Jelena (22) od malih nogu gaji ljubav prema umjetnosti, a posebno prema glumi. U školi je redovno učestvovala u aktivnostima vezanim za dramu i glumu. Ali tada nije znala da će, kad dođe vrijeme za odabir njene profesionalne karijere, ta radost donijeti i neke komplikacije.
Tokom srednje škole gluma joj je postala prava strast i počela je ozbiljno razmišljati o glumi kao o životnom zanimanju. Porodica i neki njeni prijatelji savjetovali su je da bi odabir glume kao zanimanja mogao biti rizičan.
“Rekli su da u glumi nema novca i da se ne može živjeti od ljubavi prema umjetnosti. Mislim da u tome ima malo istine, ali isto tako mislim da ako želite nešto učiniti – ako ste posvećeni tome i ako zaista volite ono što radite – to možete i ostvariti ”, kaže ona.
Bilo kako bilo, Jelena je sumnjala može li položiti prijemni ispit za Dramski fakultet. Pobrinula se da ima plan B i plan C u slučaju da ne bude primljena na fakultet. U međuvremenu je naporno radila uz stalne pripreme za ispit. Na njenu sreću, plan A je uspio i prihvaćena je na Fakultetu dramskih umjetnosti.
Zaista bitna stvar
Međutim, kako kaže ‘ovo nije bio sretan kraj’ jer izazovi za umjetnika ne prestaju upisom na fakultet. Znala je da mora naporno raditi i mnogo učiti, na što je bila spremna. Ali još uvijek nije bila sigurna da će ovaj naporan rad imati opipljive rezultate u smislu uspješne karijere i finansijske stabilnosti. Međutim, tokom prve godine studija bila je pozvana na audiciju za predstavu – ili, kako to ona voli nazvati, izvedbu. Predstava se razvijala u sklopu EU projekta Collective Plays, projekta finansiranog iz programa Evropske unije, Kreativna Evropa. Nekoliko mjeseci kasnije obaviještena je da je prihvaćena za tu predstavu. Ovo je bila njena prva predstava. Neobično je da studenti prve godine igraju u predstavi, a kamoli u onoj koja uključuje međunarodne performanse. “Ovo je bila zaista bitna stvar!” – kaže Jelena.
Otvaranje mogućnosti
Naziv izvedbe bio je Kapital, a ideja vodilja predstave je preispitati sve – od teorija koje ljudi prihvataju kao istinu do brojki o siromaštvu, službenih statistika o potrošačkom društvu, do nacionalističkih rasprava. “Bila sam oduševljena. Prije svega, dobila sam priliku raditi s poznatim režiserom Andrásom Urbanom. To se jako razlikovalo od klasičnog pozorišta. Radivši s njim, naučila sam da klasično pozorište nije jedino pozorište. Postoje mnogi drugi načini pristupa temama i problemima s kojim se suočavamo, a ne o kojim samo čitamo u nekim knjigama ili dramama ”, kaže ona.
Glumci su s predstavom mnogo putovali, unutar i izvan Crne Gore, time je i ona bila pozvana na audicije i angažovana za rad u drugim predstavama. Osim Kapitala, bilo je i drugih predstava i predstava koje su partneri razvili u sklopu EU projekta Collective plays. Partneri na projektu osnovali su devet transnacionalnih kolektivnih grupa dramskih pisaca i zajednički napisali devet novih originalnih drama.
Kapital je dobio pozitivne kritike i široko priznanje publike u gradovima gdje je bio izvođen. “To je vrlo snažan nastup. Ima puno muzike u sebi i osvjetljava svaku temu ili problem iz više uglova. Dakle, ljudi su bili šokirani, zadivljeni; ljudi su plakali, smijali se. “, kaže Jelena. Možda je u publici bila još jedna mlada djevojka koja je, netremice posmatrajući magiju pozorišta, počela da vjeruje da istinska želja ne poznaje prepreke.
EU projekat Collective Plays promoviše međunarodnu saradnju između dramaturga, pozorišnih organizacija i zajednica različitih nacionalnosti radi razmjene stvaralaštva i postavljanja kolektivnih predstava. Takođe, projekat promoviše mlade dramatičare i njihove karijere te im omogućuje da budu prepoznati na evropskom i svjetskom nivou. Projekat eksperimentiše s proširenjem pozorišne publike, rasprostranivši se na način da slobodno kombinuje različite vrste radionica, predstava i obrazovnih laboratorija.
Photo Credits: Duško Miljanić, Studio Spektroom
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!