EU pomaže crnogorskoj vinariji da razvije svoj biznis.
Goran Radević je doktor medicine sa iskustvom rada na četiri kontinenta. Svoju domovinu, Crnu Goru, napustio je kao mlad i preko 27 godina radio u zemljama kao što su Kajmanska ostrva, Kina, Oman, Južna Afrika i Sjedinjene Američke Države.
Goran je oduvijek imao ideju da će se jednog dana vratiti u svoju domovinu i izgraditi vinariju. Vinarstvo je bilo tradicionalno u Goranovoj porodici i njegova ljubav prema pravljenju vina počela je prije nego što je napunio pet godina. Njegov djed po majci posjedovao je vinograd i bio je stručnjak za proizvodnju vina. „Naučio sam kalemljenje vinove loze prije nego što sam naučio da čitam i pišem“, kaže Goran.
Međutim, pokretanje sopstvenog vinograda ne bi bilo lako jer su bila potrebna značajna ulaganja. Ipak, kako su godine prolazile, pomisao na to se pretvorila u prinudu i na kraju, zajedno sa porodicom, Goran je donio veliku odluku da se vrati u Crnu Goru i pokrene svoju kompaniju iz snova. Finansijska ulaganja i strast su bili tu, ali ovo nije bila laka vožnja za Gorana i njegovu suprugu.
„Bilo je puno izazova: prve flaše su proizvedene u garaži i bez ikakve stručne podrške.”
Prvu lozu su zasadili 2007. godine, a do 2009. godine imali su prvu berbu i izašla je prva flaša. „Bilo je mnogo izazova: prve flaše su proizvedene u garaži i bez odgovarajuće stručne podrške“, kaže Goran. Ipak, nevjerovatno, ukus je bio odličan i proizvod je bio kandidat za uspjeh. Te godine Goran je uspio da pošalje uzorke svog početnog proizvoda na takmičenje za degustaciju vina u poznatom restoranu na Menhetnu. Bilo je sedam takmičara, a boca broj četiri bila je njihova, sjeća se Goran. „Svih pet članova žirija, koji su bili vlasnici poznatih restorana, označili su bocu četiri kao najbolju. Pretpostavljam da je to bila početnička sreća“, osmjehuje se.
Odmah su počeli da izvoze svoje vino u SAD, ali su se suočili sa problemima. Brojni elementi – od kvaliteta etikete do kvaliteta zatvarača flaše – nisu bili kompatibilni sa međunarodnim standardima i shvatili su da ovim pitanjima treba posvetiti više pažnje. Goranova supruga, inače američkog porijekla, preuzela je marketinški dio kompanije. Počeli su da koriste visokokvalitetne čepove za flaše iz Francuske i papir za etikete iz Njemačke. Ubrzo je uspjeh bio neizbježan jer je kompanija počela da izvozi u Nemačku, Skandinaviju, Švajcarsku, pa čak i Japan.
Kako je tržište raslo, 2011. godine Goran i njegova supruga su odlučili da angažuju profesionalne konsultante kako bi obezbijedili održiv rast svog poslovanja. Angažovali su agronoma i visokokvalifikovanog tehnologa sa dugogodišnjim domaćim i međunarodnim iskustvom. Obojica su pomogli da vinarija postane priznati međunarodni brend.
„Zahvaljujući podršci EU, mogao sam da iskoristim planirani novac za ova neophodna ulaganja u druge djelove poslovanja.”
O projektu
Dio Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) osmišljenog da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore i ruralna područja te zemlje. Kroz ovaj alat, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja učinili održivijim, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Na putu vinarije ka uspehu, imali su i podršku Evropske unije. U 2018. prijavili su se za program Instrumenta pretpristupne pomoći za ruralni razvoj koji finansira EU (IPARD) i dobili su podršku za nabavku mašina kao što su viljuškar, traktor, vibrokultivator, vinogradarski plug i motorna drljača. Sa usporavanjem poslovanja tokom pandemije, ova podrška je stigla u pravo vrijeme. „Zahvaljujući podršci EU, planirani novac mogao sam da iskoristim za ova neophodna ulaganja u druge djelove poslovanja“, kaže Goran.
Goran ima četvoro djece, a najmlađi sin Luka studira tehnologiju vina na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. „Sanjao sam o ovoj vinariji 27 godina i naporno sam radio da uštedim novac za njeno pokretanje. Moj sin će ovo naslijediti i nastaviti tradiciju. To me čini izuzetno srećnim i ispunjenim“, kaže Goran.
