Oživaljavanje stare tradicije: Tinejdžeri u Velesu uče grnčarstvo

Mlade zanatlije u Velesu ponovo otkrivaju svoje nasljeđe kroz oživljavanje tradicionalnog umijeća grnčarstva. Šetnja uskim, strmim ulicama Velesa u Sjevernoj Makedoniji ostavlja utisak da se vraćate u prošlost. Gradić, sa kaldrmom popločanim sokacima i tradicionalnim kamenim kućama, podsjeća na vremena kad je ovdje cvjetala umjetnost grnčarstva. Među najpoznatijim mjestima u Velesu je Aleja poezije u kojoj je rođen čuveni pjesnik Kocho Racin. Racin nije bio samo pjesnik; bavio se i grnčarstvom, zanatom koji je  nekada bio žila kucavica grada. Njegovi radovi, kao i radovi nekih drugih zanatlija su tako visoko cijenjeni da su neki izvezeni u Zapadnu  Evropu.   Danas je grnčarstvo umjetnost koja je u Velesu gotovo potpuno iščezla. Ali, zahvaljujući novoj inicijativi, zanat se vraća, i to sa novom generacijom mladih zanatlija. Anastasija Davcheva i Antonio Trajkovski, oboje 14-godišnjaci, dio su grupe od 25 učenika iz Velesa koji su ponovo otkrili strast za grnčarstvo kroz kurseve koje su podržali EU i UNDP. Ove radionice su provedene u okviru inicijative “Etničke kreativne radionice za oživljavanje starih zanata,” koja se finansira u okviru Regionalnog programa o lokalnoj demokratiji na Zapadnom Balkanu (ReLOaD).  Antonio je u početka bio nesiguran u pogledu radionica.

“U samom početka mi je grnčarstvo bilo strano. Ali vremenom je postajalo interesantnije. Sada radije pravim stvari od gline nego da igram igrice na telefonu. Grnčarstvo je istinski zanimljiv zanat.”  

Antonio Trajkovski “U samom početka mi je grnčarstvo bilo strano,” kaže. “Ali vremenom je postajalo interesantnije. Sada radije pravim stvari od gline nego da igram igrice na telefonu. Grnčarstvo je istinski zanimljiv zanat.”  Slično je i kod Anastasije. Smatra da je radionica “zabavna”, naročito rad na grnčarskom točku i crtanje  nacrta.   Ove radionice vodi Goce Stanchev, jedan od četvorice posljednjih umjetnika koji rade s keramikom u Velesu. Uprkos prvobitnom skepticizmu, Stanchev uočava sve veći interes među djecom.

“Ako uspijemo da barem dvoje od ukupno 20 djece osposobimo za ovaj zanat, bit će to veliki uspjeh.”

Više informacija možete pronaći na stranici programa ReLOaD, posjetite internet stranicu.                Grnčarstvo u Velesu ima duboke korijene. Početkom 20. vijeka su se mnoge porodice u gradu bavile grnčarstvom, proizvodeći predmete koji su bili poznati i van granica Sjeverne Makedonije. Zbog ove povezanosti s tradicijom, oživljavanje grnčarstva je još značajnije, kako za nasljeđe tako i za budućnost grada.  Stanchev smatra da bi za opstanak grnčarstva i drugih zanata bila nužna njihova integracija u obrazovni sistem. “Ima budućnosti u grnčarstvu, ali je potrebno ohrabrenje,” kaže. “Moja supruga i ja se bavimo ovim zanatom 15 godina. Potražnja na tržištu postoji, ali nema dovoljno zanatlija da ispune potrebe. Ja sam dokaz da se može živjeti od grnčarstva.”  Ova inicijativa koja se provodi u Velesu je samo jedan od 50 projekata koji su u protekle tri godine dobili podršku od programa ReLOaD u Sjevernoj Makedoniji. Najvažnije oblasti ovih projekata su osnaživanje mladih, jačanje socijalne kohezije, zaštita okoliša i očuvanje kulturnog nasljeđa.   Za ove mlade učesnike, radionice grnčarstva su više od vanškolske aktivnosti, one su način da se povežu sa svojim nasljeđem i potencijalni putokaz za buduću karijeru. Kako Anastasija kaže, “bilo bi lijepo održati grnčarstvo kao zanat, zato što predstavlja dio tradicije naše zemlje.”   Ova priča pokazuje kako stari zanati mogu naći novi život kroz entuzijazam mladih ljudi, vođen mudrošću onih koji su tradiciju održavali u životu. Moćan je to podsjetnik da čak i u digitalnoj dobi kreativno stvaralaštvo i povezanost s naslijeđem ima vrijednost i ispunjava nas.