Janjičari su bili elitna pješadijska jedinica koja je činila domaće trupe osmanskog sultana. Bili su poznati po strogoj disciplini, redu i žestini i hrabrosti u borbi. Bili su prepoznatljivi i po odjeći poznatoj kao kaftan dolama. Dolama je bio uniseks ogrtač dužine do koljena ili do sredine potkoljenice koji je bio usko skrojen u struku , s uskim donjim dijelom i dugim širokim rukavima. Riječ dolama, doslovno “umotavanje”, je pridjev koji označava da je odjevni predmet bio namijenjen za nošenje kao vanjskoj dio outfita.
Tokom narednih vjekova, dolama je postala odjeća koju su nosili ne samo janjičari, već i drugi ljudi, posebno bogate žene. Međutim, čak i među bogatima, dolama je bila utilitarna odjeća. Kroz istoriju, dolama je postala važna za mnoge druge zajednice kao dio odjeće za posebne prilike širom nekadašnjih teritorija Osmanskog carstva, uključujući i Zapadni Balkan.
Na Kosovu je dolama zadržala svoj sjaj i značaj, a u pojedinim krajevima svadbe su nezamislive bez ovog posebnog odjevnog predmeta. Danas ga nose mlade nevjeste i žene, u onoliko varijanti koliko ima zajednica koje žive na Kosovu.
“Bilo je perioda kada su tradicionalne nošnje bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako, mladi ljudi su se modernizovali i nisu više na svojim vjenčanjima nosili tradicionalnu odjeću kao što su dolame. Kako je vrijeme prolazilo, tradicionalna odjeća se vratila u svadbenu modu. Danas ih mlade djevojke kombinuju sa suknjama: dolamase modernizuje.”
Sebahate Kabashi, trener tradicionalnih rukotvorina
U Prizrenu je velika potražnja za ručno rađenim dolamama za razliku od mašinski proizvedenih verzija. Potrebne su sedmice – i naravno, puno pažnje i ljubavi – kako bi se napravio jedan komad, a prekrasne rukotvorine se prodaju po cijeni i do 2,000 eura. Tehnika izrade dolame je jedinstvena i ne uči se u školama niti u bilo kojoj drugoj formalnoj instituciji. Kao rezultat, zanat je bio u opasnost da bude zaboravljen, uprkos značajnoj tržišnoj potražnji.
Iz tog razloga, nevladina organizacija iz Prizrena pod nazivom “Ec ma ndryshe” počela je raditi na očuvanju tradicije, pomažući onima koji žele da očuvaju i ožive tradiciju na savremen način. Uz podršku EU, organizovali su obuku kako bi naučili žene ručnoj izradi dolama.
Sebahate Kabashi je vješta u zanatu izrade dolama, obučava druge žene izradi dolama. “Bilo je perioda kada su tradicionalne bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako, mladi ljudi su se modernizovali i nisu više na svojim vjenčanjima nosili tradicionalnu odjeću kao što su dolame. Kako je vrijeme prolazilo, tradicionalna odjeća se vratila u svadbenu modu. Danas ih mlade djevojke kombinuju sa suknjama: dolama se modernizuje,” kaže ona.
“Znala sam da ću po završetku ove obuke dobiti nešto posla, ali nisam mislila da će narudžbe početi tako brzo da stižu.”
Qamile Bytyqi, trener
Učesnici kursa kažu da je ovo odlična prilika za učenje ove vještine. Za njih je ovo iskorak u životu, jer koristeći svoj talent mogu zaraditi i pomoći svojim porodicama. Jedna od učesnica je 30-godišnja Mirlinda. Ona kaže da je tradicija oduvijek bila važna, ali da je u pravljenju dolame važan i ekonomski faktor. “Ovaj zanat je profitabilan, a pruža mogućnost da se radi od kuće, što je važno za nas domaćice. Takođe je veoma tražena u opštini Prizren“, kaže ona.
Trenerica Sebahate, dodaje da su mnoge polaznice obuke počele raditi u vrijeme dok su još pohađale kurs. Jedna od ovih uspješnih polaznica je Qamile Bytyqi. Na kraju obuke objavila je svoj rad na Facebook-u i Instagram-u i narudžbe su odmah počele da pristižu. “Znala sam da ću po završetku ove obuke dobiti nešto posla, ali nisam mislila da će narudžbe početi tako brzo da stižu,” kaže ona.
O projektu
Obuka je sprovedena u okviru projekta „Žene i mladi za razvoj zajednice i kulturno nasleđe“, koji realizuje nevladina organizacija „Ec Ma Ndryshe“. Projekat se realizuje uz podršku finansijskog granta obezbijeđenog od strane projekta „Kulturno nasleđe kao pokretač dijaloga među zajednicama i socijalne kohezije“ finansiranog od strane Instrumenta Evropske unije za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i koji sprovodi UNDP Kosovo.
Photo credits: Ec ma Ndryshe
Na Kosovu je dolama zadržala svoj sjaj i značaj, a u pojedinim krajevima svadbe su nezamislive bez ovog posebnog odjevnog predmeta. Danas ga nose mlade nevjeste i žene, u onoliko varijanti koliko ima zajednica koje žive na Kosovu.
U Prizrenu je velika potražnja za ručno rađenim dolamama za razliku od mašinski proizvedenih verzija. Potrebne su sedmice – i naravno, puno pažnje i ljubavi – kako bi se napravio jedan komad, a prekrasne rukotvorine se prodaju po cijeni i do 2,000 eura. Tehnika izrade dolame je jedinstvena i ne uči se u školama niti u bilo kojoj drugoj formalnoj instituciji. Kao rezultat, zanat je bio u opasnost da bude zaboravljen, uprkos značajnoj tržišnoj potražnji.
Iz tog razloga, nevladina organizacija iz Prizrena pod nazivom “Ec ma ndryshe” počela je raditi na očuvanju tradicije, pomažući onima koji žele da očuvaju i ožive tradiciju na savremen način. Uz podršku EU, organizovali su obuku kako bi naučili žene ručnoj izradi dolama.
Sebahate Kabashi je vješta u zanatu izrade dolama, obučava druge žene izradi dolama. “Bilo je perioda kada su tradicionalne bile gotovo potpuno zaboravljene. Nekako, mladi ljudi su se modernizovali i nisu više na svojim vjenčanjima nosili tradicionalnu odjeću kao što su dolame. Kako je vrijeme prolazilo, tradicionalna odjeća se vratila u svadbenu modu. Danas ih mlade djevojke kombinuju sa suknjama: dolama se modernizuje,” kaže ona.
Učesnici kursa kažu da je ovo odlična prilika za učenje ove vještine. Za njih je ovo iskorak u životu, jer koristeći svoj talent mogu zaraditi i pomoći svojim porodicama. Jedna od učesnica je 30-godišnja Mirlinda. Ona kaže da je tradicija oduvijek bila važna, ali da je u pravljenju dolame važan i ekonomski faktor. “Ovaj zanat je profitabilan, a pruža mogućnost da se radi od kuće, što je važno za nas domaćice. Takođe je veoma tražena u opštini Prizren“, kaže ona.
Trenerica Sebahate, dodaje da su mnoge polaznice obuke počele raditi u vrijeme dok su još pohađale kurs. Jedna od ovih uspješnih polaznica je Qamile Bytyqi. Na kraju obuke objavila je svoj rad na Facebook-u i Instagram-u i narudžbe su odmah počele da pristižu. “Znala sam da ću po završetku ove obuke dobiti nešto posla, ali nisam mislila da će narudžbe početi tako brzo da stižu,” kaže ona.
O projektu
Obuka je sprovedena u okviru projekta „Žene i mladi za razvoj zajednice i kulturno nasleđe“, koji realizuje nevladina organizacija „Ec Ma Ndryshe“. Projekat se realizuje uz podršku finansijskog granta obezbijeđenog od strane projekta „Kulturno nasleđe kao pokretač dijaloga među zajednicama i socijalne kohezije“ finansiranog od strane Instrumenta Evropske unije za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) i koji sprovodi UNDP Kosovo.
Photo credits: Ec ma Ndryshe
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!
