Goran Radević je doktor medicine sa iskustvom rada na četiri kontinenta. Napustio je svoju domovinu, Crnu Goru, kao mlad i preko 27 godina je radio u zemljama kao što su Kajmanska ostrva, Kina, Oman, Južna Afrika i Sjedinjene Američke Države. Goran je oduvijek imao ideju da će se jednog dana vratiti u svoju domovinu i izgraditi vinariju. Vinarstvo je bilo tradicionalno u Goranovoj porodici i njegova ljubav prema proizvodnji vina počela je prije nego što je napunio pet godina. Djed sa majčine strane je imao vinograd i bio stručnjak za proizvodnju vina. “Naučio sam kalemljenje vinove loze prije nego što sam naučio čitati i pisati,” kaže Goran.
Međutim, pokretanje sopstvenog vinograda ne bi bilo lako jer su bila potrebna značajna ulaganja. Ipak, kako su godine prolazile, pomisao na to se pretvorila u moranje i konačno, zajedno sa porodicom, Goran je donio važnu odluku da se vrate u Crnu Goru i pokrenu njegovo preduzeće iz snova. Finansijsko ulaganje i strast su bili tu, ali ovo nije bio lak put za Gorana i njegovu suprugu.
Posadili su prvu vinovu lozu 2007. a do 2009. godine su imali prvu berbu i izašla je prva boca.
“Bilo je puno izazova: prve boce su proizvedene u garaži i bez ikakve stručne pomoći,” kaže Goran. Ipak, nevjerovatno, okus je bio odličan i proizvod je bio kandidat za uspjeh. Te godine, Goran je uspio poslati uzorke svog inicijalnog proizvoda na takmičenje za degustaciju vina u poznatom restoranu na Menhetnu. Bilo je sedam takmičara, a boca broj četiri bila je njihova, sjeća se Goran. “Svih pet članova žirija, koji su bili vlasnici poznatih restorana, označili su bocu četiri kao najbolju. Pretpostavljam da je to bila početnička sreća,“ osmjehuje se.
Odmah su počeli izvoziti svoje vino u SAD, ali su se suočili sa problemima. Brojni elementi – od kvaliteta etikete do kvaliteta čepa boce – nisu bili kompatibilni sa zahtjevima međunarodnih standarda i shvatili su da ovim pitanjima treba posvetiti više pažnje. Goranova supruga, koja je porijeklom iz Amerike, je preuzela marketinški dio preduzeća. Počeli su koristiti kvalitetne čepove za boce iz Francuske i papir za etikete iz Njemačke. Ubrzo je uspjeh bio neizbježan jer je kompanija počela izvoziti u Njemačku, Skandinaviju, Švajcarsku, pa čak i Japan.
Kako je tržište raslo, 2011. Goran i njegova supruga su odlučili da angažuju profesionalne konsultante kako bi osigurali održiv rast njihovog posla. Angažovali su agronoma i visokokvalifikovanog tehnologa sa dugogodišnjim iskustvom u zemlji i inostranstvu. Obojica su pomogla da vinarija postane međunarodno priznat brend.
Na putu uspjeha vinarije, imali su i podršku Evropske unije. U toku 2018.godine, prijavili su se za program Instrumenata pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD) koji finansira EU i dobili su podršku za nabavku mašina kao što su viljuškar, traktor, vibro-kultivator, vinogradarski plug i motorna drljača. Uz usporavanje poslovanja tokom pandemije, ova podrške je došla u pravo vrijeme. “Zahvaljujući EU podršci, mogao sam upotrijebiti planirani novac za ove neophodne investicije u druge dijelove poslovnih operacija,” kaže Goran.
Goran ima četvero djece, a njegov najmlađi sin Luka studira tehnologiju vina na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. „Sanjao sam ovu vinariju 27 godina i naporno radio da uštedim novac za njeno pokretanje. Moj sin će ovo naslijediti i nastaviti tradiciju. To me čini izuzetno srećnim i ispunjenim,“ kaže Goran.
O projektu
Dio Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) osmišljen da podrži reforme u zemljama u procesu pridruživanja EU, Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj fokusira se na poljoprivredno-prehrambene sektore i ruralna područja ovih zemalja. Putem ovog alata, EU pruža korisnicima finansijsku i tehničku pomoć kako bi njihov poljoprivredni sektor i ruralna područja bila održivija, usklađujući ih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.
Photo credits: Radevic Estate Vines
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!