Projekat koji finansira EU podržava reintegraciju povratnika na Zapadni Balkan.
Tokom 25 godina, Blerta Lušnjari iz Albanije je putovala tamo-amo između Albanije i drugih zemalja, motivisana obezbjeđivanjem odgovarajuće zdravstvene zaštite za svog sina. Antonio je rođen sa invaliditetom i ima kompleksno stanje, a Blertin rodni grad, Elbasan, nije imao ni kapacitete za ispravnu dijagnozu niti pružanje besplatnih medicinskih usluga za osobe sa invaliditetom. Sa Blertinom ekonomskom situacijom, bilo joj je nemoguće da plaća privatne ljekare.
Bez prave dijagnoze, bilo je strašno. Blerta nije mogla da se brine o Antoniju kako treba bez poznavanja terapije ili ljekova koji bi mogli da mu pomognu da ublaži bol. Niti je znala kako da obezbijedi pristojan život u budućnosti. U potrazi za boljom medicinskom njegom, ponovo su otišli u inostranstvo i konačno uspjeli da dobiju dijagnozu – paraplegija i lakši intelektualni nedostatak – i obezbijede odgovarajuću njegu. Međutim, bez riješenog statusa, morali su da se vrate kući u Albaniju. „Kada smo bili u inostranstvu, doktor je Antonija posjećivao jednom nedeljno i imao je fizioterapiju. Ali kada smo došli u Albaniju, takve usluge nije bilo: baš ništa. Dakle, njegovo stanje se pogoršalo.”
„Život je bio teži. Nisam mogla da nahranim svoju djecu. Bez kuće, kretala sam se između rođaka: jedne nedjelje u kući jedne osobe, a sljedeće u kući druge.”
Mnogi ljudi sa Zapadnog Balkana odlaze u inostranstvo da traže posao, ali se Romi suočavaju sa posebnim izazovima reintegracije kada se vrate. Najčešći izazov koji su povratnici u regionu prijavili, uključujući Albaniju, je zapošljavanje, a zatim nedostatak pristojnog stanovanja i pristup obrazovanju. U Albaniji nije postojao program socijalne zaštite koji je bio usmjeren na povratnike. U Elbasanu, Blerta je bila bez kuće i posla, a sada je imala dvoje djece za izdržavanje. Nedostatak formalnog obrazovanja otežavao joj je pronalaženje profitabilnog posla i predstavljao izazov za papirologiju potrebnu za stabilan život. „Život je bio teži. Nisam mogla da nahranim svoju djecu. Bez kuće, kretala sam se između rođaka: jedne nedjelje u kući jedne osobe, a sljedeće u kući druge“, kaže Blerta.
Uprkos svim izazovima, Blerta je i dalje bila puna pozitivne energije koja se ogleda u toplini i brizi za svoju porodicu: njen glavni cilj je bio da ispuni sve potrebe svoje djece. Pridružila se mnogim aktivnostima NVO razvijenim za žene i njihovu integraciju u društvo, a posebno je bila uključena u program stručnog osposobljavanja za žene povratnice. Projekat je nazvan „Jačanje nacionalnih i lokalnih sistema za podršku efektivnoj socio-ekonomskoj integraciji povratnika na Zapadnom Balkanu“, finansiran od strane EU, a implementiran od strane UNDP-a. Mirjeta Ramizi iz UNDP Albanije objašnjava da je Blerta bila aktivno uključena u mnoge projektne aktivnosti. Jedna od aktivnosti bila je i poslovna ideja za proizvodnju i marketing prirodnog, ručno rađenog sapuna. Zajedno sa drugim ženama, Blerta se obučavala za ovaj zanat i dobijala sirovinu i pomoć u marketingu. Ova zarada je u početnoj fazi i dobro se odvija, ali, prema Mirjetinim riječima, dame imaju veće ambicije, a njihova novoosnovana kompanija želi da proširi svoje tržište.
Kao ambiciozna i vrijedna žena, Blerta se uključila i u još jedan program, fokusiran na razvoj individualnih poslovnih ideja. Otkako se vratila u Albaniju, zarađivala je za život od popravke i preprodaje polovne robe. Sada, uz podršku projekta, planira da ovu honorarnu djelatnost pretvori u potpuno razvijen posao. Projekat joj pomaže da razvije poslovni plan za otvaranje lokala ili pokretne prodavnice nalik na prikolicu za prodaju polovne robe.
„Kroz ovaj projekat uspostavili smo efikasna lokalna i nacionalna partnerstva i skrenuli pažnju na potrebe i izazove ugroženih zajednica i povratnika.”
O projektu
Projekat „Jačanje nacionalnih i lokalnih sistema za podršku efektivne socio-ekonomske integracije povratnika na Zapadnom Balkanu“ dio je Višedržavnog akcionog programa Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II koji je povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope, da podrži osnovna prava Roma i drugih ugroženih povratnika, u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Projekat se bavi reintegracijom značajnog broja povratnika iz EU posljednjih godina, pošto su zemlje Zapadnog Balkana proglašene „sigurnim zemljama porijekla“. Projekat blisko sarađuje sa lokalnim institucijama odgovornim za pružanje usluga za reintegraciju povratnika, sa fokusom na pripadnike romske i egipćanske etničke manjine, kao i sa lokalnim akterima civilnog društva i lokalnom poslovnom zajednicom. Zajednica povratnika se smatra i korisnikom i partnerom tokom implementacije, u cilju stvaranja vlasništva nad aktivnostima od strane samih povratnika.
U Albaniji projekat pruža podršku u opštinama Berat, Devol i Fier, gdje je broj povratnika veći nego u drugim opštinama. Osim direktne pomoći povratnicima, koja se realizuje u saradnji sa partnerskim nevladinim organizacijama, projekat takođe pruža podršku lokalnoj i centralnoj vladi Albanije u izradi strategija i akcionih planova za rješavanje potreba povratnika. Mirjeta iz UNDP-a objašnjava da su ekonomska kriza izazvana ratom u Ukrajini i ranije krize izazvane pandemijom COVID-19 skrenule pažnju vlade na ova neposredna pitanja. „Kroz ovaj projekat uspostavili smo efikasna lokalna i nacionalna partnerstva i skrenuli pažnju na potrebe i izazove ugroženih zajednica i povratnika“, kaže ona.
Blertin sin, koji sada ima 17 godina, je mnogo bolje. Redovno prima fizioterapiju kod kuće i u lokalnom centru, podržan kroz projekat UNDP-a uz finansiranje EU i Fonda za održivi razvoj. On ima pristup boljoj medicinskoj njezi i još uvijek je okružen porodicom punom ljubavi koja posvećuje pažnju njegovom razvoju i brizi. Blertina ćerka Leje, sada desetogodišnjakinja, interesuje se za jezike, osvojila je nekoliko medalja u trčanju i voli da provodi vrijeme sa bratom. Međutim, porodica se i dalje suočava sa problemima stanovanja, tražeći dom sa osnovnim sadržajima koje mogu priuštiti. Blerta kaže: „Najveći san je da imam kuću za svoje dvoje djece, da i kada nisam sa njima, oni budu organizovani i žive pristojnim životom.”
