Povratak kući nakon 20 godina | WeBalkans | EU Projects in the Western Balkans

Povratak kući nakon 20 godina

Program koji sufinansira EU podržao je izbeglicu iz Bosne i Hercegovine da započne novi život u svom rodnom selu.

SCROLL DOWN

Rat u Bosni i Hercegovini unesrećio je stotine hiljada porodica. Mnogi su izgubili svoje voljene ili posao i morali su da napuste svoje rodne gradove i sela, da se nikada ne vrate. Davorin Savić iz sela Bačevići, kod Mostara, jedan je od onih koji su preko noći morali da napuste svoje ognjište i nađu utočište negdje drugde. Međutim, Davorin je takođe jedan od srećnika koji je uspio da se vrati u svoje selo i tamo započne novi život.

Grad Mostar bio je jedan od mnogih multietničkih gradova u Bosni i Hercegovini u kojima su Hrvati, Bošnjaci i Srbi živjeli u slozi. Međutim, ova harmonija je nestala s početkom rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Hiljade ljudi je poginulo, a procjenjuje se da je raseljeno više od milion ljudi, što ga čini najrazornijim sukobom u Evropi od kraja Drugog svetskog rata.

“Bilo je teško živjeti kao izbjeglica, ali nekako smo uspeli da preživimo. Živjeli smo pod kirijom, a uglavnom sam radio na lokalnoj pijaci za male pare.”

Davorin Savić, korisnik pomoći

Najzad, povratak kući

Sukob u Mostaru počeo je i razvio se brzo, a Davorin i njegova porodica morali su isto tako da reaguju, ostavljajući kuću i svu imovinu u selu. Pošto su Srbi, preselili su se u Srbiju. Davorinova sjećanja na dane kada je 1992. godine zajedno sa bratom i majkom napustio porodičnu kuću da bi pobjegao u Beograd još uvijek su sveža. „Bilo je teško živjeti kao izbeglica“, prisjeća se on. „Ali nekako smo uspjeli da preživimo. Živjeli smo pod kirijom, a uglavnom sam radio na lokalnoj pijaci za male pare.”

U Beogradu je živio 18 godina, ali 2010. godine porodica se konačno vratila u Bačeviće, gdje su, na njihovu veliku žalost, saznali da im je kuća potpuno srušena. Međutim, sreća im se ubrzo promijenila. „Komšije su nam rekle za program koji je rekonstruisao kuće za povratnike”, kaže Davorin. „Brzo smo podnijeli zahtev za Regionalni stambeni program.“

Davorin priznaje da život u Bosni i Hercegovini nije lak, posebno za povratnike i interno raseljene osobe. Iako je prije rata radio u elektrani, po povratku u BiH nije mogao da nađe posao u tom preduzeću. Još uvijek nema posao sa sigurnom platom ili zdravstvenom zaštitom.

„Nikada nisam zamišljao da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati zemlju.“

Davorin Savić, korisnik pomoći

Međutim, uprkos svemu, Davorin uspijeva da obezbijedi dostojanstven život sebi, svojoj majci i porodici svog brata, koji je preminuo prošle godine. Ovo je u velikoj mjeri zahvaljujući kući koja je obnovljena uz podršku Regionalnog stambenog programa i plastenika i malog traktora koji su obezbijeđeni uz podršku Katoličke službe za pomoć. „Nisam mogao ni da zamislim da ću se vratiti u svoje selo i proizvoditi povrće u stakleniku i obrađivati zemlju“, smijeje se on. „Ali ovo je sjajno. Svoje proizvode prodajem na pijaci u Mostaru.“

Razmišljajući o svom životu danas, Davorin odmah spominje ljubaznost svojih komšija različitih nacionalnosti. Za razliku od situacije kada je morao da pobjegne iz Bačevića, sada kaže: „Živimo zajedno, pomažemo jedni drugima i slavimo sve praznike.“

O projektu

U Bosni i Hercegovini je do danas uručeno oko 1.800 stambenih jedinica u okviru Regionalnog stambenog programa. Konačni cilj je da više od 3.000 stambenih jedinica bude izgrađeno do juna 2023. godine. Za Regionalni stambeni program do sada je izdvojeno skoro 291 milion eura, od čega je više od 76 miliona namijenjeno projektima u BiH. Sa 235 miliona eura, Evropska unija je glavni donator Programa.

Photo credits: Regional Housing Programme

Please wait while your video is being uploaded...

Don't close this window!

Prijavite se na bilten

I have read and understood the terms of the privacy statement.