Prva željeznička pruga u Crnoj Gori je bila uskotračna pruga iz Gabele Zelenike, koje je otvorena 1901. godine. Ovu željezničku prugu je izgradila Austro-Ugarska, koja je upravljala teritorijom Boke Kotorske u to vrijeme. Željeznički sistem je nastavio da se unapređuje tokom decenija, a veliki skok je napravljen 1970-ih puštanjem u promet pruge koja povezuje glavni grad Srbije Beograd sa glavnom crnogorskom lukom Barom.
Kada je pruga otvorena 1976.godine, bila je najmodernija željeznica, savremena i udobna kao i bilo koja željeznička mreža na svijetu. Bio je to najveći i najskuplji infrastrukturni projekat u bivšoj Jugoslaviji i jedno od najljepših putovanja u Evropi. Prvi voz koji je napravio putovanje dugo 167 kilometara je bio Plavi voz, luksuzno transportno sredstvo tadašnjeg jugoslovenskog lidera Josipa Broza Tita, koji je u njemu ugostio strane dostojanstvenike i plemiće, uključujući i kraljicu Elizabetu II i bivšeg etiopskog cara Hailea Selasija.
“Teške godine krize ostavile su trag na željeznici Crne Gore, jer je željezničkom sistemu potrebno kontinuirano praćenje i popravke. U vrijeme ekonomskih kriza zemlja i društvo nisu u mogućnosti da to rade kako treba.“
Dragan Radević, zamjenik direktora za kapitalne investicije, Željeznice Crne Gore
Dragan Radević je zamjenik direktora za kapitalne investicije u Željeznicama Crne Gore i radi u preduzeću od 2004. Međutim njegovo iskustvo i ljubav prema željeznici datira daleko u prošlost. Dragan se živo sjeća svog prvog iskustva putovanja vozom, 1980-tih – zlatno doba crnogorske željeznice – kada je imao samo pet godina, a njegovi roditelji su objavili da će na ljetovanje porodica putovati na more, vozom. „Sjećam se da od uzbuđenja nisam spavao cijelu noć: ne samo što smo išli na more, već što smo putovali vozom. Putovanje vozom je bilo poseban događaj u to vrijeme, a putovanje vozom i danas mi budi romantičan i gotovo mističan osjećaj,“ kaže Dragan.
Međutim, konstantno nedovoljno finansiranje dovelo je željeznicu do velikih problema do 1990-ih. Crnogorski dio pruge značajno trpio zbog neodržavanja, a putovanje željeznicom do Beograda koje je nekad trajalo sedam sati, počelo je trajati gotovo 11 sati jer je voz morao često da usporava zbog loših pruga i infrastrukture. Broj putnika je opao sa rekordnih gotovo 2 miliona 1987. na 1,2 miliona u 2016. Teretni promet je smanjen sa gotovo 4 miliona tona na 1,4 miliona tona. Teške godine krize ostavile su trag na željeznici Crne Gore, jer je željezničkom sistemu potrebno kontinuirano praćenje i popravke. U vrijeme ekonomskih kriza zemlja i društvo nisu u mogućnosti da to rade kako treba,“ kaže Dragan.
Postojala je potreba za revitalizacijom, ali ni željeznica ni Vlada Crne Gore nisu imali finansijska sredstva da podrže nadogradnju.
“Očekujemo uspješnu saradnju sa EU i Evropskom investicionom bankom i u budućim projektima.”
Dragan Radević, zamjenik direktora za kapitalne investicije, Željeznice Crne Gore
EU je ušla 2017. godine. Evropska investiciona banka (EIB) je odobrila 20 miliona eura kredita za rehabilitaciju najkritičnijih strmina, tunela, mostova i sistema signalizacije na liniji od Bara do Vrbnice na granici Srbije. Pored toga, kredit je kombinovan sa grantom u vrijednosti od 20 miliona eura, u okviru Agende povezivanja EU kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo je značilo da će gotovo 90% ukupnih troška projekta od 45 miliona eura biti pokriveno iz budžeta EU. Projekat je pri kraju i rukovodstvo željezničkog preduzeća očekuje da kao rezultat ove investicije poveća transport u putničkom i teretnom transportu. „Stoga, očekujemo uspješnu saradnju sa EU i Evropskom investicionom bankom i u budućim projektima,“ kaže Dragan.
Kako se ovaj projekat privodi kraju, Dragan objašnjava da se očekuje da Željeznice Crne Gore krenu u novi projekat uz podršku EU. Novi projekat pokriva dalju sanaciju tunela i mostova, zamjenu kolosijeka od Lutova do Bioča i renoviranje tri radionice, sve na koridoru Bar- Vrbnica.
O projektu
Produženje koridora Orijent/Istok-Med ka Zapadnom Balkanu duž rute 4 je dugačko otprilike 580 km i ide od Vršca (granica Srbija – Rumunija) do Beograda (Srbija), a zatim do Podgorice i Bara (Crna Gora). Bar – Vrbnica (posljednja na granici Crna Gora – Srbija) ja najvažnija dionica željezničke mreže Crne Gore, koja prevozi oko 20% svih putnika i oko 60% tereta. Kroz WBIF i nacionalne Instrumente za pretpristupnu pomoć (IPA), EU je izdvojila milione eura za pripremu konkretnih investicionih paketa kao i hitne radove na sanaciji padina u opasnosti od klizišta. Pored toga, u okviru Agende povezivanja, EU je izdvojila više od 20 miliona eura da pokrije 50% troškova vezanih sa postavljanjem modernih signalno-telekomunikacionih sistema u i oko Podgorice, kao i sanaciju 29 betonskih mostova i 20 tunela.
Photo credits:WBIF
Kada je pruga otvorena 1976.godine, bila je najmodernija željeznica, savremena i udobna kao i bilo koja željeznička mreža na svijetu. Bio je to najveći i najskuplji infrastrukturni projekat u bivšoj Jugoslaviji i jedno od najljepših putovanja u Evropi. Prvi voz koji je napravio putovanje dugo 167 kilometara je bio Plavi voz, luksuzno transportno sredstvo tadašnjeg jugoslovenskog lidera Josipa Broza Tita, koji je u njemu ugostio strane dostojanstvenike i plemiće, uključujući i kraljicu Elizabetu II i bivšeg etiopskog cara Hailea Selasija.
Dragan Radević je zamjenik direktora za kapitalne investicije u Željeznicama Crne Gore i radi u preduzeću od 2004. Međutim njegovo iskustvo i ljubav prema željeznici datira daleko u prošlost. Dragan se živo sjeća svog prvog iskustva putovanja vozom, 1980-tih – zlatno doba crnogorske željeznice – kada je imao samo pet godina, a njegovi roditelji su objavili da će na ljetovanje porodica putovati na more, vozom. „Sjećam se da od uzbuđenja nisam spavao cijelu noć: ne samo što smo išli na more, već što smo putovali vozom. Putovanje vozom je bilo poseban događaj u to vrijeme, a putovanje vozom i danas mi budi romantičan i gotovo mističan osjećaj,“ kaže Dragan.
Međutim, konstantno nedovoljno finansiranje dovelo je željeznicu do velikih problema do 1990-ih. Crnogorski dio pruge značajno trpio zbog neodržavanja, a putovanje željeznicom do Beograda koje je nekad trajalo sedam sati, počelo je trajati gotovo 11 sati jer je voz morao često da usporava zbog loših pruga i infrastrukture. Broj putnika je opao sa rekordnih gotovo 2 miliona 1987. na 1,2 miliona u 2016. Teretni promet je smanjen sa gotovo 4 miliona tona na 1,4 miliona tona. Teške godine krize ostavile su trag na željeznici Crne Gore, jer je željezničkom sistemu potrebno kontinuirano praćenje i popravke. U vrijeme ekonomskih kriza zemlja i društvo nisu u mogućnosti da to rade kako treba,“ kaže Dragan.
Postojala je potreba za revitalizacijom, ali ni željeznica ni Vlada Crne Gore nisu imali finansijska sredstva da podrže nadogradnju.
EU je ušla 2017. godine. Evropska investiciona banka (EIB) je odobrila 20 miliona eura kredita za rehabilitaciju najkritičnijih strmina, tunela, mostova i sistema signalizacije na liniji od Bara do Vrbnice na granici Srbije. Pored toga, kredit je kombinovan sa grantom u vrijednosti od 20 miliona eura, u okviru Agende povezivanja EU kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF). Ovo je značilo da će gotovo 90% ukupnih troška projekta od 45 miliona eura biti pokriveno iz budžeta EU. Projekat je pri kraju i rukovodstvo željezničkog preduzeća očekuje da kao rezultat ove investicije poveća transport u putničkom i teretnom transportu. „Stoga, očekujemo uspješnu saradnju sa EU i Evropskom investicionom bankom i u budućim projektima,“ kaže Dragan.
Kako se ovaj projekat privodi kraju, Dragan objašnjava da se očekuje da Željeznice Crne Gore krenu u novi projekat uz podršku EU. Novi projekat pokriva dalju sanaciju tunela i mostova, zamjenu kolosijeka od Lutova do Bioča i renoviranje tri radionice, sve na koridoru Bar- Vrbnica.
O projektu
Produženje koridora Orijent/Istok-Med ka Zapadnom Balkanu duž rute 4 je dugačko otprilike 580 km i ide od Vršca (granica Srbija – Rumunija) do Beograda (Srbija), a zatim do Podgorice i Bara (Crna Gora). Bar – Vrbnica (posljednja na granici Crna Gora – Srbija) ja najvažnija dionica željezničke mreže Crne Gore, koja prevozi oko 20% svih putnika i oko 60% tereta. Kroz WBIF i nacionalne Instrumente za pretpristupnu pomoć (IPA), EU je izdvojila milione eura za pripremu konkretnih investicionih paketa kao i hitne radove na sanaciji padina u opasnosti od klizišta. Pored toga, u okviru Agende povezivanja, EU je izdvojila više od 20 miliona eura da pokrije 50% troškova vezanih sa postavljanjem modernih signalno-telekomunikacionih sistema u i oko Podgorice, kao i sanaciju 29 betonskih mostova i 20 tunela.
Photo credits:WBIF
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!
