencijal za rast na tržištu poljoprivrede uočio je Veletex, crnogorska kompanija koja posluje već 30 godina i bavi se distribucijom hrane i maloprodajom hortikulturnih proizvoda. Baštenski centri kompanije Kalia zapošljavaju preko 40 agronoma.
“Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju”
Potencijal za rast
Miloš Golubović je generalni direktor Veletex-a. Objašnjava da je primarna poljoprivredna proizvodnja bila dobra za njihov posao. Sektor distribucije, koji je najstariji sektor u kompaniji, bavi se distribucijom hrane, uključujući voće i povrće, tako da kompanija ima poslovne partnere i kontakte za prodaju poljoprivrednih proizvoda. “Ne postoji druga kompanija ili institucija u Crnoj Gori koja zapošljava toliko stručnjaka iz oblasti poljoprivrede. Kalia je takođe na izvoru nabavke svih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, što je pomoglo poslovanju.”
Veletex je stoga pokrenuo novo preduzeće Naše Voće i kupio preko 44 hektara poljoprivrednog zemljišta od nekadašnje državne farme na području Nikšića.
Pomoć da se pokrene ovaj posao
Miloš objašnjava da su za rad sa savremenim tehnologijama u voćarstvu potrebne veće površine jer je potreban jedan veoma skup komad infrastrukture – bez obzira da li imate hektar ili 40 hektara zemlje. “Mislim na centralni sistem za navodnjavanje.”
Ulaganje u ovu vrstu tehnologije je značajan izazov, čak i za dobro etablirano preduzeće kao što je Veletex. Iz tog razloga, Naše Voće je odlučilo da konkuriše za podršku programa EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD), koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor u zemljama u procesu pridruživanja EU. Kroz IPARD im je pružena podrška u osnivanju i kasnijem proširenju zasada jabuka i ulaganju u protivgradne mreže. Sada su posljednjim pozivom za podnošenje prijedloga potpisali ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za izgradnju objekta za preradu i skladištenje voća. „Sa 2.500 kvadratnih metara, objekat će biti jedan od najvećih u Crnoj Gori“, kaže Miloš.
„Plan daljeg širenja se odnosi na sortu Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena i nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru.”
O programu
Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, je i Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) koji se fokusira na ruralna područja i poljoprivredno-prehrambeni sektor tih zemalja. Uz pomoć ovog alata, EU korisnicima pruža finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim i uskladili ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Osim toga, potpisan je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za primarnu proizvodnju uz izgradnju intenzivnog višegodišnjeg zasada jabuke. Investicija se odnosi na kupovinu sadnica i traktora.
Jabuke su primarno voće na kome kompanija radi zbog klimatskih uslova Župske kotline koji su najbolji za rast jabuke. Trenutno, kompanija uzgaja sorte crvene jabuke. „Plan daljeg širenja se odnosi na Crveni delišes, ali će na četiri hektara biti zasađena I nova sorta – Japanski fudži – koja je takođe crvena jabuka: krupno voće, nešto sasvim novo za Crnu Goru“, kaže Miloš.
Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na jednom prekograničnom projektu, naučnici su stekli nova znanja o ovim legendarnim stvorenjima.
Borko ima samo pet godina, ali je već poznat u Crnoj Gori. Prošle godine je bio u svim crnogorskim medijima i i dalje ga gledaju 24 sata, kao lika u TV rijalitiju. Borko je medvjed i praćen je u naučne svrhe, u sklopu projekta „Bear in Mind“ koji finansira EU.
Borko je zarobljen prije godinu dana kada mu je projektni tim naučnika stavio ogrlicu sa GPS uređajem za praćenje i satelitskim predajnikom, prije nego što bi ga odmah pustio na slobodu. Odašiljač uključuje karticu, koja šalje do sedam poruka dnevno kontrolnom centru dajući koordinate njegove lokacije. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da nauči više o njegovom kretanju, hranjenju i drugim navikama.
“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo.”
Jasmin Murić je koordinator projekta. Opisuje iznenađenja koja su doživijeli prateći Borkovo kretanje: “Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero: odličan je plivač. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo”, kaže on. On opisuje još jednu Borkovu naviku: većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice gdje je strujanje vazduha slabije, možda tu traži zaklon od hladnih zima.
Rad preko granica
Broj medvjeda na području gdje Borko živi daleko je od minimalne održive populacije, a suočavaju se s brojnim prijetnjama od ljudi. Razloge za to Jasmin objašnjava kroz pretjeranu percepciju rizika od napada medvjeda, gubitak staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Fragmentirano prekogranično upravljanje je takođe predstavljalo izazov u prošlosti. Kako medvjedi ne poznaju granice, bilo je važno udružiti se sa organizacijama u Bosni i Hercegovini da bismo razmijenili iskustva i izradili zajedničke planove. Jasmin zna da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i na upravljanju njihovim staništem i preko granica.
Uz pomoć podataka dobijenih preko Borkovog GPS uređaja za praćenje, Jasminov tim radi na izradi robusnog desetogodišnjeg plana upravljanja, koji će omogućiti strateški pristup boljem očuvanju ove vrste i njenog okoliša. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog područja Nacionalnog parka Durmitor, može se preporučiti proširenje teritorije parka. Ako tim vidi da Borko ide u sela, onda se može raditi na mjerama koje bi osvijestile lokalno stanovništvo o ponašanju medvjeda s ciljem da medvjedi ne budu u opasnosti od zamki, pripremljenih od strane mještana.
Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje kad budemo radili na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima i preko granica.
“Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima preko granica.”
O projektu
Projekat Bear in Mind implementira Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru IPA programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020.
Nadovezujući se na dobre rezultate
Projekat nije samo o Borku ili čak mrkom medvjedu. Tim takođe planira uhvatiti i označiti dvije lokalne vrste ptica – jarebicu i tetrijeba. Ovo bi na sličan način trebalo pomoći da se steknu ključni uvidi za razumijevanje njihovih navika i kretanja.
Borko sada hibernira u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će ponovo biti budan krajem aprila i raduju se što će ga tada nastaviti pratiti. Jasmin objašnjava da su takođe važne informacije o staništu koje medvjed koristi za hibernaciju i o vremenu kada mu počinje zimski san i kada se budi iz njega. “Ovi podaci su od velikog značaja i služe nam da dođemo do nekih zaključaka o tome kako su klimatske promjene povezane sa sezonskim navikama medvjeda.”
Čišćenje potopljenih brodova iz Drugog svjetskog rata čini plovidbu Dunavom bezbijednijom i podstiče srbijansku ekonomiju.
Dunav je druga po dužini evropska rijeka i protiče kroz deset zemalja. Cijeli njen tok u Srbiji (588 km) je plovan, ali je plovni put Dunava u Đerdapskoj klisuri znatno uži, zbog brojnih plovila koja su tu potopljena pred kraj Drugog svjetskog rata.
Na tom dijelu Dunava, uzvodno od luke Prahovo, plovni put je širok samo 180 metara, a 23 potopljena plovila sužavaju plovni put na samo 100 metara. Stoga,projekat uklanjanja ovih potonulih plovila, koji podržava Evropska investiciona banka, je od velikog značaja, jer prepreke ispod vode ometaju plovidbu, posebno kada je vodostaj nizak. Prvi dio projekta usmjeren je na pronalaženje pravog načina za deminiranje i uklanjanje opasnih tvari iz plovila, kao i na pronalaženje njihove tačne lokacije.
„Investicija će unaprijediti riječni saobraćaj u Srbiji, jer zemlja gubi i do 5 miliona evra godišnje zbog nebezbijedne plovidbe na ovom dijelu Dunava.”
Brža i sigurnija plovidba Dunavom
Neki dijelovi brodova, koji više od sedam decenija leže na dnu Dunava, biće izloženi, a ostali će biti vraćeni Nemačkoj. Ovo čišćenje korita učiniće plovidbu ovim dijelom rijeke daleko sigurnijom i bržom, kao i poboljšanje životne sredine. Investicija će unaprijediti riječni saobraćaj u Srbiji jer zemlja gubi i do pet miliona evra godišnje zbog nebezbijedne plovidbe na ovom delu Dunava, izjavila je bivša ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović.
Projekat uklanjanja plovila finansiraće se kreditom Evropske investicione banke (EIB) po izuzetno povoljnim uslovima, u saradnji sa Vladom Srbije.
„Želimo učiniti plovidbu Dunavom ponovo bezbijednom: uklanjanjem prepreka i rušenjem vidljivih i nevidljivih barijera, u ovom slučaju ispod površine vode“, kaže Sem Fabrici, ambasador EU u Srbiji.
EU integracije su prije svega proces mira i jedinstva. Od svog osnivanja, EU je bila fokusirana na prevazilaženje poteškoća iz prošlosti i otvaranje puta za dalju integraciju. „Naše opredjeljenje je da Srbija i cijeli region Zapadnog Balkana budu dio ove velike avanture“, kaže Fabrici.
“Svi u ovoj zemlji su emotivno vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti.”
O EIB-u
Evropska investiciona banka je kreditna jedinica Evropske unije. EIB je najveća multilateralna finansijska institucija na svijetu i jedan od najvećih pružatelja klimatskih finansijskih sredstava, koja ulaže u održivu budućnost za sve. Evropska investiciona banka u Srbiji je aktivna od 1977. godine, uloživši više od 6 milijardi evra u različite projekte. Najveći dio sredstava — skoro 40% (2,1 milijardi eura) — uloženo je u transportne projekte, sa 165 miliona eura uloženih u energetski sektor.
Rijeka predstavlja neprocjenjiv prirodni resurs za energiju, hranu i vodu za piće, koji proizvodi 22% nacionalnog snabdijevanja energijom. U isto vrijeme, proteže se duž ključne navigacijske rute, nudeći isplative mogućnosti tranzita unutar regionalnih tržišta i tržišta EU.
Dubravka Negre, šefica EIB-a za Zapadni Balkan, kaže da je ovaj projekat važan za ekonomski razvoj Srbije, ali i od velikog istorijskog značaja. „Svi u ovoj zemlji su emotivno vezani za ovu rijeku koja otkriva važne priče iz prošlosti“, kaže ona.
Negre dodaje da, doprinoseći širenju međunarodnih ekonomskih veza, rijeka ponovo povezuje narode Balkana, koji dijele istu prošlost. Danas, nakon mnogo decenija, ti narodi se mogu sresti na istom putu ka novom, zajedničkom tržištu sa evropskim vrijednostima i perspektivama za bolje sutra.
We use cookies and similar technologies to improve your experience on our website.
Read our Privacy Policy.
