Skip to main content

Area of Cooperation: Climate action

Zaštita staništa u regionu Skadarskog jezera

Written on . Posted in Priče.

Poboljšano upravljanje zaštićenim područjima u Albaniji smanjuje gubitak biodiverziteta

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanskom poluostrvu. Jezero se nalazi na sjeveru Albanije i na granici sa Crnom Gorom. Kao rezervat prirode, to je jedno od evropskih područja koje je najbogatije biodiverzitetom, sa mnogim vrstama riba i ptica koje se mogu naći samo ovdje. Jezero takođe igra važnu ulogu kao lokalitet na kojem stotine ptica selica provode zimu – takozvani Jadranski preletnički put.

Međutim, dugo vremena je ovo bogato prirodno stanište bilo u opasnosti od zagađenja nastalog ljudskim faktorom i raznih vrsta eksploatacije. Odmah se moralo intervenisati zbog takve situacije i tražiti pomoć eksperata kako bi se uvele najbolje prakse iz Evropske unije, koje su rezultirale prvim Planom upravljanja Skadarskim jezerom.

“Uz pomoć EU, počela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima.”

Održivo upravljanje zaštićenim područjima

Plan upravljanja je izradila Nacionalna agencija za zaštićena područja (NAPA), a implementirala ga je Regionalna uprava za zaštićena područja. Age Martini, glavna osoba za monitoring iz Regionalne administracije za zaštićena područja Skadra, tvrdi je ovaj plan dao njihovom osoblju potpuno nove smjernice za rad na zaštićenom području i osigurao željene rezultate. „Osoblje u našoj regionalnoj kancelariji sada ima jasnu ideju o protokolima koje treba poštovati u ovoj oblasti i kako koristiti novu opremu za izradu izveštaja o flori i fauni“, izjavljuje ona.

Plan je počeo da se sprovodi uz pomoć EU koja je obezbijedila ekspertsko znanje iz država članica EU. Obezbijeđena je podrška za praćenje divljih životinja, organizovanje obuka i druge izgradnje kapaciteta, zatim za razvoj odnosa sa zajednicama koje žive u zaštićenom području te pružanje profesionalne opreme koja pomaže osoblju da obavlja svoj posao. „Uz pomoć EU, započela je nova era pravilnog upravljanja zaštićenim područjima, jer svaki član osoblja ima jasne smjernice, dok svi znamo opšti cilj“, ističe Martini, dajući primjer kako čak i odnos s turistima sada uređen protokolom.

Zaštićena područja i NAPA rastu zajedno

U zadnje vrijeme, u svim zaštićenim područjima Albanije registruju se milioni turista svake godine. Ovaj uspjeh se pripisuje planovima upravljanja koje je NAPA izradila uz pomoć EU, a koji se provode u zaštićenim područjima zemlje. Albanija stiče dobru reputaciju među turistima koji je posjećuju radi niskih cijena, dobre hrane i sjajne prirode.

Međutim, fokus ostaje na zaštiti biodiverziteta putem mehanizama za praćenje u zaštićenim područjima koji su uvedeni i u skladu sa standardima Natura 2000 EU. Trenutno je preko 100 zaposlenika NAPA-e obučeno za rješavanje šumskih požara i prirodnih katastrofa; poznaju proces prikupljanja i obrade informacija o divljem svijetu, a prije svega imaju strategije za povećanje saradnje između zajednica koje žive u zaštićenim područjima i upravljanja tim područjima.

“Svjedočili smo promjeni stavova zajednice u pogledu naših namjera, od prvobitne skepse do prihvatanja pozitivne promjene u njenom području.”

O projektu

Projekat NaturAl je doprinio usklađivanju mreže zaštićenih područja u Albaniji sa Natura 2000 mrežom EU, i prihvatanjem standarda EU. Na taj način Albanija napreduje ka članstvu u EU.

Od 2015. do 2019. godine, fokusirajući se na deset odabranih zaštićenih područja, projekat je radio na jačanju upravljanja zaštićenim područjima u Albaniji fokusirajući se na: obuku i izgradnju kapaciteta Nacionalne agencije za zaštićena područja i regionalnih agencija; praćenje divljih životinja; obezbjeđivanje opreme; i jačanje odnosa u zajednici.

Direktor NAPA-e, Zamir Dedej, tvrdi da postoje velike koristi od dugoročnih ciljeva koji daju prioritet i prirodnom staništu i zajednicama koje tamo žive. “ Svjedočili smo promjeni stavova zajednice u pogledu naših namjera, od prvobitne skepse do prihvatanja pozitivne promjene u njenom području.” Dedej objašnjava da zajednice sada shvataju da se njihove aktivnosti trebaju pratiti i da to doprinosi smanjenju nelegalnih praksi poput nelegalne sječe drva ili krivolova. Štaviše, shvatili su da dobro upravljanje zaštićenim parkovima donosi više turista i ekonomskih koristi za sve.

Ovakvi pozitivni pomaci načinjeni su zahvaljujući pomoći od strane EU, koja je stigla u vrijeme kada je bila najpotrebnija, a NAPA je postala operativna tek 2016. Od tada je Albanija postigla značajan napredak u širenju mreže zaštićenih područja i povećanju nivoa realizacija svojih planova upravljanja sa 19% na 53%. Ovi rezultati su dodatno ohrabrili Agenciju i sigurni su da će se saradnja sa EU nastaviti u novoj fazi koja će dodatno smanjiti gubitak biodiverziteta, ali i spriječiti ekološki kriminal i povećati ulaganja u zaštićena područja u Albaniji.

Biciklizam: rastući trend u Podgorici

Written on . Posted in Priče.

Na svom biciklu! Nevladina organizacija iz Crne Gore prmoviše biciklizam da postane dio mainstream-a, uz podršku EU.

Smještena u ravnici, sa površinom od oko 100 kvadratnih kilometara i mediteranskom klimom, Podgorica – glavni grad Crne Gore – ima sve potrebne preduslove da postane urbano biciklističko utočište. Međutim, ovom gradu je do nedavno nedostajala čak i najosnovnija infrastruktura za normalnu vožnju biciklom, tačnije sve do 2013. godine, kada se organizacija civilnog društva Biciklo.me potrudila da vožnja biciklima postane dijelom mainstream kulture ovog grada. „Istinski smo težili da Podgoricu pretvorimo u grad koji je pogodan i bezbijedan za vožnju biciklima, a želimo da to bude očigledno i ljudima koji još uvijek ne koriste bicikle”, govori Sonja Dragović, jedna od članica organizacije.

U proljeće 2012. organizovan je prvi Bike-Up: ljudi su pozvani putem društvenih mreža da se okupe i proslave Dan planete Zemlje tako što će doći na zajedničku vožnju biciklima. Odaziv je inspirisao nove inicijative i ubrzo je mala grupa biciklističkih entuzijasta počela da organizuje redovne mjesečne vožnje u Podgorici, pod nazivom Critical Mass. Po sunčanom danu, ovo bi privuklo nekoliko stotina biciklista koji pripadaju različitim dobnim i društvenim skupinama. To je bio obećavajući početak s obzirom da je Podgorica grad koji broji oko 200.000 stanovnika i koji nema gotovo nikakvu biciklističku infrastrukturu.

„U Beču i Kopenhagenu naučila sam kako voziti bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ovi gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam “OK, sad trebam da nađem bicikl, a i da se nađem sa ovim ljudima iz Biciklo.me.”

Odlučivati o načinu transporta u gradu

Sonja Dragović postala je dio Biciklo.me nakon što je magistrirala urbanističke studije koje je pohađala u Beču i Kopenhagenu. Prije toga je povremeno vozila bicikl, ali je tokom studija počela da koristi bicikl kao svakodnevno prevozno sredstvo. U međuvremenu je pratila Biciklo.me na društvenim mrežama. „ U Beču i Kopenhagenu naučila sam kako voziti bicikl u urbanim sredinama, zahvaljujući nevjerovatnoj biciklističkoj infrastrukturi koju su ovi gradovi razvili. Kada sam se vratila u Podgoricu, pomislila sam “OK, sad trebam da nađem bicikl, a i da se nađem sa ovim ljudima iz Biciklo.me“, govori Sonja.

Biciklo.me je započeo kao inicijativa slobodnog udruženja, koja se bavila samo organizovanjem masovnih biciklističkih vožnji kako bi doprinijela vidljivosti biciklista u Podgorici. U 2013. godini ukazala se prilika za dobijanje finansijskih sredstava za poboljšanje uslova za prevoz biciklima, pa se inicijativa registrovala kao nevladina organizacija i uspješno realizovala svoj prvi projekat – postavljanje prvih odgovarajućih parkirališta za bicikle, na 18 lokacija u Podgorici.

Od tada je udruženje razvilo i vodilo brojne male projekte koji su doprinijeli boljem okruženju za bicikliste u gradu. „U suštini, radimo na nekoliko različitih, ali međusobno povezanih poslova: na poboljšanju infrastrukture, saobraćaja i politika vezanih za prevoz, te na edukaciji javnosti o prednostima održive gradske mobilnosti“, kaže Sonja.

Potaknuti uspjehom parkirališta za bicikle, ubrzo su uslijedili i drugi projekti koje je vodila ili zagovarala ova nevladina organizacija – od uvođenja prvih biciklističkih staza u glavnom gradu i prvog plana održive gradske mobilnosti od strane gradskog vijeća, do istraživačkih studija o unapređenju saobraćajnog i biciklističkog okruženja i kreiranja edukativnog materijala za učenike osnovnih i srednjih škola.

„Ova, a i buduća podrška EU su veoma važne, i to ne samo zbog novca, već zbog činjenice da kada EU podrži neku akciju, postaje lakše uvjeriti lokalne vlasti da učine isto.”

O projektu

Biciklo.me je podržan od strane EU kroz Regionalni program o lokalnoj demokratiji na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji ima za cilj jačanje participativnih demokratija i procesa EU integracija na Zapadnom Balkanu osnaživanjem civilnog društva da aktivno učestvuje u donošenju odluka . Ostali projekti finansirani od strane EU koji su podržali Biciklo.me su: „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do kreiranja politika – M'BASE“, koji se finansira u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), zatim projekat „Bolji saobraćaj, bolji grad“ te projekat pod nazivom „Jačanje kapaciteta za bolju životnu sredinu u Crnoj Gori“.

 

EU je podržala četiri njihova projekata – studije o uslovima saobraćaja i mobilnosti u Podgorici, izradu prjedloga za unapređenje zakonodavstva, pokretanje kampanje za podizanje svijesti u podgoričkim srednjim školama o prednostima vožnje biciklom i postavljanje parkirališta za bicikle u tri grada na sjevernom dijelu zemlje. “Ova, a i buduća podrška EU su veoma važne, i to ne samo zbog novca, već zbog činjenice da kada EU podrži neku akciju, postaje lakše uvjeriti lokalne vlasti da učine isto”, govori Sonja.

U Podgorici je izgrađeno nekoliko kilometara biciklističkih staza. Iako je kvalitet projektovanja i održavanja pomenutih mogao biti bolji, očigledno je da je ovaj bezbjedan biciklistički prostor privukao nove korisnike i podstakao ljude da koriste bicikle.

Sonji je sada bitno da vidi da grad uspostavlja odgovarajuće procedure za planiranje i izgradnju biciklističkih staza, te da ulaže u edukaciju urbanista o najnovijim trendovima i najboljim praksama u vezi s biciklističkom infrastrukturom. „Što više ljudi vozi bicikl, svima nam je bolje. Kako ljudi koji voze bicikle ne koriste automobile, oni ni ne zagađuju okoliš niti stvaraju buku. Ovo čini grad boljim okruženjem za sve nas”, kaže Sonja

Ukroćena rijeka Cernica

Written on . Posted in Priče.

Kako projekat Evropske unije i saradnja u zajednici pomažu da se zaustave poplave i poboljša život ljudi u pograničnom regionu između Kosova i Sjeverne Makedonije.

Cernica je selo koje broji oko 600 stanovnika i nalazi se na kosovskoj strani granice sa Sjevernom Makedonijom. Istoimena rijeka koja teče kroz centar sela čini ga jednim od najljepših područja u regionu, ali i najpodložnijim poplavama. Fatlum Mehmeti, mještanin Cernice, ponosan je na prirodne ljepote svog sela i na njegov vrijedni živalj, ali dodaje da bi im život bio mnogo bolji kada bi se mogli riješiti neugodnog mirisa koji dolazi iz rijeke, u koju se slijevaju otpadne vode, te poplava i oštećenja usljed njih. “Svake jeseni i zime živjeli smo u strepnji zbog moguće štete koju bi poplave mogle nanijeti našim kućama, oranicama i životima”, kaže on.

Problem poplava nije rezervisan samo za Cernicu. Cijela pogranična regija ima ovaj problem već decenijama, a usljed promjene klime poplave su sve češća pojava. Samo ovog ljeta više od 60 porodica u regionu moralo je biti evakuisano iz svojih kuća zbog poplava. Ljudskih žrtava nije bilo, ali je učinjena značajna materijalna šteta. Opština Gnjilane procijenila je štetu od ovogodišnjih poplava na 1,5 miliona eura. Više od 30 kuća je postalo neuslovnim za život, pet mostova je porušeno, a hektari oranica su poplavljeni.

„Mještani sela već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i naše uprave da im pomognu da urede korito rijeke na način da se smanji broj poplava i ublaži njihov štetan uticaj.”

Nema više poplava

Besim Haziri iz javnog vodovoda Hidromorava na Kosovu objašnjava da poplave uzrokuje priroda, ali da i ljudski faktor  ima ulogu u tome jer utiče na klimatske promjene. Međutim, u slučaju Cernice i regije, poplave su takođe rezultat nedostatka odgovarajuće infrastrukture. “Mještani sela već dugi niz godina lobiraju kod lokalnih vlasti i naše uprave da im pomognu da urede korito rijeke na način da se smanji broj poplava i ublaži njihov štetan uticaj”, kaže Besim.

Iako su bili veoma zainteresovani da pomognu, kompanija i lokalne vlasti nisu imale finansijskih sredstava i dovoljno stručnog kadra za ovako važan projekat. Prilika za realizaciju projekta ukazala se 2019. godine kada su saznali da mogu dobiti podršku iz programa prekogranične saradnje (CBC) za Kosovo i Sjevernu Makedoniju koji finansira EU. Preduzeće Hidromorava uspješno se prijavilo za program zajedno sa JP Vodovod Kumanovo, iz prekograničnog grada Kumanova. Bio je to početak projekta, kojeg su nazvali „ Održive okolišne i zdravstvene blagodeti u pograničnim područjima“, koji bi dugoročno pomogao lokalnom stanovništvu.

U protekle dvije godine, učinjeni su mnogi infrastrukturni radovi zahvaljujući ovom projektu. Ti radovi su se odnosili na preuređenje korita rijeke i smanjenje zagađenosti tla. Odvojene su otpadne vode od padavina – to znači da otpadna voda više ne teče direktno u rijeku a time su eliminisani i neugodni mirisi koji su dopirali iz rijeke. Osim toga, projekat je zaslužan za izgradnju šetališta duž rijeke i klupa za odmor te mjesta za rekreaciju. Slični radovi su učinjeni i sa druge strane granice, u opštini Kumanovo.

“Zahvaljujući podršci EU, sada smo mirni tokom zime i ne strahujemo više od poplava koje će načiniti štetu našim životima i imovini.”

O projektu

Projekat prekogranične saradnje koji finansira EU „Održive okolišne i zdravstvene blagodeti u pograničnim područjima “ pokrenut je u februaru 2020. i završen u oktobru 2021. Ukupna vrijednost projekta iznosila je preko pola miliona eura.

Kako bi ova ulaganja bila održiva, projekat je takođe pokrenuo i implementirao kampanju podizanja ekološke svijesti o održavanju čistoće rijeke i okolnog područja. Besim napominje da je, osim sredstava EU, za uspjeh ovog projekta zaslužna i prekogranična razmjena znanja i ideja sa kolegama iz Vodovoda Kumanovo.

Fatlum objašnjava da je ovaj projekat značajano uticao na njihove živote. „ Zahvaljujući podršci EU, sada smo mirni tokom zime i ne strahujemo više od poplava koje će načiniti štetu našim životima i imovini. “, kaže on.

Zapadni Balkan je prepun prilika za organsku poljoprivredu

Written on . Posted in Priče.

Projekat koji finansira EU podržava pčelare iz Sjeverne Makedonije da pređu na organsku poljoprivredu.

Opština Kavadarci se nalazi u regionu Tikveš u Severnoj Makedoniji. Ova opština ima manje od 40.000 stanovnika, i kao i mnoga druga ruralna područja na Zapadnom Balkanu, suočava se s problemom migracije mladih i porodica koje odlaze u veće gradove u potrazi za boljim životom. Migracija je bila glavni motiv za pokretanje Vitac incubator projekta finansiranog od strane EU koji promoviše organsko pčelarstvo u ruralnim područjima. Budući da su migracije uslovljene nedostatkom prilika za zaradu u ruralnim područjima, EU staje tome u kraj finansirajući ovaj projekat. Zlatka Milkov je jedna od mještanki koja nije napustila Kavadarce. Ona je diplomirani agronom, ali je nekoliko godina radila kao knjigovođa. Zlatkin suprug radi kao električar, a u slobodno vrijeme čuva pčele. „Nikada me nije pretjerano zanimalo pčelarstvo; Suprugu sam pomagala u pakovanju meda tek kada smo dobili finalni proizvod – kaže Zlatka.

Međutim, 2020. godine njen suprug je čuo za program obuke za organsku proizvodnju meda, koji je obezbijedio Vitac projekat, a koji je osmišljen i implementiran kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) koji finansira EU. Zlatka u tom period nije radila i imala je više slobodnog vremena od svog supruga koji joj je predložio da se pridruži projektu. Pristala je na to, ali nevoljko.

„Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”

Organsko pčelarstvo, buduća poslovna prilika

Obuka je trajala devet mjeseci i uključivala je teorijsko i praktično znanje o ekološkom pčelarstvu. „Naučila sam mnoge stvari, od biologije pčela do zanimljivih detalja o proizvodnji meda. Svaki trenutak je bio zabavan i zanimljiv”, kaže Zlatka.

U tih godinu dana, projekat je podržao 15 učesnika, uključujući žene i mlade iz regiona. Tokom praktične obuke, učesnici su napravili 30 organskih pčelinjih zajednica koje su im potom date kako bi mogli započeti ili proširiti svoju organsku proizvodnju meda. Učesnici su takođe dobili certifikate za organski uzgoj pčela. Pored toga, naučili su kako se uzgaja organska hrana, uključujući organski med, i kako se to radi bez upotrebe pesticida i gnojiva i genetski modifikovanih organizama (GMO). Zbog široko rasprostranjenog uvjerenja da je organska hrana sigurnija, hranljivija i boljeg ukusa, oni su dobili pristup tržištu organske hrane, a ono je u povoju i jako cijenjeno širom svijeta.

„Podrška EU je bila ključna za ovaj projekat, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice.”

O projektu

Osnovni cilj Vitac incubator projekta za organsko pčelarstvo je sprječavanje iseljavanja stanovništva i doprinos oživljavanju seoskih naselja u opštini Kavadarci. Projektne aktivnosti su uključivale teorijsko i praktično obučavanje učesnika o proizvodnji organskih pčelinjih proizvoda i o organizaciji pčelinjih zajednica.

Osim toga, preko osnovanog informativnog centara poljoprivrednici iz opštine Kavadarci sada dobijaju besplatne savjete i smjernice kako svoju poljoprivrednu proizvodnju pretvoriti u organsku. Ovaj projekat, kojeg je realizovalo Udruženje organskih proizvođača Biovita, finansiran je u okviru ReLOaD-programa kojeg finansira EU, a sufinansiran je od opštine Kavadarci.

Biljana Georgievska, menadžerka projekta, kaže da je projekat iziskivao mnogo truda da bi se pravilno realizovao, i da je uspješnost projekta zavisila od posvećenosti učesnika. „Podrška EU je bila ključna, jer opštine u regionu imaju sredstva samo za projekte malih razmjera. Uz podršku EU, uspjeli smo implementirati mnogo veći projekat i dugoročno zadovoljiti potrebe lokalne zajednice”, kaže ona.

Zlatka danas vodi porodični pčelarski biznis koji je sada skoro 100% organski. Zanimljivo je da je u međuvremenu Zlatkina porodica osvojila prvu nagradu za kvalitet meda na godišnjem državnom takmičenju u Tetovu. “Razmišljam da uskoro otvorim prodavnicu organske hrane. Ako uspjemo s tim, onda bih možda mogla da se posvetim organskom uzgoju u potpunosti”, kaže Zlatka.

Pobrinimo se da reciklirano postane moda na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Closing the loop: projekat koji finansira EU uvodi koncept recikliranja tekstila na Kosovo.

Na Kosovu, rijetko da možete naići na kante za odvojeni otpad, a reciklažu uglavnom obavljaju pojedinačni sakupljači smeća koji sakupljaju metalni, kartonski i plastični otpad iz običnih kanti za smeće i prodaju ga dalje. Međutim, zahvaljujući nevladinoj organizaciji Let’s Do It Peja, u Peći, gradu na zapadu Kosova, počelo je sakupljanje tekstilnog otpada. Arba Shehu je mlada i strastvena ekološka aktivistica koja je zajedno sa svojim kolegama iz nevladine organizacije identifikovala ovaj problem i odlučila da doprinese njegovom rješenju. Sada je menadžerka projekta.

Arba objašnjava da se ideja za projekat rodila iz potrebe da se učini nešto povodom velike količine proizvedenog tekstilnog otpada i zato što javne institucije nisu uspjele da razviju održiv sistem prikupljanja i upravljanja otpadom u Peći niti bilo gdje drugo na Kosovu. Prema njenim riječima, većina lokalnog otpada završava na legalnim i ilegalnim deponijama koje većinom nisu u skladu sa osnovnim ekološkim i zdravstvenim standardima. „Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu“, kaže Arba.

 

“Iako je pravni okvir djelimično usklađen sa okvirom EU, otpad je još uvijek jedan od najznačajnijih problema na Kosovu.”

Modni proizvodi napravljeni od otpada

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela razvoja društvenih preduzeća – SEREC“, finansiran od strane EU, započeo je u januaru ove godine. Nevladina organizacija postavila je punktove za sakupljanje tekstila na par mjesta, u samom centru grada. Projektni tim je bio obradovan velikim odzivom lokalnog stanovništva za ovu akciju. Lokalci su donosili svoj tekstilni otpad na ova mjesta.

Projekat se zasniva na takozvanom konceptu „3R“ („Reduce, Reuse and Recycle“). Osim ekološkog doprinosa, projekat je pružio i ekonomski doprinos jer su otvoreni i second-hand butici u kojim se prodaje donirana odjeća koja je u dobrom stanju.

Arba smatra da će dugoročni efekat projekta izostati ako mlađe generacije nisu aktivno uključene u njega. Iz tog razloga, obrazovna komponenta ovog projekta je najvažnija za Arbu i njene kolege. U saradnji sa srednjom umjetničkom školom u Peći, Let’s Do It Peja pokrenuo je vannastavni kurs dizajna. Tokom tog kursa mladi učenici, pod mentorstvom iskusnih modnih dizajnera koji su angažovani na projektu, rade na dizajnu i šiju novu odjeću od prikupljenog tekstilnog otpada. Arba objašnjava da joj je ovo najuzbudljiviji dio projekta: „Učenice su jako strastvene, a vidjeli smo kako osmišljavaju vrlo zanimljive dizajne.“

„Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

O projektu

Projekat „Promovisanje cirkularne ekonomije kao održivog modela za razvoj društveno odgovornih preduzeća – SEREC“ finansiran od strane EU pokrenut je u januaru i završit će se u decembru 2021. Glavni cilj projekta je da podrži razvoj društveno odgovornih preduzeća na Kosovu i utiče na veće zapošljavanje ugroženih grupa, prvenstveno žena i mladih, kroz primjenu koncepata cirkularne ekonomije.

Yllka Latifi je jedna od učenica koje učestvuju u vannastavnom kursu koji je dio ovog projekta. Ona kaže: „Veoma sam zahvalna što sam dio SEREC projekta koji finansira EU. Saznajem mnogo novih stvari i širim svoje profesionalne vidike učeći o modnoj industriji.”

Cilj SEREC projekta je da bude samoodrživ i da nastavi sa svojim aktivnostima i nakon što EU prestane da ga finansira. NVO Let’s Do It Peja trenutno radi na registraciji i pokretanju društveno odgovrnog preduzeća koje promoviše 3R koncept i ima 3R u svom nazivu. Na taj način planiraju da obezbijede održivost ovog projekta pretvarajući ga u preduzeće sa dugoročnim ekonomskim i ekološkim koristima za zajednicu.

Ovo novo, društveno odgovorno preduzeće, imat će za cilj da zaposli osoblje koje će raditi na dizajniranju i šivanju recikliranog tekstila, kao i ljude za rad u second-hand buticima. „Na ovaj način želimo da pomognemo ljudima koji su u nepovoljnom položaju. To ćemo činiti tako što ćemo u ovom preduzeću zapošljavati prvenstveno te ljude: žene, mlade i pripadnike manjine“, kaže Arba.

Netaknuti izvori za Prištinu! sigurno snabdijevanje vodom za naredne godine

Written on . Posted in Priče.

Od oskudnog do stabilnog: kako je jedan projekat, koji podržava EU, spasio glavni grad Kosova od nestašice vode. Musa Hasani radi kao telefonski operater u regionalnoj vodovodnoj kompaniji u Prištini više od tri decenije. Njegov posao je naizgled jednostavan: odgovara na telefonske pozive klijenata i prosljeđuje žalbe nadležnim odjeljenjima u vodovodu. Međutim, oko 2000. godine ovaj jednostavan posao postao je užurban i stresan. Musa se sjeća da je primao preko 200 poziva dnevno, od kojih su većina bili neprekidne pritužbe potrošača na nestašicu vode. Poslje rata 1999. godine, glavni grad Kosova, Priština, suočio se sa ogromnom migracijom ljudi iz drugih dijelova Kosova. Javna komunalna infrastruktura koja je bila planirana za manje od 150.000 stanovnika sada je morala da podmiri populaciju od preko 300.000 ljudi. Tokom naredne decenije, isključenje vode znalo je trajati više od deset sati dnevno u bilo kom prištinskom naselju. “Ljudi su bili bijesni, jer je to značajno uticalo na njihov kvalitet života. Ovu ljutnju su prenosili na nas preko telefona”, prisjeća se Musa.

“U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće.”

Priča o dva jezera Sokol Xhafa je direktor Regionalnog vodovoda u Prištini. Sjeća se da je kompanija još 2010. godine započela neke radove koji su donekle popravili situaciju. Međutim, postojala je potreba za dugoročnim rješenjem. Tada su jedini izvori distribucije vode bila dva vještačka rezervoara u blizini Prištine – jezera Batllava i Badovc. Količina vode u ovim jezerima zavisi od količine padavina. S obzirom da su klimatske promjene uticale na nivoe vode u jezerima, opskrba vodom bi mogla snažno fluktuirati od prekomjerne akumulacije vode do nivoa suše. U 2014. godini, stanovnici Kosova su doživijeli najveću nestašicu vode u posljednje tri decenije. “U martu 2014. jezero Badovc je imalo dovoljno vode da snabdijeva građane još jedan mjesec, a Batllava za dva. Da nismo imali period obilnih kiša u aprilu, Priština i okolne opštine bi bukvalno bile bez vode za piće“, kaže Xhafa. Međutim, situacija se promijenila na bolje, zahvaljujući podršci od strane projekta regionalnog vodosnabdjevanja Prištine, vrijednog 35 miliona eura, uključujući i grant od 5 miliona eura od EU. Zahvaljujući ovoj investiciji i finansiranju, posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan, projekat je spasio Prištinu od problema nestašice vode u godinama koje dolaze i obezbijedio pouzdano vodosnabdijevanje okolnog regiona. Projekat je uključivao razvoj novog izvora vode iz jezera Gazivode. Infrastruktura omogućava kanalisanje vode od Ibarskog kanala do novoizgrađenog postrojenja za prečišćavanje vode u Škabaju. Novi pogon se sastoji od laboratorije, operacione sale i kancelarije, te radionice i društvenih prostorija.

„Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanredno stanje, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno.”

O projektu Projekat regionalnog vodosnabdijevanja Prištine imao je koristi od kombinovane investicije grantova i zajmova koja je pružena posredstvom Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo je uključivalo 5 miliona eura vrijedan grant podrške od Evropske unije, zajam u vrijednosti 20 miliona eura od KfW razvojne banke u ime njemačkog Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj te 10 miliona eura vrijedan doprinos od regionalne kompanije za vodu. O WBIF-u Western Balkans Investment Framework (WBIF) je platforma za koordinaciju donatora koja ujedinjuje sredstva iz različitih izvora, uključujući Evropsku komisiju. WBIF obezbjeđuje finansiranje i tehničku pomoć za strateška ulaganja u sektore energy , environment, social, transport, i digital infrastructure. Takođe podržava private sector developmentinicijative. To je zajednička inicijativa EU, finansijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada Zapadnog Balkana. “2019. i 2020. su bile godine sa najdužom sezonom suše. Da nismo imali novu fabriku, morali bismo da najavimo vanrednu situaciju, a Priština i okolne opštine bi redovno bile bez vode i do 12 sati dnevno“, kaže Sokol Xhafa. Isplativo i stabilno snabdijevanje Voda se crpi iz prirodnog izvora i kanališe kroz otvoreni gravitacijski cjevovod do stanice gdje se pumpa u postrojenje za vodu kako bi se tretirala, prerađivala i filtrirala. Postrojenje za vodu Shkabaj ima kapacitet od 700 l/s: što je dovoljno da se obezbijedi ekonomično i kontinuirano snabdijevanje vodom sljedećih opština: Prištine, Obilića, Kosova Polja, Gračanice i Podujeva. Musa Hasani je svakako primijetio dobrobit koju je donio ovaj projekat, u vidu većeg zadovoljstva potrošača i kvaliteta života za stanovnike Prištine i njenog regiona – i manje ljutitih telefonskih poziva na koje on odgovara. Nova infrastruktura je takođe donijela tehnološki napredak koji omogućava vlastima da prate nivoe vode u jezerima Badovc i Batllava, čime se obezbjeđuje održivost resursa vode u regiji.

Živijeti život u jednoj zagađenoj urbanoj sredini

Written on . Posted in Priče.

Organizacija za zaštitu okoliša sakuplja podatke i plasira informacije kako bi vizuelno dočarala skriven, ali evidentan problem koji postoji u albanskim gradovima. Tirana je živ grad u kojem živi trećina stanovništva Albanije. Sa svojih 0,85 miliona stanovnika i porastom nataliteta, to je mjesto gdje se sve različitosti spajaju i koje svima nudi priliku za obrazovanje ili poslovanje. Ali glavni grad ima ograničenu infrastrukturu javnog prevoza koja podstiče ljude da voze više automobila, a u posljednje tri decenije potražnja za stanovima uslovila je ubrzan rast u poslovanju građevinskog sektora. Sve ovo je imalo loš uticaj na kvalitet života i dovelo do sada konstantnog nivoa zagađenosti vazduha. U zemlji sa samo nekoliko senzora za praćenje kvaliteta vazduha, Albanci mogu samo pretpostaviti kakav vazduh udišu. Međutim, osnovana je ekološka organizacija Milieukontakt  koja je željela to promijeniti. Željela je mjeriti zagađenje u znatno većoj mjeri – na pet stotina lokacija. Istovremeno je željela uključiti što više ljudi u svoje djelovanje kako bi se povećala svijest o ovom nevidljivom, ali evidentnom ekološkom problemu.

 “Svi koji žive u Tirani svjesni su lošeg kvaliteta vazduha, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je on loš.”

U zemlji sa samo nekoliko senzora za praćenje kvaliteta vazduha, Albanci mogu samo pretpostaviti kakav vazduh udišu. Međutim, osnovana je ekološka organizacija Milieukontakt  koja je željela to promijeniti. Željela je mjeriti zagađenje u znatno većoj mjeri – na pet stotina lokacija. Istovremeno je željela uključiti što više ljudi u svoje djelovanje kako bi se povećala svijest o ovom nevidljivom, ali evidentnom ekološkom problemu. „Svi koji žive u Tirani su svjesni lošeg kvaliteta zraka, ali sada imamo podatke koji potvrđuju koliko je on loš“, kaže Arion Sauku, koordinator projekta Green Lungs koji je bio prvi te vrste i koji je pružio tako sveobuhvatne podatke o datom problemu. Koristeći alternativne tehnike praćenja, projekat je mjerio zagađenje mobilnim mjeračima na stotinama lokacija širom glavnog grada. Mjerenja su vršena: u užurbanom centru grada, na frekventnim ulicama u blizini škola, kao i na stajalištima duž najdužih autobuskih linija u Tirani. Projekat Zelena pluća je ispitao osam različitih parametara za mjerenje zagađivača. “Najveći zagađivači vazduha su transport i građevinska industrija. Nivoi zagađenja koje smo redovno mjerili prelaze propisane standarde EU, a u nekim slučajevima su tri do četiri puta veći“, kaže Sauku. U periodu od tri godine, Zelena pluća, koje finansira EU, proširila su svoje praćenje na još tri najveća grada – Drač, Elbasan i Skadar. Rezultati: isti zagađivači uzrokovani onim što je najviše traženo: izgradnjom stambenih objekata i automobilima. Ne postoje ekološki standardi koje bi ispunjavala građevinska industrija, a upravo ta industrija uzrokuje visok nivo prašine tokom cijele godine. U međuvremenu, konstantni zagađivači su i automobili koji nisu u skladu sa standardima za vozila i oni ispuštaju opasne čestice dok sagorijevaju gorivo. Podaci pokazuju da se u zemlji koristi oko 700 hiljada automobila. Ovi sektori zahtijevaju brzu i kontinuiranu intervenciju kako bi se smanjilo zagađenje vazduha, pogotovo sada kada se problem može identifikovati i potkrijepiti obiljem validnih podataka. Ali ovaj problem se očigledno prenio i na druga urbana područja u regionu. Nivo zagađenja vazduha na zapadnom Balkanu jedan je od najviših u Evropi koji direktno utiče na zdravlje građana. Stoga je Evropska unija postavila temu uklanjanja zagađenja, uključujući vodu i tlo, među glavne oblasti kojima se treba baviti u okviru  Green Agenda. To je nova strategija rasta koja teži prelasku sa tradicionalnog ekonomskog modela na održivu ekonomiju, i to u skladu sa evropskim zelenim dogovorom.

 „Postoji mnoštvo informacija o sve tri komponente na koje donosioci odluka mogu itekako da djeluju – generisali smo podatke, ilustrovali mape i pisali narative kako bismo ukazali na žarišta.”

O programu Projekat Zelena pluća dizajnirao je i implementirao alternativnu i sveobuhvatnu platformu za praćenje kvaliteta vazduha, zagađenja bukom i evaluaciju zelenih usluga koje pruža urbani ekosistem. Ovo je postignuto uz finansijsku podršku Evropske unije da se ojača međusektorska saradnja između vlade i civilnog društva i da se razviju kapaciteti organizacije civilnog društva. Osim mjerenja kvaliteta vazduha, alternativna platforma koju su uspostavili Zelena pluća pratila je i zagađenje bukom koje je uzrokovano ljudskim djelovanjem, kao i ekosistem urbanog ozelenjavanja. „Postoji mnoštvo informacija o sve tri komponente na koje donosioci odluka mogu itekako da djeluju – generisali smo podatke, ilustrovali mape i pisali narative kako bismo ukazali na žarišta“, kaže Sauku koji vjeruje da politike moraju biti kreirane iz različitih struja i dolaziti iz različitih pravaca kako bi se poboljšali životi ljudi u Abanskim glavnim gradovima. Do tada je napravljen pionirski rad u vizualizaciji problema kvaliteta vazduha. Istovremeno, tokom implementacije projekta, Zelena pluća su uspjela edukovati mlade o ovoj temi, u školama i na svakodnevnom putu na posao. Pored radoznalih prolaznika koji su primijetili stotine mobilnih mjerača u svom susjedstvu, projekat je ostavio nezamjenjivu internetsku bazu podataka za svakoga ko hoće da locira žarišta zagađenosti vazduha u gradu u kojem žive.

Promovisanje ekološke osviještenosti na Kosovu

Written on . Posted in Priče.

Keep It Green i njena mreža volontera podižu svijest o industrijskom zagađenju i drugim pitanjima životne sredine u industrijskom gradu Obiliku. Na samo deset minuta vožnje od glavnog grada Prištine, mali grad Obilik je centar rudarske industrije na Kosovu. Sa samo 6.800 stanovnika, Obilik je dom tri rudnika uglja i dvije elektrane koje proizvode većinu električne energije na Kosovu. Ovo je region koji se u velikoj mjeri oslanja na zapošljavanje iz elektrana, sa 5.000 ljudi iz Obilika i susjednih sela koji rade u industriji. Neizbježno, ove rudarske i industrijske aktivnosti su takođe izazvale ogromnu štetu po životnu sredinu.

 “Sjedili smo i pili kafu i kada smo počeli razgovarati o svim [ekološkim] problemima sa kojima se naša zajednica suočava. Shvatili smo da moramo nešto učiniti.”

Keep it Green je omladinska organizacija koja radi na podizanju svijesti o problemima koji se tiču životne sredine u Obliku i njihovom uticaju na stanovništvo. “Oko 30 posto ljudi u Obiliku pati od respiratornih bolesti,” kaže Guxim Klinaku, direktor Keep It Green za EED. On objašnjava kako je Keep It Green inspirisan jednim razgovorom vođenim u kafiću 2015. godine. Kako se Klinaku prisjeća: „Sjedili smo i pili kafu i počeli smo da pričamo o svim problemima sa kojima se naša zajednica suočava. Shvatili smo da moramo nešto učiniti.” Podsticanje građana na zaštitu životne sredine Šest godina kasnije, Keep It Green je sada mreža od skoro 60 ljudi koji se fokusiraju na projekte u zajednici koji ohrabruju lokalne građane da postanu zainteresovaniji za zaštitu svoje životne sredine. Posljednjih par godina nismo prošli bez izazova s ​​obzirom na ekonomske poteškoće s kojima se mnogi suočavaju u ovoj industrijskoj regiji. „Teško je navesti ljude da brinu o životnoj sredini kada se bore da zarade za život“, priznaje Klinaku. Keep It Green su svjesni ove realnosti, dok nastavljaju da se zalažu za zeleniju energiju u Obiliku. Prije perioda Covid-19, održavali su nedeljne proteste ispred elektrane kako bi se zalagali za sprovođenje zakona o zaštiti životne sredine u Obiliku. Oni su takođe organizovali mnoge aktivnosti za zajednicu kako bi poboljšali život u gradu. Volonteri su nedavno očistili park i ukrasili ga uličnom umjetnošću I napravili od njega prijatno mjesto za lokalno stanovništvo. Oni su predvodili godišnji Green Art Fest, festival koji se održavao širom grada, da bi podigli svijest o pitanjima životne sredine. Ova organizacija radi s lokalnim školama od 2016. godine, vodeći radionice „Smanji, ponovo upotrijebi, recikliraj“, podučavajući učenike kako da smanje otpad. Keep It Green je takođe aktivan u organizaciji ljetnih kampova za mlade koji se bave ekološkim temama. Glavni cilj ovih kampova je podizanje nove generacije mladih lidera za ekološki aktivizam na Kosovu. Suočavanje sa Covid-19 Kao i druge slične organizacije, Keep It Green je morao smisliti kreativne načine da se prilagodi pandemiji Covid-19. Dok su se radionice „Smanji, ponovo koristi, recikliraj“ pokazale uspješnim čak i u obliku webinara, morali su otkazati održavanje Green Art Festa 2020. Ovog ljeta planiraju voditi jedan od svojih zaštitnih kampova ekoloških aktivista, u kom će sudjelovati 20 učesnika u trodnevnom treningu za podizanje svijesti o ekološkim problemima.

 „Ovo finansiranje dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Životna sredina je sada veoma popularna tema…i nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas.”

O Evropskoj zadužbini za demokratiju European Endowment for Democracy (EED) je nezavisna organizacija koja dodjeljuje grantove, osnovale su je Evropska unija (EU) i zemlje članice EU 2013. godine radi podsticanja demokratije u evropskom susjedstvu, na zapadnom Balkanu, Turskoj i šire. EED podržava organizacije civilnog društva, prodemokratske pokrete, građanske i političke aktiviste, te nezavisne medijske platforme i novinare koji rade na pluralističkom, demokratskom političkom sistemu. Ovo je skraćena verzija članka kojeg je objavila European Endowment for Democracy. Pročitajte original article Podrška Evropske zadužbine za demokratiju (EED) sada omogućava kompaniji Keep it Green da izraste iz volonterske operacije, koja preživljava na entuzijazmu, u stabilniju organizaciju sa redovnim osobljem. Takođe ta podrška obezbjeđuje da Keep it Green aktivnosti, kao što je kamp podizanja svijesti o životnoj sredini, postanu stalne aktivnosti, omogućavajući više strateškog planiranja i razvoja. „Ovo finansiranje dolazi u veoma važnom trenutku za nas. Životna sredina je sada vrlo popularna tema širom svijeta, sve više ljudi je zainteresovano da se aktivno bave njom. Iako je ova tema manje diskutovana na Kosovu, nadam se da će uskoro i ovdje stići zeleni talas“, kaže Klinaku.

Saznajte o poznatom medvjedu iz Crne Gore

Written on . Posted in Priče.

Dragocjeno stanište mrkog medvjeda prostire se širom Crne Gore i BiH. Radeći na jednom prekograničnom projektu, naučnici su stekli nova znanja o ovim legendarnim stvorenjima. Borko ima samo pet godina, ali je već poznat u Crnoj Gori. Prošle godine je bio u svim crnogorskim medijima i i dalje ga gledaju 24 sata, kao lika u TV rijalitiju. Borko je medvjed i praćen je u naučne svrhe, u sklopu projekta „Bear in Mind“ koji finansira EU. Borko je zarobljen prije godinu dana kada mu je projektni tim naučnika stavio ogrlicu sa GPS uređajem za praćenje i satelitskim predajnikom, prije nego što bi ga odmah pustio na slobodu. Odašiljač uključuje karticu, koja šalje do sedam poruka dnevno kontrolnom centru dajući koordinate njegove lokacije. Na taj način, projektni tim je u mogućnosti da nauči više o njegovom kretanju, hranjenju i drugim navikama.

“Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo.”

Jasmin Murić je koordinator projekta. Opisuje iznenađenja koja su doživijeli prateći Borkovo kretanje: “Prije neki dan je osam puta preplivao Pivsko jezero, koje je ogromno jezero: odličan je plivač. Nismo znali da će mladi medvjed biti sposoban za ovo”, kaže on. On opisuje još jednu Borkovu naviku: većinu vremena provodi u dubokim kanjonima rijeke Sušice gdje je strujanje vazduha slabije, možda tu traži zaklon od hladnih zima. Rad preko granica Broj medvjeda na području gdje Borko živi daleko je od minimalne održive populacije, a suočavaju se s brojnim prijetnjama od ljudi. Razloge za to Jasmin objašnjava kroz pretjeranu percepciju rizika od napada medvjeda, gubitak staništa zbog urbanizacije i klimatskih promjena. Fragmentirano prekogranično upravljanje je takođe predstavljalo izazov u prošlosti. Kako medvjedi ne poznaju granice, bilo je važno udružiti se sa organizacijama u Bosni i Hercegovini da bismo razmijenili iskustva i izradili zajedničke planove. Jasmin zna da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i na upravljanju njihovim staništem i preko granica. Uz pomoć podataka dobijenih preko Borkovog GPS uređaja za praćenje, Jasminov tim radi na izradi robusnog desetogodišnjeg plana upravljanja, koji će omogućiti strateški pristup boljem očuvanju ove vrste i njenog okoliša. Na primjer, ako Borko redovno izlazi iz zaštićenog područja Nacionalnog parka Durmitor, može se preporučiti proširenje teritorije parka. Ako tim vidi da Borko ide u sela, onda se može raditi na mjerama koje bi osvijestile lokalno stanovništvo o ponašanju medvjeda s ciljem da medvjedi ne budu u opasnosti od zamki, pripremljenih od strane mještana. Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje kad budemo radili na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima i preko granica.

“Znam da će Borku i njegovoj široj porodici biti bolje time što će se raditi na praćenju medvjeda i upravljanju njihovim staništima preko granica.”

O projektu Projekat Bear in Mind implementira Centar za zaštitu i istraživanje ptica iz Crne Gore u saradnji sa partnerskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine. Projekat finansira Evropska unija u okviru IPA programa prekogranične saradnje Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2014-2020. Nadovezujući se na dobre rezultate Projekat nije samo o Borku ili čak mrkom medvjedu. Tim takođe planira uhvatiti i označiti dvije lokalne vrste ptica – jarebicu i tetrijeba. Ovo bi na sličan način trebalo pomoći da se steknu ključni uvidi za razumijevanje njihovih navika i kretanja. Borko sada hibernira u jazbini. Jasmin i njegov tim očekuju da će ponovo biti budan krajem aprila i raduju se što će ga tada nastaviti pratiti. Jasmin objašnjava da su takođe važne informacije o staništu koje medvjed koristi za hibernaciju i o vremenu kada mu počinje zimski san i kada se budi iz njega. “Ovi podaci su od velikog značaja i služe nam da dođemo do nekih zaključaka o tome kako su klimatske promjene povezane sa sezonskim navikama medvjeda.”