Prava na posjed, reintegracija i povratak u Albaniju

Po njihovom povratku, mnogi povratnici su naišli na izazove pri dolasku u svoju sredinu. Iako su prepreke s kojima su se povratnici suočavali bile različite, takođe postoje zajednička iskustva koja dijele mnogi, a tiču se problematike ostvarenja stabilnog prihoda i pronalaženja formalnog zaposlenja. Povratnici iz romskih i egipatskih zajednica sela Seman imali su dugu istoriju obrađivanja zemljišta, prenoseći usmeno poljoprivredno znanje kroz generacije. Međutim, kako su seljaci počeli odlaziti u potrazi za boljim prilikama u inostranstvo, zemljište sela je ostalo neobrađeno i zapušteno. Parcele su iznajmljivane za skromne iznose dok su seljaci tražili svoju sreću drugdje, a poljoprivredni način života doživio je nazadovanje, što je dovelo do značajnih poteškoća u lokalnom razvoju za zajednice širom Albanije.”

“Otišli smo u Njemačku u potrazi za azilom i boljim životom jer smo se ovdje suočavali sa velikim izazovima”, objašnjava Laureta Xhelalii, poljoprivrednica pšenice iz sela, dok objašnjava svoje razloge za migraciju. Iako je porodica Laurete živjela u selu generacijama i posjedovala zemlju, obrađujući je iz godine u godinu, nisu posjedovali legalni list za svoju imovinu. Administrativni troškovi povezani s dobijanjem vlasničkih papira jednostavno su bili izvan njihovih mogućnosti. Međutim, po povratku, povratnici su dobili podršku od Projekta reintegracije povratnika na regionalnom nivou, finansiranog od strane EU-a, a sprovedenog od strane UNDP-a, koji im je pomogao u suočavanju s raznim izazovima s kojima su se susreli po povratku.

Na primjer, iako su imali praktične poljoprivredne vještine i znali raditi sa zemljom, povratnici nisu mogli u potpunosti iskoristiti svoje obradivo zemljište zbog nedostatka vlasničkih papira. “Prošlo je trideset godina, a mi još uvijek nismo dobili naše vlasničke listove”, primjećuje Laureta Xhelalii. U saradnji sa lokalnim nevladinim organizacijama, UNDP je olakšao proces za 16 povratničkih porodica da dobiju svoje vlasničke papire. Laureta Xhelalii izražava svoju zahvalnost: “Zahvaljujući podršci projekta i odlučnosti naše porodice, sada ubiremo plodove naših napora sa našom prvom žetvom pšenice.” Iako je primarni fokus podrške projekta bio na obezbijeđivanju vlasničkih papira i poticanju povratnika da nastave poljoprivrednu proizvodnju, takođe je omogućio povratnicima da obrađuju pšenicu na većim parcelama obradivog zemljišta. Kao rezultat toga, 27 porodica je dobilo podršku za pokretanje proizvodnje pšenice. Zajednički napori povratnika, lokalnih nevladinih organizacija i UNDP-a omogućili su povratnicima da produktivnije koriste svoje zemljište. “Ranije sam mogao priuštiti samo da posijem dva ara zemlje. Zahvaljujući podršci, sada imam hektar pšenice”, kaže Anila Kazanxhiu, povratnica i poljoprivrednica pšenice.

Zahvaljujući podršci projekta, oni koji ranije nisu mogli obrađivati svoje zemljište sada to mogu, a povratnički farmeri imaju priliku proširiti svoje obradivo zemljište tako da imaju održivije prihode. Kao dio podrške projekta, ovi farmeri povratnici takođe su prošli niz treninga o dobrim poljoprivrednim praksama. Ova obuka ih oprema sa znanjem i vještinama potrebnim za rješavanje poljoprivrednih zadataka, od sadnje sjemena do prodaje svojih proizvoda na tržištima. Za Mirjetu Ramizi iz UNDP-a Albanija, ovaj projekat se ističe kao jedan od najuspješnijih u njenoj karijeri. Ona primjećuje: “Ovo je veoma pohvalan projekat s obzirom na održivost i uticaj jer pruža i mogućnosti i opipljive rezultate u vrlo kratkom vremenskom periodu. Vidljivo je, opipljivo i ostavlja trajni uticaj.”