Napor da se očuva najstarija omorika u Evropi dobija podršku Evropske unije
Picea omorika, poznata i kao Pančićeva omorika, smatra se za “živi fosil“ svetske flore i endemska je vrsta na malom području koje zahvata Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Proglašena je zaštićenom vrstom 1955. godine, ali naučnici kažu da će uskoro nestati ako se ne reše pitanja vezana za njeno očuvanje.
U evolucijskom smislu, to je najstarije živo drvo u Evropi, ali ironično je da je identifikovano tek 1875. godine – što ga čini jednom od poslednjih otkrivenih vrsta. Profesor Milan Mataruga sa Univerziteta u Banjaluci jedan je od vodećih naučnika koji radi na očuvanju ove retke biljke.
“Za Pančićevu omoriku sam saznao dok sam bio student Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu 1991. godine. Imali smo terensku posetu području gde je ovo drvo endemsko i to je bila ljubav na prvi pogled. Ta prelepa retka biljka me je odmah osvojila i od tada mi je omiljena vrsta“, kaže on. Još u studentskim danima profesor Mataruga je sanjao da odvoji malo vremena da radi na očuvanju Pančićeve omorike. Nešto slično je poslednji put učinjeno pre gotovo sedamdeset godina, 1951. godine, ali profesor zna da je danas potreban novi spektar inicijativa. Međutim, između akademskih i porodičnih obaveza i zbog nedostatka sredstava, nije mogao da pronađe način da počne da ostvaruje svoj san.
Učenje poslu na neobičnom mestu
Mladi preduzetnik iz Srbije odlazi u špansko selo da bi se usavršio u svom poslu
U selu Toralba de Ribota živi samo 120 ljudi, a privredna delatnost tog mesta se ne bi baš mogla opisati kao živahna. Ovo selo na severoistoku Španije nema nijednu prodavnicu, ima jednu kafanu, a stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom. Ipak, upravo je ovde 31-godišnji srpski preduzetnik Mladen Savković odlučio da provede mesec dana da unapredi svoje poslovne veštine.
Nakon deset godina bavljenja novinarstvom i povremeno odnosima s javnošću za umetničke i kulturne aktivnosti, Mladen je nedavno otvorio svoju PR agenciju. Međutim, ubrzo je shvatio da mu je potrebna podrška da bi postigao bolje rezultate. “Naišao sam na priču o ženi iz Srbije koja je osnovala preduzeće za izradu domaće testenine. Da bi unapredila svoje poslovanje, prijavila se i dobila sredstva EU da ode na Siciliju na nekoliko meseci da nauči zanat od najboljih majstora. To mi se učinilo savršenim za mene! Pokušao sam da saznam kako je u tome uspela“, kaže on.
“Pomislio sam: ako naučite kako da pokrenete publiku tamo, uspećete da je pokrenete bilo gde.“
Tako je Mladen saznao za projekat MOVE-YE koji finansira program Evropske unije COSME. Kao i mnogi drugi mladi ljudi, i Mladen je iskoristio priliku za radnu posetu zemlji EU. Pošto govori španski, Španija je bila logičan izbor. Gde otići? Njegova prva zamisao bila je da ode u Madrid ili Barselonu. Kaže da mu je na raspolaganju bio veliki broj kompanija koje je mogao da izabere za domaćina, većinom u turizmu, IT-u i drugim sektorima. Ali privukla ga je prilika u kulturnom sektoru koja se pojavila u Toralbi de Riboti. “Intervjuisale su me dve dame koje su u selu organizovale festival umetnosti i muzike Saltamontes i ostavile su na mene veoma jak utisak. U jednom tako malom selu uspele su da organizuju uspešan umetnički festival! Pomislio sam: ako naučite da pokrenete publiku tamo, uspećete da je pokrenete bilo gde i zaključio sam da je to prava prilika za mene.“ Mladen je proveo punih mesec dana radeći na festivalu Saltamontes. Uvideo je važnost promocije umetnosti i kulture izvan urbanih područja, gde ona i dalje čini vitalni deo svakodnevnog života, ali na malo drugačiji način. “Postao sam svesniji važnosti interakcije sa lokalnom zajednicom i osluškivanja njihovih kulturnih potreba i interesa“, kaže on.“Postao sam svesniji važnosti interakcije sa lokalnom zajednicom i osluškivanja njihovih kulturnih potreba i interesa.“
Projekat MOVE-YE (Pokretanje preduzetničkih vrednosti i ideja širom Evrope) koji finansira EU ima za cilj unapređenje preduzetničke kulture i umrežavanje evropskih preduzetnika. Finansiran u okviru programa COSME, nudi i mladim i iskusnim preduzetnicima priliku da se upoznaju sa različitim načinima poslovanja, da upoznaju i shvate nova tržišta i internacionalizuju i inoviraju svoje poslovanje putem prekogranične mobilnosti. Donošenje iskustva kući Mladen uglavnom radi sa ustanovama koje organizuju kulturne događaje i festivale. Sada planira da svojim klijentima u Srbiji predstavi načine angažovanja publike koje je naučio u Španiji. “Možete postaviti izložbu i tu stati. Ali naučio sam da je važno raditi sa publikom i usredsrediti se na intenzivnije angažovanje zajednice. Iskustvo na festivalu Saltamontes nateralo me da razmislim o idejama koje mogu da primenim ovde u Srbiji“, kaže.Mala kompanija koja želi takva i da ostane
Srpsko tekstilno preduzeće koje spaja kreativnost sa ekološkim dizajnom uspešno posluje uz podršku EU.
Regenerik je jedan od predstavnika novog talasa inovativnih brendova odeće kojih ima sve više u Srbiji. Preduzeće proizvodi urbanu odeću i ručno izrađene modne detalje od materijala kao što su prirodna vlakna i reciklirani i biorazgradivi materijali. Ova vrsta proizvodnje nije česta u Srbiji, kao ni u ostatku zapadnog Balkana.
Danica Tomić je jedna od osnivača Regenerika. Diplomirala je arhitekturu i do pre godinu dana nije mogla sebe ni da zamisli da radi bilo šta drugo. Po završetku studija iskoristila je priliku za praksu u arhitektonskoj firmi, ali se ubrzo razočarala (administrativnom) prirodom zadataka koji se dodeljuju pripravnicima. Danica je imala žarko želela da radi nešto kreativno.
Od arhitekture do mode
Kada je jedan njen bliski prijatelj odlučio da napusti svoj posao i predložio joj da mu se pridruži na novom projektu, složila se pod jednim uslovom – da na novom poslu može da upotrebi svoju kreativnost. Ubrzo se i njena sestra pridružila timu. Novoformirani trio bio je pun energije, ali nedostajala im je konkretna poslovna ideja. Niti su imali predstavu gde bi mogli da se obrate za savet.
Lepo je biti mali
Danica ne sanja o velikoj kompaniji. Kaže da bi najsrećnija bila ako bi posao nastavio da raste kako bi mogla da angažuje više ljudi koji bi radili na ručnoj izradi Regenerikovih proizvoda.
„Osećam se bolje i prijatnije kada znam da će i drugi ljudi rasti zajedno sa nama, a ideja vodilja Regenerika je: zajednički rad, zajednička korist i zaštita životne sredine“, kaže ona.
Program obuke u kojem je Danica učestvovala organizovao je projekat WeB4YES koji finansira EU. Pored Danice, preko 1.000 mladih ljudi sa zapadnog Balkana iskoristilo je novostečene veštine i pokrenulo start-ap preduzeća ili je pronašlo posao u drugim kompanijama nakon učešća u ovom projektu.
„Kada sam otišla na prvu radionicu, nisam imala jasnu predstavu o vrsti posla koji želim da započnem… Ja sam arhitekta, ali modi dizajn me je uvek privlačio.“
Danica je preduzimljiva osoba, pa je odmah započela pretragu na internetu i pitala prijatelje za savet o pokretanju posla. Jedna prijateljica joj je rekla za program za start-up kompanije koji finansira Evropska unija i koji podržava mlade preduzetnike u razvoju njihovih poslovnih veština. „Kada sam otišla na prvu radionicu, nisam imala jasnu predstavu o vrsti posla koji želim da započnem… Ja sam arhitekta, modi dizajn me je uvek privlačio, a posle razgovora i analize sa mentorima na kursu odlučila sam da osnujem Regenerik“, kaže Danica. Danica je na radionicama proširila svoje znanje o razvoju proizvoda i unapredila veštine prezentacije, a naučila je mnogo i o vođenju preduzeća. Kombinujući ovo znanje sa svojom ljubavi prema modnom dizajnu, ona i njeni prijatelji uspešno su pokrenuli novi posao. Od tada su proširili poslovanje i zaposlili nove radnike koji zajedno s njima stvaraju Regenerikove proizvode.„Osećam se bolje i prijatnije kad znam da će drugi ljudi rasti zajedno s nama. Ideja vodilja Regenerika: zajednički rad, zajednička korist i zaštita životne sredine.“
Projekat je takođe imao za cilj da dugoročno utiče na mogućnosti zapošljavanja mladih. Partneri na projektu radili su na unapređenju kapaciteta preko 120 organizacija civilnog društva na zapadnom Balkanu kako bi mogle da sarađuju u osmišljavanju i primeni inovativnih pristupa mogućnosti zapošljavanja i zapošljavanju mladih. Projektom upravlja Beogradska otvorena škola, u saradnji sa partnerima iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, sa Kosova, i sa Međunarodnim centrom Ulof Palme iz Švedske.
Slobodan tok na čvrstom poslovnom terenu
Makedonska kompanija za muzičku produkciju koja muzičare podučava umetnosti muzičkog biznisa.
Luka Gorgievski član je benda Funk Shui iz Severne Makedonije. Bend je osnovan 2010. godine, a svoju muziku opisuje kao free-flow (slobodan tok). Na pitanje šta ga je podstaklo da postane muzičar, Luka odgovara: “ Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim rečima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.“
„Znajući to, cenim svoj dar i pokušavam da izmamim što više osmeha i nateram što više ljudi da plešu, da bih raspršio njihove strahove. A oni to osećaju. Sasvim slučajno sam naučio kako se to radi“, dodaje.
Bend ima nekoliko snimaka i dobro je poznat u Severnoj Makedoniji i drugim zemljama zapadnog Balkana. Međutim, na njihovom profesionalnom muzičkom putu bilo je mnogo izazova. Na pitanje koji su to izazovi, Luka kaže: “Bolje me pitajte šta nije bilo izazov. Bilo ih je na pretek!“
“Bio sam potpuno očaran kad sam saznao da ljudi mogu da komuniciraju nečim drugim, osim rečima. To bi se gotovo moglo nazvati privilegijom elite.“
Učenje poslovanja u umetnosti Poslovni aspekt njihovog rada bio je jedan od glavnih izazova. Funk Shui je ovaj problem rešio saradnjom sa profesionalnim muzičkim menadžerom. Gorjana Jordanovska, zaposlena u kompaniji Password Production, koja se bavi muzičkim menadžmentom, objašnjava da većina umetnika u Severnoj Makedoniji „nije vična poslovanju u muzici“. “ Ne znaju kako da se prodaju. Oni ne znaju kako da funkcionišu u profesionalnom muzičkom svetu. Znaju samo da sviraju“, kaže ona.„Oni ne znaju kako da se prodaju… Znaju samo da sviraju.“
Ne samo za muzičare Pored toga, HEMI će takođe olakšati objavljivanje kompozicija i promociju noviteta, povezujući mlade muzičare sa poznatim umetnicima, preduzetnicima, organizatorima festivala, menadžerima događaja u kulturi, muzičkim školama i mnogim drugim, u okviru jedinstvene zajednice muzičkog marketinga. Projekat je započet 2019. a trajaće do kraja 2023. godine. Do tada će podržavati muzičare pokretanjem platforme za promociju i poslovno obrazovanje muzičara. Projekat će takođe ponuditi HEMI-jev inkubator za inovacije u muzici, gde će muzičari naučiti kako da koriste informaciono-komunikativnu tehonologiju i internet marketing za dalju promociju svoje muzike, kao i da razvijaju poslovanje i veštine upravljanja da bi odgovorili trenutnim i budućim izazovima muzičke industrije. Dakle, dok se ljudi osmehuju i plešu na Lukinu muziku, Gorjana i njene kolege se staraju da on i njegove kolege umetnici u regionu posluju na solidnoj poslovnoj osnovi. Ljudi iz Password Production-a odlučili su da se suoče sa ovim izazovom u nameri da svojim klijentima i drugim muzičarima pomognu u muzičkom poslovnom obrazovanju. Zajedno sa partnerima iz Češke, Estonije, Grčke, Mađarske, Poljske, Rumunije, Srbije i Slovenije, pokrenuli su projekat pod nazivom Hab za razmenu muzičkih inovacija u centralnoj i jugoistočnoj Evropi – HEMI. Projekat finansira program Evropske unije Kreativna Evropa. „Projekat HEMI pruža ekspertizu, savete i module obuke muzičkim profesionalcima iz centralne i jugoistočne Evrope, odgovarajući na trenutne i buduće potrebe sektora kako u regionu, tako i širom Evrope“, kaže Gorjana. Gorjana veruje da će ovaj projekat biti ključni doprinos profesionalnom razvoju muzičke zajednice. Pored pristupa profesionalnom konsaltingu u poslovnom obrazovanju, umetnici će takođe imati priliku da nastupe na festivalima koje u okviru projekta organizuju partnerske organizacije u svih devet zemalja.Gradovi se povezuju kroz umetnost
Kako jedan projekat pomaže makedonskom umetniku da se poveže sa kolegama iz EU i promoviše svoj rad u inostranstvu.
Goce Ilievski je umetnik iz Skoplja, Severna Makedonija, koji radi sa savremenim, tradicionalnim i digitalnim umetničkim oblicima. Održao je 12 samostalnih izložbi i učestvovao na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu, a dobitnik je mnogih nagrada za svoje uljane slike, akvarele i fotografije. Njegov umetnički put, međutim, nije bio bez prepreka.
Goce kaže da je uvek imao podršku porodice i prijatelja, ali da je i pored toga u Severnoj Makedoniji veoma teško živeti i zarađivati za život kao umetnik. „Ovde je tržište ograničeno, ali na sreću internet nam nudi mnogo šire mogućnosti. Veći deo mojih prihoda danas dolazi iz inostranstva i usredsređujući se na tu vrstu komunikacije mogu da se prijavim za mnoge projekte i predstavim svoj rad novoj publici. U suprotnom, bilo bi mi vrlo teško da živim od svoje umetnosti.“
U razmenama sa drugim kulturama, umetnici često nalaze nadahnuće, a posete drugim zemljama otvaraju mogućnosti da svoje delo prikažu široj publici. Goce u tom pogledu nije izuzetak, a kada je video najavu za učešće u projektu CreArt koji finansira EU, odmah se prijavio. CreArt (Mreža gradova za umetničko stvaralaštvo) mreža je evropskih gradova i javnih i privatnih kulturnih ustanova. Umetnici koji učestvuju u aktivnostima CreArt-a biraju se putem otvorenih poziva i imaju koristi od rezidencija, obuke i mogućnosti promocije svog rada u gradovima koji učestvuju.
„Veći deo mojih prihoda danas dolazi iz inostranstva i usredsređujući se na tu vrstu komunikacije mogu da se prijavim za mnoge projekte i predstavim svoj rad novoj publici. U suprotnom, bilo bi mi vrlo teško da živim od svoje umetnosti.“
Inspiracija i veze Goceova prijava bila je uspešna, a projekat mu je pružio priliku da poseti Kaunas u Litvaniji, gde je boravio mesec dana i izložio svoja dela. „Iako vreme kada sam tamo boravio nije bilo baš najbolje – bilo je mnogo hladno dok sam bio tamo! – ljudi su bili vrlo fini i toplo su me primili. Takođe mi se svideo krajolik i način na koji funkcionišu njihova zajednica i infrastrukturni sistemi.“ Osim inspiracije i kulturnog obogaćivanja, ovo putovanje je Goceu omogućilo i da prevaziđe svoju glavnu profesionalnu brigu: prodaju dela van rodne Severne Makedonije.„Ovo je bilo izuzetno dragoceno iskustvo, jer sada imam dodatne kanale i mogućnosti da plasiram svoju umetnost putem novostečenih veza i veština.“
Stvaranje ‘kulturno živih’ gradova Koordinaciono telo CreArt mreže je španska kulturna fondacija – Fundacion Municipal de Cultura – Aiuntamiento de Valladolid. Partnerska institucija u severnoj Makedoniji je grad Skoplje, koji se pridružio projektu u drugoj fazi. Goce je jedan od preko 380 umetnika i 65 kustosa koji su već učestvovali u aktivnostima ove mreže otkad je pokrenuta pre osam godina. Geslo CreArt-a, koji finansira program Kreativna Evropa (Creative Europe) Evropske Unije, glasi – „Kad je grad kulturno živ, zdraviji je i slobodniji“. Istraživanje koje je sprovela mreža pokazalo je vrednost umetničkog stvaralaštva za lokalni razvoj, ne samo stvaranjem novih radnih mesta, već i privlačenjem investitora i doprinosom društvenim inovacijama. Šireći mogućnosti za kulturne operatere, ova platforma koja se oslanja na uzajamnu saradnju igra ključnu ulogu u kreativnom, socijalnom i ekonomskom razvoju gradova širom Evrope. Njegovo studijsko putovanje uključivalo je radionice na kojima je učio o izgradnji veza između umetnika i prodajnih agenata iz različitih zemalja, kao i promociju zajedničke prekogranične umetničke saradnje. „Ovo je bilo izuzetno dragoceno iskustvo, jer sada imam dodatne kanale i mogućnosti da plasiram svoju umetnost putem novostečenih veza i veština“, kaže Goce, dodajući da veruje da je to možda bila glavna korist čitavog ovog njegovog iskustva.Nove poslovne mogućnosti za osobe sa posebnim potrebama u Bosni i Hercegovini
Upoznajte Rubinu – kojoj je zdravstvena dijagnoza promenila život, ali i podstakla novi početak i novi posao.
U Bosni i Hercegovini uobičajeno je čuti da ljudi zbog posla napuštaju selo i odlaze u grad, dok su priče o odlasku u suprotnom pravcu postale čak i neobične. Jedna od osoba koja je to učinila je 38-godišnja Rubina Džanović, diplomirana grafička dizajnerka koja nikada nije uspela da nađe posao u svojoj struci. Rubina je ceo život provela u svom rodnom Sarajevu, sve dok joj poražavajuća dijagnoza multiple skleroze nije promenila život.
„Psihički sam bila u dobrom stanju. Međutim, moje fizičko stanje bilo je loše – radi se o hroničnoj bolesti. Bolovi su bili takvi da nisam mogla spavati noću“, kaže ona. Da bi ublažila bol, lekari su je savetovali da provodi vreme na čistom vazduhu, na selu. Stoga je Rubina počela redovno da posećuje selo svoje majke, koje ima termalni izvor. „Posle svake posete selu, bolje sam se osećala. Zato smo suprug i ja počeli da provodimo sve više vremena tamo, a u nekom trenutku smo odlučili da se i definitivno preselimo na selo,“ kaže ona.
“Posle svake posete selu, bolje sam se osećala. Zato smo suprug i ja počeli da provodimo sve više vremena tamo, a u nekom trenutku smo odlučili da se i definitivno preselimo na selo.“
Mala pomoć – velika korist Prelazak iz grada na selo nije bio bez izazova. Uz nešto ušteđevine, porodica je kupila kravu i započela uzgoj za sopstvene potrebe. Ali, da bi imali od čega da žive, morali su da pronađu neki izvor prihoda. Pokretanje poljoprivrednog gazdinstva izgledalo je kao logičan izbor, a na nagovor jednog suseda kupili su još krava i počeli da prave domaći sir. Ovo se pokazalo uspešnim, i dok je prodaja bila dobra, sve veći obim posla zahtevao je dodatnu podršku. Iako Rubina nije veliki ljubitelj društvenih mreža, povremeno proverava svoju Fejsbuk stranicu. Jednom prilikom, pažnju joj je privukao oglas – poziv za podnošenje predloga projekata za projekat „P.O.W.E.R.“, koji sprovodi kancelarija Karitasa u Bosni i Hercegovini, a finansira ga EU. Taj projekat podržava zapošljavanje osoba sa posebnim potrebama. Kada je pokazala oglas suprugu, dogovorili su se da se raspitaju i saznaju uslove. Pošto je Karitas bio lokalna organizacija koja sprovodi projekat, Rubina je stupila u kontakt sa njihovom kancelarijom. Tamo su joj potvrdili da ispunjava uslove i objasnili da je postupak prijave zapravo prilično jednostavan. Videviši da nema šta da izgubi, Rubina je napisala predlog i predala prijavu. Da bi efikasnije radili svoj posao, Rubini i mužu bio je potreban motokultivator. To bi im omogućilo da imaju više vremena da se posvete povećanju proizvodnje mleka i sira i da prošire svoju paletu proizvoda. „Zahvaljujući projektu, dobili smo motokultivator koji nam je bio od velike pomoći. Moj suprug sada može brže i efikasnije da obavlja mnoge poslove. Prosto rečeno, ta podrška nam je baš mnogo značila“, kaže Rubina zadovoljno. Rubinina kompanija, „Rubi Milk“, uglavnom prodaje svoj domaći sir i mleko tako što ih dostavlja kupcima na kućnu adresu u Sarajevu. Zahvaljujući motokultivatoru, nedavno su počeli i da uzgajaju povrće. „Ljudi su zainteresovani za organske i domaće proizvode, pa smo pomislili – zašto ne bismo dodali sveže i prirodno uzgojeno povrće na našu listu proizvoda?“ To se pokazalo kao izvrsna ideja, jer su je naše mušterije prihvatile s oduševljenjem. Sada uz sir isporučujemo i sveže povrće.““Uz odgovarajuću podršku i prave prilike, osobe sa posebnim potrebama mogu značajno doprineti društvu.“
Projekat P.O.W.E.R. realizovan je u okviru Programa prekogranične saradnje EU za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Više od 100 osoba sa posebnim potrebama imalo je koristi od ovog projekta tako što su povećale svoje stručne kapacitete kroz mentorstvo i obuku, direktnu podršku za kupovinu opreme, karijerno vođenje, upotrebu interaktivne platforme za razvoj karijere i zapošljavanje osoba sa posebnim potrebama, kao i kroz direktnu podršku u zapošljavanju. Pružanje pravih prilika Za mnoge ljude sa posebnim potrebama ili hroničnim bolestima pronalaženje i zadržavanje posla predstavlja izazov. Zlatko Mihalić iz kancelarije Karitasa u Bosni i Hercegovini objašnjava da je njihov cilj sa P.O.W.E.R-om da društvu pokažu da osobe sa posebnim potrebama imaju isto pravo pristupa radnim mogućnostima kao i njihove kolege bez posebnih potreba. „Uz odgovarajuću podršku i prave prilike, osobe sa posebnim potrebama mogu značajno doprineti društvu. Ali one se suočavaju sa mnogim izazovima, od uvek prisutnog odbacivanja društva do neadekvatnih sredstava za podršku.“ Uz odgovarajuću podršku, korisnici mogu proširiti i unaprediti svoj posao i život.Pronalaženje posla iz snova u Oblaku
Novi model digitalne obuke bavi se neusklađenošću veština i nezaposlenosti mladih.
Na zapadnom Balkanu, stopa nezaposlenosti među mladima jedna je od najviših u Evropi – varira od 28,3% u Albaniji, do 55,4% na Kosovu (Eurostat 2018). Ipak, na drugoj strani ostaje mnogo neispunjenih radnih mesta. Jedno od rešenja je osposobljavanje mladih ljudi putem obuka za specifične struke koje su tražene na tržištu rada. Ovo je pristup koji je zauzela srpska omladinska organizacija RES POLIS (Centar za omladinski i društveni razvoj), specijalizovana za razvoj neformalnog obrazovanja za osposobljavanje mladih.
„Bili smo svedoci paradoksa u Srbiji“, objašnjava Boris Negeli iz RES POLIS-a. „S jedne strane, imali smo visoku stopu nezaposlenosti, ali s druge strane, IT sektor je imao kritičan deficit kvalifikovanih radnika. Za nas je rešenje bilo jednostavno: Nacionalna služba za zapošljavanje, odgovorna za obuku nezaposlenih osoba, takođe bi trebalo da obuku iz oblasti IKT-a uključi u svoje obrazovne programe.“ Ovo je bila inspiracija za projekat „Dizajniraj svoj posao“ koji je RES POLIS pokrenuo još 2009. godine. Zamisao je bila da se osmisle i isprobaju obrazovni programi iz sfere IKT-a u oblastima u kojima nedostaje stručni kadar.
Od tada je „Dizajniraj svoj posao“ samo rastao. Ovaj projekat se odvija uz podršku programa Evropske Unije ERASMUS+ koji promoviše saradnju u obrazovanju, obuci i radu sa mladima, uključujući i zapadni Balkan. Projekat uključuje partnerske organizacije iz Francuske, Italije, Albanije i Kipra, od kojih svaka donosi različitu stručnost i iskustvo. Budući da se mnoge zemlje širom regiona zapadnog Balkana i šire suočavaju sa sličnim izazovima, ova razmena iskustava je od vitalnog značaja.
Kursevi su razvijeni u različitim poljima, kao što su grafički dizajn, veb dizajn, programiranje do trodimenzionalnog modeliranja i osnovne animacije igara. Svi koji imaju između 18 i 30 godina imaju pravo da učestvuju u programu, dok se mladi iz grupa u nepovoljnom položaju posebno podstiču da se prijave. Da bi stekli međunarodno iskustvo, uspešni kandidati odlaze na obuku u neku od partnerskih zemalja.






