Od detinjstva obeleženog ratom i ekonomskom krizom u Jugoslaviji, do rada i učenja za mirnu, prosperitetnu budućnost u EU.
Bojana Zimonjić (30), iz Srbije, o Evropskoj uniji je prvi put saznala na času građanskog vaspitanja u srednjoj školi. Kaže da je o Uniji čula i ranije, u vestima, ali da zapravo nije znala o čemu se radi. Međutim, još dok je bila dete, Bojana je veliku važnost pridavala miru i prosperitetu. Kao i kod većine dece rođene u Jugoslaviji, rat i ekonomska kriza uticali su na Bojanino detinjstvo.
U srednjoj školi je naučila da osnovne vrednosti EU imaju za cilj sprečavanje ova dva problema promovisanjem mira i ekonomskog prosperiteta za sve. “Ta ideja me je očarala i zaljubila sam se u EU i ideju koja stoji iza nje“, kaže ona. Bojana dalje objašnjava da je još u srednjoj školi shvatila da se za promovisanje ovih vrednosti mora aktivno angažovati. Stoga je odlučila da studira političke nauke.
Doživeti san: izložba mode na velikoj sceni
Mlada modna kreatorka predstavlja Fashion Weekend Skopje na Berlinskoj nedelji mode uz podršku programa koji finansira EU.
Sofija Urumović (28) je mlada, ali uspešna modna kreatorka. Za modu se zainteresovala veoma rano. “Kao dete, moj san je bio da budem svejezična, što znači da imam sposobnost da govorim ili razumem sve jezike. Naravno da je to nemoguće; međutim, s godinama sam shvatila da je moda jedan od najmoćnijih i najuniverzalnijih jezika na svetu i da se može koristiti kao odlično sredstvo samoizražavanja i komunikacije“, kaže ona.
Kao rezultat toga, kada je Sofija napunila 18 godina, odlučila je da studira modu i završila je i osnovne i master studije. Njeno rano iskustvo u modi bilo je isključivo iz časopisa, pa je modu shvatala kao bajku. Međutim, kaže da moda nije lak posao i u radu se suočila sa mnogim izazovima. Najveći izazov bila je potreba za većim finansijskim sredstvima i mrežom saradnika koji bi njen rad predstavili široj publici. Potonje je rešeno uz podršku projekta koji finansira EU.
“Tokom godina shvatila sam da je moda jedan od najmoćnijih i najuniverzalnijih jezika na svetu i da se može koristiti kao odlično sredstvo samoizražavanja i komunikacije.“
Svet mode se otvara Putem otvorenog poziva, Sofija je izabrana od strane partnera projekta United Fashion, Fashion Weekend Skopje, da predstavlja balkanski region. Sofija ima samo reči hvale za projekat, opisujući celo iskustvo kao “neverovatno“. U okviru projekta, njoj je – kao i mladim modnim kreatorima iz drugih zemalja – pružena prilika da predstavi svoj rad tokom Berlinske nedelje mode 2018. i ModaLisboe 2020. godine. Uspostavljanje veza “U Berlinu sam upoznala jednog sjajnog agenta za nemačko tržište koji mi je dao veoma vredne poslovne savete, dok sam u Lisabonu mogla da vidim kako manji tim organizuje veliki modni događaj i nudi veliku platformu za mlade kreativce“, kaže. Izlaganje svog rada na platformi poput Berlinske nedelje mode iskustvo je koje opisuje kao san svakog mladog modnog kreatora, ali Sofija je imala i druge koristi od projekta. Kaže da je možda najvažnije stvaranje novih veza i upoznavanje ljudi sa kojima je, kako tvrdi, “redovno u prijateljskom kontaktu, ali i zbog buduće profesionalne saradnje“.“Mislim da nas je čitava ova pandemija naučila da je ono što činimo planeti na kojoj živimo zaista neodgovorno i veoma sramotno. Morali bismo da promenimo način na koji funkcionišemo.“
O Projektu United Fashion projekat sprovodi klaster evropskih asocijacija za podršku modi: Baltic Fashion Federation (Letonija), Fashion Council Germany (Nemačka), Fashion Weekend Skopje (Severna Makedonija), Flanders DC (Belgija), MAD Brussels (Belgija), Maison de Mode (Francuska), and ModaLisboa (Portugal). Cilj projekta je unapređivanje kulture modnih kreatora širom Evrope tako da bude više poslovno orijentisana, povećavajući međunarodnu konkurentnost bez ograničavanja kreativnosti. Projekat United Fashion podržan je kroz program Kreativna Evropa, Evropske unije. Trenutno Sofija razvija neke nove ideje, ali želi da njen brend ostane mali i da konstantno raste. “Mislim da nas je čitava ova pandemija naučila da je ono što činimo planeti na kojoj živimo zaista neodgovorno i veoma sramotno. Morali bismo da promenimo način na koji funkcionišemo. Konkretno, modna industrija ima mnogo nedostataka. Sada je situacija primorala sve, čak i velike igrače koji postavljaju pravila igre u industriji, da preispitaju način na koji radimo i postave nove temelje za novi modni sistem“, kaže ona. Kroz nekoliko događaja u međunarodnoj mreži i transdisciplinarnih obuka, više od 150 modnih kreatora imalo je priliku da iskoristi projekat United Fashion kroz predstavljanje svojih kolekcija, kao i da upoznaju i shvate funkcionisanje nekoliko evropskih tržišta, da razvijaju nove veštine u modnoj tehnologiji, održivoj modi, proizvodnji, zanatskim veštinama i poslovnim modelima.Nove veštine upravljanja stečene van granica domovine
Uspešna mlada albanska preduzetnica dobija pristup međunarodnom tržištu uz podršku programa koji finansira EU.
Da je poslušala roditelje, Edona bi sada bila inženjerka. Njeni roditelji bili su naučnici i želeli su da i njihova ćerka krene istim stopama. Ali izabrala je drugu profesiju. Evo kako ona opisuje trenutak popunjavanja formulara za prijavu na fakultet inženjerstva: “Znala sam da se radi o velikoj odluci koja će verovatno uticati na ostatak mog života. Osetila sam da ne treba da nastavim sa popunjavanjem obrasca, pa sam prestala“, kaže ona. Izašla je i otišla na Ekonomski fakultet, gde je popunila obrazac za prijavu na smer za poslovnu administraciju.
Ovo je moglo delovati kao iznenadna odluka, ali nije bilo tako. Edona je već neko vreme osećala veliku želju da postane poslovni menadžer. Deset godina kasnije, njena odluka je urodila plodom.
Put do uspeha
Njen upis na Ekonomski fakultet bio je početak uspešne karijere. Nekoliko godina nakon upisa postala je docentkinja, a kasnije je unapređena u zvanje profesorke. U isto vreme, počela je da radi u konsultantskoj firmi gde je ubrzo postala suvlasnica i jedna od direktora.
“Naše tržište bilo je ograničeno na Albaniju i Kosovo, a ja sam bila zainteresovana za istraživanje drugih tržišta jer su naše zaposlene, uglavnom ženskog pola, kompetentne i imaju kapacitet da iznesu više posla.“
Kompanija pruža savete preduzećima o primeni ISO (Međunarodna organizacija za standardizaciju) standarda i o pripremi predloga projekata za lokalne i međunarodne donatorske programe grantova. Oni pružaju usluge za oko 200 preduzeća godišnje i kompanija stalno raste. “Naše tržište bilo je ograničeno na Albaniju i Kosovo, a ja sam bila zainteresovana za istraživanje drugih tržišta jer su naše zaposlene, uglavnom ženskog pola, kompetentne i imaju kapacitet da iznesu više posla.“ Prodor na međunarodno tržište, posebno u konsultantskom poslu, predstavlja priličan izazov. Pogotovo u zemlji poput Albanije, koja se i dalje suočava sa mnogim ekonomskim izazovima. Edoni je bila potrebna pomoć. Prijatelj joj je savetovao da potraži podršku od Preduzetničke mreže inicijativa za rast (Entreprenurial Network of Growth Initiatives – ENGI4NE-2). Ovaj projekat koji finansira EU pruža mladim preduzetnicima priliku da provedu vreme sa iskusnim preduzetnicima u inostranstvu kako bi naučili nove veštine u poslovnom upravljanju. Poboljšanje veština sa novom tehnologijom U početku, Edona nije bila sigurna da li da učestvuje, jer je mislila da bi joj to moglo oduzeti previše vremena za upravljanje svojom firmom. Na kraju je ipak odlučila da učestvuje i još jednom se nije pokajala zbog odluke da se prijavi za nešto. Izabrala je kompaniju domaćina u Austriji jer je tamo već radila doktorat. “Međutim, bila sam zainteresovana za manju kompaniju, poput naše, a ne za čuvene korporacije kao što je Diloit (Deloitte) ili slične velike međunarodne kompanije. U manjoj kompaniji, izazovi bi bili slični našim, pa me je zanimalo da vidim kako se nose s njima“, objašnjava ona.“To je iskustvo koje mi je otvorilo oči i učinilo da shvatim koliko se brzo stvari razvijaju u našem sektoru. Konkretno, naučila sam kako da unapredim komunikaciju pomoću tehnologije.“
O Projektu Projekat je podržao Erazmus za mlade preduzetnike, program prekogranične razmene koji finansira EU i koji novim ili budućim preduzetnicima daje priliku da uče od iskusnih preduzetnika koji vode mala preduzeća u drugim zemljama. Domaćin ima koristi od novih perspektiva, dobija priliku da se poveže sa stranim partnerima, kao i da upozna nova tržišta. Albanija učestvuje u programu, zajedno sa svim ostalim zemljama zapadnog Balkana. Kaže da je tokom svog boravka, koji je sve u svemu trajao sedam meseci, mnogo naučila. “To je iskustvo koje mi je otvorilo oči i učinilo da shvatim koliko se brzo stvari razvijaju u našem sektoru. Konkretno, naučila sam kako da unapredim komunikaciju pomoću tehnologije.“ Edona objašnjava da je do tada komunicirala sa klijentima, kao i unutar svog tima, koristeći tradicionalnije načine. Zahvaljujući iskustvu u Austriji, uvela je aplikacije kao što su Slek (Slack) za internu komunikaciju i Gugl disk (Google Drive) za komunikaciju sa klijentima. Ishod svega toga je da njena kompanija sada mnogo efikasnije funkcioniše na daljinu, što se pokazalo posebno korisnim u novom okruženju koje je nametnula pandemija koronavirusa. Ipak, primarna svrha njenog učešća u projektu bila je da istraži i nauči kako da pristupi međunarodnim tržištima. Edona je i u tom pogledu bila uspešna, jer je tokom svog boravka za klijenta stekla jednu austrijsku kompaniju. Preduzetnici u razvoju Pored Edone, još 126 preduzetnika (75 novih i 51 postojeći) imalo je koristi od ovog projekta razmene. Konzorcijum za sprovođenje projekta je geografski mešovit, čime se obezbeđuje potpuna pokrivenost destinacija koje su privlačne novim preduzetnicima, uključujući Albaniju i Tursku. Vodeći partner bila je Confindustria Ancona (CA) iz Italije, a Regionalna razvojna agencija Tirana partner u Albaniji.Erazmus+ razmena inspiriše novu generaciju programera
Upoznajte Kostu – nadolazeću IT zvezdu iz Severne Makedonije, mladića koji želi da pomoću tehnologije učini svet boljim
Kosta Đorđevski je osamnaestogodišnjak iz Skoplja. Uprkos mladosti, već je postao jedan od najpoznatijih IT stručnjaka u svojoj zemlji. Počeo je da programira kada mu je bilo samo deset godina. Objašnjava da je gotovo svakodnevno igrao video igrice sve dok nije shvatio da tako samo traći vreme. “Pomislio sam, zašto ne bih učinio nešto izazovnije? Tada sam odlučio da počnem da smišljam svoje video igre“, objašnjava Kosta.
Kosta je neko vreme radio na razvoju igrica. Lepo mu je išlo, ali kako je rastao i sazrevao, osećao je da bi trebalo da se usredsredi na značajnije stvari. Znao je da, ako se pravilno koristi, informaciona tehnologija može doprineti da se svet promeni nabolje.
“Pomislio sam, zašto ne bih učinio nešto izazovnije? Tada sam odlučio da počnem da smišljam svoje video igre.“
Učiniti svet boljim Tada je odlučio da se ozbiljnije pozabavi programiranjem i prestane da razvija video igre. U okviru školskog projekta, Kosta je razvio softversko-hardverski sistem koji u zatvorenom prostoru u vazduhu detektuje otrovne gasove. Sistem otkriva otrovne gasove i obaveštava ljude u blizini da nešto nije u redu. Pored toga, uključuje ventilacioni sistem kako bi uklonio opasnost. Ovaj projekat je Fond za inovacije prepoznao kao jedan od najinovativnijih projekata u Severnoj Makedoniji. “Nakon ovog projekta, osećao sam se veoma dobro, osećao sam da svoje znanje koristim za nešto korisno“, kaže Kosta. Kada je imao 15 godina, osvojio je važnu nagradu na državnom takmičenju Codefest Tech Hackathon. U okviru ovog takmičenja, Kosta je kao član tima razvio aplikaciju za istorijsku video igru o Hladnom ratu. On objašnjava da je namera bila da pronađu neki istorijski događaj na osnovu kojeg može da se razvije video igra koja se pritom na neki način može učiniti i edukativnom. Na kraju, Kosta i njegov tim su u ukupnom plasmanu osvojili drugo mesto, a prvo u kategorijama dizajna korisničkog interfejsa i korisničkog iskustva. Nakon ovih postignuća, osvojio je niz drugih nagrada, što je izuzetno impresivno za tako mladu osobu.“Ova iskustva su imala veliki uticaj na moju viziju budućnosti. Još uvek moram da učim i nastavljam da tragam za novim prilikama za učenje.“
O programu ERAZMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet od 14,7 milijardi evra pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu. Međutim, njegov put do uspeha nije bio lak. Uvek je imao snažnu podršku porodice, ali ipak su postojali i drugi izazovi sa kojima se morao nositi. Jedan od najvećih bilo je učenje komplikovanih matematičkih radnji koje su ključne za računarsko programiranje. Morao je da pohađa niz privatnih kurseva da bi poboljšao svoje poznavanje matematike i srodnih oblasti. Kosta objašnjava da su ta nova saznanja kod njega izazvala suštinsku promenu, kako profesionalno, tako i lično. “Ova iskustva su imala veliki uticaj na moju viziju budućnosti. Još uvek moram da učim i nastavljam da tragam za novim prilikama za učenje,“ kaže. Inspiracija u Barseloni Prošle godine se prijavio i dobio priliku da se pridruži studijskom putovanju u Barselonu. Program Evropske unije ERAZMUS+ finansirao je i podržao to putovanje. Kosta je sa grupom mladih ljudi proveo 16 dana u Barseloni, gde su posetili univerzitete koji rade na softveru za Formulu 1. Posetili su i fabriku automobila SEAT, gde su učili o mehatronici – robotima koji stvaraju automobile. “Bilo je izvanredno i fascinantno“, kaže Kosta. Kosta objašnjava da ga je iskustvo u Barseloni nadahnulo za nove projekte i dodatno ga motivisalo da nastavi karijeru u IT-u. Tokom boravka u Barseloni, posećivao je i muzeje i druga mesta vezana za kulturu, upoznao nove prijatelje i proširio svoje kulturne vidike. Kosta sada planira da studira i nastavi svoju karijeru u računarskom inženjeringu, uključujući rad na hardverskom i softverskom programiranju. “Izabrao sam taj smer jer će mi omogućiti da napravim uređaje koji su zaista inovativni,“ kaže on.Neke navike se ne menjaju: strast iz detinjstva pretvorila se u profesiju
Putem Erazmus+ programa Florian Muhaj iz Albanije uspeo je da svoju strast prema političkim naukama koju je gajio još od detinjstva pretvori u karijeru.
Još u detinjstvu, politika je bila Florianova strast. Dok su njegovi prijatelji šutirali loptu, Floriana su više zanimale vesti i politička dešavanja. Učlanio se u klub političkih nauka svoje škole kada mu je bilo 14 godina. Kasnije se pridružio školskom senatu i izabran je za predsednika. Svoj politički aktivizam nastavio je u gimnaziji, gde je među školskim drugovima promovisao pitanja zaštite životne sredine.
“Možda se neke stvari pojave u ranom detinjstvu i s vremenom postaju sve jače i jače“, kaže Florian. A kada je došlo vreme da bira šta će da studira, dileme nije bilo. Upisao je političke nauke na Univerzitetu u Tirani, grupu koja je, kako kaže, bila “prilično novi studijski program“. Kombinovao je njegova interesovanja za demokratizaciju, političko delovanje i međunarodne odnose.
“Toliko sam se uključio u proces da sam bio duboko uveren da ću za nekoliko meseci biti u prvoj grupi studenata koji će započeti program. I uspeo sam u tome!“
Izbor karijere Florian je bio vrlo jasan u pogledu izbora karijere u oblasti kreiranja javnih politika i diplomatije sa fokusom na Zapadni Balkan i integraciju u EU, a ne toliko na političke stranke. Takođe je bio svestan da je to specifično područje studija koje zahteva posebnu vrstu znanja i veština koje nisu u potpunosti dostupne na njegovom fakultetu. Jedan od njegovih profesora mu je 2017. godine savetovao da razmotri priliku za odlazak u inostranstvo na master studije političkih nauka, integracija i upravljanja, putem stipendije finansirane iz programa Erazmus+ Evropske unije. Počeo je sa pripremom dokumenata za prijavu. “Toliko sam se uključio u proces da sam bio duboko uveren da ću za nekoliko meseci biti u prvoj grupi studenata koji će započeti program. I uspeo sam u tome!“ kaže Florian, a prizvuk tadašnjeg uzbuđenja još uvek se čuje u njegovom glasu. Izabrao je da studira u Austriji. “Univerzitet u Salcburgu je u to vreme bio jedini univerzitet koji je nudio kurseve prve godine u okviru programa. Zatim sam za drugu godinu studija mogao da biram među partnerskim univerzitetima Zapadnog Balkana, ali kako su oni mogli da se takmiče sa Univerzitetom u Salcburgu?! Uvek bih, bez razmišljanja, izabrao Salcburg“, kaže Florian. Novi pristup Sa entuzijazmom govori o pristupu gradivu u Salcburgu. “Izbor modula kursa bio je veoma širok, gotovo kao da sami možete da osmislite kurs – nešto što se ne dešava svuda, a posebno ne na Zapadnom Balkanu, gde imate fiksni program kursa sa samo malom mogućnošću izbora.”“Vratio sam se u Albaniju sa mnogo znanja o EU, njenim politikama i teorijama; i sa bezgraničnom ljubavlju prema Salcburgu.“
O programu ERAZMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet od 14,7 milijardi evra pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu. Tokom studija u Austriji imao je priliku i da poseti neke od ključnih institucija Evropske unije – u Luksemburgu i Briselu. Za njega je to bila veoma produktivna nedelja, jer je mogao iz prve ruke da vidi kako funkcioniše EU i njene ustanove. “Vratio sam se u Albaniju sa mnogo znanja o EU, njenim politikama i teorijama; i sa bezgraničnom ljubavlju prema Salcburgu i Austriji, i sa stečenim velikim istinskim prijateljstvima. Bio sam oduševljen primenom u praksi svega što sam naučio“, kaže on. Karijera je počela Florian sada ima 25 godina i radi u lokalnoj samoupravi svog rodnog grada, u Jedinici za evropske integracije i stranu pomoć, koja je novost u svim opštinama u Albaniji. U poslednje dve godine vredno je radio u svojoj opštini na povećanju mogućnosti za evropske integracije. “Organizovao sam više od 25 aktivnosti, sa ukupno oko 1.000 učesnika, promovišući evropske vrednosti, građansko angažovanje mladih ljudi i važne svetske i evropske dane i informišući građane o procesu integracije u EU, njenim ustanovama i politikama“, kaže s ponosom.I Film i Moda
Na konkursu za filmofile, jedan modni kreator iz Sarajeva dobio je priliku da poseti Kanski filmski festival.
Milan Senić (39) je modni kreator rođen u Sarajevu. Milan je i ljubitelj filmova, ali najčešće nema vremena da se posveti toj svojoj ljubavi zbog poslovnih obaveza. Prošle godine je na Fejsbuku video objavu projekta pod nazivom Evropski filmski izazov (European Film Challenge).
Ta objava pozivala je zainteresovane da tokom deset sedmica odgledaju deset evropskih filmova na bilo kojoj vrsti legalnih medija. Nakon gledanja filmova, takmičari su morali da podele svoje iskustvo na društvenim mrežama i sakupe bodove. Takmičar koji bi sakupio najveći broj bodova bi o trošku projekta dobio priliku da poseti i doživi jedan veliki filmski festival.
“Što kaže narod, kad stvarno želiš nešto da učiniš, naći ćeš vremena, a ako ne želiš, naći ćeš izgovor.“
Dobra navika Milan je odlučio da prihvati izazov i počeo je da bira i gleda filmove. Pre ovog izazova, bio je jedan od onih koji bi voleli da više gledaju filmove, ali nisu imali vremena za to. “Izazov mi je pomogao da ponovo uspostavim dobru naviku da redovno gledam filmove. Kao što se kaže, kad stvarno želiš nešto da učiniš, naći ćeš vremena, a ako nećeš, naći ćeš izgovor.“ Milanu je učešće u takmičenju veoma prijalo jer je veliki ljubitelj evropskog filma. U potrazi za najboljim evropskim filmovima, kaže da je otkrio mnoge zanimljive reditelje i filmove. Do tada je najviše voleo španske, italijanske i francuske autore, ali kaže da mu je tokom izazova, na primer, bilo drago što je otkrio mađarske filmove, koje ranije nije gledao. Glavna nagrada Njegov trud doneo je plodove. Milan je imao sreće da pobedi na takmičenju i dobio je priliku da poseti Filmski festival u Kanu. “Ponešto sam i znao o Kanu, ali kada sam stigao, ostao sam zapanjen koliko je tamo sve skupo i lepo. Bilo je neverovatno iskustvo videti sav taj glamur i luksuz“, kaže on. Većina ljudi dolazi na Festival u Kanu radi posla, susreta sa producentima, rediteljima i drugim partnerima u filmskoj industriji. U tom smislu, Milan je imao prednost: nije morao ništa da radi osim da uživa u festivalu i da gleda filmove. Ali od posete festivalu imao je i profesionalnu korist. Kan je poznat kao filmski festival na kojem je moda suštinski deo svega, a bilo je i izuzetno iskustvo sve to videti uživo. “Sve u svemu, bilo je to i korisno profesionalno iskustvo, jer je Kan veoma važan i za filmsku i za modnu industriju“, kaže Milan.“Sve u svemu, bilo je to i korisno profesionalno iskustvo, jer je Kan veoma važan i za filmsku i za modnu industriju“
Promocija evropskog filma Milan je bio samo jedan od pobednika iz zemalja učesnica u projektu. Nakon uspeha prethodnih izdanja, projekat je ušao u narednu fazu širenja publike i zajednice. Ovo uključuje četiri glavne inovativne ideje koje treba sprovesti: program za filmske influensere i platformu za plasiranje sadržaja, dešavanja za ljubitelje bioskopa i studiju tržišta filmofila koja sažima podatke prikupljene tokom takmičenja. Zemlje partneri su Bosna i Hercegovina, Češka, Španija, Letonija, Litvanija, Severna Makedonija, Portugal i Srbija. Projekat European Film Challenge finansira Program Evropske unije Kreativna Evropa koji podržava kulturne i kreativne sektore.Preobražujuće iskustvo sa ERASMUS+
Ahmed, student vizuelnih umetnosti iz Bosne i Hercegovine, priča kako ga je razmena studenata u Turskoj “promenila kao osobu“
Ahmed je jedan od mnogih ljudi u Bosni i Hercegovini koji se bave vizuelnom umetnošću i komunikacionim dizajnom. Međutim, on je do te profesije stigao neobičnim putem. Ahmed je u srednjoj školi učio teologiju. “Iskreno govoreći, dok sam pohađao srednju školu, nisam mislio da imam talenat, a to je uticalo na moje ukupno psihičko stanje. Bio sam prilično deprimiran jer nisam mogao da se opredelim šta ću da studiram“, kaže on.
Ahmed je bio u nedoumici oko svoje buduće profesije tokom srednje škole, ali neposredno pre mature najbolji prijatelj mu je rekao da planira da se prijavi za studije vizuelnih umetnosti i komunikacionog dizajna na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Ahmed je odlučio da mu se pridruži, iako uopšte nije bio siguran da li ima dovoljno talenta za ovaj novi poduhvat. Kako objašnjava, tu odluku je doneo na osnovu nagona koji je osećao u sebi. Na njegovo iznenađenje, primljen je na fakultet. Izgleda da je ipak bio talentovan.
“Duboko sam uronio u sve predmete. Imao sam malo postojećeg znanja, ali sam bio voljan da učim i istražujem. Da bih popunio prazninu, vredno sam radio i danju i noću.”
Vredan rad se isplati Kurs se sastojao iz različitih predmeta kao što su grafički dizajn, fotografija, video montaža i slikanje. Sve su to bile potpuno nove oblasti za Ahmeda. “Duboko sam uronio u sve predmete. Imao sam malo postojećeg znanja, ali sam bio voljan da učim i istražujem. Da bih popunio prazninu, vredno sam radio i danju i noću.” Trud mu se isplatio. Ahmed je od univerziteta dobio stipendiju koja mu je pokrivala pola školarine. Kako je nastavio da se usavršava i da mu raste samopouzdanje, počeo je da pravi planove da međunarodnim iskustvom proširi svoje veštine. Ali pošto nije imao finansijskih sredstava da to učini, znao je da mora da pronađe podršku. Službeni jezik na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu je engleski, jezik koji nije bio jedna od Ahmedovih jačih strana. Zbog toga je morao da pohađa kurs jezika za osobe koje ne govore engleski. Objašnjava da je učešće na ovom kursu doprinelo širenju njegovih gledišta i načina razmišljanja jer je, osim učenja jezika, isti kurs uključivao i teme poput kritičkog mišljenja i planiranja karijere. Profesor ih je upoznao i sa programom ERAZMUS+ koji stipendira studente koji žele da studiraju u inostranstvu. Ahmed je odmah iskoristio priliku. Turska: pun pogodak Dobio je priliku da nastavi studije na Univerzitetu Anadolu u Eskisehiru u Turskoj. Ahmed objašnjava da je tada bio spreman da rado ode bilo gde. Nikada nije čuo za ovaj univerzitet, a nije ga čak ni potražio na Guglu. “Kad sam stigao tamo, shvatio sam da je to najbolji izbor koji sam ikada napravio jer sam se zaljubio u grad, univerzitet i ljude. Osećao sam se kao da sam na nekoj drugoj planeti. Tih pet meseci bili su najboljih pet meseci u mom životu“, kaže Ahmed.“Zvuči kao kliše, ali postao sam otvoreniji. Promenio sam se nabolje“
ERASMUS+ je program EU za podršku obrazovanju, obuci, mladima i sportu u Evropi. Budžet od 14,7 milijardi evra pruža mogućnosti za preko 4 miliona Evropljana da studiraju, obučavaju se i stiču iskustvo u inostranstvu. Jedno od iskustava sa univerziteta Eskisehir koje najviše ceni je pristup profesora koji su ga podržavali i bili spremni da mu pomognu kad god mu zatreba. Seća se da je to posebno važilo za studente koji su, poput njega, bili na razmeni. Ahmed je tokom boravka na univerzitetu Anadolu znatno razvio svoje profesionalne sposobnosti, ali je stekao i druge prednosti. Rast samopouzdanja Ahmed kaže da je pre odlaska u Eskisehir bio prilično povučene prirode. Iskustvo u Eskisehiru ga je promenilo. Kad se vratio u Sarajevo, shvatio je kolika je ta promena. Počeo je da se prijavljuje za dobrovoljne programe i projekte i postao redovan u volonterskoj službi univerziteta. “Pošto je moje iskustvo sa Erazmusom bilo tako lepo, hteo sam da se povežem sa drugim programima EU. Nedavno sam postao član studentske mreže Erazmus. Zvuči kao kliše, ali postao sam otvoreniji. Promenio sam se nabolje“, kaže Ahmed. Ahmed je ovog leta diplomirao i trenutno radi pola radnog vremena, ali planira da pronađe posao u struci sa punim radnim vremenom. Nada se da će u nekom trenutku u budućnosti osnovati i sopstvenu firmu.Ako nešto zaista želite, možete to i ostvariti
Karijera mlade crnogorske glumice dobila je zamah zahvaljujući predstavi Kapital koju finansira EU.
Jelena (22) je od malih nogu gajila sklonost ka umetnosti, a posebno prema glumi. U školi je redovno učestvovala u aktivnostima vezanim za pozorište i glumu. Ali tada nije znala da će, kada dođe vreme za odabir njene profesionalne karijere, ova radost doneti i neke komplikacije.
Tokom srednje škole gluma je za nju postala prava strast i počela je ozbiljno da je smatra svojim životnim pozivom. Njena porodica i neki prijatelji upozoravali su je da bi odabir glume kao profesije mogao biti rizičan. “Rekli su da u glumi nema novca i da se od ljubavi prema umetnosti ne može živeti. Mislim da ima malo istine u tome, ali takođe mislim da ako želite nešto da postignete – ako ste posvećeni i ako zaista volite ono što radite – uspećete to i da ostvarite“, kaže ona. U svakom slučaju, Jelena nije bila sasvim sigurna da može da položi prijemni ispit za Fakultet dramskih umetnosti. Postarala se da ima i plan B i plan C, u slučaju da se ne upiše. U međuvremenu je vredno učila i pripremala se za prijemni. Na njenu sreću, plan A je uspeo, te je primljena na glumu.
“Ako želite nešto da postignete – ako ste posvećeni i ako zaista volite ono što radite – uspećete to i da ostvarite.“
Velika stvar Međutim, kako i sama kaže, „to nije bio srećan kraj“, zato što izazovi za nekoga ko se bavi umetnošću ne prestaju sa upisom na fakultet. Znala je da mora mnogo da uči i radi, na šta je bila spremna. Ali još uvek nije bila sigurna da će joj sav taj trud doneti konkretne rezultate u smislu uspešne karijere i finansijske stabilnosti. Međutim, već na prvoj godini studija pozvana je na audiciju za jednu predstavu – ili, kako ona to voli da kaže, performans. Predstava je bila deo projekta Kolektivne predstave EU! (EU Collective Plays!), koji se finansira iz sredstava programa Evropske unije Kreativna Evropa. Nekoliko meseci kasnije obaveštena je da je dobila ulogu. To je bila njena prva predstava. Neobično je da studenti prve godine nastupaju u predstavi, a kamoli u onoj koja uključuje međunarodne nastupe. „To je zaista bila velika stvar!“ Kaže Jelena.“Radi se o vrlo upečatljivoj predstavi. Pored mnogo muzike, ona predstavlja sijaset različitih pogleda na svaku temu ili problem. Dakle, ljudi su bili šokirani, ljudi su bili zapanjeni; ljudi su plakali, ljudi su se smejali.“
Kolektivne predstave EU! je projekat koji promoviše međunarodnu saradnju dramskih pisaca, pozorišnih organizacija i zajednica različitih nacionalnosti radi uzajamnog stvaranja i postavljanja zajedničkih predstava. Projekat takođe promoviše mlade dramske pisce, pomaže im u razvoju njihovih karijera i povećava njihovu prepoznatljivost na evropskom i globalnom nivou. Projekat eksperimentiše sa širenjem pozorišne publike organizujući različite vrste radionica, predstava i obrazovnih laboratorija. Otvaranje mogućnosti Naziv predstave bio je Kapital, a ideja koja je stajala iza predstave bila je preispitivanje svega – od teorija koje ljudi prihvataju kao istinu preko podataka o siromaštvu, zvaničnih statističkih podataka o potrošačkom društvu, do nacionalističkih rasprava. “Bila sam oduševljena. Pre svega, dobila sam priliku da sarađujem sa poznatim rediteljem Andrašem Urbanom. Naš rad se veoma razlikovao od klasičnog pozorišta, tako da sam u radu s njim naučila da klasično pozorište nije jedino pozorište. Postoji mnogo drugih načina da se pristupi temama i problemima koji se trenutno dešavaju, a ne samo u nekim knjigama ili predstavama“, kaže ona. Glumačka ekipa je naširoko putovala sa predstavom, kako unutar, tako i van Crne Gore, što je dovelo do toga da Jelena dobije pozive na audicije i ponude da glumi u drugim predstavama. Osim Kapitala, bilo je i drugih predstava i performansa koje su učesnici osmislili u okviru projekta Kolektivne predstave EU! Oni su osnovali devet transnacionalnih kolektivnih grupa za pisanje dramskih tekstova i pripremili devet novih originalnih drama koje su zajednički napisane. Kapital je dobio pozitivne kritike a publika ga je veoma lepo prihvatila u gradovima u kojima su nastupali. „Radi se o vrlo upečatljivoj predstavi. Pored mnogo muzike, ona predstavlja sijaset različitih pogleda na svaku temu ili problem. Dakle, ljudi su bili šokirani, ljudi su bili zapanjeni; ljudi su plakali, ljudi su se smejali“, kaže Jelena. A možda je negde u nekom gradu u publici bila još jedna devojčica koja je netremice posmatrala čaroliju pozorišta i počinjala da veruje da ako zaista nešto želiš, možeš to i da ostvariš.Nova energija ne zna za granice
Mladi naučnik iz Crne Gore svoju strast prema naučnom istraživanju prenosi u transnacionalni projekat koji se bavi obnovljivom energijom.
Dok je većina Mihailovih drugova bila zainteresovana za igranje fudbala i drugih igara u školskom dvorištu, njegovo omiljeno igralište bila je školska laboratorija. On ne zna odakle mu ta strast prema nauci: „Ne sećam se da sam imao neki poseban razlog zbog kojeg sam zavoleo nauku, nekako je to uvek bilo u meni“, tvrdi.
Tokom detinjstva, njegova strast prema nauci bila je sve veća i veća. Dobijao je pohvale od nastavnika, a u srednjoj školi je počeo da osvaja nagrade za svoje naučne eksperimente. „U srednjoj školi sam počeo više da radim na temama vezanim za elektrotehniku. Kao rezultat toga, kada sam maturirao, odluka da studiram elektrotehniku bila je sasvim prirodna“, kaže on.
Mihailo je upisao Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Podgorici. Kao predani student, nastavio je da dobija visoke ocene i ubrzo je privukao pažnju svojih profesora. Bio je jedan od najboljih studenata svoje generacije i ubrzo pošto je diplomirao dobio je poziv da radi kao docent na Tehničkom fakultetu. Iako je Mihailu godilo što je dobio taj poziv, ipak nije bio siguran da je to ono što želi. Njegov primarni cilj bio je istraživački i naučni rad i nije bio siguran da li će mu novo zvanje omogućiti dovoljno vremena i mogućnosti da radi ono što najviše voli.
“Naša sadašnjost i budućnost cele planete i energetskog sistema zavise od obnovljivih izvora energije“
Veći i bolji Crna Gora je mala država, ima oko 600.000 stanovnika. Shodno tome, Univerzitet u Podgorici ima ograničena sredstva za rad na većim naučnim projektima. Međutim, Mihailo je imao poriv da radi na nečemu većem što bi imalo uticaja ne samo u Crnoj Gori već i izvan granica njegove zemlje. Ubrzo pošto je Mihailo počeo da radi kao asistent, fakultet mu je ponudio priliku da radi na projektu Crossbow koji finansira EU. To je bilo upravo ono što je tražio: važno novo polje eksperimentisanja koje bi imalo pozitivan uticaj na mnogo veći broj ljudi. Prelaženje granica U projektu učestvuje 13 zemalja, među kojima je i Crna Gora. Njegov cilj je da promoviše prekogranično upravljanje varijabilnom obnovljivom energijom i skladišnim jedinicama sa konačnim ciljem osnaživanja transnacionalnog veleprodajnog tržišta obnovljive energije. Naučni timovi iz svih partnerskih zemalja radili su na različitim komponentama projekta. “Pre svega, iskreno sam bio iznenađen što mi je ponuđena ova sjajna prilika imajući u vidu da nemam mnogo iskustva. Bio sam pun entuzijazma i sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv“, kaže on. Mihailovi zadaci u okviru ovog projekta uključivali su modeliranje solarne energije i energije biomase. To uključuje predviđanje proizvodnje energije iz ovih tipova elektrana, za šta kaže da je “nešto novo, zanimljivo i uzbudljivo“. Mihailo je učestvovao na radionicama i konferencijama organizovanim u okviru projekta. Radionice su mu pružile priliku da se upozna sa naučnicima iz partnerskih zemalja koji iza sebe imaju značajne rezultate na polju obnovljive energije. Ovo je bilo veoma važno iskustvo, jer je imao vrlo malo znanja i iskustva u ovoj oblasti. “ Rad na projektu zahtevao je mnogo vremena i energije, ali nisam osećao nikakav pritisak niti iscrpljenost jer je to za mene bilo kao da živim u snu“, kaže on. Mihailo je uspešno završio svoju ulogu na projektu i kaže da je naučio mnogo novih i bitnih stvari. Sada se raduje daljim iskustvima u oblasti obnovljive energije, jer, kako kaže, “naša sadašnjost i budućnost cele planete i energetskog sistema zavise od obnovljivih izvora energije“.“Rad na projektu zahtevao je mnogo vremena i energije, ali nisam osećao nikakav pritisak niti iscrpljenost jer je to za mene bilo kao da živim u snu“
Crossbow je projekat vredan 17,2 miliona evra u sektoru pametnih mreža koji se finansira iz programa istraživanja i inovacija Evropske komisije Horizon2020. Dvadeset četiri partnera iz 13 evropskih zemalja učestvuju na projektu, sa osam nacionalnih prenosilaca električne energije. Projekat je počeo u novembru 2017. godine i predviđeno je da traje četiri godine.Početak za vreme ekonomske krize
Startap koji je osnovao mladi preduzetnik iz Srbije raste uprkos izazovnoj poslovnoj klimi
Strahinja Tirnanić (31) je preduzetnik iz Srbije. Karijeru je započeo kao veb administrator u kompaniji koja upravlja jednim portalom za zapošljavanje, a vrlo brzo je unapređen u menadžera za marketing i odnose sa javnošću i poslovnog programera.
Tada je shvatio da bi verovatno mogao da započne i sopstveni biznis. “Dugo sam se nosi mišlju da osnujem svoju firmu. Posle šest godina radnog iskustva, kontinuiranog obrazovanja i dobre baze poslovnih kontakata, moje samopouzdanje je poraslo. Shvatio sam da je pravo vreme da se otisnem u preduzetničke vode“, kaže on.
Preduzetničke vode
Njegovo istraživanje pokazalo je da postoji nedostatak marketinških i menadžerskih konsultantskih usluga na tržištu. To su bile oblasti koje je dobro poznavao. Napravio je poslovni plan, napustio posao i registrovao svoju startap konsultantsku firmu specijalizovanu za te oblasti. Međutim, kao i mnogim drugim mladim preduzetnicima na zapadnom Balkanu, bila mu je potrebna dodatna podrška – posebno za istraživanje novih tržišta van Srbije i za upravljanje projektima na daljinu.
U pravom trenutku je na društvenim mrežama video najavu za program Erazmus za mlade preduzetnike (EYE, Erasmus for Young Etrepreneurs) koji finansira EU.
“Na Fejsbuku sam video obaveštenje o informativnom danu o tom programu koji se održava u mom gradu. Kako sam upravo bio krenuo na odmor u Švajcarsku, kontaktirao sam organizatore i pitao da li možemo da zakažemo sastanak kada se vratim. Pristali su i kad sam krenuo za Ženevu, osetio sam da moje putovanje u međunarodnom biznisu zaista počinje!“









